PODGORICA, 28.03.2019. – Neriješeni slučajevi napada na novinare, mala primanja zaposlenih u ovom sektoru, diskutabilne uređivačke politike… Medijska scena u Crnoj Gori ili kako neki vole da kažu, medijski mrak… Mnogo je problema u crnogorskom novinarstvu. Oslobodili smo se okova komunističke politike samo da bi prešli na savremene metode cenzure, koji ne tako vidljivo ali ipak snažno guše glas onih koje nazivamo čuvarima demokratije.

Pričalo se o ovoj profesiji kao o uzvišenoj, o novinarima kao privilegovanim članovima društva koji rade u službi javnog interesa, o onima koji imaju moć da istinu predoče vjerodostojno i neustrašivo. Nažalost, stvarnost je mnogo drugačija, a ove riječi ostaju da vise u vazduhu kao cilj kojem ćemo težiti. I možda se i ostvare. Možda, kada izađemo iz tranzicije i demokratizacija se okonča. A možda nam pomognu i evropske konvencije, čija nam je ratifikacija zagarantovala slobodu govora i pravo na pristup informacijama. Međutim, ratifikacija izgleda paradoksalno ako uzmemo u obzir ocjene relevantnih međunarodnih organizacija, poput Reportera bez granica, koji su na osnovu indeksa medijskih sloboda, Crnu Goru postavili na nezavidno 103. mjesto. Vide nas kao državu u kojoj se novinari suočavaju sa nasiljem kriminalnih grupa i pritiscima političkog establišmenta. I zaista, istinito su nas predstavili u toj jednoj rečenici. Pero naših novinara i novinarki piše mastilom onih koji diktiraju uslove. Oglašivači, vlasnici, politički moćnici… Utopijski bi bilo kada bi jedini okvir predstavljao etički kodeks. No i on gubi trku sa interesima onih koji na svojoj strani imaju kapital i moć. Onima koji istinu prilagođavaju svojoj koristi. No nije ni to bez posledica, rezultiralo je niskim povjerenjem u medije. Ali se čini da to malo koga zabrinjava. Evidentno je da je sloboda izražavanja samo prividna. Kažem prividna jer paralelno sa njom ide i ugrožena bezbjednost onih koji su odlučili da pišu van ovih ograničenja. O tome svjedoče i izvještaji napada na novinare postavljeni na sajtu safejournalists.net. Na ovoj regionalnoj platformi za zagovaranje medijskih sloboda i sigurnosti novinara zabilježena su 33 napada na novinare od 2016. godine. Većina ovih napada još nije razriješena, a neki od njih izgleda nikada neće ni biti.

Ugrožena bezbjednost svakako jeste najveći problem ali nije jedini. Gledano sa finansijskog aspekta, situacija u kojoj se nalaze novinari i novinarke je loša. Prema anketi koju je sproveo Sindikat medija Crne Gore, u kojoj je učestvovalo 136 novinara/ki i urednika/ca više od trećine anketiranih prima platu od 400-500 eura, dok svaki treći novinar/ka prima platu manju od 400 eura. Veliki broj njih nema ugovor o radu, da ne govorim o ugovoru za stalno, a značajan je i broj onih kojima kasne primanja. Zaposlenima u lokalnom javnom emiteru Radio Berane duguje se osam plata, dok se zaposlenima u lokalnom javnom emiteru Radio Televizija Ulcinj duguje, čak, 15 plata. Uprkos ovoj situaciji, izgleda da su lokalne vlasti Berana odlučne da po svaku cijenu osnuju i televiziju. Nijesam protiv toga, baš kao ni zaposleni u ovom javnom emiteru, međutim, smatram da bi se prvenstveno trebalo pozabaviti aktuelnim problemima. Jer u ovoj situaciji, čini se, da bi televizija samo proizvela nova dugovanja.

Rame uz rame sa ovim problemima, korača i breme koje je donijelo digitalno doba. Za sve manje plate zaposleni u medijima rade sve više i više. Posao za čije obavljanje je u prošlosti angažovano četvoro ljudi, danas se angažuje jedna osoba. Pomalo nalik fordizmu, zar ne?Možda nas je zaista, Ford zamislio kao radnike na pokretnoj traci, sa minimalnim troškovima rada, samo umjesto pokretne trake imamo redakciju.

Idealistički sam gledala na ovu profesiju, gledam još uvijek. Međutim, ne mogu pristati na to da moja riječ mora biti prilagođena onima koji diktiraju uslove. Novinari jesu i uvijek će biti prozor u svijet, a sloboda medija jeste osnov demokratije. Ne možemo dozvoliti nijednom glasu da utihne. Taj luksuz crnogorsko društvo sebi ne smije priuštiti. Možda je promjena sa ove tačke gledišta teško vidljiva ali nije nemoguća, i neće doći sama od sebe. Problemi neće nestati i riješiti se čekanjem. Na svakom crnogorskom novinaru i studentu novinarstva je da raskrči put ka slobodnoj riječi i onemogući nastajanje tog stalno potenciranog medijskog mraka.

Željka Zvicer

PODGORICA, 25.03.2019. – Država i strukovne medijske organizacije treba da ulože više napora kako bi unaprijedili položaj i slobodu novinara, ocijenili su iz nevladine organizacije Juventas i dodali da je zabrinjavajuće što većina građana smatra da crnogorski mediji nijesu slobodni.

U Sindikatu medija Crne Gore (SMCG) smatraju da bi se, tek kada bi se omogućilo redakcijama da normalno i bez pritiska funkcionišu, moglo očekivati poboljšanje percepcije javnosti o medijma.

Predstavnik Juventasa, Mićan Andrijašević kazao je agenciji MINA da je potrebno da se poveća transparentnost kada je u pitanju finansiranja medija, a kao jedan od prioriteta vidi distanciranje od političkih i ekonomskih krugova.

Prema riječima Andrijaševića, stanje na medijskom tržištu i ukupni odnos društva u Crnoj Gori ne podstiču medije i novinare da se bore za slobodu.

Prema istraživanju koje je sproveo Centar za monitoring i istraživanje (CeMI), 21,4 odsto ispitanika ocijenilo je da crnogorski mediji informišu slobodno i da ne podliježu bilo kakvim političkim ili ekonomskim uticajima, dok 39,3 odsto smatra suprotno.

Andrijašević je rekao da je veoma zabrinjavajuće što većina građana smatra da crnogorski mediji nijesu slobodni i da bi takav podatak trebalo da natjera vlasnike medija, urednike i novinare da se zapitaju na koji način mogu povratiti povjerenje građana.

»Svi mi moramo da se zapitamo u kakvom su položaju mediji i medijski radnici ako ne mogu da se odupru političkim i ekonomskim uticajima. U prvom redu, potrebno je da država i strukovne medijske organizacije ulože više koordinisanih napora u cilju unaprjeđenja položaja i sloboda novinara«, naveo je on.

Predsjednica SMCG, Marijana Camović, smatra da je neophodno da se pravi razlika između medija (onoga što se zove uređivačka politika koja u Crnoj Gori zavisi isključivo od volje vlasnika medija) i novinara koji su zaposleni u toj redakciji.

Kako je navela, sva istraživanja koja je SMCG sprovodio prethodnih godina pokazuju da su novinari pod velikim pritiskom koji dovodi do autocenzure.

»Jasno je da su novinari pod velikim pritiskom i da nisu u prilici da rade slobodno, poštujući pravila profesije i vodeći se javnim interesom. Mi na taj problem uporno ukazujemo i eksperti evropske komisije i Savjeta Evrope su došli do istih zaključaka i u svojoj analizi naveli da je uticaj vlasnika medija na redakcije i novinare zabrinjavajući i da to treba da se mijenja«, istakla je Camović agenciji MINA.

Andrijašević je dodao da je ipak pozitivno što građani razmišljaju i kritički prosuđuju o nezavisnosti i stepenu slobode crnogorskih medija, kao i o uticaju centara moći na njihove uređivačke politike.

On smatra da je medijima u Crnoj Gori teško da budu slobodni, i da zbog toga često moraju da prave kompromise ili pribjegavaju autocenzuri.

Andrijašević je rekao da je ograničavanje slobode medija velika opasnost za građane i njihovu medijsku pismenost.

»Da bi bili medijski pismeni, moramo imati slobodne medije koji će emitovati kvalitetan sadržaj, gdje ćemo moći da vidimo primjere dobre prakse, kojim ćemo moći da se okrenemo kada želimo tačne, uravnotežene i potpune informacije«, naveo je on.

Prema riječima Andrijaševića, ograničavanje razvoja medijske pismenosti ima još teže posljedice po slobodu medija, jer jedino medijski pismeni građani razumiju značaj slobodnih i nezavisnih medija, zahtijevaju od medija poštovanje standarda i cijene one koji svoj posao obavljaju profesionalno i etično.

Na pitanje da li crnogorski građani mogu da prepoznaju eventualni politički ili ekonomski uticaj koji stoji iza određenog medijskog sadržaja, on je odgovorio da su rezultati istraživanja pokazali da oni kritički razmišljaju o eventualnom postojanju tih uticaja.

»Praksa je pokazala da je značajan broj građana sposoban da procijeni da li je određeni medij nezavisan«, naveo je Andrijašević.

Kako je kazao, politički uticaj lakše je prepoznati jer je vidljiviji, dok je ekonomske za nijansu teže otkriti, ali ipak, pažljivim posmatranjem marketinga ili prikrivenog oglašavanja moguće je izvući određene zaključke.

Andrijašević smatra da je neophodno ekonomske uticaje posmatrati u relaciji sa političkim, jer su veoma često paralelno i udruženo prisutni.

Camović je kazala da SMCG, pošto vlasnici svojevoljno sami sebe neće lišiti neograničenih ovlašćenja koja sada imaju, insistira da se ta samovolja ograniči u Zakonu o medijima čije su izmjene trenutno aktuelne.

»Ako bi smo, makar na teroretskom nivou, uspjeli da omogućimo redakcijama da normalno i bez pritiska funkcionišu, da ne bude kao sada pravilo da javni interes prestaje kada se dođe do ekonomskih ili nekih drugih interesa vlasnika medija, tek tada bi smo mogli da očekujemo da se poboljša percepcija javnosti kada su mediji u pitanju«, ocijenila je Camović.

Tek tada bi bilo normalno očekivati neku promjenu jer, kako dodaje, ukoliko se sistemski problem ne riješi stanje može biti samo gore.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”. Sadržaj je isključiva odgovornost agencije MINA i ne mora nužno odražavati stavove SAD. Tekst se može preuzimati uz obavezno navođenje izvora.

PODGORICA, 15.03.2019. – Crnogorski nezavisni mediji generalno iznose širok spektar političkih i društvenih stavova i kritikuju vlast ali se suočavaju i sa brojnim problemima kao što je selektivno i netransparentno finansiranje medija javnim novcem kroz kupovinu reklama što uzrokuje neprimjeren uticaj na medijsko tržište – navodi se u Izvještaju o ljudskim pravima za 2018. godinu koji je objavio Stejt department.

U tom Izvještaju, u odjeljku koji se bavi slobodom medija u Crnoj Gori, navodi se da su televizija i novine Vijesti nastavile da ukazuju na nefer uslove u medijima, ekonomski pritisak od strane Vlade i selektivnu primjenu pravila kada je u pitanju plaćanje poreza.

„Privredni sud je 25. aprila odbio tužbu koju su podnijele „Vijesti“, “Daily Press“, protiv provladinog tabloida „Pink M Televizija“ zbog navodnog diskreditovanja ugleda „Vijesti““, navodi se u Izvještaju.

Sate department je podsjetio na slučaj ranjavanja novinarke „Vijesti“ Olivere Lakić koju je nepoznati napadač napao i ranio u nogu vatrenim oružjem 8. maja ispred njenog stana u Podgorici, kao i na seriju ranijih napada na Lakić.

„Nezavisni i pro opozicioni mediji su se žalili na nepravedan tretman i ekonomski pritisak od strane ministarstava i agencija“, stoji u Izvještaju.

Podsjetili su i na smjene u Savjetu Javnog servisa i generalne direktorice Andrijane Kadije naglašavajući da je „šest predstavnika devetočlanog Savjeta glasalo je za smenu Kadije, svih šest su bili povezani sa vladajućom Demokratskom partijom socijalista (DPS)“. Navode i da je Savjet kasnije na mjesto generalnog direktora izabrao Božidara Šundića „koji koji je imao i snažne veze sa DPS-om“.

Pored toga, podsjećaju da je u decembru 2017. godine, parlament smijenio predstavnika NVO-a, Darka Ivanovića, iz Savjeta Agencije za elektronske medije (AEM), a kao razlog su naveli navodni konflikt interesa.

„Neki mediji su nastavili da pokazuju spremnost da kritikuju Vladu. Međutim, nedostatak obuke i neprofesionalnog novinarskog ponašanja, u kombinaciji sa niskim platama i političkim pritiskom, ponekad su doprinosili  pristranosti“, navodi se u Izvještaju.

„Vlada nije ograničavala ili ometala pristup Internetu ili cenzurirala online sadržaje, a nije bilo zvaničnih saopštenja da je Vlada neovlašćeno nadgledala privatnu online komunikaciju“, navodi se u Izvještaju uz napomenu da je NVO MANS ukazao da je imao taj problem.

Iznijet je i podatak da se procjenjuje da je 71 odsto stanovništva koristilo Internet u 2017. godini.

PODGORICA, 07.03.2019. – Sindikat zaposlenih Radio Televizije Crne Gore (RTCG) zahtijeva od generalnog direktora, Božidara Šundića, da se u roku od 15 dana potpiše usaglašeni Kolektivni ugovor te medijske kuće, poručila je predsjednca te sindikalne organizacije Jadranka Drobnjak.

Drobnjak je, na današnjoj konferenciji za novinare ispred RTCG, objasnila da su pristali na minimum, koji je na granici opšte egzistencije većine radnika te kuće.

“Međutim, generalni direktor sada od nas traži da potpišemo jednostrano izmijenjeni Kolektivni ugovor. Umanjeni su koeficijenti koji određuju visinu plata, čime smo prevareni, ugroženi, a egzistencijalna nesigurnost postaje još izraženija”, poručila je Drobnjak dodajući da nova verzija odgovara jedino menadžmentu i “užem krugu oko njega”.

Prema njenim riječima, takav odnos prema zaposlenima, reprezentativnom sindikatu i socijalnom dijalogu, za njih je potpuno neprihvatljiv.

Ona je kazala da radnici na kolektivni ugovor čekaju od 2016. i da je konačno usaglašen u oktobru prošle godine.

“U oktobru prošle godine, u toku pregovora sa generalnim direktorom i drugim sindikatom došli smo do krajnje tačke, jer je Šundić rekao da neće više da razgovara sa nama o kolektivnom ugovoru i da je taj usaglašeni kolektivni ugovor njegova finišna verzija”, navela je Drobnjak.

Kako je kazala, sa obzirom na to da je finasijska sitacija Javnog servisa usaglašena sa kolektivnim ugovorom, očekivali su da će taj dokument proći redovnu proceduru u ministarstvima finansija i kulture i da će biti vraćen na potpisivanje.

Drobnjak ističe da zaposleni u Javnom servisu, poniženi ličnim primanjima i izloženi raznim pritiscima, ostaju profesionalni, lojalni kako tom mediju tako i građanima koji ih plaćaju. Kako je kazala, budžet opterećuju greške Savjeta i menadžmenta, kao i nekontrolisano zapošljavanje ljudi sa strane, za enormne honorare. Sve se to, dodaje, prelama preko leđa zaposlenih.

“Više je nego jasan interes zaposlenih da se potpiše Kolektivni ugovor jer makar i skromno unapređenje socio-ekonomskog položaja znači puno, s obzirom na činjenicu da većina radnika nema riješeno stambeno pitanje i ovim platama hrane i izdržavaju sebe i porodicu. Sve to Savjet RTCG mirno posmatra”, zaključila je Drobnjak.

PODGORICA, 26.02.2019. – Devet mjeseci nakon pokušaja ubistva Olivere Lakić, iz crnogorske Uprave policije objavili su da su rasvijetlili taj slučaj ali i dalje nije jasno na osnovu čega je utvrđeno da je podgoričanin Filip Bešović pratio i pucao u novinarku. Nije saopšteno ni iz kojih motiva je ona bila meta kriminalne grupe kojoj Bašović navodno pripada.

Pomoćnik direktora Uprave policije Enis Baković saopštio je nedavno da je policija došla do dokaza da je podgoričanin Filip Bešović organizovao kriminalnu grupu iz koje je uhapšeno do sada devet pripadnika “koji su imali za cilj vršenje teških krivičnih dijela protiv života i tijela”.

Baković je objasnio da su oni osumnjičeni za pokušaj ubistva novinarke Olivere Lakić, ali i ubistvo Miodraga Kruščića u Podgorici, 21. maja prošle godine. Tvrdi da su članovi kriminalne grupe pratili Lakić, a zatim je ranili ispred zgrade u kojoj stanuje.

Predstavnik OEBS-a za slobodu medija, Harlem Dezir pohvalio je akciju policije.

„Ključno je da se ovaj napad na novinare do kraja istraži i da se svi umiješani u sličaj izvedu pred lice pravde”, kazao je Dezir. On je dodao da će nastaviti da blisko prati slučaj dok se napad ne rasvijetli, dok se ne otkriju motivi za napad i dok se ne presudi nalogodavcima.

Dnevnik Vijesti, u kojima je zapošljenja Lakić, problematizovao je izjave zvaničnika Uprave policije i tvrde da policija i tužilaštvo zapravo ne znaju ko je ranio Oliveru Lakić, iako su to tvrdili na konferenciji za novinare. To, kako tvrde, piše u Naredbi za sprovođenje istrage Višeg državnog tužilaštva, koju potpisuje pet tužilaca.

Iz policije nisu dodatno pojašnjavali detalje, a Vijesti smatraju problematičnim i to što je Bešović sada osumnjičen za krivično djelo nanošenje teške tjelesne povrede, umjesto za pokušaj ubistva, kako je napad do nedavno bio kvalifikovan. Ne zna se kada je tužilaštvo prekvalifikovalo krivično djelo, a o tome nije obavještena ni Lakić.

BEOGRAD, 12.02.2019. – Da bi ojačali svoju borbu za zaštitu radnih prava novinara i medijskih radnika u regionu Zapadnog Balkana i Turske, predstavnici 14 organizacija, koje se bave pravima zaposlenih u medijima, i Evropske federacije novinara (EFJ) potpisali su danas Povelju o radnim uslovima za novinare. Povelju je, u ime Sindikata medija Crne Gore (SMCG), potpisala predsjednica Marijana Camović.

Povelja, koja predstavlja prvi dokument ove vrste u Evropi, predstavljena je u Beogradu, na konferenciji za medije.

“Riječ je o neobavezujućem uputstvu o radnim uslovima koje su potpisali predstavnici 14 novinarskih organizacija pridruženih Evropskoj federaciji novinara i vodećih novinarskih sindikata iz zemalja Zapadnog Balkana i Turske”, kazala je predsjednica SMCG, Marijana Camović.

Povelja se sastoji od 10 članova kojima se definišu glavni principi radnog odnosa između novinara, njihovih poslodavaca i javnosti. Ti članovi se odnose na slobodu udruživanja, pravo na pisani ugovor, pravo na kolektivno pregovaranje, zabranu diskriminacije i pravo na odmor i odvajanje od angažmana. Takođe, ovim upustvima su obuhvaćeni i pravo odbijanja potpisivanja sadržaja, pravo zaštite novinarskih izvora, pristojni radni uslovi, bezbjednost i zaštita kao i dobra uprava i etički standardi.

Iz EFJ naglašavaju da ovaj dokument mogu potpisati sve novinarske organizacije, kao i svi mediji, privatni i javni, koji žele da prihvate ove principe.