Predsjednica SNH, a odnedavno i predsjednica Europske federacije novinara (EFJ) Maja Sever i predsjednik HND-a Hrvoje Zovko istaknuli su kako se nažalost nismo puno pomakli u odnosu politike i političara prema medijima. – O tome svjedoči i nedavni istup predsjednika Milanovića protiv HANZ-a medije. Može se biti nezadovoljan nečijim pisanjem, ali je neprimjereno tako napadati novinare i medije, kazao je Zovko.

On je istaknuo kako je zadovoljan nedavnom presudom u kojoj je novinar Denis Mahmutović dobio spor protiv splitskog suca Marija Franetovića, koji ga je tužio i koji je tužio još neke kolege novinare . – To su nasrtaji na slobodu medija i smatram da je u tom kontekstu dobrodošla inicijativa predsjednika Vrhovnog suda kojim se problematiziraju tužbe protiv novinara. No moram reći da sam ostao šokiran spoznajom da veliki dio sudaca ne vidi problem u tome što suci tuže novinare i da oni ne razumiju koliko takav odnos prema novinarima nanosi štetu, kazao je Zovko.

Maja Sever se osvrnula na najnoviji slučaj u kojem se narušavaju medijske slobode, a radi se o nestajanju tekstova o Prvom plinarskom društvu (PPD) s portala. Ona je napravila paralelu s Agrokorom iz vremena kada većina medija nije problematizirala poslovanje Agrokora te se o tvrtki i njenom gazdi pisalo afirmativno, a provodila se svojevrsna cenzura i autocenzura.

– Kasnije kada je Todorić pao krenulo se po njemu i njegovom načinu poslovanja. Činjenica da nestaju tekstovi, a spominje se pri tome i SOA ili netko drugi, je strašna za novinarstvo, kazala je Sever i dodala kako ne smije biti zabranjenih tema i ne smiju nestajati tekstovi kao u aktualnom slučaju oko PPD-a.

Sever je također naglasila da sindikat radi na jačanju pravnog okvira zaštite novinara i njihovih radnih mjesta i egzistencije.

– Moramo raditi na očvršćavanju institucionalne zaštite, a ovih dana ću sudjelovati i u razgovorima s Europskom komisijom o Europskom medijskom zakonodavstvu. Iznijet ću i naše primjere te se nadam da će to doprinijeti kolektivnoj zaštiti, kazala je Sever.

Ona je odgovarajući na novinarski upit o tome koliko se zaštićeni novinari i koliko su jaka njihova prava u drugim zemljama u Europskoj uniji kazala kako se i u tim zemljama  nasrće na medije, ali da su stupanj i mehanizmi zaštite bolji.

Izvor: Ivica Buljan / HND

Sudac Berislav Zaninović, kako je objavio portal Telegram.hr, zaključio je da je Nova TV povrijedila ugled i čast Damiru Škari jer je objavila ispovijest njegove žrtve u emisiji „Provjereno“ emitiranoj 5. rujna 2019. godine. Škaro je u iskazu odbacio optužbe za silovanje i seksualno uznemiravanje navodeći kako je Nova TV protiv njega pokrenula neviđenu hajku.

Važno je napomenuti kako su ispovijest silovane tajnice kasnije prenijeli i ostali mediji, a protiv Škare je ubrzo otvorena istraga nakon koje je podignuta i optužnica za silovanje te sudski postupak protiv njega još traje.

Prema nepravomoćnoj presudi, Nova TV mora platiti odštetu jer Škaro u trenutku emitiranja „Provjerenog“ još nije bio osumnjičen, odnosno protiv njega još nije bila podnesena kaznena prijava. Sud stoga smatra da ga se nije smjelo povezivati sa seksualnim zlostavljanjem suradnice, bez obzira na to što je ona sama javno svjedočila o tom mučnom događaju. Sudu nije bitno ni što je Škaro kasnije optužen upravo za silovanje te žene, donosi Telegram.hr.

Škarina žrtva navela je u iskazu kako se je obratila Novoj TV kako bi zaštitila svoju djecu u i sebe od njega.

„Novoj TV sam se obratila kako bih zaštitila sebe i svoju djecu od Damira Škare. Svaki put kad bih se vratila iz policije dobila sam poruku od nekog njemu bliskog, a na kraju sam posumnjala i u policiju. Zato sam odlučila o svemu javno govoriti”, navela je žena u svom iskazu.

U postupku je iskaz dao i Škaro te kolega novinar Ivan Čorkalo, autor priloga, koji je posvjedočio kako je u više navrata zvao Škaru ne bi li dobio njegovu izjavu, no do toga nije došlo.

HND podsjeća kako je Damir Škaro u rujnu 2019. godine putem odvjetnika pokušao sudskim putem ishoditi zabranu emitiranja emisije „Provjereno“ te podnio kaznene prijave protiv žrtve, novinara i urednice, na što je HND i tada reagirao.

Kolege iz „Provjerenog“ objavili su priču od javnog značaja i pritom kontaktirali prozvanog Škaru. Presuda kojom Nova TV mora platiti 30.000 kuna zbog toga što glavni akter priče u trenutku njezina emitiranja još nije, kako se navodi, bio osumnjičen (sucu očito nije bitno što je protiv Škare podignuta optužnica), a žrtva ga je već prijavila, ruga se s istinom i traumom koju je podnijela žrtva te zastrašuje medije i novinare koji odluče objaviti slične priče. Za HND je ovakvo poimanje stvari neprihvatljivo.

Presuda suca Berislava Zaninovića opasan je presedan ne samo za novinarstvo i slobodu govora, koji se na ovaj način ukidaju, odnosno ograničavaju na to da se njihova funkcija korektiva društva može odvijati samo u opsegu i samo onda kada nam to dopusti valjda bezgrešna i svemoguća sudska vlast. Na to nipošto ne možemo pristati, da sucu Zaninoviću i njemu sličnima delegiramo i prepustimo odlučivanje o tome što i kada novinari smiju, a što ne smiju pisati, jer bi to značilo da pristajemo biti tek likovi iz Kafkinih romana, odnosno da dajemo placet Zaninoviću i njemu sličnima da postanu kolektivnim glavnim urednicima svih hrvatskih medija!

Duboko smo uvjereni da je ovakva presuda i pravno potpuno neutemeljena te da će pasti u žalbenom postupku, a potpuno smo sigurni da je protivna zdravom razumu jer se stavlja na stranu seksualnog predatora, moćne javne ličnosti, a ne anonimne i nezaštićene žrtve, koja je jedinu zaštitu pokušala pronaći istupajući javno u medijima i govoreći apsolutnu istinu, što je pokazao i daljnji tijek procesa protiv Škare.

Takav nedopustiv tretman anonimne i nezaštićene žrtve pravna je i moralna tema i za Državno sudbeno vijeće (DSV) i za Ministarstvo pravosuđa i za Pravosudnu akademiju, koju očito neki hrvatski suci ne doživljavaju ozbiljno.

Na kraju, kao novinari, ne bojeći se suca Zaninovića i njemu sličnih, možemo se samo upitati bi li na sličan način presudio medijima i novinarima da je imao sreće suditi u procesima moćnim seksualnim predatorima poput Harveyja Weinsteina ili Jeffreyja Epsteina, ili pak O. J. Simpsonu, koji su osuđeni upravo na temelju onoga što su o njihovoj mračnoj strani, prije nego li su završili na sudu, otkrili novinari?

Ili, da budemo sarkastični do kraja, bi li sudac Zaninović i njemu slični osudili hrvatske medije koji danas nazivaju Vladimira Putina ratnim zločincem, a da taj postupak protiv njega još nije pokrenut?

Za Izvršni odbor Hrvatskog novinarskog društva,

Hrvoje Zovko, predsjednik HND-a

Branko Mijić, potpredsjednik HND-a 

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko kazao je kako činjenica da ni nakon 14 godina ne znamo tko su nalogodavci brutalnog napada dovoljni govori u kakvom društvu živimo i radimo. No, nikada nećemo prestati postavljati pitanja.

Miljušu  su dijagnosticirani prijelom lijeve ruke, potres mozga i ozljede lica. No novinarski nerv kod njega je uvijek radio pa je i tada u za njega najtežoj životnoj situaciji bio pri svijesti te je potanko ispričao kako se branio podigavši ruku kako bi blokirao udarce palicom po glavi, zbog čega je i zadobio prijelom ruke. Naravno bio je vidno potresen i kratko  je ispričao kako trpi jake bolove te se ničega ne sjeća.

– Sve se dogodilo jako brzo. Napadači su mi prišli s leđa, osjetio sam udarac, pao i izgubio svijest. Kada sam došao k sebi, saznao sam od susjeda da su me napala dvojica koji su pred kuću stigli motorom. Imali su na glavi kacige pa im je bilo nemoguće vidjeti lica. Sada se osjećam vrlo loše, boli me glava – kratko je tada rekao Miljuš dok su ga liječnici vodili na snimanje glave. Uspio se još javiti i bolesnoj majci na mobitel kako bi je primirio i taj ga je razgovor dodatno potresao.

Miljuš je u listopadu te 2008. godine na inicijativu tadašnjeg veleposlanika SAD u Hrvatskoj Roberta Bradkea proveo tri tjedna na studijskom putovanju u SAD-a. – Zapravo je to bio njihov doprinos da me se na izvjesno vrijeme makne od stresa kojem sam bio izložen. Bio sam i u programu “Safe house” u Švedskoj od travnja do srpnja 2011. godine u Kalmaru, a to je program za novinare koji su pretrpjeli nasilje, prijetnje ili im je bila ugrožena sigurnost zbog rada, navodi Miljuš koji danas kaže kako taj 2. lipanj slavi kao svoj drugi rođendan, a onaj prvi mu je bio nekoliko dana ranije 22.svibnja.

– Uvijek sam naglašavao kako je puno bitnije od otkrivanja počinitelja da se otkrije naručitelj, a i jedno i drugo do danas je i dalje otvoreni slučaj. Više od tri i pol godine bio sam pod policijskom zaštitom 24 sata dnevno i unatoč tome normalno sam radio svoj posao, navodi Miljuš koji dodaje kako je između ostalog i taj napad na njega bio povod za izdavanje “Bijele knjige”, koja je objavljena u nakladi Zbora istraživačkih novinara Hrvatske, te su njoj iznesene kronike prijetnji i napada na novinare od 1990-2011. godine. I prijetnje i napadi dogodili su se prilikom obavljanja novinarskog posla ili su rezultat onoga što je novinar objavio, a svjedočanstva su opisana kroz kontekst širih društveno-političkih događanja u Hrvatskoj.

Prilikom promocije knjige doajen hrvatskog novinarstva Drago Hedl je kazao kako se nasrtaj na novinara tretira kao napad na bilo koju drugo fizičku osobu, a takvoj praksi trebao bi doći kraj. – Pokušaji da se napadi na novinare zakonski oštrije sankcioniraju nikada nisu urodili plodom. Oni koji o tome odlučuju smatrali su da novinarima ne treba neka posebna zaštita. Bojimo se da nije daleko od istine da neki i danas misle da nije loše da novinari dobiju malo po glavi, jer će nakon toga biti oprezniji, pažljiviji, a možda će odlučiti da u neke teme nije pametno zabijati nos, kazao je Hedl čije su tada izgovorene riječi i upozorenja i nadalje vrlo aktualne.

Miljuša je tadašnji predsjednik Ivo Josipović odlikovao i Redom Stjepana Radića za doprinos u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala. Također mu je zbog hrabrog izvještavanja o skandalima i nepravilnostima u društvu dodijeljena i ugledna nagrada “Leipziška medijska nagrada”-

U prosincu 2010. prema pisanju medija policija je potvrdila da su četiri muškarca uhićena u zagrebačkom kvartu Knežija i osumnjičeni su za pokušaj ubojstva novinara “Jutarnjeg lista” Dušana Miljuša i poduzetnika Josipa Galinca, i da im je pritvor produljen za sljedeća 24 sata.

“Radi se samo o još jednoj predstavi za narod”, komentirao je tada ova uhićenja nakon 30 mjeseci istrage za Radio Slobodna Europa umirovljeni policijski inspektor nedavno preminuli Marijan Kraljević – King, koji već godinama upozorava da se policijskim poslom u Hrvatskoj bave svi mogući, samo ne policajci.

-Pokažite mi koliko ima pravomoćnih presuda? Ne zanimaju me prvostupanjske! Koliko ima pravomoćnih? Koliko ja znam, jedino Glavaševa! I ništa se spektakularno ne događa, osim ovoga na čemu se raja zabavlja! Moje je pitanje – a što je učinjeno da se ne dogodi paljenje autobusa? Što je učinjeno da nemamo redovne pucnjave po Zagrebu i po cijeloj Hrvatskoj?-, kazao je Marijan Kraljević King.

Predstava još uvijek traje , a Dušan Miljuš i cijela novinarska struka i novinari još uvijek čekaju epilog i da se pravdi privedu stvarni naručitelji i napadači na Miljuša i novinarsku profesiju.

Autor: Ivica Buljan

Izvor: hnd.hr

Foto: Novi list

-Ovo je još jedna velika pobjeda protiv HRT-a i neodgovornih ljudi koju će nažalost platiti porezni obveznici, a ne vinovnici ovog višegodišnjeg progona mene i moje obitelji. Možda je ovo mali korak za pravdu, ali veliki za mene i moju obitelj. Velika hvala mojoj odvjetnici Vanji Jurić i svima koji su znali od početka da govorim istinu, kazao je nakon presude Hrvoje Zovko.

Kako se navodi u presudi Odluka o otkazu ugovora o radu, od 05. ožujka 2021. godine, nezakonita je  jer ne sadrži nikakve informacije o činjenicama koje je poslodavac, utvrdio, tijekom postupka koji je proveo, radi utvrđivanja navodne povrede obveza iz radnog odnosa od strane tužitelja.

U Odluci o otkazu navodi se da je postupak otkazivanja pokrenut temeljem anonimne prijave, od 03. veljače 2021. godine. U navedenoj anonimnoj prijavi navodi se da je „Hrvoje Zovko napao radnicu V.K  tako da je istu gurnuo pa je ista pala na stol u režiji Studija 4“.

-U Odluci nije navedeno kada i gdje su se navodni sporni događaji dogodili, u kojem vremenskom razdoblju i u kojim okolnostima. Zovko nije počinio povrede obveza iz radnog odnosa, kako je to navedeno u Odluci o otkazu ugovora o radu. Niti jedan radnik Poslodavca nije potvrdio takve navode, uključujući i samu V.K, koja nikada nije iznijela takvu optužbu. Također  nikada nije podnijela bilo kakvu prijavu protiv tužitelja, niti radi navodnog uznemiravanja niti iz bilo kojeg drugog razloga. Utoliko, a budući da navodi anonimne prijave očito nisu točni, tuženik je bio dužan utvrditi da je sporna anonimna prijava neutemeljena i nevjerodostojna. Niti jedan (navodni) svjedok spornih događaja nije potvrdio ili posvjedočio bilo kakvom fizičkom napadu ili nasrtaju tužitelja na radnicu V.K, stoji između ostalog u obrazloženju presude.

Nadalje se navodi ako radnica na čijem se iskazu temelji Odluka o otkazu, kao niti bilo koji drugi svjedok, nikada – tijekom četiri godine, kada su se ti događaji navodno dogodili – nije prijavio tužitelja za bilo kakvo uznemiravanje ili zlostavljanje. – Tužitelj  nikada ranije nije upozoren na obveze iz radnog odnosa, iako je kod tuženika zaposlen više od dvadeset godina. Radnica koja se predstavlja žrtvom napada tužitelja, zlostavljanje nije prijavila tuženiku niti sada, već je postupak pokrenut jednostranom odlukom i na inicijativu tuženika, temeljem neistinite anonimne prijave, stoji u presudi te se navodi kako je se neistinito navodi da je radnica „ponašanje Hrvoja Zovka prijavila sindikalnim povjerenicima i HND-u, ali nitko od njih nije obavijestio Glavnog ravnatelja“.  – Citirani navod je neistinit i nepotkrijepljen, budući da se radnica nikada nije obratila niti jednom od navedenih tijela/organizacija. U postupku koji je provodio, poslodavac nije niti pokušao provjeriti takve navode radnice, upitima ili saslušanjem sindikalne povjerenice ili ovlaštenih osoba HND-a, niti kao dokaz u tom smislu posjeduje ikakvu drugu dokumentaciju. Tuženik nije proveo propisani postupak, sukladno unutarnjim aktima Hrvatske radiotelevizije, navodi se.

Sud je utvrdio kako je tadašnji Glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić, mimo procedure i mimo imenovanih povjerenika, donio odluku o otkazu Ugovora o radu. – Pritom je glavni ravnatelj i proveo postupak protiv tužitelja, te mu nije pružio mogućnost da se očituje o optužbama o zlostavljanju radnice V.K, niti mu je omogućeno da predloži svoje svjedoke, niti je utvrđen datum, vrijeme kada se navodno uznemiravanje dogodilo, niti je povjereniku za zaštitu dostojanstva omogućio da provede postupak i predloži poslodavcu mjere zbog kršenja obveza iz radnog odnosa-.

U presudi se dalje navodi kako sud smatra, da postupak za utvrđivanje uznemiravanja kod tuženika u konkretnom slučaju nije proveden sukladno internim  aktima tuženika. – Bivši Glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić koji je u međuvremenu  razriješen zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela, odlučio je, kako je on u svom iskazu rekao “neformalno” provesti postupak utvrđivanja odgovornosti, a zatim i sam donijeti odluku. Međutim postupak utvrđivanja uznemiravanja na radnom mjestu nije neformalan postupak već strogo formalan sa svojim pravilima u pogledu tajnosti podataka, a što Glavni ravnatelj HRT-a nije u provođenju poštivao, već je naprotiv postupao suprotno tome-.

Sud pojašnjava kako sve treba promatrati i kroz prizmu da i V. K nije prijavila uznemiravanje čak ni kad ju je Glavni ravnatelj pozvao na razgovor. Čak nitko nije prijavio uznemiravanje, da niti jedan od svjedoka nije prijavio  uznemiravanje.

I na koncu ostaje pitanje nakon svih ovih postupaka koje HRT uporno i potpuno izvan kontrole i iracionalno vodi ili ih je vodio protiv novinara, svojih sadašnjih i bivših zaposlenika, tko će za to odgovarati. Bivši ravnatelj je u sumnji za počinjeno kazneno djelo, ali i drugi koji su sudjelovali u hajci protiv svojih kolega pa tako i Hrvoja Zovka, koji je ujedno i predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, još uvijek rade na odgovornim mjestima na HRT-u i nitko od nadležnih ne propituje i njihovu odgovornost.

Autor: I. Buljan

Izvor: hnd.hr

Foto: foto HINA/ Damir Senčar

Novinarska scena možda jest osiromašena i devastirana, ali za takvo stanje odgovorne su i brojne vlade, od aktualne do bivših, uključujući i onu Zorana Milanovića za vrijeme koje je, na primjer, donesen aktualni Zakon o HRT-u, koji ostavlja katastrofalne posljedice.

Ipak, bez obzira na sve slabosti novinarske profesije, u zadnjih tridesetak godina novinari i mediji odigrali su važnu ulogu u otkrivanju brojnih nepravilnosti u društvu pa je svaki napad na njih te omalovažavanje, a posebno ono institucionalno, za HND neprihvatljivo. HND može postaviti i pitanje je li politička scena u Hrvatskoj zapuštena s obzirom na to kako se u ovim kriznim trenucima ponaša vodeći politički dvojac. Isto tako, ako ga  mediji prate kao “svrab i kao kožna infekcija”, nije li možda vrijeme da mediji prestanu pratiti Ured predsjednika RH?

Predsjednik Republike trebao bi samo odgovoriti na novinarska pitanja, bez ocrnjivanja i omalovažavanja. Ovim ga putem podsjećamo da je u svom inauguracijskom govoru među ostalim kazao kako su zaštita i promicanje neovisnosti sudstva, medija i znanosti najvažniji sadržaj načelne ustavne formulacije o odgovornosti predsjednika Republike za stabilnost državne vlasti.

HND stoga još jednom ponavlja poruku svima koji su na javnim dužnostima: samo odgovorite na postavljena novinarska pitanja! Predsjedniče države, predsjedniče Vlade, župani, gradonačelnice i gradonačelnici, vi koji ste plaćeni iz proračuna i koji ste prisegnuli da ćete raditi u interesu svih građana i građanki, novinari i novinarke od vas traže samo to.

Hrvoje Zovko,
predsjednik Hrvatskog novinarskog društva