PODGORICA, 27.05.2021 – Ubistvo direktora i glavnog i odgovornog urednika lista „Dan” Duška Jovanovića tamna je mrlja na obrazu države Crne Gore i nadležnih institucija koje ni nakon 17 godine nisu uspjele da u potpunosti rasvijetle najteži zločin u istoriji crnogorskog novinarstva. Nalogodavci i izvršioci ubistva Jovanovića i dalje ostaju nepoznati a sve je slabija nada da će ikada biti i otkriveni.

I pored brojnih propusta, koje su priznali i sami nadležni, nije bilo ni profesionalnih sankcija za one koji su zakazali u istrazi slučaja koji, jednostavno, nije smio ostati neriješen zbog njegove težine i brutalnosti. Iako je i stara vlast tvrdila, a i nova tvrdi, da postoji politička volja da se slučaj rasvijetli, protok vremena ne daje za pravo da se može očekivati tako nešto.

Pozivamo Vrhovno državno tužilaštvo i novi menadžment Uprave policije da ovaj slučaj ponovo stave u vrh prioriteta u svom radu, odnosno da rade na otkrivanju nalogodavaca i ubica kao da se zločin desio juče. Posebno je važno da se do kraja ispitaju saznanja koja je, kako je prošle godine saopštila sestra ubijenog Jovanovića, Danijela Pavićević, iznio bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović – da policija zna ko je bio u autu iz kog je pucano na Jovanovića ali da nema materijalne dokaze. Takođe, potrebno je do kraja i nezavisno ispitati ko je sve napravio propuste koji su doveli do nerješavanja zločina, a što je prošle godine saopštio i tadašnji ministar pravde Zoran Pažin. Smatramo i da bi bilo djelotvorno da nova Vlada angažuje stranog eksperta koji bi sagledao šta je sve urađeno u istrazi ubistva. To je još prije 3 godine predložila Komisija za istrage napada na novinare ali i pored obećanja bivše Vlade, to nije učinjeno.

Jasno je da dok ne bude u potpunosti riješeno ubistvo Jovanovića, sloboda medija u Crnoj Gori nikad neće biti dostignuta u cjelini niti će pravda biti  zadovoljena, a upitno je i da li država koja ima težak balast neriješenog ubistva novinara može uopšte da se nada da će u skoroj budućnosti biti primljena u evropsku zajednicu demokratskih društava.

PODGORICA, 20.07.2021. – Fotoreporteri u domaćim medijima primaju niske plate, suočeni su s masovnim kršenjem autorskih prava, a prinuđeni su i da finansiraju dio opreme za posao. “Slobodnjaci“, pak, sami nabavljaju i održavaju nimalo jeftinu tehniku, dok su im primanja nesigurna.

Fotoreporter i član Glavnog odbora Sindikata medija Crne Gore (SMCG), Boris Pejović, opisuje položaj svoje profesije kao „veoma loš“ i ističe da su fotoreporteri zanemareni i diskriminisani. Dodaje da im se krše radna prava, da trpe cenzuru zbog ograničavanja pristupa pojedinim institucijama, te da nemaju etički kodeks.

“Fotoreporteri, kao i novinari, mogu slobodno izvještavati samo ako su adekvatno plaćeni za svoj rad. Nezavisnost fotoreportera i novinara ključan je faktor za slobodu medija u Crnoj Gori”, ističe Pejović.

Prema njegovim riječima, zarade fotoreportera u Crnoj Gori su znatno niže od prosjeka. “Naglašavam da su zarade fotoreportera iz regiona najmanje dvostruko veće nego kolegama u Crnoj Gori, što jasno ukazuje na naš ugrožen socijalni status koji bi mogao da rezultira daljom degradacijom profesije, pa i njenim nestankom”, upozorava Pejović.

Njegov kolega, fotograf Risto Božović, smatra da je sloboda u odlučivanju velika prednost samostalnog bavljenja fotografijom. “Nije poželjno birati klijente po ličnim, političkim ili društvenim ubjeđenjima, jer kao profesionalac trebalo bi da odgovorite na sve izazove”, poručuje Božović.

Objašnjava da “slobodnjake” češće angažuju inostrani mediji. “Razlog je jednostavan, a to su troškovi kojima bi bili izloženi u slučaju da šalju svog fotoreportera. Troškovi puta, dnevnice i smeštaj višestruko prevazilaze cijenu angažovanja frilensera”, navodi Božović.

Diskriminatoran granski kolektivni ugovor

Pejović ističe da fotografija nije zanatska radnja, već kreacija uma, pa da tako i treba da bude tretirana.

“Granski kolektivni ugovor nije prepoznao značaj našeg posla, niti ga adekvatno tretirao kroz koeficijente, već smo tim ugovorom uniženi, kao i naša profesija. Fotoreporteri u drugim državama su izjednačeni s novinarima, a u nekima imaju i veće zarade. Takođe, diskriminatorno je to što je granskim kolektivnim ugovorom za oblast medija novinarska profesija tretirana kao akademsko zanimanje, a fotoreporterima je dodijeljen status zanatlija, odnosno niži koeficijenti i mnogo manja plata za isti rad”, objašnjava Pejović.

On dodaje da su fotoreporteri diskriminisani i aktima o sistematizaciji radnih mjesta, te da mediji i institucije često ne razlikuju fotoreportere i “marketinške” fotografe.

“Fotoreporter je dužan da putem fotografije informiše javnost o događaju od javnog značaja. Marketinški fotograf nema za zadatak objektivno informisanje javnosti već je njegova obaveza da na afirmativan način predstavi i promoviše neku instituciju”, navodi Pejović.

Prema njegovim procjenama, u posljednje četiri godine broj fotoreportera u medijima je prepolovljen.

Božović, s druge strane, ukazuje na to da se svako ko ima opremu i bavi se fotografijom danas može smatrati “slobodnjakom”.

“Neki od nas su se registrovali kao preduzetnici, jer je to bio jedini način da ostvarimo neka prava i da nas sistem vidi. Država nas je tu svrstala u kategoriju prostih zanata, iako radimo s veoma sofisticiranom i skupom opremom, a i poznavanje rada na računarima je neodvojivi dio našeg posla”, kaže Božović.

On dodaje da su frilenseri izvoznici znanja, a uvoznici deviznih sredstava.

“Način oporezivanja preduzetnika je prilično rigidan, tvrd i nerealan. Isto tako bi trebalo da se napravi zakonski oblik kroz koji bi se plaćao porez i ostvarivala sva prava – zdravstveno, socijalno penziono, ali liberalnije i realnije nego što je to slučaj sada”, predlaže Božović.

Dodaje da bi stimulativna mjera za frilensere mogla bi da bude oslobađanje od plaćanja dijela poreza i carine na nabavku fotografske i prateće opreme. “Na primjer, mnogo bi značilo kada bismo svake druge godine imali pravo da uvezemo opremu s beneficijama u određenom iznosu kao osnovno sredstvo za rad”, kaže Božović.

On tvrdi da je promet zbog epidemije pao i do 80 posto.

Potreban etički kodeks

Pejović smatra da bi bilo dobro usvojiti etički kodeks fotoreportera, ali i izmijeniti postojeći Kodeks novinara, tako da u njemu budu prepoznati i fotoreporteri. „Takvo rješenje imaju države okruženja”, ističe on.

Božović i Pejović su saglasni da se autorska prava najviše krše na portalima.

“Zakon o autorskim pravima je dobar što se tiće nas slobodnjaka, jer jasno propisuje koja su prava, a šta su kršenja prava. Dobar dio domaćih medija se ponaša kao da taj akt ne postoji, ali kada su oni u pitanju ‘puna su im usta’ zakona”, ocjenjuje Božović.

Pejović smatra da fotoreporteri ne podnose tužbe za krađu autorskih prava zbog pritiska matične redakcije, te visokih sudskih taksi. “Tome doprinosi i oskudna sudska praksa”, dodaje.

Božović objašnjava da potpisi poput “printscreen”, “facebook” ili “čitalac” nijesu korektni.

“Svako ko je napravio tu fotografiju ima ime i prezime, a vi kao odgovoran medij ste dužni da potpišete autora. Na taj način potvrđujete autentičnost, a i sam autor snosi odgovornost za plasirani sadržaj. I ako nijesu profesionalci, i na njih se odnosi Zakon o zaštiti autorskih prava. S druge strane, imaju pravo i na potpis i pravednu novčanu nadoknadu. Mediji na zapadu ne mogu sebi da priušte luksuz da se ovako ponašaju, jer su kazne ogromne”, ističe Božović.

Dok je Pejović pesimističan kad je u pitanju uticaj novih tehnologija na profesiju, Božović smatra da „’smartfonovska’ konkurencija po kvalitetu i suštini nije ni primaći profesionalnim fotoreporterima”.

Saglasni su, ipak, da su etika i profesionalizam ključ za rješenje brojnih problema.

“Jedna stvar je za utjehu – ako ikad uđemo u EU, medijska oblast će morati da se reguliše i da se svi ponašaju po nekim pravilima”, uvjeren je Božović.

PODGORICA, 14.05.2021. – Potrebno je ponovo pokrenuti debatu o izmjenama medijskih zakona i Krivičnog zakonika, kao i pregovore o usvajanju novog Granskog kolektivnog ugovora, kako bi se poboljšao status novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori. To su neke od glavnih preporuka Sindikata medija Crne Gore (SMCG) koji je danas predstavio studiju “Sloboda medija i bezbjednost novinara kroz prizmu medijskog zakonodavstva u Crnoj Gori”.

“Izmjenama Zakona o medijima i Zakona o nacionalnom javnom emiteru RTCG došlo je do poboljšanja u ukupnoj medijskoj legislativi Crne Gore. Ipak, postoje i brojne primjedbe na neka rješenja kao i određene nedorečenosti i manjkavosti u ovim zakonima. S obzirom na to da je nova Vlada najavila spremnost da ponovo otvori dijalog o svim medijskim zakonima neophodno je to iskoristiti kako bi se još bolje definisao zakonodavni okvir u oblasti medija”, navodi se u pomenutoj studiji.

Istraživačica Bojana Laković Konatar kazala je da su sve izmjene medijskih zakona poželjne i dobre, ali da je prije izmjena potrebno razumjeti način na koji funkcionišu medijski sistemi i prirodu problema koji postoje u crnogorskim medijma. “Bilo kakvo stihijsko djelovanje, ugroziće i onako loše uslove za rad i položaj zaposlenih u medijima i može biti samo kontraproduktivno”, smatra ona.

Laković Konatar se posebno osvrnula na probleme lokalnih javnih emitera. “Zaposleni u Radiju Ulcinj od početka godine nisu primili nijednu zaradu i taj medij trenutno emituje samo muziku. Za sada nema najava iz Opštine Ulcinj, koja je osnivač, da li će im pomoći”, kazala je ona.

Dodala je da je situacija teška i u RTV Pljevlja. “Zaposlenima se duguju dvije zarade i preko 400 hiljada eura za poreze i doprinose. Od početka godine dva puta im je blokiran račun i prijeti im stečaj”, navela je Laković Konatar.

Novinari lokalnih javnih emitera koji su prisustvovali okruglom stolu ocijenili su da je stanje u većini lokalnih medija ponižavajuće, te da problemi prevazilaze mogućnosti lokalnih samouprava. Oni su poručili da izdvajanja iz budžeta za lokalne medije moraju biti mnogo veća, te da očekuju da to pitanje riješi najavljeni Zakon o audiovizuelnim medijskim uslugama.

Dragana Vlaović iz RTV Herceg Novi kazala je da je taj medij povećao broj zaposlenih na 40. “Nismo uspjeli da ispregovaramo Kolektivni ugovor. Kasni jedna plata i nekoliko mjeseci za poreze i doprinose”, navela je ona.

Enes Gusinjac iz RTV Rožaje saopštio je da taj medij ima dva reprograma. “Nisu uplaćeni porezi i doprinosi za posljednje tri godine. Ukupan dug RTV Rožaje je 580 hiljada eura. Dug se gomila godinama, godišnji budžet je samo 185 hiljada, a imamo 27 zaposlenih. Strahujemo od stečaja”, kazao je Gusinjac.

Istraživač Dražen Đurašković ocijenio je da prilikom izmjene medijskog zakonodavstva s posebnom pažnjom moraju biti prepoznati medijski radnici kao stvarni „čuvari kapija“ za demokratsko funkcionisanje društva. “To znači da zakonodavac uvijek treba da ima na umu one koji učestvuju u stvaranju medijskog sadržaja i dodijeli im adekvatnu socio-ekonomsku, krivično-pravnu i profesionalnu zaštitu. Pokazalo se da status koji imaju zaposleni u medijima ne odgovara značaju njihove uloge u društvu”, ocijenio je Đurašković.

U Krivični zakonik treba uvesti nova krivična djela, kako bi se povećale kazne za napade na novinare, poručila je predsjednica SMCG, Marijana Camović Veličković.

“SMCG će u narednom periodu nastaviti dijalog i s predstavnicima civilnog sektora i poslanicima u parlamentu kako bismo predstavili sve naše sugestije, u cilju poboljšanja socio-ekonomskog položaja medijskih radnika i njihove bezbjednosti”, najavila je Camović Veličković.

Potpredsjednik SMCG, Radomir Kračković, izrazio je očekivanja da će se sudski i tužilački organi posvetiti neriješenim napadima. “Posebno je opasna relativizacija napada na novinare i medijske radnike”, upozorio je Kračković.

On je kazao da je SMCG protiv toga da novinari budu službena lica. “Novinari ne rade u službi države, nego u službi javnog interesa”, kazao je on.

Novinarka Vijesti, Jelena Jovanović, ocijenila je da je „velika linija razdora“ među medijima. “Nikako ne bismo smjeli da prihvatimo da novinari budu službena lica”, poručila je Jovanović.

Osvrćući se na nedavni događaj kada je novinar Nebojša Šofranac vrijeđan i omalovažavan, novinar RTCG Danijel Čelecki kazao je da urednici koji raspoređuju novinare na radne zadatke treba bolje da predviđaju moguće posljedice prilikom izvještavanja sa određenih događaja.

“Treba kritikovati odluku uredništva da kolegu Šofranca pošalje da izvještava s događaja koji je za njega nosio visok rizik. Takve odluke treba da imaju određene posljedice za uredništvo koje je dovelo novinara u opasnu situaciju. Ovo se odnosi na sve medije”, istakao je Čelecki.

Predsjednica Sindikata zaposlenih u RTCG, Jadranka Drobnjak, saopštila je da je generalni direktor Javnog servisa Božidar Šundić Savjetu poslao predlog nove sistematizacije radnih mjesta, a da Sindikat zaposlenih nije upoznat. “Tražićemo od Savjeta da nas upozna s tim dokumentom”, rekla je Drobnjak.

Fotoreporteri i kamermani još više su ugroženi nego novinari u Crnoj Gori, smatra fotoreporter i član Glavnog odbora SMCG, Boris Pejović. “Osim svakodnevnih napada, verbalnih i fizičkih, fotoreporteri imaju problem što institucije i građani ne znaju koja su naša prava, pa se dešavaju zabrane prilaska, predugo legitimisanje i sl”, kazao je on.

Camović Veličković je kazala da je država tokom 2020. i 2021. godine pomogla medije sa 2,5 miliona eura. “Mi moramo postaviti pitanje gdje su otišle te pare i jesu li zaposleni dobili dio”, poručila je.

Na okruglom stolu je ocijenjeno i da treba razmotriti inicijativu o retroaktivnom otkupu radnog staža za zaposlene u medijima za period 2000-2010, kao i da treba raditi na poboljšanju položaja frilensera.

Okrugli sto je dio projekta „Unapređenje dijaloga između novinarskih udruženja i parlamenata na Zapadnom Balkanu za snažniji civilni sektor“ koji finansira Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju (Sida), a implementira Balkanska mreža za razvoj civilnog društva (BCSDN).

PODGORICA, 03.05.2021. – Sindikat medija Crne Gore po deveti put učestvuje u regionalnoj akciji Pet minuta gromoglasne tišine koja se organizuje povodom 3. maja Svjetskog dana slobode medija.

Pozivamo sve naše članove i članice, kao i sve ostale kolege, da se uključe u akciju koja je planirana za 3. maj, od 11:55 do 12:00 časova, a pravila za njeno sprovođenje su u nastavku.

ŠTAMPA

U 11,55 časova počnite da protestujete na radnim mjestima i prekinite svaki rad i komunikaciju do 12 sati. Tokom protesta član/članica Sindikata medija neka glasno pročitaju proglas povodom 3. maja, Svjetskog dana slobode medija.

*****

RADIO

Kolege/koleginice u radijskim redakcijama molimo da u eter pročitaju prilagođeni tekst  i do 12,00 sati prekinu program, ili emituju laganu instrumentalnu muziku.

*****

TELEVIZIJA

Kolege/koleginice u televizijskim kućama molimo da sa ekrana pročitaju prilagođeni tekst i po mogućnosti prekinu program do 12,00 časova. Gdje god je moguće, slika na ekranu neka bude prigodni tekst Sindikata medija.

*****

PORTALI/AGENCIJE

Kolege/koleginice u portalima i agencijama molimo da u 11,55 časova objave proglas Sindikata medija i da, ukoliko je moguće, do 12,00 časova ne postavljaju ostale vijesti ili komentare.

*****

NA TERENU

Sve kolege/koleginice koji se 3. maja u 11,55 časova zateknu na radnim zadacima (posebno na sjednicama državnih i organa lokalne uprave, stranačkih i sličnih skupova) molimo neka ustanu i tako se uključe u akciju Sindikata medija, a po dogovoru mogu i napustiti prostoriju na pet minuta.

*****

Sa Pet minuta gromoglasne tišine treba jasno da iskažemo svoju sindikalnu i profesionalnu solidarnost i odlučnost u namjeri da zaštitimo prava koja nam pripadaju.

Zahvaljujemo na odzivu i iskazanoj solidarnosti!

Glavni odbor Sindikata medija Crne Gore

PODGORICA, 17.04.2021. – Sloboda u izboru tema i pisanju tekstova najveće su prednosti, a neregulisan radni status, bez osiguranja i doprinosa – najveće mane slobodnog bavljenja novinarstvom, smatraju mladi frilenseri Miljana Dašić i Ivan Čađenović.

Slobodni novinari ili frilenseri nemaju matičnu redakciju već samostalno pišu i nude tekstove različitim medijima. Dašićeva i Čađenović, ipak, nijesu birali status frilensera kao prvu opciju.

Čađenović je prije godinu ostao bez posla u jednom od uticajnijih medija, nakon čega je bio primoran da zarađuje kao slobodni novinar. „Sumnjam da u Crnoj Gori postoje mladi ljudi kojima je to prvi izbor“, ocjenjuje on.

I Dašićevoj je slobodno novinarstvo bilo opcija koja je iskrsla nakon gubitka posla u redakciji.

„Međutim, čini mi se da postoje brojne prednosti u odnosu na zaposlenje u jednom mediju. Prije svega, tu je sloboda prilikom izbora i pristupa temama, što često izostane u zavisnosti od uređivačke politike medija za koji radite. Prilikom frilens bavljenja novinarstvom, izbor je na vama: vi odlučujete da li i na koji način želite da radite na nekoj priči. Takođe, u zavisnosti od obima posla i prilika koje se nude, često mjesečna zarada može biti veća u odnosu na prosječnu fiksnu platu u medijima“, smatra ona.

Čađenović dodaje još prednosti. „Ne ograničavaju vas volja urednika, poslovni aranžmani medija za koji radite… Takođe, ukoliko posjedujete znanje jezika i imate tehnološke vještine, ne morate se ograničiti na Crnu Goru, već možete raditi za kompanije širom svijeta, a novac primati posredstvom tzv. internet banaka“, kaže on.

Ipak, mane slobodnog bavljenja novinarstvom su nestalnost i nesigurnost.

„U jednom mjesecu možete zaraditi veoma mnogo, a već u narednom četvorostruko manje. Nemate stalan posao, pa se mnogo teže možete kreditno zadužiti, zbog čega ne računate na stambeno ili bilo koje drugo materijalno obezbjeđenje. Za mene je najveći problem što nemam doprinose, a zakon mi ne dozvoljava da sam sebi uplaćujem osiguranje, već sam prinuđen da to radim privatno, posredstvom osiguravajućih kuća“, ističe Čađenović.

Dašićeva dodaje da angažman uglavnom zavisi od projekata i aktuelnih konkursa. „Takav način rada isključuje tretiranje novinara kao zaposlenog. Takođe, tu je rizik da ostanete bez primanja jer često nijeste sigurni da li ćete biti prihvaćeni ili odbijeni za neki angažman“, navodi ona.

Čađenović ističe i socijalni aspekt. „Možete upasti u zamku da sebi ‘nabacite’ toliko posla da radite cijeli dan, nemate osjećaj za radno vrijeme, čak da ‘ne izlazite iz pidžame’, zbog čega se, naravno, socijalno udaljavate od porodice, društva, a značajno gubite i na poslovnim kontaktima“, objašnjava Čađenović.

Njegova prednost, kako kaže, bilo je pređašnje iskustvo, zbog čega nije dugo bio bez posla. „Ali, ako neko tek počinje kao frilenser sigurno ne može lako da pronađe angažman“, tvrdi Čađenović.

Ocjenjuje da se od slobodnog novinarstva može živjeti, ako iza sebe imate karijeru. „Mlađi frilenseri, s kojima sam u kontaktu, jedva sastavljaju kraj s krajem, a skoro da nemaju slobodnog vremena“, ističe Čađenović.

Dašićeva je, pak, bliža stavu da frilens novinarstvo u Crnoj Gori može biti samo dodatni izvor prihoda.

„Mislim da bi država, kroz finansiranje projekata za medije u Crnoj Gori, uticala na veći angažman frilensera, čime bi ih podstakla na samostalno uplaćivanje poreza i doprinosa“, predlaže ona.

Čađenović dodaje da bi Zakon o radu trebalo da prepozna frilensere. „Zakon bi trebalo da definiše njihova prava i obaveze, kao što su plaćanje doprinosa i zdravstvenog osiguranja. Da li će to biti kroz mogućnost registrovanja kao samostalnog djelatnika, kao što rade advokati, taksisti, zanatlije, ili na drugi način, to je na zakonodavcu“, kaže Čađenović.

Naši sagovornici su najčešće angažovani po osnovu ugovora o djelu, ali im je poznato da se frilenseri ponekad isplaćuju i „na ruke“.

Do posla najčešće dolaze preko poznanstava i preporuka ranijih poslodavaca. Prijavljuju se na konkurse za grantove i projekte u oblasti novinarstva. Ističu i mogućnost angažovanja preko inostranih veb platformi.

Dašićeva je radila, uglavnom, za elektronske medije. „Do sada nijesam imala loših iskustava jer, kada konkurišem, otprilike znam šta da očekujem ukoliko prihvate ono što kandidujem. Osim zarade, često ste u prilici da steknete jako kvalitetna iskustva i poznanstva, pogotovo kada je riječ o inostranim medijima“, kaže ona.

Čađenović je radio za nedjeljnike, portale, agencije, magazine, biltene nevladinih organizacija…

„Za sada su svi ispoštovali dogovor i moja iskustva su manje-više dobra. Ali ja poznajem zakon i svoja prava, dok sam vidio, na primjer, da isti poslodavac koji mene ispoštuje veoma loše tretira drugog kolegu koji, recimo, nema dovoljno iskustva i ne zna kako da se postavi u poslu. Takav odnos odlika je poslodavaca koji vode ‘male’ portale i većinom angažuju mlade ljude s manje iskustva za, takođe, mnogo manje novca“, zaključuje on.

Pišu i za 15 eura po tekstu

Predsjednica Sindikata medija Crne Gore (SMCG), Marijana Camović Veličković, ukazuje da je malo domaćih medija koji angažuju slobodne novinare i novinarke da nešto napišu.

“To obično rade mediji iz regiona i to ponekad i za mizernu cijenu od po 15 eura po tekstu”, kaže Camović Veličković.

I ona problematizuje način angažovanja slobodnih novinara. “U tom statusu nije moguće ostvariti penziono i zdravstveno osiguranje i  oni ostaju van sistema, odnosno i kad ih neki medij angažuje to bude honorarno, po ugovoru o djelu, i dobiju samo neto zaradu bez poreza i doprinosa”, ističe predsjednica SMCG.

Prema njenim riječima, rijetki su oni koji pišući za strane ili regionalne medije, bez stalnog angažmana, mogu od tog rada da žive.

“To je, u velikoj većini slučajeva, samo pokušaj da se premosti period između dva konkretna posla. Biti slobodan novinar/novinarka u Crnoj Gori najčešće znači biti nezaposlen i iz tog statusa pokušavati nešto da zaradiš za život”, zaključila je Camović Veličković.

PODGORICA, 16.04.2021 – Krivični zakonik (KZ) Crne Gore treba da prođe izmjene i dopune, kako bi se novinari i medijski radnici bolje zaštitili, poručeno je na sastanku predstavnika Vlade i Sindikata medija Crne Gore (SMCG), koji je održan u zgradi Vlade Crne Gore. Sastanku su prisustvovali savjetnici potpredsjednika Vlade Filip Adžić i Miloš Perišić, kao i potpredsjednik SMCG Radomir Kračković, predsjednica Sindikata zaposlenih u Radio-televiziji Crne Gore, Jadranka Drobnjak i stručni saradnik Dražen Đurašković.

Potpredsjednik Sindikata medija Crne Gore Radomir Kračković upoznao je predstavnike Vlade sa djelovanjem SMCG čiji je fokus na poboljšanju socio-ekonomskog položaja zaposlenih u medijima, ali i njihove bezbjednosti. Kračković se osvrnuo na problem čestih napada na novinare, od kojih su se čak tri dogodila nedavno, ukazujući na problem nekažnjivosti, odnosno na činjenicu da najozbiljniji napadi ostaju nerasvijetljeni. Zbog toga je, kako je rekao, SMCG podržao inicijativu Akcije za ljudska prava (HRA) za izmjenu i dopunu Krivičnog zakonika u cilju krivičnopravne zaštite novinara, propisivanjem novih krivičnih djela za napade na novinare ali i pooštravanjem kaznene politike.

Savjetnik potpredsjednika Vlade Filip Adžić kazao je da su mediji važan faktor u svakom društvu i da Vlada treba da da ključan doprinos kako bi se popravio ambijent u kom novinari decenijama rade. Govoreći o teškom položaju medija, Adžić se osvrnuo i na godišnje izvještaje međunarodnih organizacija koji jasno govore o decenijskom nedostatku slobode medija u Crnoj Gori. Adžić je naglasio da je prva demokratska smjena vlasti u istoriji Crne Gore dobra polazna osnova kako bi se u narednom periodu država pozabavila problemima novinara i medijskih radnika, ali i riješila prethodno nerasvijetljene slučajeve napada na novinare.

Razmatrajući modele izmjena i dopuna odredbi Krivičnog zakonika Crne Gore, sagovornici su konstatovali lošu situaciju u medijima i usaglasili se da se moraju pooštriti kazne, kako bi se unaprijedila sigurnost zaposlenih u medijima.

Predsjednica Sindikata zaposlenih u RTCG-u Jadranka Drobnjak upoznala je prisutne sa aktuelnim problemima koje radnici u Javnom servisu imaju, dugovanjima RTCG-a prema njima i, uopšte, o trenutnom stanju u toj medijskoj kući.

Predstavnici SMCG-a predstavili su i trenutne aktivnostima kada je riječ o najavljenim izmjenama medijskog zakonodavstva i izradi Medijske strategije Vlade Crne Gore, o čemu su, između ostalog, razgovarali i sa ministarkom javne uprave, digitalnog društva i medija, Tamarom Srzentić.

Sastanak je bio prilika da se razgovara i o problemima zaposljenih u lokalnim medijima, a naročito o finansijskoj održivosti i političkim uticajima na lokalne javne emitere.

Adžić je iskazao otvorenost kabineta potpredsjednika Vlade za sve predloge koji se tiču izmjena zakonodavnog okvira, a koji će u krajnjem značiti poboljšanje uslova u kojima rade novinari.

PODGORICA, 15.04.2021. – Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija pozvalo je sve medije u Crnoj Gori, da u, cilju ažuriranja Evidencije medija koja se vodi u ministarstvu, izvrše prijavu podataka, u skladu sa novim Zakonom o medijima.
Novi Zakon o medijima, koji predviđa tu obavezu, usvojen je u julu prošle godine.
“Takođe, pozivamo sve medije koji nisu više aktivni da ispune Zahtjev za brisanje iz Evidencije medija. Vjerujemo da ažuriranje Evidencija medija, kao i aktivnosti koje preduzimamo na planu digitalizacije ovog registra, doprinose unapređenju transparentnosti medijske oblasti”, saopšteno je iz tog resora.
Shodno posljednjim podacima, u Crnoj Gori je ukupno registrovano 182 medija, od čega 104 internet publikacije, 73 elektronska medija, četiri dnevna lista, jedan nedjeljnik i jedna novinska agencija.