Camović i dalje na čelu Sindikata medija

08/09/2018

PODGORICA. 08.09.2018. – Marijana Camović vodiće Sindikat medija Crne Gore i u narednom četvorogodišnjem periodu, odlučeno je na Skupštini te radničke organizacije.

Na Skupštini su usvojeni Izvještaj o radu Glavnog odbora Sindikata medija Crne Gore u prethodne četiri godine, kao i izvještaji o radu Statutarnog i Nadzornog odbora, a izabrani su i članovi radnih tijela koja će rukovoditi Sindikatom u narednom četvorogodišnjem mandatu.

Tako će Glavni odbor Sindikata medija Crne Gore činiti, pored predsjednice, činiti:

– Radomir Kračković, predsjednik sindikalne organizacije (SO) TV Vijesti;

– Milena Bubanja, članica SO Radio Berane;

– Jadranka Drobnjak, predsjednica Sindikata zaposlenih u RTCG;

– Nevenka Ćirović, članica Izvršnog odbora Sindikata zaposlenih RTCG;

– Predrag Nikolić, predsjednik SO Monitora;

– Rešad Kalač, predsjednik SO RTV Rožaje;

– Dragana Vlaović, članica SO Radija Herceg Novi;

– Edin Zuković, predsjednik SO RTV Pljevlja;

– Goran Solujić, član izvršnog odbora SO RTV Budva;

– Boris Pejović, član SO Vijesti;

– Kristina Ćetković, predstavnica individualnih članova SMCG.

Za članove Nadzornog odbora izabrani su Mirjana Tošković (RTCG), Željka Vučinić (ND Vijesti) i Svetlana Marsenić (Radio Berane). Statutarni odbor će naredne četiri godine činiti Goran Delić (TV Vijesti), Igor Vujović (RTCG) i Zagorka Jelušić (RTV Budva).

Komnenović: Lokalni javni emiteri opravdali svoje postojanje

TUMM

08/09/2018

PODGORICA, 08.09.2018. – Lokalni javni emiteri i njihov položaj u medijskom prostoru Crne Gore su zanimljiv i neobičan diskurs. Zakonodavac kao izraz volje vladajuće elite otvorio je prostor za demokratski iskorak, stvorio stabilne temelje za nezavisnost 14 lokalnih radio stanica i nacionalne televizije. Time su oni postali jedinstven medijski projekat na evropskom nivou jer su ostale države bivše SFRJ (sem donekle Slovenije) napustile takav koncept.
Na osnovu posljednjih događaja u Crnoj Gori u vezi sa nacionalnom javnim servisom RTCG može se reći da se isti zakonodavac iz prethodne rečenice predomislio. Njemački pisac Sigmund Graf rekao je o novinarstvu da je „jedna je od najčudnijih pojava što se zavaravamo da od zavisnih ljudi možemo očekivati nezavisna mišljenja“. Način biranja predstavnika Savjeta (tragom slučaja RTCG) pokazao je ogromni kapacitet političkog uticaja i efikasnu primjenu mekih poluga moći koji od javnih emitera stvaraju zavisne medije po uzoru na Grafovu izjavu.

Da slučaj upliva političke volje na rad Savjeta (koga na osnovu medijskih zakona čine predstavnici građana, a ne partija) nije usamljen i da uzima maha svjedoče i prošlogodišnja dešavanja u Radio Tivtu gdje je Savjet ovog LJE zahvatila epidemija ostavki u trenutku kad su trebali da se izjasne o izboru direktora. Sindikat ovog Radija (koji slovi za jednog od najkvalitetnijih LJE u Crnoj Gori), zaposleni uz podršku građana ipak su spriječili nametnuti scenario. Do kad?

Ključno pitanje da li će ili neće lokalni javni emiteri u Crnoj Gori zadržati svoju krhku nezavisnost leži u njihovom načinu finansiranja. Ukidanje RTV pretplate i prebacivanje RTCG na državni budžet oslabio je temelje osnovne ideje finasijske nezavisnosti LJE i nezavisnosti od političkih struktura i drugih centara moći. Agencija za elektronske medije je raspoređivala sredstva po sistemu 75 odsto RTCG, 10 odsto LJE, 10 odsto komercijalnim emiterima i 5 odsto samoj Agenciji. Naplata je bila izuzetno dobra, kretala se oko 90 odsto, a onda je neko u kabinetu shvatio da je to previše nezavisnosti. Budžetska izdvajanja lokalnih uprava za LJE su različita, a medijski zakoni u Crnoj Gori nijesu predvidjeli model po kome bi finansiranje bilo sistematično i unificarano. Radnici u lokalnim radio stanicama imaju zarade koje se kreću ispod državnog prosjeka. Interesovanje mladih za radni angažman je sve slabije, a redakcije su iz godine u godinu starije. I kvalitet lokalnih radio stanica je različit, kao i njihova slušanost i čitanost njihovih portala. Zbog lošeg materijalnog i socijalnog statusa zaposlenih, autocenzura je česta pojava. Novi propisi koji predviđaju potpisivanje trogodišnjih ugovora sa opštinama kao osnivačem donekle donose veću stabilnost u funkcionisanju.

Posljednjih godina pojavljuju se i lokalne radio stanice koje se javnosti predstavljaju kao „pravi javni servisi“, i koje lokalne političke strukture nezakonito finansiraju iz gradskih budžeta. Istovremeno kritikujuću LJE da su transmisija volje gradske vlasti, umjesto pluralizma ideja i demokratije ovi medijski projekti nude političku isključivost i šire nacionalnu i vjersku netrpeljivost.

Međutim i pored svega navedenog, u ambijentu koji je iz godine u godinu sve nepovoljniji, LJE su opravdali svoje postojanje. Po anketama CEDEM od prije nekoliko godina (koji se začudo više ovim pitanjem ne bavi) građani su najviše povjerenje imali u informacije LJE sa čak 40 odsto, dok su RTCG i komeracijalni emiteri bili daleko iza njih.

Lokane radio stanice pokazale su svoju žilavost i otpornost na političke pritiske (koji su legitimni i postoje od kako postoje mediji), manipulacije i koliko toliko sačuvale povjerenje građana. Medijski proizvod su informacije, koje bez povjerenja javnosti nemaju vrijednosti ni smisla. U ovom vijeku koji je vijek brzih informacija i tehnologija u kome društvene mreže i botovi u komentarima tekstova pokušavaju da nadomjeste novinara, pitanja povjerenja i slobode medijskog stvaraoca u LJE su iznad svega. U nikad jačoj konkurenciji Interneta i TV, lokalne radio stanice se grčevito bore da ostanu i opstanu na medijskom prostoru kao najbrži medij i medij od povjerenja.

Bez sistemskih rješenja u zakonskoj regulativi, stabilnosti zvaničnog stava da su LJE u medijskom prostoru Crne Gore nezaobilazni i vrijedni, njihova sudbina je pod znakom pitanja. U ovakvoj sitaciji budućnost lokalnih javnih emitera je neraskidivo vezana za volju osnivača – lokalnih uprava 14 crnogorskih opština u kojima oni funkcionišu.

Ovaj tekst je proizveden u okviru projekta Regionalna platforma za zagovaranje medijskih sloboda i bezbjednosti novinara na Zapadnom Balkanu uz finansijsku podršku Evropske Unije. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost Sindikata medija Crne Gore i autora i ni u kom slučaju ne odražava stavove Evropske unije.

Vlada preporučila Savjetu Evrope da zatvore neriješeni slučaj napada na Gojka Raičevića

TUMM

04/09/2018

PODGORICA, 04.09.2018. – Gotovo tri godine nakon što se desio napada na urednika portala IN4S Gojka Raičevića, koji je registrovala i Platforma za promociju zaštite novinarstva i bezbjednosti novinara Savjeta Evrope, oglasila se i Vlada Crne Gore sa preporukom da se taj slučaj zatvori.

Ta preporuka dolazi nakon što je prvostepena presuda Osnovnog suda u Podgorici pokazala da je Raičević, tokom protesta 2015. godine, bio podvrgnut torturi i neljudskom i ponižavajućem postupku od strane policijskih službenika.

„Imajući na umu protok vremena i konkretne, detaljne aktivnosti koje su sprovedene u ovim slučajevima, koje potvrđuju posvećenost istrazi i kažnjavanju izvršioca prekršaja koji su počinjeni, predlaže se zatvaranje slučaja na CoE Platformi za promociju zaštite novinarstva i bezbjednosti novinara“, navodi se u odgovoru Vlade.

Raičević je tužio Ministarstvo unutrašnjih poslova jer je u periodu od 17. do 24. oktobra 2015. godine više puta brutalno pretučen dok je, kako tvrdi, bio na radnom zadatku i izvještavao sa protesta. On je od MUP-a tražio da mu se, na ime nematerijalne štete, isplati 75.000 eura. Ipak, prvostepenom presudom Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu ove godine, djelimično je usvojen njegov zahtjev. Presuđeno je da država, odnosno MUP, na osnovu naknade nematerijalne štete, treba da Raičeviću isplati 6.000 eura.

Iva Pavlović: Neću podnijeti ostavku, neka me razriješe

TUMM

03/09/2018

PODGORICA, 03.09.2018. – Pritisci na novinare i mediji postoje i u lokalnim sredinama jer novinarstvom se ne bave samo mediji u Podgorici iako su to slučajevi koji najčešće dolaze do javnosti. Zato što su uslovi rada, i uopšte način funkcionisanja, lokalnih javnih emitera (LJE) u Crnoj Gori, rijetko tema o kojoj se nešto može pročitati, razgovarali smo sa urednicom TV Budva Ivom Pavlović koja je kazala da je ona, godinu dana nakon izbora, pod ogromnim pritiskom lokalnih političara da podnese ostavku.

Već godinu ste glavna urednica TV Budva. Koji su najveći problemi sa kojima se Vi i Vaše kolege suočavate na radnom mjestu?

Pavlović: Problemi su bili vezani uglavnom za nedostatak tehnike i ljudstva. Ono što vidimo kao mnogo veći problem jeste da ne postoji dovoljan broj ljudi od znanja i integriteta koji mogu da govore o temama važnim za naš grad, pa je ponekad mučno zvati stalno iste ljude da govore. Drugo što može biti problem, ali je specifičan za lokalni medij je što nas svi doživljavaju kao članove porodice – previše blisko pa imaju potrebu da nam stalno govore šta i kako treba da radimo. Biti kritički nastrojen je ovdje mnogo teže nego u većim sistemima.

Da li postoje pritisci kojima ste izložene Vi i Vaše kolege? Ako postoje, od koga oni dolaze?

Pavlović: Bilo je pokušaja pritisaka, na mene lično. Prljava kampanja koja se i danas sprovodi dok vam odgovaram na pitanja od strane političkih subjekata koji čine opoziciju u Budvi, ali i nekih struktura vlasti, koji pokušavaju da nametnu ideju da je mojim dolaskom na ovu funkciju lokalni javni emiter ispolitizovan, a učinjeno je upravo suprotno – nikada novinari nisu radili pod manjim pritiskom nego posljednjih godinu dana, što i sami mogu da potvrde. Ako je i bilo pokušaja da se napravi pritisak, upravo sam ja tu da ga spriječim i to je negdje moja osnovna funkcija – da oslobodim novinare da rade svoj posao. Televizija Budva je osnovana sa ciljem da promoviše grad i turizam, našu istoriju i kulturu i moja je namjera da se vratimo što više toj početnoj ideji.

Koliko uticaja na Vas imaju menadžeri medija ili osnivači? Kakva je situacija kada su u pitanju uticaji političara i predstavnika državnih organa/organa lokalne uprave?

Pavlović: Postoji određena obaveza od strane nas kao lokalnog javnog emitera koji se finansira uglavnom iz budžeta opštine da pratimo rad lokalne uprave, ali to ne znači da nećemo kritikovati ako nešto ne valja. Pokušavaju povremeno da utiču, ali to je stvar individualne percepcije – ja lično nemam strah da im se suprotstavim ako treba, ali najčešće reaguju na naše priloge tako što poprave stanje na terenu. Ono što je mnogo gore, jeste pokušaj uticaja određenih partijskih struktura na ono što radimo i što se radi obično poluistinama i kanalima preko društvenih mreža. Dakle – da, na glavnog urednikan tj.mene u ovom trenutku postoji ogroman pritisak da podnesem ostavku, ali neka me razriješe – ja iskreno nemam ni jedan jedini razlog zbog kojeg bih se stidjela što sam tu gdje jesam.

Kako ocjenjujete način na koji se finansiraju lokalni javni emiteri u Crnoj Gori?

Pavlović: Mi u Budvi nemamo trenutno problem, ali to ne znači da ga neće biti imajući u vidu iskustvo iz prethodnih godina kada su se sa vrećama novca šetali kroz Opštinu, a radnici po 6 meseci nisu primali plate. Ovo je prvi put da je budžet koliko toliko zadovoljavajući u smislu da i pored reprograma duga možemo da zatvorimo finansijsku konstrukciju do kraja godine, ali sam u kontaktu sa kolegama iz drugih LJE i znam da situacija nije dobra. Svi imamo isti problem – zastarjela tehnika i nedostatak ljudstva, nerazumijevanje lokalne samouprave da je potrebno više izdvajanja, pa čak i nerazumijevanje samog pojma lokalnog javnog emitera – čija funkcija nije i ne smije da bude komercijalna, zato i postojimo. Jako je važno da se nađe neki model dodatnog finansiranja, da nas osnaže za pisanje projekata upućenih ka EU i sličnim fondovima, i da nekom sinhronizovanom akcijom vrati dio sredstava lokalnim javnim emiterima koje prihoduje RDC od operatera, a koji nam je ukinut.

Prema Vašem mišljenju, koji događaj je obilježio period od septembra 2017. godine do danas, a tiče se medijske scene u Crnoj Gori i položaja novinara/ki?

Pavlović: Pucanj na novinarku Oliveru Lakić, te smjene u Javnom servisu RTCG su događaji koje pamtim. Ne zaboravimo da je i na auto novinara Seada Sadikovića bačena eksplozivna naprava. Ali takođe pamtim i proizvoljna pisanja pojedinih medija koja za cilj imaju nečiju diskreditaciju, tendenciozne naslove i slično. Bojim se da mediji u našoj državi postaju sve češće batina za obračun sa neistomišljenicima bez obzira iz kojeg političkog spektra dolaze. Lično smatram da se povećava koncentracija vlasništva nad određenim medijima i da nas to vodi u opštu tabloidiotizaciju (da iskoristim taj termin) društva.

Koliko često koristite povjerljive izvore? Da li se poštuje povjerljivost izvora? Da li je nekada od Vas traženo da otkrijete izvore i da li je to pravdano javnim interesom? Kako se taj slučaj riješio?

Pavlović: Povjerljive izvore koristim kada imam priliku za to. Primjera radi – prvi smo objavili da će Predrag Jelušić biti predsjednik OO DPS Budva, iako se njegovo ime nije spominjalo kao ime kandidata za tu funkciju na izborima održanim početkom marta za partijske organe na lokalnom nivou. Povjerljivost poštujemo, ali nije bilo pritisaka do sada da otkrijemo njihova imena niti bi to uradili – posebno jer su informacije koje smo plasirali bile tačne.

Kako ocjenjujete otvorenost ključnih institucija u Crnoj Gori – Vlade, Skupštine, sudova i Tužilaštava? Da li ste primjetili promjene u njihovom odnosu prema medijima (u pogledu otvorenosti ovih institucija za medije)?

Pavlović: Pošto smo mi lokalni javni emiter, prirodom posla i oblasti pokrivenosti – ne komuniciramo sa republičkim organima toliko često. Ali iz našeg iskustva – imamo odličnu saradnju sa Ministarstvom unutrašnjih poslova, Ministarstvom održivog razvoja i turizma, najgora je saradnja sa Ministarstvom zdravlja.

Crna Gora: Fond za manjine medijima opredijelio oko 260.000 eura

TUMM

27/08/2018

PODGORICA, 28.08.2018. – Mediji manjinskih naroda godinama unazad dobijaju podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje prava manjina u Crnoj Gori, čije odluke prate razne konroverze, a nerijetko i sudski postupci.

Fond za zaštitu i ostvarivanje prava manjina u Crnoj Gori dva puta godišnje raspisuje konkurs za raspodjelu sredstava namijenjen projektima čiji je cilj zaštita manjina.

Prva raspodjela vrši se početkom, a druga sredinom kalendarske godine. Fondom rukovodi Upravni odbor i direktor, koga bira Upravni odbor. Manjinske narode u Upravnom odboru Fonda predstavljaju nacionalni savjeti manjina u Crnoj Gori i to: Srpski, Albanski, Hrvatski, Muslimanski, Bošnjački i Romski.

Tokom prošle godine, putem dva konkursa, dodijeljeno je ukupno 972.926 eura. Javni poziv objavljen početkom 2017. godine bio je vrijedan 680.000 eura, dok je konkurs iz jula bio „težak“ 292.926 eura. Na sajtu Fonda nijesu dostupni najnoviji podaci za ovu godinu.

Tokom oba poziva 2017. godine podrška medijima nacionalnih manjina bila je ujednačena i iznosila je oko 27% od ukupno opredijeljenih sredstava, budući da je elektronskim i štampanim glasilima opredijeljeno oko 260.000 eura.

Ono što je zabrinjavajuće jeste da podaci Fonda pokazuju da je stepen realizacije projekata koji su dobili podršku tek nešto veći od polovine. Tako je 2016. godine samo 54,8% projekata realizovano u potpunosti, a čak 19,3% nije realizovana ili ne postoje izvještaji o realizaciji. Šta je Fond učinio tim povodom, nije poznato.

Rezultati konkursa pokazuju da je tokom oba poziva najviše novca dobio Srpski nacionalni savjet i organizacije koje promovišu kulturne vrijednosti srpskog naroda. Tokom prošle godine podrška tim organizacijama je iznosila 133.400 eura. Tako je Srpska TV tokom oba poziva dobila podršku Fonda, i to u vrijednosti od ukupno 52.000 eura za projekte „Informativne produkcije“ i „Serijale Srpske TV“. Izdavačka djelatnost Srpskog nacionalnog savjeta podržana je sa 37.400 eura. „Srpski kul radio“ u drugom pozivu je dobio grant u iznosu od 27.000 eura. Iza svih projekata stoji NVO „Društvo za ravnopravnost i toleranciju“, koju mediji godinama povezuju sa predsjednikom Srpskom nacionalnog savjeta, Momčilom Vuksanovićem, koji je i član Upravnog odbora. Srpske elektronske novine, koje izdaje Srpski kulturni centar „Stefan Nemanja“ dobio je projekat vrijedan 17.000 eura.

Kada je riječ o hrvatskom narodu, za njihovu medijsku djelatnost opredjeljeno je 53.300 eura.
Časopis Hrvatski glasnik, Hrvatskog građanskog društva podržan je sa 14.000 eura, dok je radio i portal „Dux“ dobio grantove u visini od 39.300 eura. Ovaj projekat predložila je NVO Hrvatska krovna organizacija „Dux croatorum“.

Mediji na albanskom jeziku dobili su podršku u visini od oko 16.000 eura. Televizija iz Tuzi, TV Boin dobila je zeleno svijetlo za projekte čiji su ciljevi promocija žena i posebnosti tog kraja sa 7.700 eura. Projekat je „prošao“ i TV Teuti iz Ulcinja, a njegova vrijednost je 6.050 eura. Fond je podržao i Časopis za kulturu, nauku i društvena pitanja, autora NVO „Malesia“, u vrijednosti od 2.050 eura.

Mediji čiji je cilj promocija kulturnog identiteta Roma i Egipćana imali su projekte vrijedne oko 25.000 eura. Tako je podršku dobio Romski radio „Romski glas“ Udruženja Roma u vrijednosti od 12.000 eura, Romski kulturni centar je za štampanje časopisa „Alav“ dobio 9.000, a Informativni portal Roma i Egipćana NVO Informativni centar Roma i Egipćana 3.250 eura.

Matica muslimanska Crne Gore za časopis „Osvit glas muslimana u Crnoj Gori“ dobila je 3.500 eura, dok je Bošnjački veb portal, autora Almira Koljenovića, podržan sa grantom u visini od 2.500 eura.

Radio Elita dobio je finansijsku podršku od 4.585 eura, Radio serijal „Bisernica“ istoimene NVO 18.000 eura, časopis „Almanah“ 7.400, portal www.sehara.me autora Adisa Pepića 4.750 eura.

Posljednjim izmjenama Zakona o zaštiti manjinskih prava pokušalo se stati na put kontroverzama koje prate odluke Fonda u vezi dodjele sredstava, pa odluku o dodjeli više ne donosi Upravni odbor ove institucije, već direktor Fonda, Safet Kurtagić.

Zakonom je predviđeno i da se najmanje 0,15% tekućeg budžeta opredjeljuje za funkcionisanje Fonda, a 70% tog iznosa ide na finansiranje projekata čiji je cilj očuvanje i promocija manjinskih prava.

Skupština finansira „Koha javore”

Da postoje i drugačiji načini finansiranja medija potvrđuje za sada izlovan primjer nedjeljnika na albankom jeziku „Koha javore”.

Skupština Crne Gore donijela je odluku da bude finansijer ovog nedjeljnika.

Sudeći prema godišnjem Budžetu crnogorskog Parlamenta, 100.000 eura svake godine ide na račun nedjeljnika „Koha javore”.

Do ovog rješenja se došlo 2014. godine kada je, do tada državna Pobjeda, koja je izdavala i nedjeljnik „Koha javore”, privatizovana, a novi vlasnik nije bio zaintreresovan za novine na albanskom jeziku. Kako je tada procjenjeno da je nedjeljnik od izuzetnog značaja za informisanje Albanaca u Crnoj Gori nađen je modalitet po kojem je Skupština preuzela tu obavezu.

Govor mržnje i/ili sloboda govora

TUMM

25/08/2018

PODGORICA, 25.08.2018. – Napredak tehnologije redefiniše javni prostor i samim tim kanale i načine informisanja. Društvene mreže „otvaraju“ moderne agore, te daju mogućnost slobode govora ali isto tako i govora mržnje. No, treba da postoji odgovornost za eksploataciju virtuelnog prostora. S toga je sredinom 2016. godine Evropska unija postigla dogovor sa vodećim društvenim medijima u zajedničkoj borbi protiv govora mržnje.

Kompanije – Facebook, Twitter, YouTube i Microsoft, dale su obećanje da će „brzo i efikasno“ suzbijati govor mržnje na osnovu rase, boje, vjere, porijekla, nacionalnosti ili etniciteta, time što će uvesti interne procedure ali procedure, kako bi na pravi način odgovorili na govor mržnje.

Da je govor mržnje najzastupljeniji na internetu i prema pripadnicima LGBT populacije, ocijenjeno na okruglom stolu nevladine organizacije (NVO) Prima, u septembru 2017. godine. Tada je saopšteno da bi mediji i roditelji trebalo aktivnije da učestvuju u kampanjama protiv te pojave. Na skupu „Zaštiti i poštuj-čuvajmo ljudska prava“ Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, Šućko Baković, istakao je da je govor mržnje prisutan na razne načine u crnogorskoj društvenoj i političkoj stvarnosti. Iz kancelarije Ombudsmana smatraju da se na govor mržnje jedino može odgovoriti krivičnom sankcijom ali da niko do sada za prekršaj, koji je Zakonom o diskriminaciji zabranjen, nije kažnjen.

Jasna razlika između govora mržnje i prava na slobodu izražavanja (govora) postoji, ali na žalost evropsko istraživanje koje je crnogorskoj javnosti 2016. godine predstavila nevladina organizacija „35mm“, pokazuje da više od trećine ispitanika izjednačava govor mržnje sa slobodom izražavanja.

U preporuci Savjeta Evrope br. R(97)20 se navodi da „govor mržnje podrazumijeva sve oblike izražavanja koji šire, raspiruju, podstiču ili pravdaju rasnu mržnju, ksenofobiju, antisemitizam ili druge oblike mržnje zasnovane na netoleranciji, uključujući tu i netoleranciju izraženu u formi agresivnog nacionalizma i etnocentrizma, diskriminacije i neprijateljstva prema manjinama i ljudima imigrantskog porijekla“. S druge strane, Ustavom Crne Gore je garantovano pravo svim građanima i građankama na slobodu izražavanja i svako ima pravo da se izrazi govorom, pisanom riječi, slikom ili na neki drugi način. Ipak ovo pravo je ograničeno pravom drugoga na dostojanstvo, ugled i čast, ali i u slučajevima ugrožavanja javnog morala ili bezbjednosti države.

Iako je i najviši pravni akt odredio jasno granicu slobode izražavanja, mnogi je prelaze i pozivaju se samo na sopstveno pravo ali ne razmišljaju o pravu drugih. Sloboda izražavanja nije definisana samo crnogorskim zakonima već i međunarodnim. Tako Član 10 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (EKLJP) i član 19 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (MPGPP) jemče pravo na slobodu izražavanja. Kao što ni Ustavom Crne Gore sloboda izražavanja nije apsolutno pravo, već član 10 Evropske konvencije propisuje da ostvarivanje prava na slobodu izražavanja može biti podvrgnuto formalnostima, uslovima, ograničenjima ili kaznama, kako je propisano zakonom i neophodno u demokratskom društvu, u interesu nacionalne bezbjednosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti, radi sprječavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprječavanja otkrivanja informacija dobijenih u povjerenju ili radi očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, članom 20 zakonski zabranjuje propagiranje rata, ali i zagovaranje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje koje predstavlja podsticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje.

Jasno je napravljena granica između govora mržnje i slobode govora. A da li je to samo tako na usvojenim dokumentima ili i u stvarnosti?

Organizacija GEYC iz Rumunije, u saradnji partnerima iz: Crne Gore, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Moldavije, Estonije, Makedonije, Kosova, Turske, Francuske, Albanije, Bugarske i Italije, uradila je istraživanje koje je obuhvatilo mlade od 14 do 35 godina. Cilj istraživanja je bila percepcija mladih o govoru mržnje sa posebnim osvrtom ove pojave na Internetu. Istraživanje koje je sprovedeno od 3. oktobra do 15. novembra 2016. godine bilo je anonimno i uključilo je 1.623 ispitanika/ca.

Zabrinjava podatak da je čak 76,1 odsto ispitanika/ca nekoliko puta učestvovalo u slanju ili pokretanju govora mržnje na internetu, njih 12,2 odsto jednom, a samo 11,7 odsto nije nikada učestvovalo. Kako je anketa pokazala više od polovine (55 odsto) mladih su bili nasilnici dok je dvije trećine (76 odsto) njih koristilo govor mržnje protiv drugih.

Istraživanje je pokazalo da mladi najčešće prepoznaju govor mržnje na društvenim medijima, vijestima i komentarima na blogovima i sajtovima. Vrlo često, muzika, vicevi, reklame i filmovi sadrže govor mržnje. S toga mediji treba da obrate posebnu pažnju na sadržaje koje plasiraju, ali takođe i na komentare tih proizvoda, kao i naloge na raznim društvenim mrežama koje administriraju (iako ova oblast nije zakonski regulisana te mediji nisu odgovorni za sadržaj).

Više od trećine ispitanika/ca koji se suočavaju sa govorom mržnje na Internetu ne reaguju jer smatraju da je govor mržnje jednak slobodi izražavanja. Manje od četvrtine ispitanika/ca koji su se suočili sa govorom mržnje su tražili osvetu i postali agresori/ke. Po rezultatima ankete 11 odsto žrtava krivi sebe i nešto više od dva odsto (2,2 odsto) je potražilo stručnu pomoć.

Nisu samo mladi ti koji imaju poteškoća u prepoznavanju govora mržnje. Još se raspravlja o ovom fenomenu i na globalnoj nivou. S toga je Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije (ECRI), u svojoj opštoj politici br. 15 preciznije definisala govor mržnje – „on podrazumijeva upotrebu jednog ili više posebnih oblika izražavanja – naime, zastupanje, promociju ili podsticanje na omalovažavanje, mržnju ili osudu nekog lica ili grupe lica, kao i uznemiravanje, uvrede, negativne stereotipe, stigmatizaciju ili prijetnje nekom licu ili licima i bilo kakvo opravdavanje svih ovih oblika izražavanja – koji se zasniva na ilustrativnom spisku ličnih svojstava ili statusa koji uključuju „rasu”, boju, jezik, vjeru ili uvjerenje, nacionalnost ili nacionalno, etničko ili drugo porijeklo, starost, invaliditet, pol, rod, rodni identitet i seksualnu orijentaciju”.

Kada se govori o medijima uvijek se ističe njihova funkcija čuvara demokratije. U toj ulozi treba da budu proaktivniji kada je govor mržnje u pitanju s obzirom da on predstavlja negiranje temeljnih demokratskih vrijednosti. Mediji treba da budu kontrolori sadržaja kako bi minimizirali ili potpuno zabranili sve oblike izražavanja koji raspiruju mržnju bez obzira da li se radi o rasi, polu, seksualnoj orijentaciji ili bilo kojoj drugoj posebnosti. Čini se da često oni koji odlučuju o medijskom sadržaju zaborave na ulogu kontrolora i vode se, ili pravdaju, pravom javnosti da zna.

Tako je Agencija za elektronske medije (AEK) u drugom izdanju regionalne publikacije „Regulatorni organi za medije i govor mržnje“ dala prikaz nekoliko slučajeva govora mržnje u periodu od 2003. do 2016. godine. U predstavljenim primjerima riječi je bilo o govoru mržnje usmjerenom prema: nacionalnim manjinama, osobama drugačije seksualne orijentacije, etničke pripadnosti i slično. Ono na šta AEM skreće pažnju u domenu svoga rada jeste da mediji i zaposleni treba da budu posebno obazrivi s obzirom da postoji rizik da ono što je izrečeno u medijima od strane onih koji koriste medije bude shvaćeno kao podrška ili stav.

I Kodeks novinara/ki Crne Gore kaže da „novinar/novinarka posebno mora voditi računa da ničim ne doprinese širenju mržnje kada izvještava o događajima i pojavama koji u sebi sadrže elemente mržnje“. S toga treba raditi na edukaciji medijskih poslenika, ali i vlasnika medija.

I ispitanici/e istraživanja, njih 35,3 odsto kao glavne aktere u borbi protiv govora mržnje na Internetu prepoznaje individualne korisnike koji identifikuju govor mržnje, 19,6 odsto smatra da su to moderatori veb sajtova, 8,3 odsto nadležne institucije, 35 odsto sve navedeno, dok je 1,8 odsto navelo ostalo kao glavne aktere.

U doba „globalnog sela“ mediji treba da budu svjesni svoje moći i aktivno učestvuju u stvaranju demokratskog i tolerantnog društva čiji korisnici/e medijskih proizvoda neće izjednačavati govor mržnje sa slobodom mišljenja. Zato treba raditi na edukaciji ne samo studenata žurnalistike već i aktivnih novinara, jačati samoregulaciju i regulaciji, prilagođavati nacionalne sa međunarodnim dokumentima.

Ipak iako postoje mnoge precizne definicije, kao i slučajevi koji su razmatrani ne samo na nacionalnim već i na evropskim i drugim sudovima i služe kao primjeri, i dalje nije pronađena „precizna terazija“ koja sa sigurnošću može odmjeriti koliko u nekom govoru ima mržnje, a koliko slobode.

Martinoviću priznanje za hrabro i etičko izvještavanje

TUMM

23/08/2018

PODGORICA 23.08.2018. – Crnogorski novinar Jovo Martinović, poznat po izvještavanju o organizovanom kriminalu u Evropi i ratnim zločinima na Balkanu, dobitnik je ovogodišnje nagrade Piter Mekler za hrabro i etičko novinarstvo.

Martinović je radio za najuglednije svjetske medije. On je u oktobru 2015. uhapšen pod optužbom da je dio grupe koja je švercovala drogu, a u pritvoru je proveo 14 mjeseci. Optužbe protiv Martinovića dogodile su se u sred njegovog istraživanja švercovanja droge, oružja i drugih kriminalnih aktivnosti. Postupak protiv njega – kao i neopravdan pritvor – kritikovale su brojne međunarodne organizacije za ljudska prava i slobodu medija.

Iz pritvora je pušten na slobodu još početkom 2017. godine, ali je njegova sloboda kretanja i dalje ograničena. U obavezi je da se svakog mjeseca javlja policiji i kao novinar ne može naći stalno zaposlenje.

“Balkan je region o kojem je moj otac podrobno izvještavao i upoznao se sa tamošnjim prilikama kroz nekoliko sukoba. Priznanje za rad novinara koji je hrabro i po visokoj cijeni platio izvještavanje o dešavanjima u tom dijelu svijeta je najbolji način da se obilježi desetogodišnjica dodjele naših nagrada”, rekla je Kamila Mekler, direktorka projekta nagrade Piter Mekler.

Martinović neće biti u mogućnosti da prisustvuje uručenju nagrada 27. septembra, već će se prisutnima na ceremoniji obratiti putem video-konferencije.

Porodica i prijatelji Meklera, međunarodno poznatog novinara koji je radio za Frans Pres, Junajted pres i Asošiejted pres, pokrenuli su dodjelu nagrada 2008. godine.

Tokom prethodnih devet godina, nagrade su dobili novinari iz Šri Lanke, Rusije, Hondurasa, Kazakstana, Sudana, Pakistana, Sirije, Burundija i Meksika – zemalja u kojima bavljenje novinarstvo zahtijeva određenu dozu hrabrosti.

Crna Gora: Registrovano 35 portala

TUMM

15/08/2018

PODGORICA, 15.08.2018. – U Crnoj Gori je do jula 2018. godine registrovano ukupno 35 elektronskih publikacija, odnosno portala.

Osim informativnih portala, među registrovanim publikacijama na sajtu Agencije za elektronske medije (AEM) mogu se vidjeti i web stranice nekih nevladinih organizacija.

Elektronske publikacije, odnosno portali, registruju se od početka 2016. godine, nakon što je Agencija za elektronske medije (AEM) donijela Pravilnik o elektronskim publikacijama, kojim se između ostalog definiše način njihovog osnivanja.

Smatra se da je broj aktivnih portala mnogo veći, ali oni ne trpe sankcije ako se ne registruju.

Ovim pitanjem se bavila i Radna grupa za izradu Zakona o medijima, koja je predvidjela nove vidove registracije i osnivanja portala.

Crnogorska policija čeka instrukcije FBI šta da radi u slučaju Lakić

TUMM

09/08/2018

PODGORICA 09.08.2018. – Crnogorska policija i dalje intenzivno radi na rasvjetljavanju pokušaja ubistva novinarke “Vijesti” Olivere Lakić, iako je prošlo tri mjeseca od napada.

Pomoćnik direktora Uprave policije Crne Gore Enes Baković, saopštio je juče da je policija sve spise iz istrage u slučaju pokušaja ubistva novinarke “Vijesti” Olivere Lakić, dostavila američkom Federalnom birou za istrage (FBI), ali još nijesu dobili odgovor od njih, sa instrukcijama za dalje postupanje.

Olivera Lakić napadnuta je 8. maja oko 21 sat u Podgorici, kada je nepoznati muškarac pucao u nju ispred zgrade u kojoj živi. Lakić je ranjena u nogu i nakon dva dana boravka u bolnici otpuštena je na kućno liječenje. Ona je i ranije bila meta napada i prijetnji zbog svojih tekstova u kojima se bavila švercom cigareta u Crnoj Gori.
Napad na Lakić je već četvrti slučaj napada i prijetnji novinarima u Crnoj Gori u 2018. godini a čak jedanaesti od početka 2017. godine. Velika većina najtežih slučajeva napada na novinare nisu rasvijetljeni, a niko u policiji i tužilaštvu nije snosio odgovornost zbog toga.

1...454647...59 Page 46 of 59

Safejournalists.net