PODGORICA, 17.03.2022. – Loš socio-ekonomski položaj medijskih radnika prvi put se našao u zvaničnom Vladinom dokumentu u nacrtu Medijske strategije za period od 2022. do 2026. godine, koji je nedavno stavljen na javnu raspravu.
Riječ je prvom strateškom dokumentu koji detaljnije obrađuje pitanje medijskih sloboda i stanja u crnogorskim medijima.
U analizi stanja, predlagač se poziva na istraživanja Sindikata medija Crne Gore (SMCG) koja godinama ukazuju da je položaj zaposlenih u medijima izuzetno loš i da ga pored primanja koja su ispod državnog prosjeka karakterišu i neregulisani prekovremeni i rad tokom praznika, pritisci, autocenzura, a konstatovano je da je situacija pogoršana tokom pandemije korona krize.
“Sve ovo dovodi do napuštanja profesije od strane velikog broja novinara. Manjak zaposlenih dovodi do preopterećenosti novinara da zadovolje „dnevnu traku” i objavljuju svakodnevno veliki broj tekstova/priloga, što u konačnom utiče na pad kvaliteta novinarstva i gotovo gašenja istraživačkih poduhvata u redakcijama”, piše u dokumentu koji je na javnoj raspravi do 20. aprila.
Predlagač ohrabruje novi početak kolektivnog pregovaranja za medijsku industriju, koji su prekinuti 2019. godine, a zaposleni u medijima trenutno takvu zaštitu ne posjeduju.
Strategija prvi put uvodi i frilensere u medijski sistem Crne Gore, konstatujući njihov neregulisan status, ali ne predviđa mjere da se on riješi.
Posebnu pažnju Strategija posvećuje pitanju zaštite bezbjednosti novinara i novinarki, uvodeći mjere kontrole rada državnih organa u slučaju istraga za napade. Takođe, kao jedna od mjera pominje se dugo najavljivana specijalizacija timova u policiji i tužilaštvu koji bi se bavili napadima na novinare.
Strategija dalje obavezuje i vlasnike medije da štite novinare od uplitanja u njihov rad i svake vrste pritisaka, garantuju im zdrave i sigurne uslove rada, ulažu u njihove vještine i znanje i promovišu sprovođenje Etičkog kodeksa i profesionalizma u novinarstvu.
Pored povećanja iznosa za Fond za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija sa sadašnjih 0,09 odsto tekućeg budžeta na 0,4 odsto do kraja sprovođenja Strategije, na predlog SMCG uvedena je obaveza poslodavaca da ne smiju otpuštati radnike šest mjeseci prije konkursa. Istovremeno, strategijom je prepoznata važnost monitoringa uticaja finansijske podrške medijima na poboljšanje socio-ekonomskog statusa zaposlenih, u čijem praćenju će SMCG aktivno učetstvovati.
Stategijom je predviđena i izmjena Zakona o medijima, koja bi podrazumijevala obavezu medija da moraju usvojiti statut kojim će se regulisati odnos između vlasnika i uredništva. Takođe, izmjenama zakona će se poboljšati i pojasniti procedura zaštite novinarskog izvora kako ne bi bio neprimjerenih pritisaka od strane tužilaštva ili suda.
PODGORICA, 11.03.2021. – U slučaju rasvjetljavanja ubistva glavnog i odgovornog urednika “Dana”, Duška Jovanovića, postoje određeni pomaci, konstatovano je u najnovijem izvještaju Komisije za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima, ubistava novinara i napada na imovinu medija.
Precizirano je da su Agencija za nacionalnu bezbjednosti i Uprava policije dostavile traženu dokumentaciju povodom tog slučaja, koja je označena stepenom tajnosti i sa kojom se mogu upoznati samo članovi koji posjeduju dozvole. Komisija u izvještaju problematizuje i to što određeni broj članova i dalje ne posjeduje dozvolu za pristup tajnim podacima.
Komisija je između 4. oktobra 2021. i 10. februara 2022. godine analizirala 12 slučajeva napada ili prijetnji novinarima na štetu 17 novinara i dva napada na imovinu na štetu jednog novinara i jednog medija.
„Nadležni organi su u dva slučaja, prema dostupnoj dokumentaciji, u potpunosti sproveli sve potrebne mjere i radnje na rasvjetljavanju napada na novinare. U nekoliko slučajeva, Komisija smatra da nisu do kraja rasvijetljeni napadi/preduzete sve mjere i radnje“, piše u izvještaju.
Analizirajući slučaj napada na ekipu TV N1 iz Sarajeva, na Cetinju, 5. septembra 2021. godine, Komisija je utvrdila da su državni organi, iz nepoznatih razloga, preduzeli minimalan broj radnji kako bi se utvrdila istina o ovom napadu, iako se u dokumentaciji navodi da su u posjedu imali CD o predmetnom događaju koji je dostavljen sa N1 televizije.
Takođe, Komisija preporučuje da nadležno Tužilaštvo uvijek kada je okrivljeni povratnik, odnosno kada je pravosnažno osuđivan zbog krivičnih djela sa elementima nasilja, pored kazne zatvora ili novčane kazne, predloži i odgovarajuće mjere bezbjednosti, a posebno mjeru zabrane približavanja.
Komisija preporučuje Policiji da izjave od građana od strane policijskih službenika uzima u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku, što u pojedinim predmetima nije bio slučaj.
PODGORICA, 10.03.2022. – Nikšićanin Miloš Jevtić osuđen je na tri mjeseca kućnog zatvora, jer je 14. marta 2021. godine, bezobzirnim ponašanjem ugrozio novinarku Vijesti Jelenu Jovanović i policajca Milinka Dragića.
Nakon gotovo godinu dana i jasnih televizijskih snimaka, Osnovni sud u Nikšiću donio je prvostepenu presudu protiv tog četrdesetogodišnjaka.
Jevtić je, nakon zatvaranja birališta na lokalnim izborima u gradu pod Trebjesom, najprije maltretirao službenika Uprave policije, pa u nastavku svog “performansa”, skinuo dio sa jednog parkiranog vozila i njime u glavu pogodio Jovanovićevu.
”Vršenjem nasilja prema drugom, drskim i bezobzirnim ponašanjem, ugrozio je spokojstvo oštećenih Jovanović Jelene i Dragić Milinka i remetio javni red i mir, na način što je, nakon više uvreda i prijetnji koje je uputio na račun policijskog službenika – oštećenog Dragić Milinka, istom strgao zaštitnu masku sa lica, a zatim uzeo sa putničkog motornog vozila nepoznati predmet i gađao u njegovom pravcu i pogodio ga u predjelu glave – lijevog uha, nanoseći mu laku tjelesnu povredu… nakon čega je sa istog vozila uzeo drugi nepoznati predmet i gađao u pravcu oštećenog… kojim je pogodio oštećenu Jovanović Jelenu koja je tom prilikom zadobila laku tjelesnu povredu”, navodi se u presudi sudije Vukote Vujačića.
U obrazloženju se navodi odbrana okrivljenog, u kojoj je između ostalog naveo da je tog dana, od jutarnjih časova konzumirao alkohol, i da se usljed alkoholisanog stanja, nije mogao sjetiti događaja dok sve nije vidio na televiziji.
”U svojoj završnoj riječi, okrivljeni je, lično i preko svog branioca, ostajući pri datom priznanju, istakao da je kriv i odgovoran za krivično djelo koje mu je stavljeno na teret optužbom, izrazio je stvarno kajanje… i predložio sudu da ga što je moguće blaži kazni”, piše u prvostepenoj presudi.
Pravni zastupnik Jovanovićeve, advokat Mladen Tomović, konstatovao je da je prvostepena presuda u izvjesnom smislu određen vid satisfakcije za oštećene kojima je nanesena laka tjelesna povreda i to dok su obavljali radne zadatake.
”Ono što je mnogo značajnije je činjenica da ova presuda pokazuje uslove i okolnosti u kojima novinari obavljaju svoje radne zadatke, te da su u vršenju istih često izloženi riziku narušavnja sopstevnog, kako psihičkog, tako i fizičkog integriteta. Ovakvi slučajevu moraju biti snažan alarm za državne organe, da u punom obimu sprovode svoje zakonske nadležnosti kako bi se osigurala bezbjednost novinara i njihov siguran i neometan rad a bez čega se ne može govoriti o slobodi medija u punom obimu”, rekao je Tomović.
On je ocijenio da naknada nematerijalne štete u parničnom postupku, u odnosu na važeću sudsku praksu, ne može biti adekvatna kompenzacija za sve ono kroz šta prolaze oštećeni.
”I moje mišljenje je da bi sudovi u ovim slučajevima morali imati veći stepen senzibiliteta i ugledati se na praksu Evropskog suda za ljudska prava, kao i uporedenu međunarodnu praksu koja se odnosi na odštetne zahtjeve novinara. Svakako, ovakvi i slični događaji nesporno ostavljaju dugotrajne traume i mogu djelovati destimulišuće na poslenike javne riječi u budućem obavljanju novinarske profesije, zbog čega je u prvom redu na državi da stvori adekvatne uslove za bezbjedan i neometan i rad – kako medija tako i njihovih zaposlenih”, saopštio je Tomović.
PODGORICA, 03.03.2022. – Komercijalni i neprofitni elektronski mediji mogu se od 1. marta prijaviti na Konkurs za raspodjelu sredstava iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija, objavila je Agencija za elektronske medije Crne Gore.
Ukupno će biti dodijeljeno nešto više od 460.000 eura, a objavljivanjem konkursa zaokružena je raspodjela iz Fonda za prošlu godinu.
Zakonom o medijima iz 2020. godine planirano je formiranje Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija, koji se finansira iz budžeta države, a namijenjen je komercijalnim i neprofitnim elektronskim i štampanim medijima, internet publikacijama i samoregulatornim tijelima. Procentualni iznos opredijeljenih sredstava za Fond je 0,09 odsto tekućeg budžeta Crne Gore.
Za raspodjelu novca iz podfonda za štampane medije i internet publikacije zaduženo je Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija, dok je za podfond za komercijalne i neprofitne elektronske medije zadužen Savjet Agencije za elektronske medije.
Dok je Savjet tek nedavno objavio poziv za prijavljivanje projekata, Komisija Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija, koja odlučuje o raspodjeli budžeta za štampane medije i internet publikacije, to je učinila u decembru prošle godine. Podržali su 32 projekta štampanih medija i internet publikacija, među kojima i 12 projekata nevladinih organizacija koje imaju svoje internet publikacije. Ukupno dodijeljna sredstva iznosila su 309.633 eura, čime se dolazi od ukupne sume od 774.083 eura za finansiranje medija za 2021. godinu.
Osim vremenskog razmaka u objavljivanju poziva, dva podfonda su izradila i različite pravilnike o bodovanju prijavljenih projekata.
“Konkursom će se izvršiti raspodjela sredstava iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija namijenjenih komercijalnim i neprofitnim elektronskim medijima za 2021. godinu, u iznosu od 464.450,73€ putem grantova za povećanje obima, strukture i raznovrsnosti ponude programskih sadržaja iz sopstvene produkcije posvećenih tematskim oblastima od javnog interesa i 25.802,82€ putem grantova za pokriće operativnih troškova samoregulatornih tijela”, piše u pozivu Agencije, koji je otvoren do 5. aprila.
U oba podfonda predviđeno je finansiranje operativnih troškova samoregulacije u iznosu od oko 43.000 eura.
PODGORICA, 22.02.2022. – Zaštita novinarskih izvora i tokom rada na novim izmjenama medijskog zakonodavstva, koji je počeo krajem prošle godine, izaziva različite polemike među predstavnicima medijske i pravne zajednice.
Dok dio zagovara potpuna ukidanja ograničenja te slobode, koja su uvedena Zakonom o medijima iz 2020. godine, drugi pak smatraju da zabrana treba da ostane, ali uz precizno utvrđivanje procedure za otkrivanje izvora.
Zakonom o medijima, koji je stupio na snagu u julu 2020. godine, prvi put su predviđena ograničenja u zaštiti novinarskih izvora u slučaju ugrožavanja teritorijalnog integriteta, javnog zdravlja i bezbjednosti. Međutim, procedura za takva ograničenja, po mnogima je postavljena nejasno, uz različita tumačenja koja bi mogla dovesti do zloupotreba.
Ovim povodom oglasili su se i eksperti Savjeta Evrope, koji su u aprilu Vladi Crne Gore poslali mišljenje, u kome naglašavaju značaj preciziranja odredbe u cilju propisivanja da zahtjev tužioca za otkrivanje izvora, a u propisanim situacijama, mora biti odobren od strane suda.
Pravnik Mirko Bošković posjeća da je pitanje zaštite novinarskih izvora regulisano članom 30 Zakona o medijima, koji garantuje novinarima pravo da ne otkrivaju novinarski izvor.
“Naime, novinar koji se u toku prikupljanja, uredničke obrade ili objavljivanja medijskog sadržaja, upozna sa informacijama koje bi mogle da ukažu na identitet izvora informacije, nije dužan da otkrije taj izvor. Zaštita povjerljivosti novinarskih izvora prepoznata je i u Kodeksu novinara/novinarki Crne Gore, koji među najznačajnijim principima rada i djelovanja novinara, proklamuje i princip zaštite izvora”, kazao je on.
Photo: PR centar
On kaže da to pravo nije apsolutno:”Citiranim čl. 30 Zakona o medijima propisana su i odgovarajuća ograničenja, što znači da se, pod tačno i striktno definisanim uslovima, od novinara može zahtijevati otkrivanje izvora informacije. Naime, novinar je dužan da na zahtjev državnog tužioca, otkrije izvor informacija kada je to neophodno radi zaštite interesa nacionalne bezbjednosti, teritorijalnog integriteta i zaštite zdravlja.”
On podjeća da se takvo rješenje u javnosti tretirano kao sporno, naročito imajući u vidu odredbe ranije važećeg Zakona o medijima, koji je pravo na zaštitu novinarskog izvora tretirao kao apsolutno pravo, odnosno nije propisivao pomenuta ograničenja.
“Trebalo bi, međutim, naglasiti da je pravo na zaštitu novinarskog izvora sastavni dio prava na slobodu izražavanja iz čl. 10 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, koje i samo podliježe određenim ograničenjima. Samim tim, propisivanje ograničenja prava na zaštitu novinarskog izvora u domaćem zakonodavstvu načelno nije sporno, s tim što bi se moralo voditi računa o osjetljivosti i značaju konkretnog pitanja, pa bi zakonska rješenja trebala biti u što je moguće većoj mjeri precizna i nedvosmislena”, kazao je on.
Iako naš zakonodavac u stavu 3 i 4 pomenutog člana 30 Zakona o medijima, kako je kazao, propisuje dodatne garancije u vidu sudske kontrole opravdanosti ograničavanja prava na zaštitu izvora informacija u konkretnom slučaju, trebalo bi konstatovati da norme ovog člana ostavljaju dilemu da li bi državni tužilac, saglasno odredbi stava 2, mogao naložiti otkrivanje izvora informacije tokom sprovođenja istrage, nezavisno od odluke ili autorizacije suda, imajući u vidu njegovu specifičnu ulogu i način procesnog angažovanja u fazi istrage.
“U pokušaju da se odgovori na ovo pitanje, a kod činjenice da se jezičko tumačenje pokazuje nedovoljnim, odnosno ostavlja dileme, što u pogledu konkretnog pitanja svakako nije dobro, u pronalaženju odgovarajućeg smisla ovih normi moraju se primijeniti druge metode njihovog tumačenja, u prvom redu ciljnog (teleološkog) i sistematskog tumačenja”, rekao je on.
Bošković navodi da će, u svakom slučaju, prilikom donošenja odluke o saslušanju novinara na okolnosti zaštićenog izvora informacije, sud posebno voditi računa o tome da li je utvrđena informacija u neposrednoj vezi sa konkretnim slučajem, da li se informacija može pribaviti iz drugih izvora i da li na zakonu zasnovan legitiman interes za otkrivanje podataka o izvoru informacije iz stava 2, preteže u odnosu na zaštitu izvora informacije.
“Takođe, u cilju pojačanja zaštite novinarskog izvora, član 30 stav 4 Zakona o medijima propisana je mogućnost suda da, cijeneći okolnosti slučaja, isključi javnost u toku iznošenja podataka o izvoru informacije i upozori lica koja prisustvuju glavnom pretresu na kojem je javnost isključena da su dužna da kao tajnu čuvaju sve što su na pretresu saznala, u kom slučaju će ukazati i da odavanje tajne predstavlja krivično djelo”, rekao je on.
Pravnik konstatuje da su ograničenja prava na zaštitu novinarskog izvora koja su propisana u našem zakonodavstvu, u potpunosti u skladu sa Preporukom Komiteta ministara Savjeta Evrope R (2000) 7 od 08. 03. 2000. godine o pravu novinara da ne otkrije svoje izvore informacija.
“Od mogućih sedam ograničenja predviđenih preporukom, naš zakonodavac odlučio se za njih tri (zaštita interesa nacionalne bezbjednosti, teritorijalnog integriteta i zaštita zdravlja), pri čemu je takvo rješenje vrlo slično onima koja postoje u većini zemalja članica Savjeta Evrope i Evropske unije. Naravno, samo će strogo pridržavanje propisanih pravila i kriterijuma u praksi omogućiti da se ograničenja u svakom konkretnom slučaju zaista mogu smatrati opravdanim, pa je u tom pravcu od posebne važnosti odgovoran pristup sudova i državnih tužilaštava ovom pitanju u praksi”, rekao je on.
Članak je nastao u okviru servisa “Upoznaj svoja prava”, koji je Sindikat medija uveo u aprilu prošle godine sa ciljem rasvjetljavanja različitih tema od značaja za članstvo i medijske radnike.
PODGORICA, 15.02.2022. – Vladina Komisija koja se bavi istragama slučajeva napada na novinare u novom mandatu bilježi bolje rezultate od njenih prethodnih saziva i do pravosnažnih presuda je ispratila gotovo sve slučajeve koji su se desili prethodne godine, kazao je državni sekretar Ministarstva unutrašnjih poslova Zoran Miljanić koji je i potpredsjednik Komisije.
Komisiju, koja je formirana polovinom 2021. godine, čine i predsjednik Mihailo Jovović, programski direktor dnevnika “Vijesti”, novinar i medijski ekspert Dragoljub Duško Vuković, predstavnik nevladinih organizacija i advokat Dalibor Tomović, glavni urednik TV “Prva” Dražen Živković, predstavnik Društva profesionalnih novinara Crne Gore novinar Sead Sadiković, izvršni sekretar Medijskog savjeta za samoregulaciju Ranko Vujović, predstavnik dnevnog lista “Dan” advokat Nebojša Asanović, predstavnik Sindikata medija Crne Gore Predrag Nikolić, predstavnica Agencije za nacionalnu bezbjednost Katarina Vujović, predstavnica Vrhovnog državnog tužilaštva Jelena Đaletić, predstavnik Višeg državnog tužilaštva Miroslav Turković i predstavnica Uprave policije Biljana Knežević.
“U odnosu na prethodni sastav Komisije sada su prisutni pripadnici institucija sistema i smatramo da je to bolje rješenje. MUP je insistirao da među članovima budu predstavnici tužilaštva jer je ranije „škripalo“ baš tužilaštvo i dobili smo dva člana. Insistirali smo i dobili i predstavnika Agencije za nacionalnu bezbjednost i Uprave policije. Sve institucije su pristale da daju predstavnika u Komisiji i to je dalo rezultate. U 2021. godini su svi napadi na novinare i novinarke dobile svoj epilog. Vinovnici napada na Milku Tadić Mijović i Esada Kočana su pravosnažno osuđeni i nalaze se na izdržavanju kazne”, rekao je Miljanić.
I ostali napadi koje su novinari prijavili se, kako je kazao, rješavaju i u različitim su fazama.
“Pokušali smo da istražimo čak i slučajeve koji nisu prijavljeni, kao što je napad na novinara RTCG Nebojšu Šofranca koji nije htio da podnese prijavu ali smo pokušali da utvrdimo šta se desilo i da pokušamo da djelujemo preventivno”, pojasnio je Miljanić dodajući da problem predstavlja to što dio novinara ne prijavljuje prijetnje.
Važan segment je praćenje slučajeve koji se dogode preko društvenih mreža, koji su, kako je rekao, svi evidentirani i/ili su kažnjeni ili će biti kažnjeni po okončanju postupka.
“Zadovoljan sam radom Komisije i odnosom Vlade prema njoj. Sada je mnogo efikasnije i brže se rješavaju novi slučajevi ali ostaje mračni period ranijih godina gdje ostaju neriješeni slučajevi napada na novinare i ubistvo Duška Jovanovića. Tužilaštvo je sada kooperativno i to se vidi u odnosu na nove slučajeve koji su se desili tokom 2021. Međutim, kada su u pitanju raniji slučajevi njihov odnos prema Komisiji je ostao isti i ne dostavljaju podatke koji su nam potrebni kako bismo mogli da sagledamo šta se zaista desilo u određenim slučajevima napada”, kazao je Miljanić.
Problem predstavlja što dva člana Komisije i dalje nemaju dozvolu za pristup tajnim podacima tako da ne mogu da rade i razmijenjuju informacije u punom kapacitetu.
“Kada je u pitanju slučaj ubistva Duška Jovanovića možemo u narednom periodu očekivati neke pomake jer novosti ima i kada budemo mogli izaći ćemo u javnost sa njima. Mislimo da konačno ima šanse da se riješi taj slučaj. Mislim i da ranije nije rađeno ništa kako bi se taj slučaj riješio, naprotiv čak su rađene opstrukcije”, rekao je Miljanić.
Glavni urednik dnevnika Dan Duško Jovanović ubijen je u maju 2004. godine ispred prostorija redakcije. Za to ubistvo osuđen je jedino Damir Mandić na 19 godina zatvora i to kao saučesnik.
Među opstrukcijama koje se sada dešavaju Ministarstvu unutrašnjih poslova i Upravi policije Miljanić je istakao odnos Vlade premijera, koji je sada u tehničkom mandatu, Zdravka Krivokapića, koja i dalje ne usvaja novu sistematizaciju radnih mjesta u tim organizacionim jedinicama.
“Zbog tih opstrukcija oko sistematizacije radnih mjesta još nije određena kontakt osoba koja bi treba da preuzme slučajeve napada na novinare u okviru Uprave policije, odnosno da ona bude prva obavještavana kada dođe do nekog napada. Nakon toga bismo mogli da razgovaramo i nađemo način kako popraviti evidenciju napada na novinare jer se sada dešava da se prijavljuju i u bazi vode slučajevi koji nisu vezani za profesionalni angažman pojedinaca”, rekao je Miljanić.
Na pitanje šta se desilo sa timom koji je ranije postojao u okviru Uprave policije, a koji je bio specijalizovan za slučajeve napada na novinare, Miljanić je kazao da nema informaciju da je bilo kakav tim postojao i da kada je on preuzeo dužnost tim poslom (koordinacije u slučajevima napada na novinare/ke) se niko nije bavio.
“Ja o tome ništa ne znam. Ako je neko i tvrdio da takav tim sa određenim brojem ljudi i postoji tvrdim da oni nisu bili operativni tj. da ni po sistematizaciji niti na bilo koji način mi nismo uspjeli da ih identifikujemo niti smo iz zatekli u policiji”, kazao je Miljanić.
PODGORICA, 14.02.2022. – U Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici je 26. januara ove godine, održan sastanak zamjenika rukovodioca Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, državnog tužioca Armina Selmanovića i portparola Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, državnog tužioca Vukasa Radonjića, sa predsjednicom i stručnim saradnicima Sindikata medija Crne Gore, Marijanom Camović-Veličković, Bojanom Konatar i Draženom Đuraškovićem.
Tema sastanka je bila krivičnopravna zaštita novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori, u svijetlu poslednjih izmjena Krivičnog zakonika Crne Gore, koje pružaju jaču krivičnopravnu zaštitu licima koja obavljaju poslove od javnog značaja.
Na sastanku su analizirani dosadašnji slučajevi verbalnih i fizičkih napada na novinare, iz nadležnosti Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, posebno oni neriješeni, a predstavnici Sindikata medija upoznati su o toku postupaka, načinom rada državnih tužilaca i policije i svim činjenicama koje su od značaja za donošenje odluke da li određena društveno neprihvatljiva ponašanja predstavljaju krivično djelo ili odgovarajući prekršaj. Posebno je istaknuto i da je za tok krivičnog i prekršajnog postupka neophodno i aktivno učešće novinara koji su oštećeni kažnjivim djelom, kako bi Državno tužilaštvo donijelo pravilnu i zakonitu odluku, koja bi eventualno bila i predmet ocjene od strane krivičnog suda, u svim onim slučajevima kada krivični postupak ne bude pokrenut od strane državnog tužioca.
Konačni zaključci sastanka su da Sindikat medija treba, u skladu sa zakonom, da bude upoznat sa svim postupcima koji su u toku, a u kojima su oštećeni novinari i medijski radnici, u mjeri u kojoj se ne ugrožava tok postupka, kako bi sve relevantne podatke evidentirali u regionalnu bazu napada “safejournalists.net”, kao i da treba razmotriti potrebe organizovanja obuka državnih tužilaca za postupanje u slučajevima napada na novinare, u okviru programa “JUFREKS2”, te eventualnu specijalizaciju državnih tužilaca za slučajeve napada na novinare, a da saradnja Sindikata i predstavnika svih medija sa Osnovnim državnim tužilaštvom u Podgorici treba da se nastavi kroz komunikaciju sa državnim tužiocem portparolom.
PODGORICA, 11.02.2022 – Iako čine većinu zaposlenih u medijima, o položaju fotoreportera, snimatelja, kamermana, montažera, tonaca… malo se zna. U istraživanjima se pominju samo ponekad, često uz isticanje da su u goroj situaciji od novinara.
Sindikat medija Crne Gore (SMCG) jedna je od rijetkih organizacija koja okuplja zaposlene iz svih sektora koji postoje u štampanim i elektronskim medijima. Glavni problem je i dalje to što nema zvanične statistike o broju zaposlenih u medijima, pa samim tim ni o broju zaposlenih u drugim kategorijama koji nijesu novinari.
Podaci Monstata pokazuju da je tokom 2020. godine u medijskom sektoru bilo 1.445 zaposlenih, a značajan dio tog broja čine ostala zanimanja. Kako bi se na što bolji način predstavio položaj ovih kategorija zaposlenih, SMCG je sproveo mini anketu i fokus grupu s 10 predstavnika fotoreportera i fotonovinara, snimatelja, montažera, tonaca i grafičkih dizajnera. Najveći broj njih je, kako su sami otkrili, zaposlen na puno radno vrijeme, dok njih četvoro rade kao frilenseri. Najveći broj njih radi u štampanim i elektronskim medijima, ali je naše malo istraživanje pokazalo da uglavnom jedna osoba radi za više medija, koji obično nijesu konkurentni (poput štampanog medija i agencije, radija i portala), ili za više redakcija koje su dio jednog istog medija. Njih devetoro radi u novinarstvu i medijima duže od 10 godina, dok je jedna osoba u ovom poslu manje od dvije godine.
Položaj zaposlenih u drugim sektorima možda najbolje opisuje činjenica da je polovina prinuđena da radi za više od jedne redakcije u matičnom mediju, dok je isti broj njih zaposlen u više od dva medija. Nažalost, o njihovom položaju govori i činjenica da su nam predstavnici ovih profesija kazali da nijesu u prilici da se usavršavaju.
„Medij za koji radim nema prilike da mi omogući slobodan dan, a ne da mi omogući usavršavanje”, kazao nam je jedan od učesnika u fokus grupi.
Kada su u pitanju ekonomske komponente radnog angažmana, ni ostali medijski radnici se ne mogu pohvaliti.
„Polovina nas radi duže od osam sati. Samo poneko ima taj luksuz da radi šest ili osam sati”, glasi jedan od odgovora.
Kada je u pitanju prekovremeni rad, medijski radnici su saglasni da se on gotovo svakodnevno javlja. Polovina njih, kako kažu, nikada ne dobije novac za taj rad, a ostali ga dobijaju redovno. No, situacija se mijenja kada je u pitanju rad vikendima.
„Rad vikendima je konstanta u medijima. Stalno radim vikendima, a i veliki broj mojih kolega, ali nijesmo plaćeni za taj rad. Ne znam da li neki medij to plaća”, navodi jedan od učesnika.
Medijski radnici svjedoče da su im plate uglavnom redovne, ali i da su češće u pitanju plate koje nijesu fiksne, već dio zavisi od učinka. Takođe, prema njihovim riječima, prosjek zarada u drugim sektorima medijske industrije kreće se između 400 i 500 eura, što je i dalje ispod državnog prosjeka i nedovoljno. Većina zaposlenih s kojima smo razgovarali ističe da se njihov ekonomski položaj promijenio na gore nakon korone, koja je uticala i na medijski sektor. Zato su, a i zbog niza problema s kojima se suočavaju u radu, primorani da se bave i nekim drugim plaćenim poslovima. Tako se, osim novinarstva, bave i dizajniranjem zvuka, konsultantskim uslugama, predaju ili rade kao frilenseri za strane agencije.
Naši sagovornici su kazali da oni uglavnom jesu učlanjeni u sindikate, kao i da su slobodni da se sindikalno udružuju, ali da ne vjeruju da im sindikati mogu pomoći da se izbore za bolji materijalni položaj. Više od polovine njih kazalo nam je da su oni, ili njihove kolege, morali da cenzurišu svoj rad, a polovina njih je kazala da u toku rada osjeća neku vrstu političkog miješanja ili pritiska.
A kada su u pitanju najveći problemi sa kojima se suočavaju, lista je duga. „Najveći izazov je ostati profesionalan uprkos lošoj plati, diskriminaciji fotoreportera, nepoštovanju Zakona o radu, sve učestalijem otpuštanju fotoreportera, nepoštovanju autorskih prava”, jedan je od odgovora.
Među problemima se ističe i diskriminacija (zbog toga što rade u mediju koji je prepoznat kao pristrasan), loša raspodjela posla i preopterećenost, samostalno snalaženje s novim tehnologijama, neuređeno tržište ili jednostavno to što rade posao o kome se veoma malo zna. Dio ispitanika kazao je i da im je glavni izazov da „sačuvaju glavu kada su u toku protesti i skupovi“.
„Mala plata, nedostatak opreme koju redakcija neće da obezbijedi samo su dio problema. Prinuđen sam da radim s ličnom opremom, bez ikakve nadoknade, koja bi mi omogućila da obnovim ili nadogradim postojeću”, navodi jedan ispitanik.
No, iako priznaju da je njihov posao slabo plaćen i slabo cijenjen mali broj onih s kojima smo razgovarali bi napustio ovu profesiju. Smatraju da država, profesionalna udruženja i same redakcije moraju da urade nešto kako bi se položaj svih medijskih radnika unaprijedio i kako bi njihova radna mjesta bila koliko-toliko sigurna.
PODGORICA, 08.02.2022 – Sportski novinar Igor Ćulafić, nezakonito je otpušten i televizija Nova M ima obavezu da ga vrati na posao.
To proizilazi iz odluke Višeg suda u Podgorici koji je potvrdio raniju odluku nikšićkih sudija da je disciplinski postupak protiv novinara, koji je rezultirao njegovim optuštanjem, vođen u suprotnosti sa Zakonom o radu i Opštim kolektivnim ugovorom.
Ćulafić je 2018. godine dobio otkaz jer je tokom disciplinksog postupka koji se vodio pod poslodavca, utvrđeno da je napravio težu povredu radne discipline, jer je u centralnoj informativnoj emisiji najavio da će on raditi prenos utakmice Litvanija Crna Gora, te da se nedolično ponašao, zbog čega je morala da interveniše i policija.
Sud je ipak bio stava da je postupak i formalno i suštinski bio pravno manjkav te da nije zadovoljio proceduru predviđenu Zakonom o radu i Opštim kolektivnim ugovorom.
Imajući u vidu da Ćulafić i nije komentarisao navedenu utakmicu, sud je mišljenja da do povrede radne discpiline nije ni došlo. Takođe, sud je utvrdio da Ćulafiću nije dostavljena informacija ko će komentarisati utakmicu, te nije mogao biti obaviješten da to neće biti on, iako je tada bio jedini zaposleni u sportskoj redakciji.
Istovremeno, emiter je obavezan da Ćulafiću isplati oko 2.500 eura troškova sudskog postupka pred prvostepenim i drugostepenim organom.
