PRIŠTINA, 26.08.2019. – Regionalna platforma za zagovaranje slobode medija i bezbjednosti novinara, koja zastupa više od 8.000 članova, osuđuje verbalni napad Demokratske partije Kosova (PDK) upućen novinama Gazeta Express. Javni poziv “Ne vjerujte lažnim vijestima Gazete Express” je flagrantno uplitanje u rad medija.

Rječnik ove partije nastavlja da bude omalovažavajući, iako, između ostalog, govore da poštuju medije i slobodu izražavanja, ali pozivaju sve građane Kosova da dovode u pitanje vijesti koje objavljuje Gazeta Express, tako što ih naziva lažnim vijestima.

“Web sajt je već krenuo u ovu misiju sa jasnom svrhom da nanese štetu PDK neshvatljivim neprijateljstvom. Zato pozivamo sve građane Kosova da sumnjaju u vijesti koje objavljuje Gazeta Express”, naveli su oni u svom saopštenju za javnost.

Regionalna platforma izražava zabrinutost zbog rječnika koji koristi politička partija obraćajući se mediju koji je već godinama u usponu na Kosovu i smatramo da je ovo direktni pritisak na uređivačku politiku i oblik javnog pritiska.

Ovo nije prvi put da PDK vrši nedozvoljen pritisak na uređivačku politiku ovog medija. Udruženje novinara Kosova je reagovalo 3. maja, kada je predsjednik ove političke partije, Kadri Veselji, zvao i vršio pritisak na Leonarda Kerćukija – glavnog urednika Gazeta Express.

Regionalna platform poziva PDK da se distancira od takvog rječnika koji utiče na profesionalni integritet novinara, i, takođe, pozivamo PDK da se javno izvini.

Skoplje – Beograd – Podgorica – Priština – Sarajevo – Zagreb

26.08.2019

Udruženje/udruga BH novinari

Sindikat medija Crne Gore

Hrvatsko novinarsko društvo

Udruženje novinara Kosova

Udruženje novinara Makedonije

Nezavisno udruženje novinara Srbije

SARAJEVO, 23.08.2019.-  Regionalna platforma za zagovaranje medijskih sloboda i bezbjednosti novinara, koja zastupa više od 8.000 članova, najoštrije osuđuje verbalno nasilje i prijetnje Martini Mlinarević, blogerki i publicistkinji iz Bosne i Hercegovine, te poziva policiju i nadležne pravosudne organe da hitno istraže ovaj slučaj i kazne osobe koje pozivom na nasilje i govorom mržnje ugrožavaju njenu sigurnost.  

Martina Mlinarević je izložena višednevnom, brutalnom nasilju i prijetnjama putem društvenih mreža, nakon što je objavila da je naprasno otkazano predstavljanje njenog romana „Huzur“ na tradicionalnom festivalu kulture u zapadnohercegovačkom gradiću Čitluku. Učešće Mlinarević na ovom festivalu je otkazano zbog pritisaka sponzora i osoba bliskih vladajućim strukturama u Hercegovini, koji su od organizatora festivala tražili otkazivanje promocije, iako je ona najavljena  u festivalskom programu i svim materijalima pripremljenim za ovu manifestaciju.

Regionalna platforma Zapadnog Balkana za zagovaranje medijskih sloboda i bezbjednosti novinara smatra da su prijetnje blogerki Mlinarević, kao i zabrana promocije njenog romana nedopustiv atak  na slobodu izražavanja, njenu sigurnost i profesionalni integritet, te predstavljaju posebno brutalan pokušaj sprečavanja Mlinarević da kritički piše o javnim zvaničnicima, prije svih političkim i vjerskim liderima Hrvata u BiH, ali i svim drugih političarima koji obnašaju javne funkcije protivno demokratskim vrijednostima i interesima  građana BiH.

„Ponavljanje prijetnji, govora mržnje i ugrožavanja sigurnosti Martine Mlinarević i njene porodice pokazuju kako policijske strukture i pravosudne institucije u ovoj državi ne rade efikasno na suzbijanju online nasilja. Naprotiv! Izostankom efikasne reakcije, kažnjavanja nasilnika i onih koji šire mržnju, ove institucije ohrabruju i generiraju novo nasilje, što predstavlja direktno ugrožavanje i ograničavanje slobode izražavanja u Bosni i Hercegovini“, rekao je Marko Divković, predsjednik Udruženja/udruge BH novinari. On je posebno naglasio kako se „u ovom slučaju radi i o političkoj cenzuri i uspješnom pokušaju zaustavljanja kritičkih glasova protiv postupaka i odluka javnih zvaničnika u Hercegovini, čime se najozbiljnije dovode u pitanje politička debata i pluralizam mišljenja u cijeloj BiH“.

Regionalna platforma Zapadnog Balkana za zagovaranje medijskih sloboda i bezbjednosti novinara podržava zahtjeve Udruženja/udruge BH novinari upućene nadležnim policijskim i pravosudnim institucijama u BiH za provođenje hitne i profesionalne istrage u ovom slučaju i kažnjavanje osoba koje stoje iza prijetnji i poziva na nasilje prema Martini Mlinarević.

Regionalna platforma Zapadnog Balkana za zagovaranje medijskih sloboda i bezbjednosti novinara još jednom naglašava važnost slobode izražavanja i pluralizma informacija za razvoj demokratskog društva i poštovanje prava građana da budu informisani o pitanjima od javnog značaja. U skladu s tim, Platforma će obavijestiti sve evropske institucije o ovom incidentu i zatražiti njihovu intervenciju u sferi zaštite slobode govora i mišljenja u regionu Zapadnog Balkana.

Skoplje – Beograd – Podgorica – Prishtina – Sarajevo- Zagreb

Udruženje/udruga BiH novinari

Sindikat medija Crne Gore

Hrvatsko novinarsko društvo

Udruženje novinara Kosova

Udruženje novinara Makedonije

Nezavisno udruženje novinara Srbije

PODGORICA,  21.08.2019. – Cenzura i samocenzura, strah od mogućih tužbi zbog povrede prava ličnosti (kleveta i uvreda), kao i pritisci koji dolaze sa različitih nivoa samo su neki od problema sa kojima se suočavaju novinari/ke u svakodnevnom radu. No, ako se usvoji trenutni Nacrt Zakona o medijima, tom spisku će se dodati i solidarna odgovornost za počinjenu štetu, zajedno sa osnivačem i različitim nivoima urednika, što bi moglo da dodatno usložni situaciju i dovede do povećanja nivoa samocenzure.

Pored samih novinara/ki, o problemima sa kojima se suočavaju mediji i novinari u Crnoj Gori svjedoče i brojne domaće i međunarodne organizacije. Jedna od njih je i Evropska komisija koja u nekoliko svojih izvještaja o Crnoj Gori ističe problem cenzure i samocenzure, ali dodaje i to da slobodu izražavanja ograničava „veliki broj tužbi zbog klevete i uvrede“.

Nažalost, nema dostupnih podataka o tome koliko je takvih tužbi pokrenuto nakon što je dekriminalizovana kleveta, niti kakav epilog ti slučajevi dobiju na sudu. Do javnosti dolaze samo najdrastičniji slučajevi, kada su tužioci ili javni funkcioneri ili članovi njihovih porodica ili kada predstavnici medija tuže jedni druge. Ipak, postavlja se pitanje i da li „obični građani“ traže nadoknadu štete po ovom osnovu od medija/novinara, koliki su tužbeni zahtjevi i koliko je pravosnažnih presuda. Jedini dostupni podaci, koji su objavljeni u izvještaju Vrhovnog suda, pokazuju da su od početka 2011. do druge polovine 2017. godine, crnogorski sudovi ukupno su radili na 109 predmeta naknade štete po tužbi protiv novinara/medija. Od njih je traženo više od milion i dvjesta hiljada eura odštete.

Nije poznato ni to koliko je tih tužbi osnovano i koliko su zapravo one mehanizam za zastrašivanje. No, kada do greške ipak dođe, pitanje je i ko je za tu grešku odgovoran, odnosno ko je odgovoran za uvredljive sadržaje. Na primjer, dilema postoji da li bi trebalo da budu pojedini urednici i/ili novinari odgovorni, ili mediji ili izdavač? Da li, na primjer, novinar treba da bude odgovoran kao autor publikacije/teksta/priloga, ili je odgovornost na uredniku, koji je taj tekst pročitao i priredio za objavljivanje, ili pak na medijskoj organizaciji leži najveća odgovornost. Ne postoji jednobrazno rješenje, već države potpisnice Evropske konvencije o ljudskim pravima same određuju ko je odgovoran za počinjenu štetu. Postojećim Zakonom o medijima propisano je da je odgovornost na osnivaču, međutim, novina koju donosi Nacrt novog zakona ide se korak dalje i predviđa solidardna odgovornost. Opasnost koju može donijeti ovo rješenje jeste veći strah i opreznost među novinarskom zajednicom, koja će dovesti do toga da se rjeđe usuđuju da pišu o temama koje bi mogle biti potencijalno „opasne“ ili koje bi mogle voditi do tužbi. Na taj način bi se indirektno ograničila sloboda izražavanja i uvećao nivo samocenzure.

Bez obzira na to ko će se smatrati odgovornim ili ko će tužiti novinare/medije, važno je da svi članovi medijske zajednice vode računa o načinu izvještavanja i vode se osnovnim profesionalnim standardima koji će mogućnost tužbi svesti na minimum. Prije svega, tu se misli na osnovni postulat Kodeksa novinara – traganje za istinom. Dakle, novinari/mediji ne treba samo da vjeruju u ono što pišu, već treba da budu u stanju da to dokažu. Osim toga, oni treba da imaju na umu i „dobru vjeru“ i dužnu novinarsku pažnju. Nju predviđa i Nacrt zakona o medijima, koji oslobađa osnivače, urednike za pojedine rubrike i novinare ili autore solidarne odgovornosti, ukoliko su postupali sa dužnom novinarskom pažnjom. U dokumentu se, između ostalog, navodi da su novinari dužni da prije objavljivanja informacije o određenom događaju, pojavi ili ličnosti, s pažnjom primjerenom okolnostima, provjere njeno porijeklo, istinitost i potpunost.

I dok podaci o sudskim postupcima protiv medija i novinara zbog povrede časti i ugleda ne postanu dostupni, treba raditi na dva nivoa – podizanju profesionalizma medija i smanjenju broja tužbi, kroz vansudsko rješavanje sporova i promovisanje samoregulacije. Samo na taj način će se ojačati sloboda izražavanja i medija i uticati na veću slobodu novinara.

Bojana Laković Konatar, novinarka

Tekst je nastao u okviru projekta „Monitoringom do slobodnih medija“ koji Sindikat medija Crne Gore sprovodi u okviru većeg projekta „Reforma pravosuđa: Unaprjeđenje kapaciteta organizacija civilnog društva u doprinosu očuvanja integriteta pravosuđa“, kojeg finansira Evropska unija, a realizuje Centar za monitoring i istraživanje (CeMi) u partnerstvu sa NVO Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) i Mreža za afirmaciju evropskih integracionih procesa (MAEIP).

PODGORICA, 14.08.2019 – Crna Gora ima ozbiljnih problema u oblasti slobode medija. Međunarodni izvještaji relevantinih organizacija sadrže skoro istovjetan zaključak. Evropska komisija, čija nam je ocjena i najvažnija, ovako sublimira te stavove: napretka nema i izuzetno smo zabrinuti zbog političkog uticaja na nacionalni Javni servis.

Etika u crnogorskom novinarstvu i Kodeks više su gaženi nego poštovani. Medijska zajednica je podijeljena i žestoko međusobno suprotstavljena. Ali ne oko i zbog Kodeksa i etike.

Politička pripadnost i pristrasnost podvaja medije u zemlji od koje se očekuje da postane prva sljedeća članica Unije. Posljednju deceniju sve su dalje dva medijska pola, bez naznaka kada bi i kako mogli da počnu da se približavaju.

Etiku i odgovorno novinarstvo u život ne može da vrati država. To ne smije da bude njen posao jer bi omogućilo flagrantno miješanje vlasti i politike u unutrašnje ustrojstvo medijske zajednice. To moramo sami ako želimo potpunu slobodu. Bez obzira na razlike, etika i samoregulacija moraju biti tačke okupljanja. Propast pokušaja da pojedinačno zažive dva samoregulatorna tijela i da se na kraju ujedine, natjerao je neke medije da krenu u samostalno regulisanje, ustanovivši institut ombudsmana/ke za svoje medije. Koliko uspješno ili neuspješno, nije mnogo poznato javnosti jer su to, na kraju, interne stvari o kojima mediji ne govore javno.

No, centralno mjesto u svakoj priči o medijskim slobodama i novinarskoj nezavisnosti zauzima, s pravom, Javni servis Radio televizija Crne Gore.

Medij koji plaćaju svi građani to mora da opravda. Javni servis mora da bude stožer medijske zajednice oko kojeg će se okupljati kao oko modela etičkog i profesionalnog novinarstva. Samoregulacija RTCG je na preispitivanju u okviru izmjena Zakona o Javnim servisima, Radiju i Televiziji. Umjesto dosadašnjeg modela Komisije za predstavke i žalbe gledalaca i slušalaca biće uveden institut omubudsmana/ke.

Nije se do te promjene došlo slučajno. Praksa Komisije, duža od decenije, nema domete i efekte koje je trebalo da ima i kojima bi opravdala postojanje. Tročlano tijelo, sastavljeno od članova Savjeta, razmatralo je prigovore po redosljedu pristizanja. Kakva god da je njihova odluka bila išla je na provjeru pred Savjet. Komunikacija sa novinarima i uredništvom bila je na nivou obavezujuće zakonom, ne intenzivna i ne redovna iz više objektivnih ali i neobjektivnih razloga. O sprovođenju preporuka uredništvima i novinarima nema pouzdanih statističkih podataka jer takva evidencija nije ni vođena. No, nije Komsija svakako uzrok očiglednom stanju u kojem se nalazi Javni servis. Nizak nivo gledanosti, još niže povjerenje u informativni program, oštre kritike uređivačke politke iz civilnog sektora, od medijskih poslenika, međunarodnih organizacija, politički lomovi u čijem se centru RTCG nalazila, nalazi i naći će se opet,  gromoglasan su alarm da situacija izmiče kontroli i ovaj medij mora što prije na put oporavka.

Javnom servisu hitno je potreban snažan model samoregulacije koji bi pokrenuo mehanizam iznutra. Budući ombudsman/ka imaće tu šansu koju će garantovati Zakon i unutrašnja akta RTCG. Sama činjenica da će biti biran/a na javnom konkursu i da će ga/je imenovati Savjet RTCG,  izdiže ombudsmana u ravan generalnog direktora, jer se samo još on imenuje na taj način. Domaća i međunarodna pozornost mogle bi biti kakva-takva garancija da će političke strukture imati smanjenu mogućnost da utiču na izbor Savjeta.

Došli smo, kao zemlja, do situacije u kojoj nam nad “državnom glavom” ozbiljno visi Damoklov mač zaustavljanja pregovora i, ako želimo makar jedan dobar signal da pošaljemo, izbor ombudsmana/ke za RTCG mogao bi biti taj i takav.

Slovenački javni servis poslužio je kao jedan od modela za Nacrt zakona o RTCG. Razgovor sa omdubsmankom Ilinkom Todorovskom uvjerio me je da je dobro postavljen model, sa osobom od profesionalnog i ličnog integriteta, šansa.

Samoregulacija u Crnoj Gori finansijski se pokazala neodrživom jer sami mediji nisu pokazali da su spremni da je finansiraju. Od manjka svijesti o njenoj važnosti do toga da neće da “hrane ruku koja će da ih priteže“ razlozi su zbog kojih je stavljen ključ u bravu samoregulatornih tijela. Sada je država spremna da odvoji novac za jedinstveno samoregulatorno tijelo. Ponuda na koju mediji ne znaju kako da odgovore. Novac je nužan, samoregulaciju su dužni javnosti i sebi, ali, šta ako su pred izborom štap ili šargarepa? Jedan će rizik morati da podnesu!

Nevenka Ćirović, novinarka

Tekst je nastao u okviru projekta „Monitoringom do slobodnih medija“ koji Sindikat medija Crne Gore sprovodi u okviru većeg projekta „Reforma pravosuđa: Unaprjeđenje kapaciteta organizacija civilnog društva u doprinosu očuvanja integriteta pravosuđa“, kojeg finansira Evropska unija, a realizuje Centar za monitoring i istraživanje (CeMi) u partnerstvu sa NVO Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) i Mreža za afirmaciju evropskih integracionih procesa (MAEIP).

PODGORICA, 08.08.2019. – Samoregulacija nije samo poštovanje Kodeksa novinara i profesionalnih standarda, već i način na koji mediji upravljaju samim sobom, smatra direktorica Instituta za medije Olivera Nikolić.

„Ona je način na koji oni regulišu položaj novinara unutar redakcije, jačaju njegov integritet, ona je ugovor o radu da bi se taj novinar osjećao motivisanim, slobodnim, i oslobođenim pritiska da radi svoj posao“, kazala je Nikolić agenciji MINA.

Prema njenim riječima, samoregulacija je, isto tako, i način na koji mediji vode računa o vlasništvu, odnosno o transparentnosti vlasništva.

„Dakle, ona je jednostavno jedan širi pojam, ne samo ono što se najčešće smatra, a to je poštovanje profesionalnih standarda“, dodala je Nikolić.

U Sindikatu medija smatraju da je veliki problem crnogorskih medija izvještavanje, odnosno da se druga strana rijetko kad čuje.

Predsjednica Sindikata Marijana Camović kazala je da se pretpostavka nevinosti najviše krši u okviru crne hronike, i da se to radi često.

Kako je navela, ko god, makar jedan dan, analizira crnogorske medije, vidjeće gomilu jednostranih tekstova, što je nedopustivo.

„Da li novinari ne ulože dovoljno truda da dođu do druge strane, ili jednostavno njima i medijima za koje rade odgovara da određenu vijest predstave potpuno jednostrano, to je ono što je pitanje, a što mislim da ne bi smjelo da se dešava. Jer druga strana je nešto što je, valjda, osnovno što nas nauče kad počnemo da se bavimo ovim poslom“, kazala je Camović.

Ona smatra da, imajući u vidu trenutnu situaciju u crnogorskim medijima, nije moguće formirati jedinstveno samoregularno tijelo, iako bi to, kako je kazala, bilo idealno.

Prema njenim riječima, razlog za to je što su crnogorski mediji podijeljeni, što politički, što ideološki, što način na koji oni pristupaju profesiji.

„Mislim da oni u ovom trenutku ne mogu da fukcionišu u okviru jednog tijela i da na isti način tumače etički kodeks i da utvrđuju da li su ga određeni mediji kršili ili nijesu, baš zbog toga što ne gledaju na profesiju isto, nemaju iste ideološke i sve ostale polazne tačke. Tako da to je nemoguće, iako bi to bilo idealno“, zaključila je Camović.

I Nikolić smatra da u Crnoj Gori samoregulatorna tijela i mehanizmi nijesu razvijeni i nijesu prepoznati između ostalog i zbog podijeljenost unutar medijske zajednice.

„Mi imamo u pojedinim medijima individualno uspostavljene institute ombudsmana, i imamo tijelo samoregulatorno koje, međutim, nema najširu reprezentativnost i nije prihvaćeno od dijela uticajnih medija u Crnoj Gori“, pojasnila je ona.

Nikolić je naglasila da nema iluzija da samoregulacija može da riješi sve probleme koji postoje u medijskoj zajednici, niti da zadovolji sve ono što su potrebe najšire javnosti.

„Ali definitivno jeste jedan snažan, moćan mehanizam prihvatanja odgovornosti medija za ono što su profesionalni standardi, a sledstveno tome i za način i mogućnost za jačanje kredibiliteta tih medija i povjerenja njihovog kod najšire javnosti“, kazala je Nikolić.

PODGORICA, 31.07.2019. – Uprava policije je na konferenciji za medije 19. februara tvrdila da je pokušaj ubistva novinarke Lakić. Uprkos tvrdnjama Uprave policije da je Filip Bešović pucao u novinarku “Vijesti” Oliveru Lakić, pomoćnik direktora UP-a Enis Baković je rekao da “nijednom nije ustvrdio da je Filip Bešović pucao u novinarku ‘Vijesti’ Oliveru Lakić”.

“Nijednom nisam ustvrdio da je Filip Bešović direktni izvršilac napada na Oliveru Lakić, već da je on organizovao kriminalnu grupu koja je pratila novinarku Oliveru Lakić, a zatim ispred stana zgrade u kojoj stanuje došlo je do njenog ranjavanja. Dakle, nijednom nisam tvrdio da je sada već okrivljeni Filip Bešović direktni izvršilac napada”, kazao je odgovarajući na pitanje postavljeno direktoru Uprave policije Veselinu Veljoviću.

Dodao je da to što istraga dugo traje nije pitanje za Upravu policije, ali da je ubijeđen da će doći do optužnice.

Uprava policije je na konferenciji za medije 19. februara tvrdila da je rasvijetlila pokušaj ubistva novinarke Lakić.

Načelnik Centra bezbjednosti Podgorica Milovan Pavićević tada je kazao da je “nanošenje teških tjelesnih povreda u vidu prostrelne rane desne potkoljenice novinarke Olivere Lakić, izvršeno na način što je osumnjičeni i organizator ove kriminalne grupe F. B. sa pojedinim članovima svoje grupe, dana 08. 05. 2018. godine pratio oštećenu Oliveru Lakić od trenutka kada je izašla iz redakcije dnevnih novina ‘Vijesti’, do njenog stana koji se nalazi u Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog, kojom prilikom je sačekao da izađe iz vozila i krene prema ulazu zgrade, kako bi joj prišao i na podmukao način iz pištolja nepoznate marke nanio tešku tjelesnu povredu u predjelu desne noge”.

Pavićević, koji je i 25.07.2019. prisustvovao Veljovićevoj pres konferenicji, nije se javljao za riječ da objasni je li Bešović pokušao da ubije novinarku Lakić.

Konferencija na kojoj su saopšteni rezultati istrage održala se dva dana prije nego je u posjetu Crnoj Gori stigao Evropski komesar za proširenje i susjedsku politiku Johanes Han, koji je više puta ponovio da očekuju rezultate u toj istrazi, kao i da tapkanje u mjestu u tom slučaju može dovesti u pitanje pregovore Crne Gore sa EU.

Policija ni tužilaštvo od te konferencije nijesu obavještavali javnost da li znaju ko je naredio da se Lakićeva rani, niti je Više tužilaštvo u Podgorici preciziralo razloge odluke da pokušaj ubistva prekvalifikuju u lakši oblik krivičnog djela – nanošenje teških tjelesnih povreda.

Novinarka Olivera Lakić godinama je meta napada, a ranjena je 8. maja 2018. godine.

Prema Naredbi za sprovođenje istrage Višeg državnog tužilaštva, koju potpisuje pet tužilaca još se ne zna ko je pokušao da je ubije.

U tom dokumentu piše da je na štetu novinarke izvršeno krivično djelo – teška tjelesna povreda, ali i konstatuju da je to počinio Filip Bešović lično ili preko jednog od članova kriminalne grupe koju je organizovao.

Bešović je nakon hapšenja saopštio da nema nikakve veze sa ranjavanjem Lakićeve i da novinarku “Vijesti” nikada nije vidio.

U Naredbi za sprovođenje istrage objašnjava se da je ta grupa, osumnjičena i za ubistvo Mioraga Kruščića, otkrivena kada je pretresom stanova koje su koristili pronađeno oružje, silikonske maske, perike, lažni brkovi i brade, alat za pravljenje ekplozivnih naprava, novac, JPS trakeri “i Informacije u vezi sa izvršenim krivičnim djelima na štetu Miodraga Kruščića i Olivere Lakić”, piše, ali se ne objašnjava kakve su to informacije i kako pronađeno oružje i predmete dovode u vezu sa ta dva slučaja.

To je otprilike sve što o slučaju ranjavanja Lakićeve piše na 17 strana naredbe koju potpisuju tužioci Vesna Jovićević, Suzana Milić, Maja Jovanović, Miloš Šoškić i Tatjana Begović.

Lakićeva je od februara 2011. meta uznemiravanja i prijetnji, a kasnije i fizičkog napada. Prijetnje i napadi počeli su nakon serije njenih tekstova o fabrici duvana “Tara” u Mojkovcu i švercu cigareta.

Oliveri Lakić je dobitnica “Međunarodne nagrada hrabra žena” (“International Women of Courage Award”) koju dodjeljuje američki Stejt dipartment.

PODGORICA, 26.07.2019. – Medijske sadržaje u centralnim dnevnicima elektronskih medija uglavnom kreiraju žene – novinarke i urednice, dok se kao njihovi glavni sagovornici najčešće javljaju muškarci, pokazala je Analiza vidljivosti žena i muškaraca u centralnim  informativnim emisijama nacionalnih televizija, koju je sprovela Agencija za elektronske medije (AEM).

“Imajući u vidu rezultate analize – u novinarskoj profesiji dominantno rade žene. Gotovo 60 odsto objavljenih informacija, u posmatranoj sedmici, proizvele su žene”, navodi se u Analizi.

Cilj ove analize, koja je sprovedena od 21. do 27. januara ove godine, jeste utvrđivanje nosioca (autora), odnosno glavnih sagovornika, u televizijskim vijestima, te da li se učešće žena i muškaraca u prilozima razlikuje u zavisnosti od teme koja se obrađuje.

Analizom su obuhvaćene informativne emisije četiri televizijska emitera sa nacionalnim pokrivanjem: Prvi program Televizije Crne Gore (RTCG1), TV Vijesti, TV Prva i TV Nova M. Ukupno je analizirano 28 informativnih emisija i 264 novinarskih priloga/vijesti.

Kako se navodi u dokumentu, od posmatranih 28 centralnih informativnih emisija, žene su uređivale njih 21 (75%), dok su muškarci bili urednici sedam emisija (25%).

“Sa izuzetkom Televizije Crne Gore, u posmatranim medijima novinari su dominantno žene, ali žene su i urednici i češće se javljaju kao prepoznatljiva lica (voditelji) centralnih informativnih emisija u odnosu na muškarce”, pojasnili su iz AEM-a.

Analiza regulatora je pokazala da je angažovanje žena u odnosu na muškarce najmanje duplo veće po svim temama, sa izuzetkom sporta.

“Uprkos uvreženom mišljenju da žene novinari pokrivaju tzv. ‘lakše’ teme, analiza je pokazala da je angažovanje žena novinara u odnosu na muškarce tri puta veće kod političkih i tema kao što su nasilje i kriminal, te duplo veće kada su u pitanju privredne i ekonomske teme”, ističe se u Analizi.

Sport je, dodaju, jedina tematska oblast gdje su muškarci bili autori svih vijesti i priloga.

Sa druge strane, sprovedena analiza je pokazala da postoji značajna razlika u zastupljenosti žena i muškarca u centralnim informativnim emisijama kao sugovornika/sagovornica, odnosno relevantnih stručnjaka/stručnjakinja na određene teme.

“Ukupno posmatrano, od 402 izjave uzete od relevantnih sagovornika, na sve četiri posmatrane televizije, samo 83 izjave su uzete od žena (20%), dok su muškarci bili relevantni sagovornici u 319 slučajeva (80%)”, navodi se u Analizi.

Iz AEM-a objašnjavaju da je najveća razlika u broju sagornika u odnosu na pol vidljiva kod tema nasilje i kriminal, privreda i onih koje se tiču sfere politike.

“Na ove teme, žene se kao stručne sagovornice javljaju u 10% slučajeva”, otkrivaju u dokumentu.

Dodaju da su u prilozima posvećenim ostalim temama žene kao sagovornice uključene, u najboljem slučaju, duplo manje u odnosu na muškarce. Izuzetak je obrazovanje, koje predstavlja jedinu tematsku oblast u kojoj je bilo više žena sagovornica (jedna izjava više u odnosu na muškarce).