PODGORICA, 10.07.2021. – Tužilaštvo je prethodnih mjeseci ponovo pokrenulo istragu ubistva glavnog i odgovornog urednika dnevnih novina “Dan” Duška Jovanovića kako bi pokušali da konačno riješe najteži slučaj napada na novinare iz 2004. godine.

Prema saznanjima Televizije Vijesti, saslušali su nekoliko svjedoka, među kojima su i neka bezbjednosno interesantna lica.

“Više državno tužilaštvo u Podgorici je, u predmetu formiranom povodom ubistva D.J., a u cilju potpunog rasvjetljavanja istog, u toku aprila i maja mjeseca 2021. godine, obavilo saslušanje određenih lica, te preduzima druge mjere i radnje za koje se ukaže potreba”, saopšteno je iz Višeg državnog tužilaštva.

Nova vlast, na čelu sa premijerom Zdravkom Krivokapićem, nedavno je obećala da će uraditi sve da se ovaj slučaj rasvijetli do kraja.

Jovanović je ubijen prije 17 godina ispred prostorija redakcije “Dana”, od kada tužilaštvo i policija nijesu utvrdili ko je i zbog čega pucao na njega.

Za učešće u ubistvu za sada je osuđen jedino Podgoričanin Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu za saučesništvo i osudio ga na 18 godina zatvora.

PODGORICA, 09.07.2021. – Osnovno državno tužilaštvo u Bijelom Polju podnijelo je optužni predlog protiv Bjelopoljaca E. D. (18) i N. O. (21) zbog krivičnog djela – nasilničko ponašanje izvršenog na štetu novinara TV Vijesti Seada Sadikovića.

“Pored osumnjičenih, u svojstvu svjedoka saslušano je 12 lica, donijeta je naredba kojom je određeno vještačenje medicinske dokumentacija od strane vještaka specijaliste sudske medicine”, saopštili su iz tog tužilaštva.

Iz ODT su saopštili da su 23. marta Osnovnom sudu podnijeli prijedlog za određivanje pritvora E.D. i N.O. osumnjičenim za krivično djelo – nasilničko ponašanje, ali da je Osnovni sud odbio kao neosnovan.

Nabrajaju i da su tog dana i tri dana kasnije donijete naredbe kojima je određeno vještačenje vještaka informaciono tehničke struke radi vršenja analize izuzetog video materijala i DVR uređaja.

“Vještak je nalaz i mišljenje dostavio 15.06.2021. godine, sa prethodno obrazloženim i opravdanim razlozima zbog nepostupanja u kraćem vremenskom roku. U toku postupka dostavljena su sva prikupljena obavještenja pribavljena preko Uprave Policije CB Bijelo Polje, kao i službene zabilješke, koje su u vezi sa naznačenim događajem”, piše u saopštenju.

Sadiković je 20. marta lakše povrijeđen u predjelu glave, nakon što ga je grupa učesnika “patriotskog” skupa prvo verbalno, a potom i fizički napala. Sve vrijeme – od napada do danas, tvrdio je da ga nijesu udarala samo dvojica sugrađana, ali je tužilaštvo procesuiralo upravo toliko njih.

PODGORICA, 07.07.2021. – Novinari su prošle godine radili u otežanim uslovima, njihova bezbjednost je ugrožena, a ključni slučajevi napada na novinare i dalje nisu riješeni.

To je ocijenjeno na konferenciji „Sloboda medija: juče, danas, sjutra“ koju je organizovao Sindikat medija Crne Gore u partnerstvu s Građanskom alijansom, uz finansijsku podršku Evropske komisije, Balkanskog fonda za demokratiju i Ambasade Kraljevine Norveške u Beogradu.

Ministarka javne uprave, digitalnog društva i medija, Tamara Srzentić, kazala je da su finansijski problemi, neadekvatna i nedovoljna regulacija, nepoštovanje profesionalnih i etičkih standarda, medijski zakoni koji zahtijevaju hitne izmjene, samo neki od problema medijskog sektora na čijim rješenjima će, kako je poručila, svi zajedno raditi u narednom periodu.

„Opterećuju vas loši socio-ekonomski uslovi, zarade zaposlenih u medijima i dalje su ispod državnog prosjeka, kovid kriza i vama je promijenila granice radnog vremena, prekovremeni rad je uglavnom neplaćen,  veliki broj novinara i novinarki nemaju ugovore na neodređeno vrijeme. Loš materijalni položaj redakcija koji ne mogu da ulože u istraživačko novinarstvo. Zato vas pozivam da se u što većem broju organizujete kroz Sindikat za medije i druga udruženja koja se bave medijima, i da kroz njih artikulišete probleme i izazove sa kojima se svakodnevno susreće vaša profesija“, rekla je Srzentić.

Istakla je da je stav Vlade da nijedan slučaj napada na novinare, njihovu bezbjednost i imovinu medija ne smije biti arhiviran bez konkretnog policijskog, tužilačkog i sudskog razrješenja.

„Kada govorimo o konkretnim budućim akcijama i aktivnostima iz našeg resora,  a u vezi sa  rješavanjem izazova koje smo prepoznali, naš fokus je u potpunosti usmjeren na reformu medijskog zakonodavstva, Medijsku strategiju, kao i hitno aktiviranje već postojećeg Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija. Reforma medijskog zakonodavstva poseban akcenat staviće na online medije, kojih je u Crnoj Gori sve više, a čije područje djelovanja nije do kraja uređeno, zatim na unapređenje zaštite novinarskih prava, njihovog integriteta, kao i izvora“, pojasnila je Srzentić.

Prvi sekretar Ambasade Kraljevine Norveške, Stefan Almehagen Sandstad, smatra da je sloboda medija veoma važna, da je civilno društvo veoma aktivno i da se nada da će tako ostati.

„Uloga medija je snažnija nego ranije. Oni moraju omogućiti građanima da prepoznaju kredibilne informacije. Mnogi izazovi su slični preko granica. Svi novinari u svim zemljama su u riziku. Veoma je važno da širimo demokratiju i nastavimo borbu za slobodu medija. Diskusija između svih aktera u društvu stvara bolje uslove. Kompletno zakonodavstvo mora da bude dobro uređeno i poštovano i potrebno je usvojiti najbolje prakse“, smatra Sandstad.

Generalna sekretarka Nezavisnog udruženja novinara Srbije, Tamara Filipović Stevanović, kazala je da je Srbija pokazala da je po gušenju sloboda medija lider u regionu.

„Naša Vlada je pokazala snažnu namjeru da kontroliše protok informacija i iskoristila vanredno stanje za napad na profesionalne medije. Zabrinjava da klevetničke kampanje protiv medija vrlo često potiču od ljudi koji obavljaju javne funkcije, a onda se spuštaju na niži nivo. U prethodnih godinu bilježimo porast online zastraživanja novinara u svim zemljama. U 2020. bilježimo i rast prijetnji novinarkama“, rekla je Filipović Stevanović.

Ukazala je da se javni tužioci i dalje suzdržavaju od podizanja optužnica u slučajevima prijetnji novinarima.

„Nema napretka ni u zatvaranju najozbiljnijih slučajeva napada na novinare“, rekla je Filipović Stevanović.

Predsjednica Sindikata medija Crne Gore, Marijana Camović Veličković, kazala je da zaposleni u crnogorskim medijima nisu osjetili obilnu pomoć od države, a da su „milioni eura koji su se unazad godinu slili na račune medija prošli pored njih“.

„Gdje je otišlo najmanje 2,5 miliona eura koliko je država samo prošle godine uplatila medijima? Neophodno je insistirati na povećanju transparentnosti trošenja tog novca. Mi smo tražili, jer jedino to smatramo ispravnim, da država obaveže medije koji dobiju pomoć tokom trajanja korona krize da ne smiju da otpuste zaposlene“, rekla je Camović Veličković.

Od početka godine u Crnoj Gori je registrovano 12 napada, prijetnji, uvreda prema novinarima i drugim medijskim radnicima a, kako je kazala, prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova tokom prošle godine je bilo 18 slučajeva napada na novinare.

„Kada je u pitanju ta evidencija kao problem vidimo što je to evidencija zasnovana na zanimanju žrtve napada, tako da ko god je novinar ide u taj registar, iako sam slučaj ne mora biti vezan za njegovu profesiju. Kada je u pitanju 2019. godina podnijeto je 37 tužbi za nadoknadu materijalne štete zbog povrede prava ličnosti, a tokom 2020. njih 22. Iako broj tužbi ostaje veliki, pravosnažne presude ukazuju na to da se dosuđuju višestruko manji iznosi od onoga što se traži tužbama, i medije najčešće tuže građani“, rekla je Camović Veličković.

Istraživačica Sindikata medija, Bojana Konatar, na panelu „Indikatori nivoa slobode medija i bezbjednosti novinara“, rekla je da je veliki problem što se i dalje ne zna koliko ima novinara u Crnoj Gori.

„Mi i dalje pričamo o imaginarnim ljudima. Posljednje istraživanje koje je urađeno 2014. godine broji 800 novinara, pri čemu je tada postojalo 54 medija. Danas postoji oko 200 medija, a i dalje pominjemo isti broj novinara. Posebno su problematični uslovi rada novinara na portalima“, rekla je Konatar.

Istakla je da je cenzura bila vrlo prisutna tokom 2020. godine, posebno tokom izvještavanja o litijama i izborima.

„Crnogorsko novinarstvo je i dalje maksimalno posvećeno izvještavanju u javnom interesu, ali dobijamo muk kada se pokušava doći do podatka koliko ima medija u Crnoj Gori, koliko ti mediji zapošljavaju novinara. Ono što je generalno ocjena je da su novinari tokom prošle godine, zbog povećanog obima posla, i svih problema koje imaju, zaboravili istraživačko i analitičko novinarstvo, ali nije se tome čuditi“, rekla je Konatar.

Istraživačica Udruženja BH Novinari, Maja Radević, kazala je da je u Bosni i Hercegovini više od 88 odsto medija pogođeno negativnim ekonomskim posljedicama pandemije koronavirusa i samim tim i položaj novinara u redakcijama je ugrožen.

„Političari su veoma aktivni, posebno u posljednje 3-4 godine u pokušajima kontrole uređivačkih politika i kreiranja medijskih sadržaja. Posebno zabrinjavajuće je da se sve rjeđe govori o javnom ugledu medija i stiče se utisak kao da su se i brojni novinari, urednici, vlasnici medija pomirili sa političkim uticajima i pritiscima. Osjećaj ekonomske nesigurnosti i brige za egzistenciju direktno vodi do cenzure, autocenzure i selektivnih objava informacija“, kazala je Radević.

Tokom prošle godine zabilježeno je, kako je navela, 69 slučajeva kršenja novinarskih prava i medijskih sloboda, a samo 30 odsto slučajeva pred sudovima se završe u korist novinara“, rekla je Radević.

Istraživačica Hrvatskog novinarskog društva, Monika Kutri, rekla je da je prošle godine bilo 12 napada na novinare, a ono što je posebno zabrinjavajuće je da ima jako puno tužbi protiv novinara i medija.

„Hrvatsko novinarsko društvo je prethodne godine zabilježilo najmanje 924 tužbe protiv novinara i medija čije potražnje iznose oko 10,5 miliona eura. To su enormne cifre. Pretpostavka da je Hrvatska mnogo naprednija kada je riječ o slobodi medija i sigurnosti novinara od ostalih zemalja na Balkanu nije tačna. Kad god se zagrebe ispod površine može se naći dosta toga negativnog i lošeg. U 2019. godini je bilo pet napada na novinare“, rekla je Kutri.

Potpredsjednik Sindikata medija Crne Gore, Radomir Kračković, tokom panela „Dijalogom do bolje zaštite novinara“, kazao je da prošle godine usvojen krovni Zakon o medijima koji je donio dobra rješenja, ali i ona oko kojih je bilo raznih polemika.

„Mi smo u našoj analizi mapirali stvari koje bi mogle biti dodatno dopunjene. To se prvenstveno odnosi na precizno regulisanje postupka registrovanja medija, naročito portala. Druga stvar koja je veoma važna je da je potrebno preciznije definisati kriterijume za dodjelu novca iz Fonda za medijski pluralizam i raznovrsnost medija. Imamo velika očekivanja od novog Zakona o audio-vizuelnim medijskim uslugama koji bi trebalo da zamijeni dosadašnji Zakon o elektronskim medijima, prvenstveno iz razloga što bi trebalo, ukoliko se usvoje rješenja koja postoje u nacrtu, da znatno poboljša položaj lokalnih javnih emitera“, smatra Kračković.

Programski direktor NVO Građanska alijansa, Milan Radović, istakao je da se izvodi zaključak da pravosudne institucije ohrabruju napade i prijetnje na novinare i da je pravi momenat kojim će se mjeriti napredak da se prijave na drugačiji način procesuiraju i da postoji momenat sankcionisanja u prevenciji napada na novinare.

„I kada dođe do pokretanja postupka sankcije su izrazito niske. Tri novinara su prošle godine hapšena zbog lažnih vijesti i Osnovno državno tužilaštvo je odbacilo sve tri krivične prijave. Međutim, nakon toga treba da se postavi pitanje odgovornosti onih koji su donosili odluke da se novinari liše slobode“, rekao je Radović.

Naveo je da dosadašnji nalazi ukazuju da portali ne objavljuju i ne proizvode tekstove koji sadrže govor mržnje prema ranjivim kategorija u društvu, ali da se problemi javljaju u komentarima.

PODGORICA, 01.07.2021. – Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) sugerisala je da se u Zakon o slobodnom pristupu informacijama (SPI) uvrste novčane kazne za organe vlasti koji isporuče netačne podatke.

Iz MANS-a poručuju da tu praksu imaju i pojedine članice Evropske unije.

“Imajući u vidu da odluke Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama (AZLP) često zavise od dostavljenih akata i podataka od strane organa vlasti, smatramo potrebnim da se prekršajna odredba, izuzev u slučajevima nedostavljanja traženih akata i podataka, propiše i za slučajeve dostavljanja netačnih podataka. Dostavljanje netačnih podataka osnov je prekšajne odgovornosti i prema Zakonu o pravu na pristup informacijama Republike Hrvatske,” navodi se u njihovim sugestijama. Novčane kazne u ovom dijelu propisane su u rasponu od 500 do 20.000 eura.

Ovo je samo jedna od 19 primjedbi i predloga koje je ova nevladina organizacija zvanično uputila na inovirani nacrt Zakona o SPI.

Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija uputilo je početkom juna na javnu raspravu inovirani nacrt Zakona.

Zakon o SPI donijet je prije nepunih 10 godina, a posljednji put izmijenjen sredinom 2017. godine odlukom tadašnje skupštinske većine.

Više NVO, među kojima je i MANS, predalo je sredinom decembra svoje predloge izmjena Zakona o SPI.

PODGORICA, 25.06.2021. – Agencija za elektronske medije pozivala je emitere da podnesu zahtjeve za dodjelu državne pomoći kroz oslobađanje od obaveze plaćanja dijela godišnje naknade za emitovanje radijskih ili TV programa za 2021. godinu.

“Savjet Agencije za elektronske medije je, na sjednici održanoj 23. aprila 2021. godine, donio Odluku o davanju saglasnosti da se obaveze emitera za 2021. umanje za oko 100.000 eura, na način što će se javni i komercijalni emiteri osloboditi obaveze plaćanja druge kvartalne rate naknade za emitovanje za 2021. godinu. a komercijalni i javni TV emiteri koji emituju programske sadržaje u okviru projekta „Uči doma“ osloboditi obaveze plaćanja prve i druge kvartalne rate naknade za emitovanje za 2021. godinu”, piše u pozivu Agencije.

Emiteri su dužni da najkasnije do srijede, 30. juna, Agenciji za elektronske medije podnesu zahtjev za dodjelu državne pomoći.

Tokom prošle godine Agencija je umanjile obaveze emiterima za 178.379,65 eura, tako što su svi komercijalni i javni emiteri oslobođeni plaćanja dvije kvartalne rate naknade za emitovanje za 2020. godinu (druge i četvrte) a emiteri koji emituju programske sadržaje u okviru projekta „Uči doma“ oslobođeni od plaćanja cjelokupne godišnje naknade za 2020. godinu.

PODGORICA, 17.06.2021 – Neredovne i niske zarade, veliki uticaj politike, loši tehničko-tehnološki uslovi za rad, glavni su problemi koji tište zaposlene u lokalnim javnim emiterima. Pojedini se uzdaju u Zakon o audiovizuelnim medijskim uslugama koji bi, ako bude usvojen u obliku trenutnog Predloga, mogao uvećati budžete lokalnim medijima.

U Radio-televiziji Herceg Novi (RTHN) zaposleni se godinama trude da potpišu kolektivni ugovor, ali u tome ne uspijevaju. Česte smjene direktora dodatno otežavaju uslove za rad. Povećan je broj zaposlenih na 29 u Televiziji, a 11 na Radiju od kojih je šest zaposlenih na portalu. Međutim, portal se ne pominje u ugovorima o radu, kao posebna kategorija. Rad zaposlenih na portalu se, zato, ne vrednuje dodatno, dok se istovremeno od njih očekuje da posjeduju sve vještine koje su potrebne za rad na portalu. Sedam mjeseci se kasnilo sa uplatom poreza i doprinosa na zarade zaposlenih, kaže novinarka RTHN, Dragana Vlaović.

„Prvobitno je postojao samo radio, a kada se govorilo o pokretanju i televizije, trudili smo se da dokažemo da je taj projekat neodrživ“, ističe Vlaović.

Ona smatra da je prednost rada u lokalnom javnom emiteru što zaposleni imaju sigurnost da neće ostati bez posla ako odu na bolovanje, ali da je po svim ostalim pitanjima teško.

Kako je kazala, bez obzira na to što je uvijek određena suma predviđena opštinskim budžetom, ako se novac ne uplati nije moguće išta uraditi. „Što ti daju, daju“, kaže Vlaović.

U Radio-televiziji Rožaje (RTR) plate kasne, a više godina se ne uplaćuju porezi na zarade. Ovaj lokalni emiter ima dva reprograma – jedan na 20 godina, koji se redovno uplaćuje, i jedan  na 30 hiljada, koji se ne uplaćuje redovno, tvrde njihovi zaposleni. Urednik u RTR Rožaje, Enes Gusinjac, kaže da od aprila 2018. godine nisu uplaćivani doprinosi, te da nisu obuhvaćeni reprogramom, a riječ je o sumi od oko 260 hiljada eura. Osim toga, ovaj medij je dužan da vrati sredstva iz EDO projekta. Taj projekat imao je za cilj zapošljavanje osoba sa invaliditetom, za šta je bilo opredijeljeno preko 100 hiljada eura. Zaposlene osobe su, međutim, pred kraj projekta otpuštene.

Ukupan dug RT Rožaje (RTR) iznosi oko 580 hiljada eura. Opredijeljeni budžet za prošlu godinu iznosio je 185 hiljada. Zaposleni strahuju da će doći do stečaja.

I Gusinjac, poput koleginice iz Herceg Novog, smatra da je velika greška što je televizija formirana na budžetu radija, a broj zaposlenih uvećan. Trenutno imaju 28 zaposlenih, a dvoje ljudi radi na portalu.

„Problem lokalnih javnih emitera nadilazi sposobnosti lokalne uprave za njegovo rješavanje i država bi trebalo da se uključi“, dodaje Gusinjac.

RTR se obratila i turskoj agenciji TIKA s molbom za pomoć. „Trebalo je da dobijemo nove prostorije, ali i to je pod znakom pitanja. Osim toga, problem su i tužbe zaposlenih zbog umanjenja zarada i koeficijenata. Već je dosta zaposlenih dobilo postupak pred sudom“, kaže Gusinjac.

Ocjenjuje da je cjelokupna situacija proizvod velikog uticaja politike.  „Zaposleni su često partijski borci koji nemaju veze s medijima“, smatra Gusinjac.

Zaključuje da bi Zakon o audiovizuelnim medijskim uslugama, ukoliko bude usvojen, mogao pomoći lokalnim medijima.

Zaposleni u Radiju Ulcinj za prvih pet mjeseci ove godine nijesu primili ni jednu platu. Račun tog medija je bio blokiran još od januara, a tokom maja su bili isključeni i telefoni. Poslije niza sastanka s lokalnim čelnicima tokom juna je deblokiran račun, a zaposlenima su isplaćene dvije neto zarade. Ipak, i dalje se duguje 15 plata. Porezi i doprinosi nijesu redovno uplaćivani od 2010. godine. Do 2015. je tu obavezu preuzela lokalna uprava reprogramom duga. Naredni reprogram je zaključen za period do 2017. godine i njega treba da plaća sama firma što, naravno, nije u mogućnosti da radi.

Raditi u ovom Radiju je veoma teško i nezahvalno, kaže Esat Mehmeti, jedini novinar zaposlen u redakciji na albanskom jeziku. „Osim muzičkog programa, stižemo samo da popunimo termine predviđene za vijesti. Uporno pokušavamo da objasnimo značaj i svrhu lokalnog radija, potrebu za osvježenjem redakcija novim kadrovima i neophodnost za novom tehnikom i boljom čujnošću, ali to za sada ne dopire do aktuelnog rukovodstva Opštine, odnosno Skupštine Opštine koja je naš osnivač“, zaključuje Mehmeti.

U svakom slučaju, dugovi Radija su narasli na oko 295 hiljada eura.

Politika je posebna priča. Ovdašnji politički akteri imaju svoje favorite među privatnim medijima. Za lokalni javni servis, koji je svima na raspolaganju, osim deklarativnog nemaju drugog interesovanja.

Teško je i u Radio-televiziji Pljevlja. Zaposlenima se duguju dvije plate, a dugovanja za poreze i doprinose su oko 400 hiljada eura. Od početka godine, račun tog medija bio je blokiran dva puta. I u ovom mediju zaposleni strahuju od stečaja.

Zakonske izmjene mogu pomoći

U Crnoj Gori registrovano je 16 lokalnih javnih emitera, od čega su 11 radijski, a pet radio-televizije (RTV). Funkcionisanje lokalnih javnih emitera u Crnoj Gori regulisano je Zakonom o medijima i Zakonom o elektronskim medijima. U nacrtu je Zakon o audiovizuelnim medijskim uslugama koji će, u slučaju da bude usvojen, zamijeniti Zakon o elektronskim medijima.

Zakon o medijima uređuje osnovne principe slobode medija, slobode izražavanja, slobodnog osnivanja medija, javnosti medijskog vlasništva, transparentnosti oglašavanja u medijima, zaštite medijskog pluralizma, prava, obaveze i odgovornosti u informisanju, zaštitu posebnih prava, pravo na odgovor i ispravku, čuvanje i pravo uvida u medijski zapis i druga pitanja od značaja za rad medija.

Članom 75 istog Zakona propisano je da se lokalni javni emiteri osnivaju odlukom skupštine jedinice lokalne samouprave.

Organi upravljanja u javnim emiterima su savjet i direktor.

Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija je Predlogom zakona o audiovizuelnim medijskim uslugama predvidjelo rješenja, shodno predlogu Udruženja lokalnih javnih emitera, kojima će se precizno definisati finansiranje lokalnih javnih emitera.

“Podsjećamo da je Predlog zakona o audiovizuelnim medisjkim uslugama trenutno na ekspertskom monitoringu Savjeta Evrope i Evropske komisije, te da se njegovo  usvajanje očekuje do kraja 2021. godine. Očekujemo da rješenja Predloga zakona koja se odnose na finansiranje lokalnih javnih emitera neće biti predmet negativnih komentara Savjeta Evrope i Evropske komisije, kao ni negativnih komentara u procesu redovne interresorske procedure usklađivanja zakona, te da će ista biti sadržana u novom Zakonu o audiovizuelnim medijskim uslugama, čime će, nadamo se, biti riješeni dugogodišnji finansijski problemi sa kojima se susreću lokalni javni emiteri”, kazali su nam iz Ministarstva.

Predlogom zakona o audiovizuelnim medijskim uslugama predviđeno je da se sredstva javnih emitera obezbjeđuju na godišnjem nivou u iznosu koji se utvrđuje u zavisnosti od godišnjeg budžeta lokalne samouprave. Taj iznos, kako je predviđeno, ne može biti manji od: tri posto ukupnog budžeta opštine ukoliko je on do tri miliona eura;  2,7 posto ukupnog budžeta opštine ukoliko je on od tri do šest miliona eura; 2,5 posto ukupnog budžeta opštine ukoliko je on od šest do 10 miliona eura;  dva posto ukupnog budžeta opštine ukoliko je on od 10 do 15 miliona eura;  1,7 posto ukupnog budžeta opštine ukoliko je on od 15 do 20 miliona, te 1,5 posto ukupnog budžeta opštine ukoliko je on iznad 20 miliona eura.

Iz Sindikata medija Crne Gore (SMCG) ukazuju da važeći Zakon o elektronskim medijima predviđa finansiranje javnih emitera iz državnog budžeta i budžeta lokalnih samouprava, ali ne ustanovljava obavezu utvrđivanja najmanjeg iznosa dijela opšteg budžeta koji treba biti utvrđen zakonom i odlukama o osnivanju (kod lokalnih javnih emitera).

“Ukoliko bi finansiranje lokalnih javnih emitera bilo regulisano i zavisilo samo od ugovora lokalne samouprave i javnog emitera, to bi predstavljalo veliku nesigurnost za te medije jer bi se visina sredstava mijenjala od situacije do situacije i isključivo bi zavisila od volje vlasti u lokalnoj samoupravi”, ocijenjeno je iz SMCG.

Ističu da, ukoliko lokalna samouprava procijeni da je neophodno osnovati lokalni javni emiter, onda je neophodno osigurati njegovo finansiranje na način koji će obezbijediti što veći stepen samostalnosti u radu.

“Samo obezbijeđena i unaprijed poznata minimalna sredstva za ostvarenje misije javnog emitera osiguravaju visok stepen nezavisnosti lokalnih emitera i poštovanje profesionalnih standarda. Važno je napomenuti da uvođenje minimalnog iznosa (procenta) opšteg godišnjeg budžeta lokalne samouprave je samo garancija da će lokalni emiter moći da funkcioniše nesmetano, a da ukoliko to okolnosti dozvole, kroz ugovor javnog emitera i lokalne samouprave se mogu predvidjeti i dodatna sredstva kojima će se na bolji način doprinijeti ostvarenju javnog interesa”, naveli su iz SMCG.

Ocjenjuju da su zaposleni u lokalnim javnim emiterima u najgorem položaju kada je u pitanju socio-ekonomski položaj, s najmanjim zaradama i velikim kašnjenjima plata (čak i po 15 mjeseci).

“Takođe, nezavisnost upravljanja javnog emitera zavisi od strukture članova najvišeg upravljačkog organa i procedure njihovog izbora. Ukoliko članove savjeta javnog emitera imenuju organizacije ili institucije koje su pod uticajem političkih partija, izvršnih organa ili ekonomskih centara moći, prostor za uticaj na uređivačku politiku javnog emitera je veoma izražen. Savjet javnog emitera na kojeg uticaj imaju politički centri moći izabraće po pravilu za direktora osobu koja će zapravo biti transmisija političkih interesa”, istaknuto je u predlozima SMCG za Medijsku strategiju.

Takođe je navedeno da zakonom treba propisati koje organizacije mogu predlagati članove Savjeta, služeći se praksom iz Zakona o nacionalnom javnom emiteru (RTCG) čije članove u najvećem broju predlažu organizacije civilnog društva.

“Potrebno je dodatno propisati Zakonom da organizacije civilnog društva koje se ne finansiraju dominantno (preko 50 posto godišnjeg budžeta u prethodne tri godine) iz državnog budžeta ili budžeta lokalne samouprave predlažu članove savjeta lokalnih javnih emitera. Organizacije koje ispunjavaju ovaj najznačajniji kriterijum (nevladine organizacije, sindikati, sportske organizacije, organizacije poslodavaca, itd.) daju veći stepen vjerovatnoće da će predložiti kandidate koji će slijediti interese javnosti, a ne političkih ili ekonomskih centara moći. U savjetima lokalnih javnih emitera poželjno je da jedan član bude iz sindikalnih organizacija koje učestvuju u radu Socijalnog savjeta”, naveli su iz SMCG.

Regionalna i evropska praksa

„Analiza položaja lokalnih javnih emitera i prava novinara u medijskim zakonima Crne Gore“ autora prof. dr Sandre Bašić Hrvatin i Gorana Đurovića iz 2017. godine, pruža dobar pregled primjera regionalne i evropske prakse. Autori, tako, navode slučaj Slovenije gdje je više od trećine svih registrovanih radno aktivnih novinara u statusu samozaposlenog; te Hrvatske – u kojoj se mediji suočavaju sa “alarmantnim padom” broja zaposlenih.

Francuska ima oko 700 lokalnih radio zajednica, ali su one definisane kao nekomercijalni emiteri, čime se kvalifikuju za novčanu podršku koju dodjeljuje Fond za lokalne radio stanice. Holandija finansira lokalne medije iz tri fonda, a dozvole za emitovanje se obično dodjeljuju na pet godina. U pomenutoj Analizi naveden je i primjer Velike Britanije čiji su lokalni i regionalni emiteri formalno-pravno u privatnom vlasništvu, s tim što određeni postotak programa moraju namijeniti zadovoljavanju javnog interesa. Autori Analize ocjenjuju da u EU “postoji toliko modela koliko je država članica”.

I dalje ostaje pitanje – koji je model najbolji za Crnu Goru, odnosno – možemo li spasiti lokalne medije?

Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija planira da organizuje još jednu javnu raspravu u vezi sa Predlogom zakona o audiovizuelnim uslugama. To može biti prilika da se dodatno unaprijede rješenja vezana za lokalne emitere.

Suzana Mujić

Članak je nastao u okviru projekta „Unapređenje dijaloga između novinarskih udruženja i parlamenata na Zapadnom Balkanu za jači civilni sektor“, koji finansiraju Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju (Sida) i Balkanska mreža za razvoj civilnog društva (BCSDN).

Sadržina ovog članka, kao i prezentovane informacije i stavovi, ne predstavljaju zvanične stavove i mišljenja Side i BCSDN. Odgovornost za informacije i stavove izražene u ovom tekstu u cjelosti su autorske.

PODGORICA, 07.06.2021. – Organizacije civilnog društva koje se bave radom medija uputile su danas Vladi, Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava, Skupštini i poslaničkim klubovima zajedničku Inicijativu za hitne izmjene Krivičnog zakonika, u cilju bolje zaštite novinara.

U prvoj polovini ove godine zabilježeno je čak 10 slučajeva verbalnih i fizičkih napada, prijetnji, uvreda i omalovažavanja novinara i medijskih radnika, a u većini slučajeva to se desilo dok su bili na uobičajenim radnim zadacima. Imajući u vidu učestale napade na novinare u Crnoj Gori i tenzije nastale u društveno-političkom životu, smatramo da treba preduzeti korake kako bi se ostvarila pojačana krivičnopravna zaštita novinara i medijskih radnika. Napade i ometanja medija u izvještavanju treba spriječiti i obezbijediti društveni ambijent u kome je garantovana sloboda izražavanja.

Smatramo da bi uvođenje novih krivičnih djela u Krivični zakonik – Sprečavanje novinara u vršenju profesionalnih zadataka i Napad na novinara u vršenju profesionalnih zadataka, odnosno dopuna postojećih krivičnih djela Teško ubistvo i Teška tjelesna povreda, moglo doprinijeti odvraćanju potencijalnih počinilaca ovakvih napada ubuduće. Ovakva zaštita bi bila u skladu i s međunarodnim i evropskim standardima.

Napominjemo da se nevladina organizacija Akcija za ljudska prava već godinama zalaže za pomenute izmjene. S obzirom na to da nijesu prihvaćene, a imajući u vidu pogoršanje ambijenta u kome mediji rade, Akciji za ljudska prava pridružuju se i druge organizacije koje se bave radom medija i zaštitom novinara. Time želimo da ukažemo i da u stručnoj zajednici postoji šira saglasnost o hitnoj potrebi izmjena Krivičnog zakonika, kako bi se pooštrile kazne za napade na novinare.

Akcija za ljudska prava

Sindikat medija Crne Gore

Institut za medije

Građanska alijansa

Udruženje novinara Crne Gore

Društvo profesionalnih novinara

Centar za građansko obrazovanje

Media centar

35mm