PODGORICA, 23.01.2020. – Izazovi sa kojima se suočavaju novinari/ke i zaposleni u crnogorskim medijima su tokom protekle godine ostali nepromijenjeni i neke pozitivne pomake su gotovo anulirali negativni koji su se desili, ili su u najavi. Ni zakonodavstvo, na čije se izmjene predugo čeka i polažu određene nade, se nije mijenjalo, pa samim tim nije dat ni osnov za bilo kakve promjene na bolje.

Po pitanju bezbjednosti novinara/ki i rješavanju ranijih slučajeva napada na novinare/ke takođe ništa nije urađeno. Naprotiv, počeli smo da se suočavamo i sa hapšenjima novinarki i novinara uz objašnjenje da šire paniku navodno objavljujući lažne vijesti. To je ovogodišnji trend i već imamo troje novinara/ki koji su bili hapšeni tokom ove godine. U 2019. godini smo obaviješteni da su neki od najznačajnijih starih slučajeva (ubistvo Duška Jovanovića, primjera radi) vjerovatno konačno zatvoreni ali na štetu žrtvi, novinara i slobode medija, jer oni neće biti rasvijetljeni. To javno priznanje neuspjeha je došlo sa najviših adresa i sada je jasno da će neki od najtežih slučajeva napada na novinare teško biti riješeni i da niko zbog grešaka u istragama i dalje nije snosio odgovornost. Ni jedan pomak u starim istragama nije napravljen.

Od pozitivnih događaja bitno je istaći donošenje Kolektivnog ugovora u Javnom servisu Radio i Televizija Crne Gore (RTCG) koji je popravio materijalni položaj dijela zaposlenih u RTCG ali to nije dovoljno. Putem Javnog servisa i dalje nisu krenuli privatni mediji zato ih pozivamo da konačno počnu da se ponašaju odgovorno prema svojim zaposlenima i počnu sa pregovorima u vezi kolektivnih ugovora na nivou medija.

Izmjenjeni Zakon o medijima još nije usvojen, iako se o njemu priča tačno dvije godine. Ni novi Zakon o audiovizuelnim medijskim uslugama (aktuelni Zakon o elektronskim medijima) nije usvojen, a to je uslov da se finansijsko stanje u lokalnim javnim emiterima popravi jer zaposleni u velikom broju lokalnih medija jedva da primaju zarade i pred gašenjem su.

Pozitivno je to što su analize o poslovanju medija pokazale da novca u medijskoj djelatnosti u Crnoj Gori ima, da vodeći mediji posluju pozitivno i da cifre kojima upravljaju tokom godine nisu beznačajne. Uprkos tome medijski radnici su i dalje prilično slabo plaćeni.

Ako se uzme u obzir donošenje Koletivnog ugovora za RTCG može se zaključiti da je tokom 2019. godine bilo i napretka i nazadovanja što se tiče ekonomskog položaja novinara i uvećanja zarada u nekim drugim medijima ali paralelno sa tim u drugim medijima je bilo (i idalje su aktuelne) najava otpuštanja i smanjenja zarada i u jednom dijelu medija i standardno tešku situaciju u nekim lokalnim javnim emiterima. Negativno je i to što se još čeka donošenje novih zakona u oblasti medija, a njihovo donošenje je bilo najavljivano za kraj prošle godine.

Zbog svega navedenog, pozivamo nadležne na svim nivoima (državi, opštinama, privatnim medijima) da rade svoj posao i da ga rade savjesno, da poštuju zakone, da ne zloupotrebljavaju položaje na kojima se nalaze i da se prema zaposlenima u medijima ne ponašaju kao da su im potčinjeni ili građani drugog reda, jer mi to nismo.

Kolege i koleginice pozivamo na solidarnost, stalnu borbu i nepristajanje na kršenje prava koje nam garantuju Ustav, zakoni i ostali važeći propisi jer je to jedini način da popravimo svoj položaj na radnim mjestima i tako utičemo na svoje živote.

Glavni odbor SMCG

PODGORICA, 18,01.2020. – Sve više žena zauzima rukovodeće pozicije u crnogorskim medijima, pokazalo je istraživanje Položaj novinarki u crnogorskim medijima, koje je sprovela Duška Pejović za Društvo profesionalnih novinara Crne Gore.

Prema podacima koje je dostavilo 14 ispitanih medija, na mjestima generalnih/izvršnih direktorki je 50 odsto žena, dok je na pozicijama glavnih i odgovornih urednica/direktorki programa zastupljeno 51,5 odsto žena. Žene prednjače i kao urednice redakcija sa 60,8 odsto.

Ukupan broj novinara i novinarki u 14 posmatranih medija iznosi 525, od čega je žena 297 (56,6%), a muškaraca 228 (43,4%). I ranije se smatralo da je novinarstvo tzv. ženska profesija što je istraživanjem potvrđeno – žene čine većinu zaposlenih u posmatranim medijima.

Istraživanjem, koje je sprovedeno od jula do decembra 2019, obuhvaćeni mediji koji imaju nacionalnu pokrivenost: RTCG (TV, radio i portal), Vijesti (TV, novina i portal), Pobjeda, Dnevne novine, Dan, portal Analitika, portal FOS Media, Prva TV, TV Nova M i agencija MINA. Intervjuisano je 70 novinarki, što je 23,5 odsto od ukupnog broja onih koje rade u posmatranim medijima.

Ovo je značajan napredak u odnosu na, do ovog posljednjeg, jedinog istraživanja na ovu temu koje je 2003. uradila NVO Ženska akcija. Prije 16 godina žene su bile najzastupljenije u „podnožju“’ piramide rukovođenja u sferi informisanja – urednica redakcija je bilo 40,5%, glavnih i odgovornih urednica bilo je 21,06%, dok je na poziciji direktorica bilo samo 15,8% žena.

„Novinarstvo postaje dominantno ženska profesija. To se već ranije desilo sa prosvjetom i zdravstvom, pa je posljedica toga bila smanjenje novca u tim profesijama“’, opomenula je na predstavljanju istraživanja profesorica književnosti i bivša ombudsmanka Vijesti Božena Jelušić.

Povoljnija rodna struktura na mjestima odlučivanja i dalje ne znači i primjenu rodnog aspekta: „Iako žene rukovode medijima, studija je pokazala da tekstovi i prilozi i dalje sadrže stereotipe i podržavaju rodne uloge primjerene patrijarhatu ne doprinoseći dovoljno uspostavljanju jednakosti u društvu“, navodi se u istraživanju. U istraživanju je problematizovano i pitanje da li žene na mjestima odlučivanja mogu samostalno donositi odluke, uz zaključak da nemaju nezavisnost već da postupaju kako im vlasnici kažu da bi zadržale svoju poziciju.

I pored zabilježenog napretka, 95 odsto intervjuisanih novinarki smatra da muškarci i žene u Crnoj Gori nijesu ravnopravni ili da su samo djelimično ravnopravni. Kažu da de jure imaju ista prava ali da je u praksi nejednakost vidljiva na svakom koraku, od porodice do radnog mjesta. Većina navodi da smo još uvijek patrijarhalno društvo u kojem je muškarac dominantan i pripada mu javna sfera, dok je žena žrtva predrasuda i tradicionalnih normi da joj je mjesto u kući sa obavezom da rađa i brine se o porodici.

Duška Pejović je tokom prezentacije istraživanja ukazala da ovu studiju „karakteriše kontradiktornost dijela odgovora, mišljenja i stavova ispitanica kao i pratećih podataka, koji proističu iz načina strukturiranja pitanja koja su na početku uopštena, a kasnije produbljuju temu ukazujući na korelaciju, zavisnost procesa i aktivnosti, te ostvarenog uticaja na položaj, uslove i mogućnosti oba pola“.

Smatraju da su ravnopravne, a ukazuju na diskriminaciju

Preko 90 odsto intervjuisanih novinarki smatra da nedefinisano radno vrijeme uz kućne obaveze i brigu o djeci otežava ili djelimično otežava ženama obavljanje novinarskog posla. Istovremeno se uočava kontradiktornost u odgovorima ispitanica jer skoro 90% navodi da su novinari i novinarke u potpunosti ili djelimično ravnopravni u novinarskoj profesiji. To ukazuje na mogućnost da dio novinarki iz posmatranih medija nedovoljno razumije uticaj pretežnog obavljanja kućnih poslova i porodičnih obaveza na položaj žena i u njihovoj profesiji.

Čak 80% intervjuisanih novinarki mišljenja je da trudnoća i porodiljsko odsustvo djelimično ili u potpunosti otežavaju pozicioniranje i napredovanje žena na poslu. Iako je oko pola učesnica istraživanja odgovorilo da imaju jednake mogućnosti da se zaposle kao i njihove kolege, svaka četvrta ispitanica ispričala je da je prilikom zapošljavanja poslodavac pitao o bračnom statusu, djeci ili planiranoj trudnoći, i da to može uticati na njegovu odluku o zaposlenju. Izjave koje su dale novinarke ne razlikuju se od onih u drugim profesijama: „U jednom mediju su me, u zavijenoj formi pitali da li imam dugu vezu i da li planiram porodicu. Ja sam im rekla da nemam i da ne planiram porodicu. Taj posao sam dobila. Stekla sam utisak da bih bila odbijena da je moj odgovor bio drugačiji“. Druga novinarka svjedoči: „Kada sam bivšem poslodavcu saopštila da sam trudna, rekao mi je da pronađem vezu ako želim da ostanem, jer mi njegova dobra volja ne može donijeti ugovor u toj firmi. Opet, u firmi u kojoj sam sad, poslodavac je izašao u susret i dozvolio odlazak na porodiljsko i trudničko bolovanje“.

Skoro svaka druga ispitanica smatra da novinarke nijesu jednako plaćene kao muške kolege ili da su im samo djelimično jednaka primanja i navode da je prvenstveni razlog za to što su oni muškarci. „Uz percepciju da su muške kolege bolje plaćene od njih, novinarke se dovode u poziciju da preispituju vrijednost svog rada, zalaganja na poslu i odnos prema radnim zadacima u odnosu na novinare“, kaže se u istraživanju.

Ono što je zajedničko svima zaposlenim u medijima su nedovoljne plate. Preko 65% intervjuisanih novinarki smatra da je novinarski posao loše ili jako loše plaćen uz objašnjenje da su plate manje od državnog prosjeka iako je riječ o teškom i zahtjevnom poslu koji iziskuje veliku odgovornost u odnosu na visinu plate koja, kako kažu, nije dovoljna ni za „puko preživljavanje“.

Novinarke se žale na ogromnu količinu stresa, razne oblike pritisaka, nedefinisano radno vrijeme koje je često mnogo duže od osam radnih sati, rad vikendima i praznicima bez rješenja o stalnom zaposlenju, a posljedica je nesređen život i mnogo trošenja u svakom smislu.

„U mojoj redakciji, novinari primaju po 350 eura. Bez namjere da omalovažim bilo koju vrstu posla, smatram da tolike plate primaju ljudi koji rade na održavanju čistoće, a kada je novinarstvo u pitanju, radi se o vrlo odgovornom poslu. Dakle, plata je veoma niska, nedovoljna za osnovne životne potrebe“, izjava je jedne od učesnica istraživanja. Druga priča da je posao previše stresan, te da zahtijeva neku vrstu beneficiranog radnog staža, a najčešće je finansijski potcijenjen.

Većina ispitanica saglasna je da je novinarstvo degradirana profesija jer je riječ o jako loše plaćenom poslu koji je izuzetno težak i odgovoran, koji je izgubio na značaju, ali istovremeno zahtijeva veliko odricanje i žrtvovanje svih ostalih porodičnih i privatnih aktivnosti: „Smatram da je naša profesija degradirana, a naravno da smo degardirani i mi kao novinari i novinarke“.

Preporuke koje su proistekle iz ovog istraživanja su da treba sprovesti obuku o rodnoj ravnopravnosti, kao i o oblicima seksualnog uznemiravanja i otvoriti javnu debatu o jasnim internim pravilima kojima će se ženama koje se vrate sa porodiljskog odsustva garantovati isti status koji su imale prije odlaska na odsustvo. Preporučeno je i da treba pokrenuti kampanju o ohrabrivanju novinarki da podnose prijave i naći metode da se sankcionišu poslodavci koji postavljaju pitanja o privatnom životu kandidata/kinje ili na drugi način vrše diskriminaciju. Otvoriti javnu debatu o potrebi jasnog definisanja osmosatnog radnog vremena za novinare i novinarke.

Odnos javnosti, sagovornika i kolega

Svaka četvrta ispitanica potvrdila je svoje iskustvo da je javnost, sagovornici ili kolege drugačije tretiraju zato što je žena. Dvije trećine učesnica istraživanja smatra da su novinarke u potpunosti ili djelimično više izložene neumjesnim komentarima od kolega.

„Sagovornici znaju, možda i nesvjesno, da kažu nešto što će vas degradirati ili prozvati na osnovu vašeg pola, tipa „šta ćeš ti ovdje na ulici, idi čuvaj djecu kući; nije ni čudo da se još nisi udala kad cijeli dan radiš““, navodi jedna od ispitanica. Druga prenosi svoje iskustvo: „Posebno muški sagovornici imaju potrebu da pokušaju da manipulišu vama i vašim pitanjima. Muški sagovornici mi vrlo često traže broj telefona u svrhu privatnog dopisivanja“. „Neprimjereni pozivi u ponoć od sagovornika… pitanja „hoćemo li na piće“, „hoćemo li do Budve otići, imam tamo vikendicu“ i slično. A sve to pod izgovorom saradnje ili odgovora na tražena pitanja.“

Često su neumjesni komentari vid kazne za oštre i hrabre novinarke. Pod degradacijom novinarke su navele: komentarisanje fizičkog izgleda, neprijatno i navalentno ponašanje ili udvaranje, stavovi da žena nije ravnopravna sagovornica i da manje zna od muškog kolege, neprimjerene opaske da je novinarkama bolje da kuvaju ručak nego da se bave novinarstvom…

„Imala sam slučajeve kada sagovornici insistiraju da razgovaraju sa ženom novinarom, smatrajući da će je lakše „zaplašiti“ ili da će sa njom lakše izaći na kraj“, jedan je od komentara novinarki. Jedna tvrdi: „Sva komunikacija zavisi od novinara/novinarke i njihovog integriteta, a ne od sagovornika.“

Seksualno uznemiravanje nije rijetkost

Svaka treća, odnosno četvrta učesnica u istraživanju ima saznanje da se koleginici dogodilo seksualno uznemiravanje na poslu. Broj novinarki koje su potvrdile da su doživjele seksualno uznemiravanje je 12 ili 17,14 odsto ispitanica. Broj novinarki koje su u upitniku zaokružile neki oblik seksualnog uznemiravanja je 26 ili 37,14 odsto. Pejović navodi da je moguće da pojedine ispitanice seksualno ponašanje doživljavaju kao uobičajenu, normalnu, socijalno prihvatljivu komunikaciju. Da su doživjele neverbalnu komunikaciju – buljenje, stajanje suviše blizu, razni nepristojni znakovi… potvrdilo je 26 odsto ispitanica, 22 odsto je doživjelo nazivanje neprimjerenim imenima, dobacivanje i upućivanje neumjesnih komentara seksualne prirode, a neželjene pozive i neprikladnu pažnju, na primjer uporno pozivanje na sastanak uprkos jasnom odgovoru da nijesu zainteresovane, 16 odsto ispitanica.

„Poznat mi je slučaj kada je koleginica bila uznemiravana od kolege koji nije novinar, ali jeste zaposleni u kući u kojoj radim. Čak je napisana i prijava. Sve se desilo prilikom službenog puta. Pri povratku je kolega autom skrenuo s puta i pokušao na jedan vrlo neprimjeren način da joj se udvara“, svjedoči jedna ispitanica.

„Nazivanje neprimjerenim imenima bilo je uobičajeno – mala, lutko, dušo… pogotovo kad sam bila mlađa. Čak su ti ljudi koji su mi se tako obraćali smatrali da je to kompliment. Bilo je i fizičkih dodira, uglavnom grljenje i ljubljenje, ali i to je dio priče da je u našem društvu to potpuno normalno i da mi kolega ili direktor na taj način pokazuje neku vrstu naklonosti, da mi pokazuje kako sam slatka, fina i simpatična. Pokušavala sam ja da se bunim, ali sam nailazila na osudu svih. A to su bili još teži trenuci.“

Izvještavanje o položaju i pravima žena – marginalizovane i u tom segmentu

Novinarke, njih 90 odsto, nije zadovoljno kako se izvještava o ženama ili je djelimično zadovoljno. Isti procenat, 90 odsto novinarki tvrdi da primjenjuje rodni aspekat u svom poslu, ili ga djelimično primjenjuje.

Stavovi novinarki o ovom pitanju su da se teme marginalizuju jer se smatraju nedovoljno ozbiljnim, uopšteno se govori o položaju žena bez dublje obrade i analize konkretnih problema, uglavnom se piše kada se već desi slučaj nasilja, izvještavanje je senzacionalističko, novinari/ke i urednici/ce nijesu rodno senzibilisani.

„Samo 7% intervjuisanih novinarki decidno je odgovorilo da ne primjenjuje rodni aspekt u izvještavanju i uglavnom navode da prate oblasti koje ne tretiraju rodnu ravnopravnost. Mnoge ispitanice ne prepoznaju dovoljno da se ovaj prinicip primjenjuje u svim oblastima i djelatnostima društva odnosno da nejednakost postoji u svim sferama. U svakom slučaju, iz stavova i mišljenja proizilazi da postoji otvorenost i pogodno tlo za senziblizaciju i edukaciju koje će voditi orodnjavanju tekstova i priloga“, navodi se u istraživanju.

Za edukaciju o rodno senzitivnom izvještavanju zainteresovano je 82 odsto ispitanica, a čak 55 odsto intervjuisanih novinarki nikada nije prošlo obuku. Novinarke su stava da žele da kroz svoj posao utiču na promjenu svijesti kako bi se poboljšao položaj žena u društvu, a samim tim i u novinarstvu.

Ovaj članak je nastao uz podršku Evropske zadužbine za demokratiju (EED). Njegov sadržaj ne odražava nužno zvanično mišljenje EED-a. Autor snosi u potpunosti odgovornost za informacije i stavove iznijete u ovom tekstu.

PODGORICA, 13.01.2020. – Povodom hapšenja, zadržavanja u pritvoru i saslušavanja novinara Dražena Živkovića i Gojka Raičevića uputili smo otvoreno pismo Vrhovnom državnom tužiocu Ivici Stankoviću i direktoru Uprave policije Veselinu Veljoviću. Pismo prenosimo u cjelosti:

Poštovani gospodine Stankoviću i gospodine Veljoviću,

U ime Sindikata medija Crne Gore, reprezentativne organizacije koja zastupa gotovo pola zaposlenih u crnogorskim medijima, tražimo od vas da prestanete da zloupotrebljavate svoja ovlašćenja i da hapsite novinare.

Privođenje Dražena Živkovića i Gojka Raičevića, koji su noć proveli u pritvoru, je nedopustivo, a smatramo da je nedopustivo i da svaku informaciju koja vam se ne dopadne ili je demantovana proglašavate lažnom vijesti i hapsite zbog toga.

Ono što ste uradili u posljednjih 10 dana, hapšenjem tri novinara, je nezabilježeno u Crnoj Gori i regionu. Ne znamo kakav ishod očekujete i kakvu poruku šaljte ovim hapšenjima ali teško da ćete uspjeti da kompletno crnogorsko novinarstvo svedete na objavljivanje zvaničnih saopštenja i izvještaja sa konferencija za novinare. Hapšenjima se ne povećava sloboda medija niti se bilo ko uči etičnijem pisanju i poštovanju pravila profesije. Zato tražimo od vas da zaboravite na sve dalje slične aktivnosti.

Ko god krši zakone neka odgovara ali lišavanje slobode nije način i ono što su izgovori za hapšenja crnogorskih novinara nas nisu ubijedili u opravdanost vaših postupaka. Podsjećamo da Crna Gora nije na dobrom glasu niti se država proslavila kada je u pitanju odnos prema medijima i novinarima i rješavanje slučajeva napada na njih. Hapšenja zbog navodnih lažnih vijesti sigurno neće popraviti tu sliku.

Još jednom vas molimo da nađete drugi način u borbi protiv dezinformacija i da više ne hapsite novinare.

Obavještavamo vas da ćemo o ovome što se desilo kolegama Živkoviću i Raičeviću, kao što smo uradili u slučaju novinarke Anđele Đikanović, informisati sve međunarodne organizacije, prije svih Evropsku delegaciju u Crnoj Gori, Misiju OEBS-a, Međunarodnu i Evropsku federaciju novinara i zamoliti ih da od vas zatraže objašnjenja i obećanje da ćete prestati sa ovom praksom.

S poštovanjem,

U ime Glavnog odbora Sindikata medija,

Predsjednica

Marijana Camović 

PODGORICA, 19.12.2019. – SMCG osuđuje jučerašnje udaljavanje fotoreportera Borisa Pejovića iz plenarne sale Skupštine Crne Gore koje je objašnjeno proizvoljnim mijenjanjem pravila i ustaljenje prakse kada je u pitanju snimanje zasijedanja parlamenta.

Takođe, sa razočarenjem ukazujemo na izostanak reakcije svih poslanika koji su u tom trenutku bili prisutni u plenarnoj sali i svjedočili „intervenciji“ koja je za posljedicu imala Pejovićevo udaljavanje iz sale i ometanje u obavljanju svog posla. Neposredno prije molbe da napusti salu Pejović je fotografisao  raspravu premijera Duška Markovića i poslanika Demokratskog fronta Nebojše Medojevića.

Jučerašnji incident nije prvi te vrste koji se dešava u Skupštini i SMCG je na to ukazivao više puta. Koleginice i kolege su navikle da, bez svoje krivice, budu loše tretirane kada se pojave na pojedinim događajima ali naše razočarenje i revolt su uvijek najveći kada se to dogodi u Skupštini, ključnoj crnogorskoj instituciji.

Zbog toga, od predsjednika Skupštine Ivana Brajovića tražimo da se javno izjasni o incidentu i objasni zbog čega je Pejović udaljen iz sale tokom trajanja Premijerskog sata i zašto je baš na njegovom primjeru proizvoljno (a ne kroz prethodno jasno utvrđena pravila) promijenjena dosadašnja praksa da ta vrsta zasijedanja može neometano da se snima.

Pozicija fotoreportera je i bez sličnih incidenata dovoljno unižena, a ponašanje skupštinskih službi samo ohrabruje njeno i dalje uniženje. Fotoreporteri se doživljavaju kao neprijatelji jer njihovi snimci na profesionalan način oslikavaju događaje na kojima učesnici i ne izgledaju kao manekeni i manekenke, što je suprotno pravilima koja su ustanovile sve aktivnije PR službe. Snimici koji se dostavljaju redakcijama, sa događaja na kojima novinarskim ekipama ili nije dozvoljeno da se pojave ili se dešavaju iza zatvorenih vrata ne predstavljaju novinarstvo i naša je obaveza da se borimo protiv marketinga koji javnost usmjerava u pogrešnom smjeru, a novinarskim ekipama, prije svega fotoreporterima, direktno uzima posao.

Glavni odbor SMCG  

PODGORICA, 02.12.2019. – Gotovo 70 odsto objavljenih tekstova u štampi i agenciji, objavljeno je uz konsultovanje samo jednog izvora, dok 15 odsto njih sadrži neki oblik manipulacije. To se češće dešava u naslovu nego u tekstu, i često se pribjegava afirmaciji biznisa kroz skriveni marketing.

To je pokazalo Istraživanje “Analiza crnogorskih medija – standardi, manipulacija i objektivno izvještavanje”, koje je od 22. januara do 22. aprila radio Sindikat medija Crne Gore.

Tokom monitoringa štampe (Pobjeda, Dan, Vijesti i Dnevne novine) i novinske agencije Mina, ukupno je analizirano 7.746 tekstova. Kompletno istraživanje možete preuzeti ovdje.

„U ovom istraživanju uočeno je nekoliko veoma interesantnih pokazatelja – karakterističnih za sve medije, bez obzira na njihove uređivačke politike i pristup novinarstvu. Tako, primjera radi, nema imunih na senzacionalističke naslove, svi mediji bez izuzetka “upodobe” poneku vijest na način koji je na ivici objektivnosti, i stiče se utisak da je svrha takvih tekstova da se široj javnosti pošalje poruka koja je u skladu sa uređivačkom politikom, dok se činjenice ponekad ostave po strani”, piše u Analizi.

Tim SMCG koji je radio monitoring je nakon svakog pročitanog teksta davao odgovore na 26 pitanja.Način na koji su tekstovi analizirani usaglašen je uz mentorsku pomoć eksperata Fakulteta političkih nauka. Analiza, odnosno monitoring zasnivao se na kvantitativnoj i kvalitativnoj analizi objava u medijima, gdje je svako pitanje bilo jedan indikator koji je praćen i upoređivan.

„Iako su preovladavali profesionalno napisani tekstovi, analiza je pokazala da je svaki peti tekst u naslovu imao neki vid manipulacije. Ogromna većina tekstova (77%) oslanjala se na informacije dobijene od službenih izvora. Primijećeno je i nekoliko desetina tekstova koji nijesu imali izvore”, objašnjava se analizirano stanje u štampanim medijima.

Istraživanje je pokazalo da se novinari uglavnom ne trude da dođu do više sagovornika već da svoje tekstove pišu sa jednim, najviše dva izvora. Tako su mediji u analiziranom periodu uglavnom konsultovali samo jedan izvor (68,5%), dok su dva izvora konsultovana u nešto više od 14% tekstova. Mediji su uglavnom objavljivali tekstove u kojima je poštovan princip „komentar je slobodan, a činjenice su svete“.

“Istraživanje je pokazalo da je velika većina tekstova bila korektna, te da u njima nije bilo manipulacije. Ipak, primijećeno je da se manipulacija nalazi u tekstovima koji su najviše uticali na javno mnjenje i koji su bili ključni u analiziranom periodu. Manipulacija je otkrivena u 15% analiziranih tekstova. Naprisutnija vrsta manipulacije bio je medijski frejming (10,5%), a na drugom mjestu su skrivene reklame i pseudo događaji”, piše u Analizi.

Monitoring objavljenih tekstova u agenciji Mina/Mina biznis pokazao je da je u najvećem broju slučajeva (96%) povod za pisanje teksta bio neki aktuelni događaj, dok su novinari sami incirali 33 teksta.

“U najvećem broju slučajeva, u tekstovima se navodi samo jedan izvor (75%), što pokazuje da ni agencije nijesu imune na prenošenje servisnih informacija, saopštenja i konsultovanje manje izvora nego što je neophodno za profesionalan tekst. Ipak taj podatak ne čudi, ako se ima u vidu da su uglavnom objavljivane servisne informacije i kratke vijesti. Istraživanje je pokazalo da je manipulacija prisutna u zanemarljivom broju slučajeva (1,2%)”, piše u tom dokumentu.

Istraživanje “Analiza crnogorskih medija – standardi, manipulacija i objektivno izvještavanje” je dio projekta „DO – Investigative journalism, DISCOVER – Media literacy” (Istražuj kao novinar/ka! Otkrij medijsku pismenost!), koje je SMCG sproveo kao partnerska organizacija u saradnji sa nevladinom organizacijom 35mm, Fakultetom političkih nauka i Mrežom za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije (LUPA).

Istraživanju je prethodila godina rada koja je obuhvatila pripremu, obuke i treninge za 20 polaznika na temu medijske pismenosti, nakon čega je uslijedio period mentorskog rada, monitoringa i analiziranja nekoliko crnogorskih pisanih medija.

PODGORICA, 29.11.2019. – Crna Gora i bivši glavni i odgovorni urednik novina Pobjeda, koja je tada bila u državnom vlasništvu, dvijema novinarkama moraju da isplate novčanu naknadu u visini od po 5.000 eura zbog narušavanja ugleda i reputacije u objavljenim tekstovima.

Viši sud u Podgorici je odlučio da država i Srđan Kusovac, bivši glavni i odgovorni urednik Pobjede, zbog narušavanja ugleda i reputacije, moraju da plate novčanu naknadu u visini od po 5.000 eura novinarkama nezavisnog nedeljnika Monitor Milki Tadić Mijović i Mileni Perović.

Takođe, sud je presudio da država i Kusovac moraju da plate 3,795 eura sudskih troškova.

“Kusovac i država Crna Gora moraju da nadoknade pretrpljenu štetu novinarkama. U ovom slučaju je sloboda govora zlouporijebljena na štetu novinarki”, navodi se u presudi.

2013. godine novinarke su podnijele prijavu i zatražile novčanu naknadu za nematerijalnu štetu, jer su se našle na meti uvreda i govora mržnje.

Pobjeda, koja je u to vrijeme bila u državnom vlasništvu, objavila je u periodu od septembra 2011. do aprila 2012. godine više tekstova u kojima su novinarke nazivane ološima, džukelama, kerovima, profesionalnim falsifikatorkama, medijskim siledžijama u suknjama.

U to vrijeme, glavni i odgovorni urednik Pobjede bio je Kusovac, koji je nakon prestanka rada na tom radnom mjestu postao portparol Vlade Crne Gore.

Nakon presude, Tadić Mijović je izrazila zadovoljstvo ishodom.

“Kusovac, koji je jedan od glavnih aktera u ovom slučaju, sada je visoki državni uglednik, šef je Vladinog biroa za informisanje. Njegova trenutna pozicija i sve privilegije koje uživa djeluju kao nagrada za njegova urednička dostignuća za koja sada država plaća sudske troškove i kazne”, kazala je ona za dnevnik Vijesti.

Tadić Mijović, koja je poznata kao oštra kritičarka Vlade premijera Mila Đukanovića, nakada je bila glavna urednica crnogorskog nedeljnika Monitor, a sada je glavna urednica u Centru za istraživačko novinarstvo (CIN).

U junu 2016. godine u odvojenom slučaju u Beogradu, sud je presudio u korist Tadić Mijović i naložio portalu E-novine da joj isplati oštetu zbog klevete u iznosu  od 8.000 eura.

Kako se navodi u presudi, nekoliko članaka koji su objavljeni 2013. i 2014. godine kao i uvrijedljivi natpisi ispod fotografija u člancima, bili su usmjereni na ponižavanje ličnosti novinarki.

PODGORICA, 18.11.2019. – Na malom tržištu Crne Gore od 625 hiljada stanovnika postoji više od 140 medija. Po zvaničnom registru Agencije za elektronske medije (AEM) najviše je portala i to 57, računajući i nekoliko njih koji nisu registrovani ali proizvode informativni medijski sadržaj iz Crne Gore. Radija je 53, od čega 16 javnih servisa (2 programa nacionalnog radija i 14 lokalnih javnih emitera) i 37 privatnih radio stanica. Televizija, odnosno TV kanala ima 22, od čega nacionalni javni servis ima 3 kanala, tu su i 3 privatne televizije sa nacionalnom frekvencijom kao i 5 lokalnih javnih televizija. Ostalih 11 su kablovske televizije. U Crnoj Gori svakog dana izlaze i 4 novine, tu je i 1 nedjeljnik, nekoliko periodičnih izdanja i jedna novinska agencija.  

Analiza finansijskih izvještaja sa sajta Poreske uprave Crne Gore za 70 najvećih medija, koji generišu preko 95 posto ukupnih prihoda, pokazuje da su u 2018. godini oni zajedno prihodovali oko 35,7 miliona eura. Rashodi su bili blizu 35,4 miliona, što znači da je konačni profit bio nešto više od 300 hiljada eura. Ako uzmemo i obzir i preostale, manje medije, koji nisu obuhvaćeni ovom analizom, možemo reći da je crnogorski medijski sektor u prošloj godini prihodovao oko   36 miliona eura. Ipak, gotovo polovina, odnosno najmanje 16,5 miliona  eura medijima je stiglo iz javnih izvora, odnosno iz državnog i budžeta lokalnih samouprava dok 19,5 miliona čine prihodi od marketinga, ostalih usluga ili dotacija osnivača.

Javni servisi

Najviše novca od svih medija u Crnoj Gori ima nacionalni javni servis Radio-Televizija Crne Gore (RTCG). U okviru njega formalno postoji 6 medija i to 3 kanala televizije (Prvi, Drugi i Satelitski program), dva programa Radija Crne Gore i portal RTCG. Po finansijskom izvještaju za 2018. godinu, RTCG je prihodovao ukupno skoro 14 miliona eura. Najveći dio toga, odnosno 12,5 miliona eura stiglo je direktno iz državnog budžeta dok su od marketinga i ostalih komercijalnih prihoda imali 1,17 miliona a od ostalih prihoda, poput donacija i slično, još 180 hiljada eura. Ukupni rashodi bili su 13,32 miliona eura od čega je najviše, 7,84 miliona eura otišlo na zarade zaposlenih kojih je na kraju 2018. u Javnom servisu bilo 717. U konačnom, RTCG je 2018. završio u plusu od 650 hiljada eura. U finansijskom izvještaju je naglašeno da Javni servis ima dug od preko 3 miliona eura prema Radio-difuznom centru, kao i akumulirani gubitak iz prethodnih godina, koji će se dijelom pokriti iz dobiti ostvarene u 2018. godini.

U Crnoj Gori osim nacionalnog postoji i 14 lokalnih javnih emitera, čiji su osnivači opštine i koji se najvećim dijelom finansiraju iz lokalnih budžeta. Svi imaju radio – stanice, najveći dio njih je posljednjih godina napravio i portale a 5 imaju i televizije.

Najveći budžet među ovim medijima ima Radio – Televizija (RTV) Budva. Ona je prošle godine imala prihode od skoro 950 hiljada eura, od čega je 810 hiljada stiglo iz lokalnog budžeta a prihodi od marketinga i ostali prihodi bili su oko 140 hiljada. Ukupni rashodi bili su oko 850 hiljada što znači da je RTV Budva bila u plusu od oko 95 hiljada eura a u njoj su radila 53 zaposlena.

Radio – Televizija (RTV) Nikšić ima manji budžet od RTV Budva ali i najveći broj zaposlenih među lokalnih javnim emiterima. U 2018. bilo ih je 69. Prošle godine bili su u plusu oko 11 hiljada eura, sa ukupnim prihodima od 752,5 hiljada eura (preko 600 hiljada od opštine ali i skoro 130 hiljada od marketinga) dok su rashodi bili nešto više od 740 hiljada eura.

Među lokalnim javnim emiterima, koji osim radija imaju i televiziju, najveći minus imala je Radio-Televizija (RTV) Rožaje. Iskazani gubitak bio je preko 90 hiljada eura, sa prihodima od 200 hiljada (koji su skoro svi iz lokalnog budžeta) i rashodima od 290 hiljada. U RTV Rožaje tokom 2018. radilo je 25 ljudi.

U minusu od skoro 70 hiljada eura bila je i Radio-Televizija (RTV) Pljevlja. Ukupni prihod je bio oko 312 hiljada eura a ukupni rashodi oko 380 hiljada dok je u ovom mediju bilo 32 zaposlenih.

Radio – Televizija (RTV) Cetinje, koja nema klasičnu televiziju već novinari snimaju TV priloge, koji se potom emituju na njihovom portalu, završila je prošlu godinu sa minusom od 12,5 hiljada eura. Ukupni prihodi su bili 170 hiljada (od čega 138,5 hiljada iz budžeta prijestonice Cetinje) a rashodi 182,5 hiljada a u ovom mediju radilo je 14 ljudi.

Radio – Televizija (RTV) Ulcinj, koja takođe još nema formiranu televiziju već samo radio, završila je 2018. sa gubitkom od 26 hiljada eura. Poslovni prihodi bili su 104 hiljade eura i 99 posto je stiglo iz lokalnog budžeta a rashodi 130 hiljada dok je u ovom mediju radilo 10 ljudi. Nagomilani gubitak iz prethodnih godina doveo je do toga da im se u 2019. duguje čak 15 zarada.

Radio Bar, sa 25 zaposlenih, imao je prihod od 344,5 hiljada eura, rashodi su bili 343,2 hiljade, pa je neto dobit na kraju godine bila 1,3 hiljade eura.

Radio Herceg – Novi, koji je tokom 2019. dobio i televiziju, prošle godine bio je u plusu oko 15 hiljada eura. Prihodi su stigli u iznosu od oko 253 hiljade eura a rashodi su bili 238 hiljada, za 20 zaposlenih.

Radio Tivat je 2018. završio sa minusom od 1,3 hiljade eura. Prihodi, koji su skoro svi iz lokalnog budžeta, bili su skoro 254 hiljade eura a rashodi 255 hiljada. Imao je 16 zaposlenih.

Radio Kotor je bio u plusu oko 6,5 hiljada eura, sa 179 hiljada prihoda, od kojih je opet najveći dio iz lokalnog budžeta i 172 hiljade rashoda, te 13 zaposlenih.

Radio Bijelo Polje je tokom 2018. imao 12 zaposlenih i neto dobit od 7,5 hiljada eura. Prihodovali su, uglavnom iz lokalnog budžeta, oko 183,5 hiljada eura a ukupni rashodi su bili 176 hiljada.

Radio Berane je 2018. završio u minusu od preko 50 hiljada eura. Rashodi su bili skoro 206 hiljada eura a prihodi 155,5 hiljada, od čega skoro 144 iz lokalnog budžeta i 11,7 hiljada od marketinga. U ovom mediju radilo je 23 zaposlenih koji su u najtežem položaju od medija na sjeveru države jer im se već godinama duguje, u prosjeku, 8 plata.

Najmanji među lokalnim javnim emiterima, Radio Andrijevica i Radio Danilovgrad, različito su poslovali prošle godine. Radio Danilovgrad sa 8 zaposlenih imao je dobit od 2,5 hiljada eura, sa svim prihodima iz lokalnog budžeta od 93,5 hiljada eura i rashodima koji su iznosili 91 hiljadu. Radio Andrijevica ima više zaposlenih, i to 10, ali i manje prihode od 77,3 hiljade eura i rashode od 78 hiljada, pa su bili u minusu ali samo 767 eura.

Sve u svemu, lokalni javni emiteri su u 2018. imali zajedno nešto preko 4 miliona eura prihoda, što zajedno sa RTCG čini 18 miliona eura, većinom iz javnog budžeta. Kada se spoje njihovi finansijski izvještaji, na kraju 2018. imali su ukupni gubitak od oko 100 hiljada eura, odnosno za toliko su bili veći njihovi ukupni rashodi od prihoda. Problem kod dobrog dijela ovih medija je akumulirani gubitak iz prethodnih godina, koji se u nekim slučajevima mjeri stotinama hiljada eura, a koji je nastao najviše zbog nagomilanog duga za doprinose zaposlenima, kojih u ovim medijima ima ukupno oko 330.

Štampani mediji

Najveće prihode među privatnim crnogorskim medijima u 2018. godini ostvarili su dnevni listovi, od kojih neki imaju i portale.

Dnevne novine Dan su tokom prošle godine ostvarile neto dobit od 108 hiljada eura. Prihodi su bili blizu 3,5 miliona eura, skoro svi od prodaje novina i marketinga a rashodi skoro 3,4 miliona. U firmi Jumedia mont, koja izdaje list Dan ali obuhvata i dva radija ,,D“ i ,,D plus“, u 2018. godine bilo je zaposleno 87 ljudi.

Dnevni list Vijesti i portal Vijesti, dva medija u okviru preduzeća Daily press, tokom 2018. ostvarila su dobit od skoro 165 hiljada eura. Ukupni prihodi bili su gotovo 3,1 milion eura od čega je 95 posto, odnosno 2, 95 miliona od marketinga i prodaje novina. U ovim medijima je radilo 118 ljudi.

Nova Pobjeda, koja izdaje najstariji crnogorski dnevni list Pobjedu, prošlu godinu završila je sa plusom od nešto preko 100 hiljada eura. Ukupni prihodi su bili oko 2,5 miliona, rashodi 2,4 miliona eura a u Pobjedi je radilo 114 ljudi.

Od dnevnih listova u Crnoj Gori jedino su Dnevne novine bile u minusu prošle godine i to 95 hiljada eura. Taj list mnogo manje prihoduje od ostalih pa je 2018. godine generisao 700 hiljada eura a rashodi su bili 795 hiljada, dok je u njemu radilo i mnogo manje ljudi, njih 45.

I jedini crnogorski nedjeljnik Monitor prošle godine bio je u minusu od 1,3 hiljade eura. Ukupni prihodi su im bili oko 110 hiljada, rashodi 111,3 hiljade a u Monitoru je radilo 5 ljudi.

Ovi podaci pokazuju da se crnogorska dnevna i periodična štampa još drže iako je proteklih godina registrovan pad tiraža gotovo svih štampanih medija u Crnoj Gori a i sve je više internet portala, koji privlače pažnju čitalaca. Ipak,  marketinški kolač za štampane medije je bio na nivou od nekoliko miliona eura. Iz finansijskih izvještaja ne može se izvući tačak podatak o samoj zaradi od marketinga (reklama, oglasa, čitulja u novinama) jer su ukupni prihodi štampanih medija u Crnoj Gori u 2018. godini bili skoro 10 miliona eura, i preko 90 posto njih dolazi od prodaje, ali tu spada i sama prodaja novina na kioscima. Sve u svemu, crnogorske novine su 2018. završile sa ukupnim profitom od 290 hiljada eura a sve to ostvareno je sa oko 350 zaposlenih. Ipak, pojedini listovi imaju veliki poreski dug iz prethodnog perioda, koji otplaćuju u ratama, kao i akumulirani gubitak iz prethodnih godina.

Televizije

Po prihodima među privatnim medijima u Crnoj Gori na drugom mjestu su televizije. Neke su u 2018. zabilježile znatno veći profit od novina a neke veliki gubitak.

Televizija Vijesti je u 2018. godini imala ukupne prihode od 2,1 milion eura a rashode nešto više od 1,7 miliona, što znači da je neto dobit, nakon oporezivanja, bila skoro 400 hiljada eura. To je najveći profit među crnogorskim privatnim medijima u prošloj godini a ostvaren je sa 68 zaposlenih.

Televizija Nova M je u prošloj godini poslovala sa gubitkom od 773 hiljade eura, najvećim prikazanim među crnogorskim privatnim medijima. Imali su visoke prihode od skoro 1,95 miliona ali i ogromne rashode od preko 2,75 miliona eura. To je, moguće, rezultat i činjenice što su tokom 2018. godine njeni vlasnici imali dodatne troškove odnosno ulaganja prilikom kupovine televizije Pink Montenegro. Tu televiziju su nakon kupovine preimenovali u Novu M i u njoj je radilo 67 ljudi.

Treća privatna televizija sa nacionalnom frekvencijom u Crnoj Gori, Prva televizija, imala je u 2018. profit od 10 hiljada eura. Ukupni prihodi bili su 1,62 a rashodi 1,61 milion eura i u ovoj televiziji radio je 41 zaposleni.

Odmah pošto je prethodni Pink Montenegro prodat i preimenovan u Novu M, njegov bivši vlasnik ponovo je u Crnoj Gori osnovao, sada, kablovski kanal Pink M. Za 4 mjeseca prošle godine imao je gubitak od 26 hiljada eura. Toliki je bio prihod a ukupni rashodi 52 hiljade i u njemu je radilo samo dvoje ljudi.

I televizija A1, koja je nastala na temeljima nekadašnje Atlas televizije u stečaju, imala je gubitak u 2018. U finansijskom izvještaju njenog osnivača, firme Atlas media group prijavljen je minus od skoro 250 hiljada eura. Ukupni prihodi bili su samo 15 hiljada eura a rashodi skoro 265 hiljada i u A1 televiziji radilo je 9 ljudi.

Kablovska televizija Korona iz Bara imala je u 2018. godini profit od 22 hiljade eura, sa prihodima od nešto preko 60 hiljada i rashodom od 38 hiljada, uz 2 zaposlena.

Kablovska televizija San iz Bijelog Polja bila je u minusu od 2,5 hiljada eura. 4 zaposlena generisala su prihod od 52,5 hiljada eura dok su ukupni rashodi bili 55 hiljada.

Kablovska televizija Novi iz Herceg Novog imala je gubitak u 2018. od 33 hiljade eura. Prihodi su bili 23,5 hiljada a rashodi 56,5 hiljada i u ovoj televiziji prijavljen je samo jedan zaposleni.

Televizija Teuta imala je najbolji poslovni rezultat među privatnim kablovskim televizijama. Ova TV iz Ulcinja ostvarila je u 2018. profit od preko 70 hiljada eura. Prihodi su bili 465 hiljada a rashodi 395 hiljada a u Teuti je radilo 14 zaposlenih.

Među kablovskim televizijama je i Srpska televizija, kao medij manjinskog srpskog naroda u Crnoj Gori, koji se najvećim dijelom finansira iz Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava, odnosno iz državnog budžeta. Zajedno sa Srpskim radijom, prošle godine imali su minus od 400 eura, sa prihodima od 168,1 hiljada (od čega 35,7 hiljada od reklama) i rashodima od 168,5 hiljada eura a nisu imali nijednog prijavljenog stalno zaposlenog radnika.

Od većih kablovskih televizija nisu dostupni podaci o poslovanju Televizije 7 (ranije TV 777), pošto je njen osnivač Lutrija Crne Gore, kojoj je glavna djelatnost priređivanje igara na sreću. Zajedno, igre na sreću i televizija, Lutriji su prošle godine, po finansijskom izvještaju, donijele neto gubitak od preko 250 hiljada eura.

Zajednički posmatrano, privatne televizije su imale najgori poslovni rezultat u 2018. godini od svih medija. I pored toga što su generisale prihode od gotovo 6,5 miliona eura, od čega je oko 6 miliona stiglo od marketinga (što znači da je marketinški kolač za sve televizije preko 7 miliona eura, ako dodamo i 1,17 miliona marketinškog prihoda RTCG), ukupni gubitak bio je skoro 600 hiljada eura. Uz to, neke televizije imaju velike akumulirane gubitke iz prethodnog perioda i poreski dug, koji se isplaćuje u ratama ali i visoke iznose za kratkoročne obaveze, što može biti izazov u narednom periodu.

Internet portali

Najveću dobit među crnogorskim portalima u 2018. godini imao je portal CDM i to preko 66 hiljada eura. Prihodi su im bili 210 hiljada eura a svi troškovi 144 hiljade i u portalu je radilo 10 ljudi.

Portal Analitika imao je profit od nešto preko 1000 eura. Prihodi su bili 150 hiljada a rashodi 149 hiljada i imali su takođe 10 zaposlenih.

Portal Standard imao je neto dobit od oko 10 i po hiljada eura, uz prihode od skoro 154 hiljade i rashode od gotovo 144 hiljade eura a u njemu je radilo 5 ljudi.

Portal IN4S poslovao je s gubitkom od 3,7 hiljada eura. Imao je prihode od 30,5 i rashode od 34,2 hiljade eura a u njemu je bio prijavljen 1 zaposleni.

Od uticajnijih portala, na portalu Poreske uprave, nismo uspjeli da pronađemo izvještaje o poslovanju najmlađih portala FOS media i Borbe.

Dio uticajnih portala posluje u sklopu dnevnih listova poput Vijesti, koje su još 2011. godine pokrenule portal. Tokom 2019. to je uradila i Pobjeda. Takođe, u okviru nacionalnog javnog servisa postoji portal Radio-Televizije Crne Gore a portal ima i najveća privatna informativna radio stanica, radio Antena M. Kako se podaci o poslovanju ovih portala nalaze u finansijskim izvještajima medija pod čijim okriljem su nastali, nemoguće je tačno izračunati vrijednost sektora digitalnih medija u Crnoj Gori.

Radio stanice i novinske agencije

Najmanje prihode od crnogorskih medija imaju radio stanice. Najveće je imao Radio Antena M koji je u 2018., sa svojim portalom, imao profit od 5,5 hiljada eura. Ukupni prihodi bili su 302,5 hiljada a rashodi 297 hiljada eura i u njemu je radilo 15 zaposlenih.

Osim Antene M, u Crnoj Gori postoji i još 36 privatnih radio stanica. Jedna od njih je i crkvena. Radio Svetigora Mitropolije crnogorsko-primorske u prošloj godini poslovao je s gubitkom od blizu 7,5 hiljada eura, odnosno prihodima od 40,5 hiljada i rashodima od 48 hiljada eura te jednim zaposlenim. I većina ostalih privatnih radija imaju najviše po nekoliko zaposlenih, tako da nemaju velike godišnje prihode. Nešto veće prihode u prošloj godini zabilježio je još privatni Radio Skala iz Kotora, 57 hiljada ali je rashod bio 81 hiljadu i konačni gubitak skoro 24 hiljade eura. U ovom radiju bila su 4 zaposlena. Takođe i Radio Jadran iz Herceg Novog, koji je sa 3 zaposlena bio u plusu 4,8 hiljada eura ali sa prihodima od 50 hiljada.

Jedina crnogorska informativna agencija MINA u 2018. godini imala je dobit od 9,5 hiljada eura. Ukupni prihodi bili su 183 hiljade a rashodi 173,5 hiljada eura i u ovom mediju radilo je 13 ljudi.

Ovaj članak je nastao uz podršku Evropske zadužbine za demokratiju (EED). Njegov sadržaj ne odražava nužno zvanično mišljenje EED-a. Autor snosi u potpunosti odgovornost za informacije i stavove iznijete u ovom tekstu.