PODGORICA, 14.11.2019. – Teško da ćete sresti u svijetu zemlju manju od naše, a sa „visočijom“ politikom (i političarima). Šalu na stranu, u Crnoj Gori politika je možda i najatraktivnije, a po mišljenju mnogih i najprofitabilnije zanimanje. Politikom žele da se bave svi, od onih nepismenih, preko polupismenih, pa sve do onih prepismenih, koje nikad nije, niti će iko razumjeti jer su njihove ideje za običnu raju „nedodirljive“. Prosječan crnogorski građanin je nepogrešiv kada je u pitanju izbor pogrešnog uzora, pa se u demokratski zakržljalom sistemu, ugleda na one koje plaćamo da, umjesto smislenim  argumentima, političke poene prikupljaju salvama uvreda. Model ponašanja, kojim se sa malo truda i bez mnogo razmišljanja može uništiti nečiji život, širi se brzinom svjetlosti. I eto problema.

Sve izgovoreno ima oblik konačne, neprikosnovene istine upućene istomišljenicima, o čijoj moći prosuđivanja kao mislećim bićima spremnim da sami nešto zaključe, najviše govori, izraz konzument ili korisnik. Na žalost većina javnog mjenja pretvorena je u običnog konzumenta, koji informacije prima onako kako mu se serviraju – poput omiljene hrane poslužene, od (zlonamjernih) majstora iz raznih kuhinja.

Nedostižan ideal je, da glad za objektivnošću zadovoljimo na jednom mjestu, odnosno u jednom mediju, jer poslodavac mora ispoštovati volju poslodavca koji, opet ima svog poslodavca…

Kako onda da, kao odgovorni ljudi, radeći novinarski posao, u redakciji sačuvamo sebe, a  van nje, druge? Poštujući Kodeks, skup davno uspostavljenih pravila koje i vrapci na granama znaju?

Mala je vajda od pobrojanih načela ponašanja u bilo kojoj oblasti, jer pravila uglavnom služe da se krše, pogotovo u javnim poslovima kakav je i novinarski gdje cilj, kao nigdje drugo, opravdava sredstvo.

U vječnoj jurnjavi za ekskluzivitetom novinari lako upadaju u zamke i ne poštujući određena načela profesije, prenose neprovjerene informacije, kojima ne tako rijetko, vrijeđaju nečiju čast i ugled. Iako su to naizgled, pravno i materijalno nadoknadive kategorije, za običnog čovjeka, je to nešto i od života skuplje. To pri oblikovanju svake informacije treba imati na umu, jer posao kojim se bavimo zahtijeva donošenje brzih odluka i ogromnu dozu improvizacije. Normalno je da se uvijek, ne možemo sjetiti svakog slova zakona, ali na najjednostavniji način možemo napraviti filtere koje određena informacija mora proći, kako bi završila u nečijim ušima:

Neprovjereno nemojte objaviti;

Ne bavite se predviđanjima, i ne donosite lične sudove;

Ne oblikujte informaciju sa lošom namjerom;

Ako nije bitno za javnost, nemojte objelodaniti.

Dinamična dnevna traka, zahtijeva da imate sve što imaju drugi i „još nešto“ pa temeljna provjera, jednostavno nije moguća. Boreći se za gledatelje, slušatelje i čitatelje, svi koje znam, makar jednom su pogriješili i prenijeli neistinu. Desilo se i meni, a to što nisam završio na sudu pripisujem početničkoj sreći. Tužen znači obilježen, a bespotrebno umrljana biografija, sigurno ne garantuje boljeg poslodavca.

Ako želimo da ispravimo društvo u kojem živimo, pošteno je krenuti od profesije kojom se bavimo.

Televizijsko novinarstvo je definitivno dotaklo dno, jer se učinak zaposlenih, umjesto kvalitetnim pričama, mjeri popularnošću na društvenim mrežama. Kritički nastrojene novinare, zamijenili su oni koji ne postavljaju pitanja, već sistemski rade na tome da narod nešto ne sazna. U manjim sredinama situacija je još komplikovanija.

Pošto sam se bavio novinarstvom i na lokalnom nivou, potpisujem da je to nešto najsurovije i najizazovnije sa čim se u ovoj profesiji možete sudariti. Svakom kvalitetnom istraživačkom pričom, korak bliže ste Birou rada nego unapređenju, i htjeli ne htjeli u takvom ambijentu, više kršite nego što poštujete zakon. Dvije strane gotovo da ne postoje, a ako se kojim slučajem za njih izborite, “istinu” uz pomoć „nevidljive“ ruke urednika, uvijek diktira onaj moćniji.

Iako smo konstantno rastrzani između svojih zamisli, želja glavnih urednika i očekivanja javnosti, višegodišnje iskustvo mi govori da vas niko ne može natjerati da radite ono zbog čega bi završili na sudu. Na putu ka istini, okolina će vas etiketirati i tendenciozno nagađati, da li zbog kuće u kojoj radite, osobe koju volite ili Boga kom se molite, neko ima povlašćen tretman u medijskom sadržaju koji kreirate. Budite vladar svakog slova koje napišete i svake riječi koju izgovorite, i ne zaboravite da ste korektor, a ne generator zla.

Dobrodošli u profesiju, u kojoj nećete primjeniti gotovo ništa od onog što ste naučili na fakultetu!

Goran Delić, novinar

Tekst je nastao u okviru projekta „Monitoringom do slobodnih medija“ koji Sindikat medija Crne Gore sprovodi u okviru većeg projekta „Reforma pravosuđa: Unaprjeđenje kapaciteta organizacija civilnog društva u doprinosu očuvanja integriteta pravosuđa“, kojeg finansira Evropska unija, a realizuje Centar za monitoring i istraživanje (CeMi) u partnerstvu sa NVO Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) i Mreža za afirmaciju evropskih integracionih procesa (MAEIP).

PODGORICA, 13.11.2019. – Od početka 2016. do kraja 2018. godine podnijeto je 25 tužbi protiv medija i/ili novinara/ki zbog naknade nematerijalne štete zbog povrede časti i ugleda, pokazalo je Istraživanje Sindikata medija Crne Gore o slučajevima povrede prava ličnosti u medijima 2016-2018 “Monitoringom do slobodnih medija”.

Kako je saopšteno na predstavljanju dokumenta, od tog broja, najviše slučajeva je pokrenuto u Osnovnom sudu u Podgorici, odnosno čak 24, dok je jedan slučaj pokrenut u Osnovnom sudu u Bijelom Polju.

“Od medija i novinara/ki, u svim pokrenutim slučajevima za koje je SMCG mogao da prikupi podatke, tužbenim zahtjevom je traženo 274.900 eura, na račun nadoknade nematerijalne štete zbog povrede prava ličnosti. Najveći traženi iznos bio je 100.000 eura, a najmanji nije sadržao novčani iznos već se samo zahtijevala objava presude. U pet predmeta se tužbom, pored novčanog iznosa, traženo je i objavljivanje presude”, kazala je jedna od autorki istraživanja Bojana Laković-Konatar.

Predstavljaju Izvještaja su, između ostalih, prisustvovali i predsjednica Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović i koordinator pravnih poslova Centra za istraživanje i monitoring Ivan Vukčević i oboje su izrazili zadovoljstvo načinom na koji je istraživanje urađeno. Jovović je istakla da cilj i medija i pravosuđa treba da bude zadovoljan građanin.

“Novinari i mediji su tu da pomognu da društvo ne bude u magli i da svako nema svoja pravila igre”, poručila je Jovović.

Od ukupnog broja pokrenutih postupaka, njih 14 ili 56% je pravosnažno, dok su preostali predmeti u toku. U šest slučajeva tužba je odbijena, u pet je djelimično usvojena, dok je u jednom slučaju usvojena (iako u tom slučaju nije tražena novčana nadoknada). Takođe, istraživanje pokazuje da je u jednom slučaju došlo do vansudskog poravnanja, dok je jedan slučaj okončan rješenjem o povlačenju tužbe.

U svim pravosnažno okončanim predmetima od novinara/ki i medija traženo je da, na ime nadoknade nematerijalne štete zbog povrede časti i ugleda, plate 8.200 eura. Taj iznos predstavlja nešto manje od 3 odsto ukupno traženog novca.

“Ono što je uočeno analizom predmeta koji su u i dalje u radu je da se sudije u pojedinim slučajevima često mijenjaju što vodi odugovlačenju postupka pa neki traju i duže od tri godine. U nekim predmetima i po troje sudija je promijenjeno do donošenja prvostepene presude”, rekla je koautorka i predsjednica SMCG Marijana Camović.

Analiza je pokazala i da su najčešće za povredu prava ličnosti – časti i ugleda tuženi mediji, a da se u pojedinim slučajevima pojavlju i urednici i novinari kao drugotuženi. Tako je u više od polovine slučajeva (56%) tužen samo medij, dok je u preostalih osam slučajeva, za koje su dobijene informacije, tuženi i medij (kao prvotuženi) i urednik/ca odnosno novinar/ka (kao drugotuženi). Kada je u pitanju tip medija, interesantno je da su u svim slučajevima tuženi privatni mediji, odnosno da Javni servis – Radio i televizija Crne Gore i lokalni javni emiteri nijesu bili predmet ni jedne tužbe. Sa druge strane, najčešće su tuženi štampani mediji (18 slučajeva ili 72%). U dva slučaja tužen je portal, a u tri slučaja elektronski medij – odnosno televizija.

“Kada su u pitanju razlozi za tužbe, tužioci uglavnom navode pogrešnu interpretaciju činjenica, dovođenje u vezu sa djelima koja nijesu počinili, nepoštovanje pretpostavke nevinosti… Ono što je zajedničko većini tužbi jeste to što su tužioci naveli da su tekstovi bili korektniji od naslova, odnosno da je uglavnom naslovom povrijeđeno njihovo pravo na čast i ugled”, kazala je Laković Konatar.

Prema podacima SMCG, od podnošenja tužbe do pravosnažnosti proteknu dvije do tri godine, ali kako jedan broj predmata još nije završen, izvjesno je da će se taj prosjek povećati.

Istraživanje je pokazalo i da pojedine sudije ne uvažavaju to što su mediji u postupku samoregulacije priznali svoju grešku i pokušali da isprave štetu, već to koriste kao dodatni argument u obrazloženju osuđujuće presude.

“Ta informacija je od velikog značaja i pokazuje da osim što treba edukovati zaposlene u medijima kako bi više poštovali Kodeks, treba i sudijama objasniti šta znači medijacija i koliko je bitno (i teško) slične sporove rješavati van suda i da to treba da bude bitna okolnost kada se donosi presuda”, poručili su iz SMCG.

Prilikom izrade ovog istraživanja namjera SMCG nije bila da ulazi u opravdanost i smislenost presuda donijetih pred osnovnim i višim sudovima čiji je rad analiziran. Namjera je bila da ukaže na učestalost tužbi i aktuelne trendove u nadi da će sve strane uočiti sopstvene propuste i raditi na tome da se greške ne ponavljaju.

Istraživanje je rađeno u okviru projekta „Monitoringom do slobodnih medija“ koji Sindikat medija Crne Gore sprovodi u okviru većeg projekta „Reforma pravosuđa: Unaprjeđenje kapaciteta organizacija civilnog društva u doprinosu očuvanja integriteta pravosuđa“, kojeg finansira Evropska unija, a realizuje Centar za monitoring i istraživanje (CeMi) u partnerstvu sa NVO Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) i Mreža za afirmaciju evropskih integracionih procesa (MAEIP).

Podgorica, (MINA) – Podgorička policija uhapsila je A.T. (55) zbog sumnje da je ugrozio sigurnost glavnog urednika portala IN4S, Gojka Raičevića i novinara Glasa Amerike (VOA) Nebojše Redžića.

Navodi se da su postupali po prijavama više građana da im je nepoznata osoba posredstvom društvene mreže Facebook sa lažnih profila prijetila.

“Kao i prijava više građana da im je nepoznata osoba objavljivala fotografije sa pogrdnim nazivima, uvredama i neistinama, a koje su uticale na njihov privatni i poslovni život”, kaže se u saopštenju.

Tokom izviđajnog postupka, kao i saradnjom sa DFC – Digitalnim forenzičkim centrom iz Podgorice, a koji se bavi otkrivanjem lažnih vijesti i informacija, policijski službenici su došli do sumnje da je A.T. otvorio više od 12 lažnih Facebook profila.

“On je otvorio profile pod nazivima „Vladimir Petrović“, „Risto Radović“, „Sergey Volkov“, „Ana Uskoković“, „Adriatic PG“, „Slaven Radunović“, „Vasović Vera“, „Natalije Jovana Suarez“, „Rajka Firma Alivodić“, „Necko Radović“, „Lana Milošević“, „Veljko Radusinović“ i drugi”, kaže se u saopštenju.

Sa navedenih lažnih profila A.T. je, kako se sumnja, postavljao fotografije javnih ličnosti iz svijeta politike, muzike i novinarstva, i objavljivao statuse da su ili preminuli ili da su optuženi za razne vrste krivičnih djela protiv polnih sloboda.

Takođe A.T. je, sumnja se, koristeći navedene lažne profile uputio prijetnje Raičevići i Redžiću.

Policija je, postupajući po naredbi sudije za istragu Osnovnog suda u Podgorici, pretresla stan i druge prostorije koje koristi A.T. prilikom čega su oduzeti digitalni uređaji (PC, hard disk, eksterni hard disk, kao i USB fleška) a za koje postoji sumnja da se na njima nalaze dokazi o izvršenim krivičnim djelima.

PODGORICA, 31.10.2019. – Svaki drugi zaposleni u crnogorskim online medijima ne prima nadoknadu za odrađeni prekovremeni rad, saopšteno je na današnjem predstavljanju Izvještaja Sindikata medija Crne Gore (SMCG) „Novi mediji – stari problemi 2019“.

Istraživanje o stanju u digitalnim medijima je pokazalo da čak 63% anketiranih radi prekovremeno, a samo nešto više od 13% ima taj luksuz da posao završi u toku regularnog radnog vremena. Ipak, svaki drugi zaposleni nikada ne dobije nadoknadu koja ga sleduje za prekovremeni rad.

Autorka istraživaja Bojana Laković Konatar kazala je da najveći broj zaposlenih u digitalnim medijima čine novinarke, a većina ima diplomu o završenim studijama.

“Gotovo svi zaposleni su, ponekad ili uvijek, zaduženi za neki dodatni posao, dok čak 73,3% njih nije dodatno plaćeno za taj posao”, poručila je Laković Konatar.

Istraživanje je pokazalo, kako je kazala, da radni dan novinara/ki u digitalnim medijima traje jednako kao i radni dan kolega iz drugih medija (u prosjeku osam sati).

“SMCG je to ranije prepoznao kao problem koji smo pokušali da riješimo u okviru pregovora o novom Granskom kolektivnom ugovoru za oblast medija, s obzirom na to  da je priroda posla u digitalnim medijima mnogo drugačija od posla u drugim medijima. SMCG je predlagao poslodavcima iz oblasti medija da se radni dan zaposlenima u portalima, administratorima i novinarima, koji pored novinarskog obavljaju i tehnički posao, ograniči na šest časova dnevno te da im se obezbijede češće pauze kako bi smanjili štetan uticaj na zdravlje”, saopštila je Laković Konatar.

Kako je kazala, najveći broj anketiranih je kazao da je njihova plata od 500-600 eura, te da je primaju redovno (73%) i preko računa u banci (83%).

“Ali ima i onih koji dio zarade primaju ‘na ruke’, odnosno nezakonito, što je praksa koja se mora prekinuti”, upozorila je ona.

Trenutno je na sajtu Agencije za elektronske medije registrovana 61 elektronska publikacija, od tog broja je 45 informativnih medija. Međutim, brojni informativni mediji još nijesu pristupili registraciji, a problematično je i to što se na isti način registuju i u registru vode i mediji i web sajtovi pojedinih nevladinih organizacija, što dodatno otežava evidenciju.

Predsjednica Sindikata medija Crne Gore Marijana Camović poručila je da bi online mediji trebalo da se registruju na sajtu Agencije za elektronske medije i da redovno dopunjavaju podatke koji se tiču njihovih medija.

“Iako postoje sankcije za medije koji se ne registruju, mediji bi trebalo da prepoznaju svoj interes u registrovanju, a na taj način bi omogućili i praćenje promjena u ovoj relativno novoj medijskoj sferi”, kazala je Camović.

Prema njenim riječima, još jedna preporuka je da Agencija, u svom registru, odvoji informativne medije od ostalih elektronskih publikacija, posebno od web prezentacija nevladinih organizacija. Iako registar trenutno pruža neke informacije o stanju u digitalnim medijima, postojanje posebnog registra medija značajno bi olakšalo praćenje stanja u ovoj oblasti.

“Online mediji bi trebalo da poštuju zakone, posebno one koje regulišu radno vrijeme i rad u toku praznika, i na taj način zaposlenima omoguće dostojanstvene uslove rada i odgovarajuće radno vrijeme. Zaposleni u digitalnim medijima bi, kao jedan od načina unapređenja svog položaja, trebalo da razmotre mogućnost sindikalnog organizovanja i udruživanja u sindikate u značajnijoj mjeri nego što je to sada slučaj”, kazala je Camović.

Izvještaj sumira nalaze dvogodišnjeg istraživanja i monitoringa stanja u online medijima. Dokument je dio projekta „Union to Union – Digital media organizing campaign 2019“, koji Sindikat medija Crne Gore sprovodi tradicionalno uz podršku Međunarodne federacije novinara (IFJ) i Sindikata novinara Švedske.

PODGORICA, 26.10.2019. – Apelacioni sud Crne Gore ukinuo je, u predmetu protiv Duška Martinovića i drugih, presudu u odnosu na istraživačkog novinara Jova Martinovića, kojom je osuđen na godinu i po zatvora. 

Presuda je, kako je saopšteno iz suda, ukinuta i saoptuženoj Branki Stanišić koja je bila osuđena na godinu i tri mjeseca zatvora, pa će njima pred Višim sudom biti suđeno ponovo.

Sa druge strane, Apelacioni sud je potvrdio izrečene kazne ostalim optuženima: Igoru Vušuroviću, Vasi Peroviću, Milanu Mariću, Marku Šakoviću i Jonuzu Hadžibetiju.

Duško Martinović je, kao organizator kriminalne grupe, osuđen na šest godina i tri mjeseca zatvora, ali se nije žalio na presudu.

PODGORICA, 21.10.2019. – Jedan od prioriteta u radu Uprave policije je suzbijanje i rješavanje napada na novinare i medije i njihovu imovinu kao i preventivno djelovanje u cilju omogućavanja nesemetanog obavljanja novinarskog poziva u Crnoj Gori, ocijenjeno je na sastanku predstavnika Uprave policije i Sindikata medija Crne Gore (SMCG).

Sastanku, koji je inicirao SMCG, prisustvovali su pomoćnik direktora Uprave policije za Sektor kriminalističke policije Enis Baković, načelnik Odsjeka za suzbijanje opšteg kriminaliteta u Sektoru kriminalističke policije Aleksandar Bošković i policijski službenik visokog ranga kriminalističke policije Miodrag Furtula, te predsjednica i potpredsjednik SMCG, Marijana Camović i Radomir Kračković.

Baković je istakao da su od četiri krivična djela koja su se tokom 2018. godine desila na štetu novinara, tri riješena i pravosnažno okončana. Naglasio je da je novom sistematizacijom radnih mjesta u sektoru kriminalističke policije njegov kolega Furtula posebno imenovan da koordinira svim policijsko – tužilačkim aktivnostima u slučajevima napada na novinare na nivou Crne Gore u kontinuitetu. Takođe, i u svim centrima i odjeljenjima bezbjednosti po opštinama imenovana su po dva policijska inspektora, koja su zadužena da koordiniraju taj posao na lokalnom nivou.

Na ovaj način, Uprava policije u svom radu preduzima preventive i represivne aktivnosti, a sveukupno djelovanje je od strane predstavnika Savjeta Evrope ocijenjeno kao izuzetno pozitivan i jedinstven pristup na prostoru Jugoistočne Evrope. Ovaj način djelovanja je registrovan kao prvi slučaj sveobuhvatnog tretiranja ove problematike od strane policijskih službi u regionu.

Policijski službenici, kojima je povjeren ovaj posao, imaju veliko iskustvo.

Furtula je kazao da je jedan od njihovih zadataka i analiza slučajeva iz ranijeg perioda te da je zahvaljujući njihovom radu riješen jedan slučaj krađe na štetu novinara iz 2015. godine.

Predstavnici SMCG istakli su značaj neophodnosti rješavanja svih slučajeva napada na novinare i izrazili očekivanje da će novi način tretmana ovih slučajeva u okviru Uprave policije dati željene rezultate u narednom periodu.

PODGORICA, 19.10.2019. – U Kodeksu novinara Crne Gore navodi se da mediji moraju djelovati u dobroj vjeri, čak i kad upućuju jaku kritiku, bezrazložni lični napadi ne mogu biti zaštićeni pravom na slobodu izražavanja. Sloboda izražavanja medijima pruža širok prostor za slobodno djelovanje i informisanje građana, sve dok oni poštuju novinarsku etiku i odgovorno se odnose prema pravima koja su im data. Problem nastaje onda kada novinar kao pojedinac, uredništvo ili neko drugi odstupi od etike i javnog interesa radi sticanja materijalne dobiti, ili iz nekog drugog razloga. Gdje je granica do koje novinari smiju ići kada govore o pojedincima, čak i onima koji vrše javne funkcije, na taj način da u pitanje dovode njihov ugled i čast?

Da li je crnogorsko društvo bilo spremno za dekriminalizaciju uvrede i klevete i da li bi njihovo ponovno uvođenje u Krivični zakonik unazadilo medijske slobode?

U praksi, mediji mogu koristiti pravo na slobodu izražavanja kao izgovor za ugrožavanje prava ličnosti, narušavajući njihov ugled. Tako na svoj rad skreću pažnju javnosti, vode lične prepirke, političke ili druge razmirice sa neistomišljenicima. Slično je i van granica naše zemlje, što pokazuju primjeri iz prakse Evropskog suda za ljudska prava.

Pitanje balansa između slobode izražavanja i uvrede i klevete više puta našlo se i pred Evropskim sudom za ljudska prava. Tako je u slučaju “Krutil protiv Njemačke”, sud zaključio da nije prekršeno pravo na slobodu izražavanja novinara, koji je svog kolegu javno uporedio sa Gebelsom, ministrom propagande u nacističkoj Njemačkoj. Sud je smatrao da je na ovaj način novinar narušio ugled svog kolege, što prelazi granicu prihvatljive kritike.

Evropski sud je slično postupio i u slučajevima Perna protiv Italije, Łozowska protiv Poljske, Kinces protiv Mađarske, ne dajući prioritet slobodi izražavanja po svaku cijenu.

Ugrožena prava ličnosti može pratiti nadoknada nematerijalne štete, što za pojedine medije ne mora biti značajna prepreka. Ako novinarstvo shvatimo kao biznis (iz ugla vlasnika medija), finansijski stabilni mediji određena novčana sredstva mogu usmjeriti za naknadu štete koju čine određenim licima, ako im ta priča donosi dovoljan (prema njihovim standardima) publicitet i novac. Visina novčane kazne i naknada štete za povredu časti i ugleda treba da budu srazmjerne težini prekršenog prava. U praksi Evropskog suda poznati su I slučajevi kada je visina naknade nematerijalne štete dovodila do kršenja prava na slobodu izražavanja. Tako je u slučaju Filipović protiv Srbije, podnosilac predstavke trebalo da plati novčanu kaznu u iznosu koji je jednak njegovim ukupnim primanjima za šest mjeseci, a u slučaju Koprivica protiv Crne Gore visina kazne bila je 25 puta veća u odnosu na njegove mjesečne prihode. Sud je zaključio da to predstavlja kršenje prava na slobodu izražavanja.

Iz novinarskog ugla nije teško odrediti gdje je granica između oštre kritike i očigledne uvrede, ali je često prisustvo uticaja uredništva na riječi iza kojih stoji novinar, kao autor teksta. Da li su urednici ti koji podstiču nepoštovanje granice između povrede ugleda i slobode izražavanja? Da li je izvlačenje riječi iz konteksta radi većeg tiraža opravdano? Može li povreda ovog člana Kodeksa biti jedna u nizu “biznis igrica” od strane medijskih kuća?

Neophodno je raditi na profesionalnim i etičkim standardima medija. Potrebno je insistirati na poštovanju Kodeksa i njegovoj bezuslovnoj primjeni. Mediji treba da kroz proces samoregulacije ispravljaju svoje nedostatke i stvaraju uslove u kojima će se sloboda izražavanja smatrati prioritetnom, ali poštujući svoje obaveze, suprotstavljajući se zloupotrebi moći javne riječi. Oni to trenutno ne čine.

Jovana Svrkota, diplomirana novinarka

Tekst je nastao u okviru projekta „Monitoringom do slobodnih medija“ koji Sindikat medija Crne Gore sprovodi u okviru većeg projekta „Reforma pravosuđa: Unaprjeđenje kapaciteta organizacija civilnog društva u doprinosu očuvanja integriteta pravosuđa“, kojeg finansira Evropska unija, a realizuje Centar za monitoring i istraživanje (CeMi) u partnerstvu sa NVO Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) i Mreža za afirmaciju evropskih integracionih procesa (MAEIP).