Home Blog Page 95

„Zapamti prvog kojem se obratim, radićeš ga“: Šta su braća Simović rekla na prvom svedočenju u postupku zbog ubistva Ćuruvije?

0

Svedočenje komandanta Jedinice za specijalne operacije Milorada Ulemeka u postupku koji se vodi zbog ubistva novinara Slavka Ćuruvije, teško da je ispunilo velika očekivanja javnosti.

– Ostajem pri iskazu koji sam već dao u ovom postupku. Nemam tome ništa da dodam ili da oduzmem. To je sve što imam da izjavim, kazao je Ulemek u sudnici Specijalnog suda. Isti odgovor ponovio je nekoliko puta na pitanja koja mu je postavljala predsednica veća Apelacionog suda u Beogradu Vesna Petrović.

Ipak, iako je ostavio novinare praznih izveštaja, u pravnom smislu je najznačajnije to što je rekao da ostaje pri ranijem iskazu.

Podsetimo, Ulemek je tužilaštvu prepričao nekoliko razgovora sa tadašnjim načelnikom Resora državne bezbednosti Srbije Radomirom Markovićem iz kojih je on zaključio ko je naručio, a ko izvršio ubistvo Ćuruvije.

Sličan nivo kooperacije sudu su ponudili i Miloš i Aleksandar Simović, pripadnici Zemunskog klana, koji kao i Ulemek služe višedecenijske zatvorske kazne.

Ključna razlika između njihovih današnjih iskaza je taj što Miloš Simović povukao iskaz dat u sudu 2016. godine, dok je Aleksandar ostao pri iskazu.

Ipak, ni ovo nije od presudnog značaja za sudsku odluku, imajući u vidu da su njihova ranija svedočenja vrlo slična, i u svim bitnim elementima podudarna.

Naime, i Miloš i Aleksandar su prepričavali događaj iz 2002. godine kada je veliki deo klana, zajedno sa Ulemekom i pevačicom Svetlanom Cecom Ražnatović išao u Novi Sad na koncert Gorana Bregovića.

Nakon koncerta, braća Simović, Ulemek i Ceca su u Beogradu obišli nekoliko noćnih klubova, a za tok postupka je najzanimljiviji događaj iz kluba Bombaj.

Kako je pričao Miloš Simović, razni ljudi u klubu su prilazili njihovom separeu, u želji da se jave Ceci, ali i pozdrave Ulemeka.

U jednom trenutku, ljudima koji su ih obezbeđivali su prišla dva muškarca.

„Legija mi rekao tada‚ vidiš ovu dvojicu, prvom kome se bude obratio zapamti, radićeš ih“, kazao je Miloš Simović.

Aleksandar Simović je u svom svedočenju, koje nije povukao, naveo da se taj muškarac zadržao vrlo kratko.

„Došao je kod Legije, pozdravio se sa nama svima, predstavio se kao Miki Kurak i moj brat je u tom trenutku nešto ga je ponelo nemam pojma i izrevoltiran uzeo je neku flašu, čašu nemam pojma razbio je ovaj i dao mu do znanja da se odalji od stola. Ostali smo mi za stolom i onda je Legija rekao da je on ubica Ćuruvije“, naveo je Aleksandar Simović.

Obojica su govorila da su nakon toga, a po instrukciji Dušana Spasojevića, pratili Miroslava Kuraka, ali da je on vrlo oprezan i da su sumnjali da ih je uočio.

„Pa to je bilo, pa je jednostavno jasno, mi smo trebali da ga likvidiramo da bi se jednostavno ućutao da ne bi progovorio o ubistvu Ćuruvije“, ispričao je tokom prvog svedočenja Aleksandar Simović.

Motiv za ovaj zločin, dao je Ulemek u iskazu koji je dao tužilaštvu.

On je tada naveo da ga je 2002. godine kontaktirao Radomir Marković koji je već bio u pritvoru, naručio ubistvo Kuraka, a da je ovaj ubedio Dušana Spasojevića da to organizuje.

Ipak, o ovim stvarima Ulemek nije želeo da govori ni na prvom svedočenju pred sudom, pozivajući se na svoje pravo da ne odgovara na pitanja koja ga mogu izložiti kriivičnom gonjenju.

Podsetimo, za ubistvo Slavka Ćuruvije prvostepeno su osuđeni bivši načelnik Resora državne bezbednosti Radomir Marković, bivši načelnik Beogradskog centra RDB-a Milan Radonjić, inspektor RDB-a Ratko Romić i njegov kum Miroslav Kurak.

Pošto je već jednom u ovom slučaju ukinuo presudu, Apelacioni sud je ovoga puta u obavezi da donese pravosnažnu odluku.

Slavko Ćuruvija je ubijen 11. aprila 1999. godine u blizini zgrade u kojoj je stanovao u Svetogorskoj ulici u Beogradu.

Nakon što su Ulemek i Simovići okončali svoje svedočenje, veće Apelacionog suda je prekinulo pretres i zakazalo naredno za 28. mart.

Do tog dana veće će odlučiti o zahtevima strana u postupku vezanih za dokaze.

Najvažnija odluka biće ona o izveštaju o mobilnoj komunikaciji okrivljenih, čije izuzeće je zatražila odbrana tvrdeći da je dokaz nezakonito pribavljen.

I dalje nevidljiva i nebezbedna u medijskom prostoru

0
slika: canva

Rodna neravnopravnost u dostupnosti medijima je u celom svetu prisutna od kada je medija, bez obzira na to da li je reč o ženama kao izvorima informacija ili novinarkama, dakle onima koje kreiraju informacije. Obično je postotak žena kao subjekata i izvora informacija u medijskim sadržajima veći kada se obeležava 8. mart, Dan žena, prvi put zabeležen 1909. godine u Sjedinjenim Američkim Državama. Dakle i nakon 114 godina disbalans uslovljen rodnim kontekstom u direktno i indirektno citiranim subjektima društvene prakse u medijskim informacijama je nalaz koji dominira u svakom dosadašnjem monitoringu Novosadske novinarske škole kao i drugih istraživačkih centara.

Monitorinzi informativnih emisija i jutarnjih programa televizija sa nacionalnim pokrivanjem, dakle najgledanijih kanala u Srbiji, 2019. i 2022. pokazala su ponovo, kada su žene subjekti u informacijama, da su one to samo zato što su u ulozi predsednice vlade ili ministarki. U informativnim emisijama prisutna je i horizontalna i vertikalna rodna diskriminacija. Izuzetak predstavljaju kablovske televizije N1 i Nova S koje, iako i one neguju trend rodnog disbalansa, ipak imaju proaktivnu politiku raznovrsnijeg odabira ženskih subjekata, te se žene pojavljuju i u ulozi predstavnica udruženja, kao stručnjakinje, ali i građanke koje su bile povod medijske inicijative. Odnos muških i ženskih subjekata u posmatranom uzorku (avgust 2022) je bio 63%:25%, što je znatno bolje od svih ostalih medija koji su monitorovani.

Trend rodnog balansa je silazan u svakom pogledu. Procenat zastupljenosti žena u informativnim programima je sve manji. Da žene nisu na visoko pozicioniranim funkcijama rezultat bi bio još pogubniji. Istovremeno trebalo bi imati u vidu da sama činjenica što funkciju obavljaju žene u suštini omogućava njihovu medijsku prisutnost, a ne njihova rodna pripadnost, polje ekspertize, odnosno društvena pozicija ili u nekim drugim situacijama ugroženost žena, na primer nasilje u porodici o kojem češće u medijima govore političari, nešto ređe eksperti, a sasvim sporadično same žrtve.

Čak se i javni servis ponaša rodno neodgovorno. U ovom monitoringu (2022) pol subjekta je bio više od tri puta češće muški (73% od ukupnog broja govornika), nego ženski (19%), što predstavlja i odraz snaga u tradicionalističkom društvu u kojem se muškarci nalaze na najvišim zvaničnim funkcijama, u kojem gotovo uvek muškarci pripadaju moćnim vladajućim elitama koje imaju veći pristup medijima.

Navedeni odnos se ne menja već decenijama iako svaki monitoring Novosadske novinarske škole ukazuje na podzastupljenost žena u medijskim sadržajima kao izvora informacija i u preporukama za bolju praksu ističe da je reč o diskriminatornim uređivačkim politikama te da se odnos između muških i ženskih subjekata mora promeniti u korist žena shodno svim važećim međunarodnim dokumentima koji imaju ovu oblast kao predmet regulative, ili preporuke, a naša država ih je prihvatila kao svoju obavezu. Ovaj podatak izraz je nejednakosti koja postoji u postranzicionom društvu u kojem su ljudska, a time i ženska prava, ograničeno primenjuju u praksi, društvu u kojem muškarci zauzimaju u većem broju, nego žene, visoke pozicije. Istovremeno može i da ukaže na tradicionalistički pristup u uređivačkoj politici koji zastupa stav da su muškarci, kao izvori informacija, kredibilniji i da im auditorijum više veruje. Pozitivna diskriminacija i afirmativna akcija, kada je o polu subjekata reč, pokrajinski i nacionalni javni servisi ne sprovode, kao ni drugi mediji u našem društvu, sudeći po ovom monitoringu. Žene su subjekti najčešće samo na osnovu funkcije koju obavljaju.

Istovremeno žene kao novinarke su stalno diskriminisane. Više od njih 70 odsto želi da promeni profesiju, jedan je od nalaza najnovijeg anketnog istraživanja „Žene u medijima“, koje je sprovela Inicijativa za mirne promene. „Istraživanje je sprovedeno u Srbiji i na Kosovu i pri tome su dobijeni slični rezultati – značajan broj ispitanica prijavio je da veruje da manje zarađuje od svojih muških kolega obavljajući isti posao (34,9% od 401 anketirane novinarke), sličan procenat žena je iskusio diskriminaciju (60%), bio prinuđen da žrtvuje privatni zarad profesionalnog života, ili imao iskustvo seksualnog uznemiravanja“.

Novinarke, kao što pokazuje i navedeno istraživanje, veoma često trpe pritiske koji su se u istoriji srpskog novinarstva i tragično završavali. Jedan od najflangrantnijih primera je još nerasvetljena sudbina Dade Vujasinović koja je 1994. umrla nasilnom smrću pod i dalje ne razjašnjenim okolnostima. Pretnje su trpele, podsećamo, Brankica Stanković, koja je zbog svog istraživačkog novinarskog rada i stalnih pretnji, do ugroženosti života, godinama bila pod stalnim policijskim obezbeđenjem, zatim u novije vreme Žaklina Tatalović, pa Tamara Tankosić, Jelena Stojković, Zlatija Labović i tako redom. Više uopšte nema pravila, niti je važno da li su istraživačke ili dnevne novinarke, da li rade za velike ili male, nacionalne ili lokalne medije. Stoga i nije neobično da sve češće razmišljaju, uprkos tome što su veoma profesionalne i uspešne, da napuste novinarstvo.

Srbija po napadima na novinarke nije izuzetak, tokom 2022. godine u Evropi je zabeleženo više od 200 raznih napada na novinare, a novinarke su najviše na udaru, izjavila je Maja Sever, predsednica Evropske federacije novinara (EFJ), drugog dana (17.11.2022) 16. Međunarodne konferencije Medijske organizacije jugoistočne Evrope (SEEMO).

Dakle šta novinarkama poželeti za Međunarodni dan žena 8. mart, nego da se više poštuju ženska prava, kao takva, pa tako i osnovna ljudska prava novinarki i da u svakom smislu u svojoj profesiji budu poštovanije i bezbednije, da ih štite kolege, kao i urednici i vlasnici medija, strukovne organizacije, ali i da auditorijum snažnije reaguje na svaku povredu integriteta novinarki.

Istovremeno i da one budu te koje će se u svojoj svakodnevnoj novinarskoj praksi boriti za veću medijsku vidljivost žena. Žene kao subjekti informacija moraju biti prisutne u medijima isto koliko i muškarci jer jesu, i te kako, prisutne u javnoj sferi, u nekim profesijama čak i dominantne kao što je sudstvo, zdravstvo, obrazovanje. I gde je onda opravdanje što ih nema? Izgleda samo u tradicionalističkom, mizogenom, maskulinumcentričnom pogledu na mesto žene u srpskoj svakodnevici. Učiniti je nevidljivom u medijima je jednako kao i kršiti njena ljudska prava za koja se feministkinje u svetu, pa i u Srbiji, bore evo već 114 godina. Na to nas podseća obeležavanje 8. marta, ne kao praznik majčinog dana, već kao podsećanje na sve one hrabre žene koje su žrtvovale svoju slobodu, pa i svoj život, da bi danas ostvarivanje ženskih prava, ako ništa drugo, bilo barem neupitno.

prof. dr Dubravka Valić Nedeljković

Napadnut reporter FoNeta posle protesta „Studenti za Kosovo“

0

Reporter FoNeta Marko Dragoslavić napadnut je u Takovskoj ulici posle skupa „Studenti za Kosovo“ sa kojeg je izveštavao, kada mu je s leđa prišao nepoznati muškarac, navukao mu kapuljaču na glavu i dva puta ga pesnicom udario u lice, a potom pobegao.

„Skup je završen na platou ispred Radiotelevizije Srbije, kada se dogodio manji incident između jednog od pristalica desničarskih organizacija i učesnika protesta, koji sam snimio, a potom krenuo u redakciju“, prepričao je Dragoslavić.

Kako je opisao, na levoj strani Takovske, između RTS i Pošte, neko mu je prišao s leđa, navukao mu na glavu kapuljaču jakne i dvaput pesnicom udario u lice.

„Sve se dogodilo u sekundi, zateturao sam se, a napadač, odeven u crnu jaknu s nekim natpisom koji nisam uspeo da vidim, pobegao je prema zgradi Pošte“, rekao je Dragoslavić.

On je, posle napada, pregledan u Urgentnom centru Srbije, gde mu je konstatovano nagnječenje na levoj strani obraza i upućen je na skener.

Dojčinović dobio pretnje smrću nakon gostovanja na Nova.rs, slučaj prijavljen

0
Foto: Medija centar

Nakon gostovanje u podkastu „Snaga uma“ na portalu Nova.rs, uredniku KRIK-a Stevanu Dojčinoviću upućena je pretnja smrću.

Dojčinović je u podkastu govorio o životnom putu kriminalaca u Srbiji, ali i o tome kako mladići koje regrutuju navijačke grupe često „ulaze u ubistva vrlo mladi“. Ocenio je i da su u Srbiji cene naručenih ubistava drastično pale, jer ih neki izvršavaju i bez para kako bi se dokazali u kriminalnom svetu.

Ispod video isečka iz epizode podcasta na TikTok-u autorke Miljane Nešković, javno je objavljen komentar „daj te jeftinjake da te roknemo“. Kako je reč o direktnoj i javnoj pretnji ubistvom, ovaj slučaj je prijavljen Posebnom tužilaštvu za borbu protiv visokotehnološkog kriminala.

Policija u Gruziji suzavcem rasteruje demonstracije protiv zakona o medijima

0
slika: canva

Gruzijske vlasti upotrebile su suzavac i vodene topove kako bi rasterali demonstrante koji su se okupili ispred zgrade parlamenta u prestonici Tbilisiju nezadovoljni predlogom zakona koji vide kao gušenje slobode štampe. Zakon bi zahtevao da se mediji i nevladine organizacije koje dobijaju više od 20 odsto finansiranja iz stranih izvora registruju kao „agenti stranog uticaja“.

Međunarodne organizacije izrazile su zabrinutost zbog nacrta zakona, rekavši da je on protivan demokratskom razvoju Gruzije.

Stotine demonstranata se danima okupljaju u znak protesta protiv predloženog zakona, a u jednom trenutku je izbila tuča među poslanicima.

Predsednica Gruzije Salome Zurabišvili rekla da će staviti veto na zakon ali njegovi autori kažu da je potreban kako bi se postigla transparentnost rada subjekata koje finansiraju predstavnici stranih država. Parlament može nadjačati predsednički veto.

U Rusiji se zakon o stranom agentu često koristi za zatvaranje organizacija i novinskih kuća koje kritikuju vlast.

Gruzijski građanski aktivisti i predstavnici opozicije blokirali su oba ulaza u zgradu parlamenta, skandirajući: „Ne ruskom zakonu!“, „Rusi!“ i „Robovi!“

SAD i Evropska unija upozorile su Gruziju da bi usvajanjem ovog zakona naštetila izgledima da se ikada pridruži EU i NATO-u.

Progon novinara u Rusiji – Ruski sud osudio novinara Andreja Novashova

0
slika: canva

Slučaj ruskog novinara Andreja Novashova pokazuje kako vlasti koriste ratne mjere cenzure kako bi ušutkale novinare koji neovisno izvještavaju o osjetljivim temama, rekla je Gulnoza Said, programska koordinatorica CPJ-a za Europu i središnju Aziju, povodom osude ruskog novinara Andreja Novashova na osam mjeseci popravnog rada, priopćili su iz Committee to Protect Journalists (CPJ). 

Said je dodala kako ruske vlasti trebaju usvojiti Novashovljevu žalbu, ukinuti sva ograničenja koja su mu nametnuta i prestati goniti novinare zbog njihova rada.

U ponedjeljak, 6. ožujka, sud u južnom gradu Prokopjevsku osudio je Novashova a širenje lažnih informacija o ruskoj vojsci i osudio ga na osam mjeseci popravnog rada, uz jednogodišnju zabranu novinarskih aktivnosti.

Kako se navodi u priopćenju CPJ-a pojedinci osuđeni na popravni rad ne odlaze u zatvor, ali moraju uplaćivati u državnu blagajnu dio svoje plaće za vrijeme trajanja kazne. Zu slučajevima kada su nezaposleni, moraju raditi na poslovima koje im dodijeli Savezna zatvorska služba, u skladu s ruskim zakonom.

Ruske vlasti su još prošle godine privele Novashova, koji radi kao slobodni novinar na neovisnoj web stranice za vijesti Tayga.Info i Sibir.Realii, projekte usmjerene na bavljenje Sibirom i koju vodi televizijska kuća RFE/RL  financirana od Kongresa SAD-a. Novashova se lažno optužuje za širenje “lažnog sadržaja” i iznošenje ”podatka o vojsci“. Nakon puštanja zabranjeno mu je prisustvovati javnim događanjima, koristiti internet ili komunicirati s kolegama, pišu novinska izvješća.

Optužbe proizlaze iz nekoliko objava na Novashovljevim osobnim stranicama na društvenim medijima gdje je dijelio vijesti i komentare o ruskoj politici i ratu u Ukrajini. U izjavi od 3. ožujka, Novashov je rekao da poriče optužbe i smatra slučaj izmišljenim te odmazdom zbog svog novinarskog rada. Novashov uglavnom pokriva područje kršenja ljudskih prava u ruskim zatvorima i progon branitelja ljudskih prava u Rusiji.

Iz CPJ-a podsjećaju da je ruska novinarka Maria Ponomarenko nedavno osuđena na šest godina zatvora zbog sličnih optužbi. CPJ je poslao upit okružnom sudu u Prokopjevsku za komentar, ali nije dobio nikakav odgovor.

Kulačin: Marko i ja smo odbili policijsku zaštitu, ne verujemo policiji

0
slika: N1

Nenadu Kulačinu i Marku Vidojkoviću, autorima podkasta „Dobar, loš, zao“ bila je ponuđena policijska zaštita u vreme kada je ministar unutrašnjih poslova bio Aleksandar Vulin, ali su oni to odbili jer nemaju poverenja u policiju, rekao je Kulačin u emisiji „Iza vesti“. On je dodao da se plaši da će ishod razgovora Verana Matića sa premijerkom Anom Brnabić biti da se takva zaštita ponovo ponudi, što će oni ponovo odbiti, čime će država sa sebe skinuti odgovornost za nečinjenje u svim slučajevima mnogobrojnih pretnji smrću koje autori podkasta dobijaju.

„To su direktne pretnje smrću, niko ništa tim povodom nije uradio. Jednom je Veran Matić uspeo da zakaže sastanak Radne grupe za bezbednost novinara i tu nam je ponuđena policijska zaštita. Odbili smo to kao opareni, jer nemamo poverenje u policiju. To smatramo kontrolom. Neću da me policija štiti, hoću da država radi ono što treba“, rekao je Kulačin u „Iza vesti“.

Dodaje da je nekoliko dana pre nego što je ponuđena policijska zaštita, tadašnji ministar policije Aleksandar Vulin u jutarnjem programu na Pinku rekao da bi, da se on pita, ovu dvojicu poslao u zatvor, pa da ih tamo okupaju i ošišaju.

„I tom ministru policije da staviš svoj život u ruke? Ne hvala“, istakao je Kulačin.

Veran Matić, predsednik Komisije za istraživanje ubistava novinara i predsednik vladine Radne grupe za bezbednost novinara najavio je mogućnost da o bezbednosti autora podkasta „Dobar, loš, zao“ razgovara i s premijerkom Anom Brnabić.

Sagovornik N1 kaže da se plaši da će ishod tog sastanka biti da im se ponovo ponudi pokicijska zaštita, što će oni ponovo odbiti i „oni će reći evo mi smo sve uradili, oni neće“.

„Ne verujem da Brnabić može bilo koga da zaštiti. Da je pravde da mi vidimo ono što su novinari videli u Njujorku kada je on počeo da viče na Gordanu Uzelac zbog pogrešno postavljenog pitanja, to bi sva novinarska udruženja… Tresao se hol u Ujedinjenim nacijama. Oni nisu sposobni ni svoje ljude da zaštite“, ispričao je Kulačin.

Zašto pretnje počinju 2019?

Podkast „Dobar, loš, zao“ postoji više godina, ali su pretnje postale učestale od 2019. Kulačin otkriva zašto je to tako, i napominje da tu priču nikada nije ispričao javno.

„Jednom mi je u Šapcu prišao jedan čovek u bašti i rekao mi je, neću da otkrivam ni ko ni kako, da Marko i ja ne predstavljamo problem državi dok ne budemo narasli na 100 hiljada pregleda na Jutjubu kada se nekome upali lampica. Taj kome se upali lampica je rekao – kada pređu 100 hiljada oni će biti naša briga. To se desilo malo kasnije jer smo prelaskom sa Tv Šabac na nova.rs imali gledanost oko 500 hiljada ljudi i tad je to krenulo“, ispričao je Kulačin.

Dodaje da se slaže s Vidojkovićem da su u pitanju organizovane kampanje koje dolaze od države.

„Najjednostavniji primer je kada se desila neka od tih kampanja, svi tabloidi objave istovetan tekst, bez da su pomerili zarez. Ovde se objavi jedan te isti tekst i onda se uveče na Pinku, Prvoj, B92 to čita. Očigledno je da je to kampanja. Poruke koje se šalju na društvenim mrežama su sa crvenom niti koja prožima te poruke, da smo ‚Šolakove pudlice‘ i ‚Đilasovi omiljeni zabavljači‘“, ocenio je Kulačin.

„Ja ne mogu da verujem da iza svega ovoga i ovih pretnji, ne znam kako to funkcioniše, da li Vučić kaže koordinatorima radite to, ali ovo ne bi bilo bez Vučića. Ovo nije normalno da se dešava u 21. veku“, dodao je sagovornik Danice Vučinić.

Kaže da će Vidojković ostati na lokaciji na kojoj se nalazi dok se ova vlast ne promeni.

„Ova zemlja ne može da bude normalna i mi ne možemo da radimo normalno dok se ova vlast ne promeni“, istakao je gost „Iza vesti“.

„Među ukućanima strah“

Pisac i novinar Marko Vidojković premešten je na bezbednu lokaciju van Srbije, posle reakcije međunarodnog PEN zbog ugrožene bezbednosti i brojnih pretnji smrću koje autori podkasta „Dobar, loš, zao“ dobijaju, a na koje država ne reaguje.

Relokacija je bila ponuđena i Kulačinu, ali je on odbio iz ličnih razloga. Za N1 kaže da je umoran i da mu sva ova medijska pažnja ne prija. Ističe da mu Vidojković u telefonskim razgovorima govori da pogleda ispod automobila kada negde ide, ali da on ne želi da živi u takvoj vrsti straha.

„Vidim da je kod ukućana taj strah prisutan. Moja supruga je isto novinarka i njoj to jako teško pada. Kaže ‚ja sam samo željna mirnog života‘, a to na žalost sa mnom nije dobila. Malo se osećam normalnije kada znam da postoje neke organizacije koje su spremne da pomognu. Malo sam umoran ali neću odustati“, rekao je Kulačin u emisiji Iza vesti.

Autori podkasta su podneli više od 30 prijava zbog pretnji smrću, a samo dve su procesuirane. S druge strane, Kulačin kaže da je Ambasada Švedske reagovala na prvo pismo koje joj je poslato, i za manje od 24 sata ugovorila sastanak s njim i Vidojkovićem.

Hoće li Legija i braća Simović otkriti nove detalje o ubistvu Slavka Ćuruvije?

0
Foto: Slavko Ćuruvija Fondacija

Milorad Ulemek Legija i braća Simović, Miloš i Aleksandar, trebalo bi u sredu da se pojave pred većem Apelacionog suda, gde je danas počeo glavni pretres u postupku protiv četvorice bivših pripadnika Državne bezbednosti za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije. Pripadnici nekadašnjeg zemunskog klana već su jednom svedočili 2014. godine.

Slobodan Ružić, advokat dece Slavka Ćuruvije, rekao je u emisiji Njuznajt na N1 da njihove izjave jesu važne kako bi se utvrdile činjenice za učešće Miroslava Kuraka u Ćuruvijonom ubistvu.

„S druge strane Milorad Ulemek direktno govori o učešću Radomira Markovića. Pošto su na prethodnom pretresu odbili da odgovaraju na pitanja i daju izjavu, rukovođeni nekim strahom, jer je navodno ugrožena njihova porodica, mislim da se tu ništa neće promeniti. Iznenadio bih se kad bi dali izjavu u sredu“, rekao je advokat.

On ističe da tužilac ne može da natera nikoga da da izjavu, a da postoje razlozi na koje možete da se pozovete, kao što oni to rade.

„Elemenat što su oni pristali da daju tu izjavu je zato što su očekivali poboljšanje svog položaja u zatvoru, koji nisu dobili. Strah je najbolji razlog, pozivati se na postojanje straha?“, kazao je Ružić.

Advokat objašnjava da će posle izjava svedoka u sredu sud odlučiti o predlozima stranakama. Advokat očekuje da oni budu odbijeni, posle čega će suđenje biti završeno.

Na objavljivanje pravosnažne presude čekaće se nekoliko meseci, pošto Apelacioni sud svoju odluku ne objavljuje odmah.

Na početku današnjeg glavnog pretresa u postupku protiv četvorice bivših pripadnika Državne bezbednosti za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije, jedini očevidac Branka Prpa ponovila je da okrivljeni nekadašnji pripadnici DB-a Miroslav Kurak i Ratko Romić nisu oni koji su pucali u Ćuruviju.

Šta donosi nacrt zakona kojim su propisana krivična djela protiv časti i ugleda u RS?

0
Foto: Pixabay

Novinarska udruženja upozorila da je proces kriminalizacije klevete gušenje slobode medija.

Vlada Republike Srpske (RS) utvrdila je jučer Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Republike Srpske, kojim su, između ostalog, propisana krivična djela protiv časti i ugleda, isključenje protivpravnosti kod ovih krivičnih djela i gonjenje za krivična djela protiv časti i ugleda. Nacrt je od danas dostupan javnosti, nakon što je iz Vlade RS poslat medijima.

U Članu 7. Nacrta propisano je novo krivično djelo uvreda na način da ko uvrijedi drugoga, kazniće se novčanom kaznom od 5.000 KM do 20.000 KM. Ako je djelo iz stava 1. tog člana učinjeno putem štampe, radija, televizije ili drugih sredstava javnog informisanja ili na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je uvreda postala pristupačna većem broju lica, kazniće se novčanom kaznom od 10.000 KM do 50.000 KM. Ako je učinilac bio izazvan nedostojnim ponašanjem uvrijeđenog ili je oštećeni pred sudom prihvatio njegovo izvinjenje zbog učinjenog djela, sud ga može osloboditi kazne, a ako je uvrijeđeni uvredu uzvratio, sud može oba ili samo jednog učinioca osloboditi od kazne.

Također propisuje se i krivično djelo kleveta na način da ko o drugom iznosi ili pronosi nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je to što iznosi ili pronosi neistina, kazniće se novčanom kaznom od 8.000 KM do 30.000 KM. Ako je ovo djelo učinjeno putem štampe, radija, televizije ili putem društvenih mreža, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je ono postalo dostupno većem broju lica, kazniće se novčanom kaznom od 15.000 KM do 80.000 KM.

Ako je ono što se iznosi ili pronosi dovelo ili moglo dovesti do teških posljedica za oštećenog, učinilac će se kazniti novčanom kaznom od 20.000 KM do 100.000 KM. Kao novo krivično djelo propisuje se i iznošenje ličnih i porodičnih prilika na način da ko iznosi ili pronosi štogod iz ličnog ili porodičnog života nekog lica što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, kazniće se novčanom kaznom od 10.000 KM do 40.000 KM. Ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno putem štampe, radija, televizije ili putem društvenih mreža ili na javnom skupu ili na drugi način, zbog čega je ono postalo dostupno većem broju lica, učinilac će se kazniti novčanom kaznom od 20.000 KM do 100.000 KM.

Pored nabrojanog, ovim nacrtom, za krivična djela protiv časti i ugleda, propisuje se i, kako je navedeno u Nacrtu, isključenje protivpravnosti kod krivičnih djela protiv časti i ugleda, te se propisuje da nema krivičnog djela uvrede, klevete, iznošenje ličnih i porodičnih prilika ili javno izlaganje poruzi zbog pripadnosti određenoj rasi, vjeri ili nacionalnosti ako se radi o uvredljivom izražavanju ili iznošenju nečeg neistinitog u naučnom, stručnom, književnom ili umjetničkom djelu, u vršenju dužnosti propisane zakonom, novinarskog poziva, političke ili druge javne ili društvene djelatnosti ili odbrani nekog prava, ako iz načina izražavanja ili iz drugih okolnosti proizlazi da to nije učinjeno u namjeri omalovažavanja ili ako lice dokaže istinitost svog tvrđenja ili da je imalo osnovanog razloga da povjeruje u istinitost onoga što je iznosilo ili pronosilo.

 

Reakcije medijskih udruženja

Upravni odbor Udruženja BH novinari najoštrije je osudio odluku Vlade RS te zahtijeva hitnu reakciju predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini (BiH) kako bi se spriječila kriminalizacija klevete.

Upozorili su da proces kriminalizacije klevete koji su pokrenule vlasti u RS predstavlja otvoreno gušenje slobode medija i nezavisnog, istraživačkog novinarstva u tom entitetu.

“Činjenica da su vlasti RS odlučile kroz izmjene postojećeg zakona odrediti čak i visinu novčanih kazni za klevetu, te da su predviđene kazne znatno veće od iznosa koje su sudovi u BiH do sada presuđivali po tužbama za klevetu, predstavlja ništa drugo do institucionalni pokušaj zastrašivanja novinara i medija, posebno onih koji kritički pišu o potezima vlasti, gušenje slobode medija i uvođenje (auto)cenzure”, navedeno je u saopštenju.

Upravni odbor Vijeća za štampu i online medije u BiH također je usudio ovaj potez Vlade RS, navodeći da se time direktno ugrožava ionako upitna medijska sloboda i pravo na slobodu izražavanja, te da je ova odluka donesena uprkos brojnim apelima i upozorenjima da se radi o flagrantnom gušenju medijskih sloboda.

“S obzirom na to da je pitanje klevete već bilo uređeno Zakonom o zaštiti od klevete Republike Srpske postavlja se pitanje zašto je vlastima u RS kriminalizovanje klevete pitanje koje je dobilo status hitnosti i prioritet”, rečeno je u saopštenju Upravnog odbora Vijeća za štampu i online medije.

Milorad Dodik, predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta RS, u novembru je prošle godine najavljivao novi set zakona u oblasti sprečavanja širenja lažnih vijesti i govora mržnje, kao i uvođenje klevete u Krivični zakonik RS kao krivičnog djela, te proširenju krivičnih djela protiv ustavnog poretka.

Predstavnici organizacija civilnog društva i nezavisni mediji potpisali su 7. februara u Banjaluci deklaraciju kojom se najoštrije protive i osuđuju najave predstavnika institucija RS da će se u okviru Krivičnog zakonika RS propisati krivična djela kojim će se izvršiti kriminalizacija klevete i uvrede.

Krajem januara 2023. reagovale su i Evropska i Međunarodna federacija novinara saopštenjem u kome su upozorili na opasnost od kriminalizacije klevete te su zatražili od Evropske komisije i Vijeća Evrope da pozovu Vladu RS i predsjednika tog bh. entiteta Milorada Dodika da poništi taj prijedlog.

“Pretvaranje klevete u zločin predstavljalo bi direktnu smetnju principima slobode štampe prema kojima bi se trebalo moći slobodno razgovarati bez straha od sudskog spora ili zatvorske kazne: novinari koji su u opoziciji s vlastima mogli bi dobiti između tri i pet godina zatvora zbog izražavanja svojih stavova”, naglasili su iz ove dvije organizacije.

Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika RS treba da bude usvojen na Skupštini RS.

Izvori: Vlada RS, BH novinari