PODGORICA, 04.10.2018. – Crnogorski mediji i dalje imaju probleme u praksi prilikom izvještavanja o ranjivim grupama u društvu. Iako se stanje značajno promijenilo u odnosu na raniji period, novinarski prostor pripradnici ranjivih grupa uglavnom zasluže tek onda kada se desi neka incidentna situacija, gdje su prikazani u podređenom položaju.

Da postoje problemi u praksi, zaključili su i iz NVO Ženska akcija, koja je nedavno objavila Priručnik o ne diskriminaciji za lokalne medije. Predmet analize koja je prethodila izradi priručnika bili su medijski sadržaji u lokalnim medijima u Nikšiću. Analiza je pokazala očekivane rezultate – ranjive grupe, ako su i bile predmet interesovanja medija, bile su neadekvatno prikazane. Takva praksa nažalost, prisutna je u gotovo svim crnogorskim medijima.

O uspješnim ženama rijetko ćete pročitati tekst, Romi i Romkinje prostor dobiju  u naslovima samo kada se sumnja da su počinili neko krivično djelo, dok osobe sa invaliditetom budu uglavnom predstavljene prilično subjektivno, sa dozom sažaljenja. Zašto je to loše? Time što naši građani nemaju informaciju o značajnom dijelu svojih sugrađana, pripadnicima ranjivih grupa uskraćujemo pravo da budu ravnopravni dio naše zajednice i time potpuno zapostavljamo njihov potencijal u doprinosu njenog razvoja.

Iako se polemika o upotrebi rodno senzitivnog jezika vodi gotovo od usvajanja Zakona o rodnoj ravnopravnosti, i dalje nije dovela do opšte prihvaćenosti predstavljanja žena u skladu sa polom. I dalje možemo pročitati u štampi ili čuti na radiju ili televiziji da je ministar javne uprave imao neku aktivnosti, iako tu poziciju u posljednjem sazivu Vlade Crne Gore, obavlja žena, gospođa Suzana Pribilović. Ista situacija je i prilikom izvještavanja o aktivnostima predsjednica ili direktorki, sutkinja, sociološkinja i psihološkinja. Pored toga, žene su najčešće u prvi plan tek kada su žrtve porodičnog nasilja, mobinga i drugih vidova zlostavljanja, a nerijetki su slučajevi seksitičkog prikaza žene kao objekata.

Romska populacija godinama unazad vodi mukotrpnu borbu za bolji položaj. Nesporno je da su napori civilnog sektora i nadležnih državnih instutucija doveli do određenih pomaka, međutim, njihovo medijsko predstavljanje zahtijeva dodatne iskorake. Kako je i u navedenom Priručniku navedeno, afirmativni tekstovi o Romima i Romkinjama prilično su rijetki, dok je mnogo češća slika da u naslovu pročitamo: „Rom uhapšen zbog krađe“. Upravo zbog lošeg položaja, koji traje decenijama, prema Romima i Romkinjama je potrebno da pokažemo dodatan senzibilitet i svakako da učinimo da se generalizacija prilikom izvještavanja potpuno izbaci. Da li je bitnije to što je pripadnik romske populacije počinio krađu ili da se krađa dogodila?!

Civilne organizacije koje rade na poboljšanju položaja osoba sa invaliditetom godinama ukazuju da se ta populacija svakodnevno izlaže diskriminaciji: od toga da, zbog arhitektonskih i tehničkih barijera, nemaju pristup osnovim društvenim servisima, do toga da su izloženi i direktnoj diskriminaciji. Prilikom izvještavanja o ovoj populaciji, mediji su pokazali zavidnu empatiju, koja, kako se i navodi u Priručniku, često ide u drugu krajnost – neobjektivnost, izvještaji često imaju notu sažaljenja. Takvim predstavljanjem teško da ćemo stvoriti sliku u društvu da osobe sa invaliditetom zaslužuju jednak pristup ljudskim pravima, prije da će građani zaključiti da će im u tome uvijek biti potrebna naša pomoć. Takođe, iako je značajno unaprijeđeno korišćenje terminologije, nažalost i dalje možemo vidjeti natpise „invalidi“, „invalidna lica“ i slično, iako je korektna upotreba samo termina „osobe sa invaliditetom“.

Kada je riječ o diskriminaciji ranjivih grupa, čini se da mediji najviše izvještavaju o LGBT populaciji. Nažalost, uglavnom je riječ o situacijama kada se dese incidenti u kojima su osobe koje su pripadnici ili za koje se pretpostavlja da su pripadnici LGBT populacije žrtve nasilja. Iako se mediji trude da zadrže objektivnost, komentari čitalaca na portalima su većinski veoma negativni i pogrdni.

Uloga medija u savremenom društvu ogleda se u tome koliko su u mogućnosti da informišu i edukuju građana o najznačajnim pojavama u društvu. To svakako uključuje i edukaciju o ljudskim pravima.

Poštovanje načela Etičkog kodeksa novinara mora da bude prioritet svim nosiocima profesije, ali novinari, kao predstavnici „sedme sile“, kao posebna „poluga moći“ u društvu, moraju da budu svjesni svoje uloge u razbijanju stereotipa i predrasuda i da na objektivan i nepristrasan način doprinesu poboljšanju njihovog položaja.

 Ovaj tekst je proizveden u okviru projekta Regionalna platforma za zagovaranje  medijskih sloboda i bezbjednosti novinara na Zapadnom Balkanu uz finansijsku podršku Evropske Unije. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost Sindikata medija Crne Gore i autora i ni u kom slučaju ne odražava stavove Evropske unije.

PODGORICA, 02.10.2018. – Finansiranje javnog servisa nije trošak, već investicija u demokratiju i društvo, poruka je sa okruglog stola “Javni medijski servis u Crnoj Gori – finansiranje, upravljanje i regulacija”, koji je organizovan u Podgorici. 

Viši konsultant Evropske radio-difuzne unije (EBU), Boris Bergant kazao je da finansiranje javnih servisa mora biti stabilno i održivo. Smatra i da nema javnog servisa bez nezavisnosti od politike. To što emituju javni servisi, kako navodi, mora da bude provjereno i kredibilno, a program otvoren, odgovoran i inovativan. Što se tiče finansiranja, Bergant je naveo više mogućih modela – od pretplate do budžeta. Kad je riječ o RTCG, naveo je da su svi zaposleni u toj kući državni službenici, što je, kako kaže, neprihvatljivo.

“Finansiranje javnog servisa nije trošak, to je investicija u kreativnost, ljude, razmišljanja. Javni servis nije samo informativa, to je kulturni centar”, poručio je Bergant.

Vršilac dužnosti generalnog direktora RTCG, Božidar Šundić, rekao je da je “osnovni cilj obezbijediti održive finansije i nezavisnost, kako bismo imali evropski javni servis u interesu svih grašana”.

“Stabilno i adekvatno finansiranje je ključno za javni servis. Potrebno je jasno definisati koliki je obim sadržaja koji se proizvodi na svim platformama. Finansiranje bi trebalo da bude proporcionalno pruženim uslugama. Dugo godina se RTCG suočavala sa nedostatkom finansija. To je bio razlog za izmjene zakona i modela finansiranja”, rekao je Šundić.

On podsjeća da se RTCG finansira sa 0,3 odsto BDP-a, uz dodatne prihode od marketinga, s tim da javni prihodi čine 90 odsto ukupnih.

Zbog rasta BDP-a, kako je rekao, za narednu godinu se očekuje povećanje javnih prihoda od deset odsto. Šundić je naveo da se raniji model finansiranja od pretplate pokazao kao neodrživ.

“U RTCG je stalno zaposleno 720, honorarno 54, a prosječna plata je 482 eura”, rekao je Šundić.

Javni servis, prema njegovim riječima, mora da se stabilizuje u menadžerskom i svakom drugom smislu. On je naveo i da nema preciznih podataka koliko će ljudi biti otpušteno iz RTCG, te da bi za njihov odlazak bilo potrebno obezbijediti otpremnine.

“Trenutno 13 ljudi traži otpremnine za odlazak iz RTCG”, naveo je Šundić i dodao da je mogući višak radnika od 150 do 200.

Potpredsjednica Sindikata medija, Nevenka Ćirović, upozorila je na nedostatak odgovornosti članova Savjeta RTCG.

“Traži se model da se osigura nezavisnost Savjeta RTCG jer je to, kako se tvrdi, uslov za stabilnost RTCG. Istovremeno, društveni akteri ne traže da se uvede sistem odgovornosti istog tog Savjeta”, navela je Ćirović.

Za situaciju u kojoj se RTCG nalazi, kako podvlači Ćirović, odgovornost snosi Savjet, jer je on taj koji donosi konačne odluke i o finansijskim i programskim dokumentima.

“Savjet mora da snosi i posljedice za odluke, a ne samo da se traži zaštitni mehanizam za njihovu samostalnost. Za višak zaposlenih, takođe je odgovoran Savjet, koji je dopustio nekim ranijim menadžmentima da u RTCG dovode ogroman broj zaposlenih, naročito iz medija koji su se gasili, a da, pri tome, nemamo odgovor da li nam je i koliko zaposlenih bilo potrebno. Sada se nalazimo u situaciji da se višak kreće između 150 i 200 ljudi”, poručila je Ćirović.

Tim lider Regionalnog projekta Podrška javnim medijskim servisima u zemljama Zapadnog Balkana, Vojislav Raonić kazao je da su problemi javnih servisa u regionu slični i da se uglavnom odnose na finansiranje, model upravljanja i kapacitete, u koje spadaju oprema i zaposleni.

Inače, cilj projekta je doprinos reformama i profesionalnom razvoju medijskih javnih servisa na zapadnom Balkanu, kako bi se podstakla produkcija pluralističkog, nezavisnog i vjerodostojnog programskog sadržaja.

Predstavnik NVO Media centar, Duško Vuković, kazao je da je finansiranje iz budžeta uvijek povezano sa percepcijom da je javni servis – državni medij.

Bergant, međutim, smatra da bi jedino Savjet RTCG trebalo da bude odgovoran za sadržaj programa. Bergant je podsjetio i da RTCG od 2011. ima četvrtog generalnog direktora, što kako dodaje, ne omogućava ozbiljno upravljanje.

“Treba spriječiti da sile van Javnog servisa utiču na to”, poručio je Bergant.

Radka Bečeva, direktorka EBU Centra za odnose sa članicama u centralnoj i istočnoj Evropi, navela je da je jako važno da građanima objasnimo koja je uloga javnog servisa i zašto treba da ulažemo u njega.

PODGORICA, 27.09.2018. – U  cilju unaprijeđivanja znanja i profesionalnog izvještavanja o ranjivim grupama u Nikšiću, NVO Ženska akcija objavila je Priručnik za lokalne medije o (ne)diskriminaciji, koji se fokusira na izvještavanje o ženama, Romima i Romkinjama, osobama sa invaliditetom i LGBTI(Q) osobama.

“Priručnik je nastao upravo sa namjerom da osnaži pozitivnu ulogu medija u crnogorskom društvu, kroz razumijevanje aktuelnog trenutka i davanje praktičnih smjernica medijskim radnicima u dijelu obrade sadržaja koji se tiče diskriminisanih društvenih grupa. U njemu su približeni izazovi sa kojima se ove društvene grupe svakodnevno sreću, a koji se moraju prevazilaziti sinergijskim djelovanjem svih društvenih aktera, uključujući i medije”, piše u publikaciji, čije su autorke mr Kristina Bojanović, mr Mirjana Vlahović Andrijašević i Marina Adžić.
Priručnik, prema stremljenjima autorki, treba da rezultira, između ostalog, otvaranjem kvalitetnijeg mediijskog prostora za objektivno i afirmativno prikazivanje žena, Roma/kinja, osoba sa invaliditetom i LGBTI(Q) osoba, oslobođeno onih društvenih konstrukata koji se baziraju na stereotipima i predrasudama.

Takođe, rezultat treba da bude korišćenje preciznog i (rodno) korektnog jezika prilikom medijskog izvještavanja, kao i jačanje društvene solidarnosti i kreiranje ambijenta poštovanja ljudskih prava i sloboda u kome će prava svake osobe biti uvažena na jednak način.

Izradi Priručnika prethodila je analiza lokalnih medija u Nikšiću 11. jula 2018. godine, koja je imala za cilj da identifikuje odnos lokalnih medija prema diskriminisanim grupama u nikšićkom društvu.
“Analiza crnogorskih medija na prvi pogled pokazuje da se mediji i dalje jako malo bave ženama na pravi i kvalitetan način. Stoga u svijetu medija, postoji nepisano pravilo da se teme dijele na “muške”, samim tim, veoma važne i za muškarce i za ostalu populaciju, i “ženske” koje se obično tiču isključivo žena i po kojeg rijetkog rodno-senzitivnog muškarca. Mediji bi trebalo u sklopu svog društveno odgovornog poslovanja da jednako kvalitetnog prostora posvećuju promovisanju i učešću i žena i muškaraca u političkom i javnom životu, fokusirajući se na stručnost i ostvarene rezultate i jednih i drugih”, jedan je od zaključaka analize.

Ista je pokazala i da u periodu praćenja ni na jednom mediju nije bilo sadržaja koji tretiraju romsku populaciju.
“Iako se od strane države i nevladinih organizacija čije su sfere djelovanja problemi Roma/kinja posljednjih godina ulažu brojni napori da se njihova egzistencija i status unaprijede, prvenstveno kroz olakšavanje pristupa obrazovnim, zdravstvenim i socijalnim programima i uslugama, činjenica je da Romi/kinje u Crnoj Gori žive na margini siromaštva i da su socijalno isključeni. Ako tome dodamo nedovoljnu zainteresovanost crnogorskih medija da učine da ovaj dio zajednice izađe iz sjenke i omoguće da se njen glas čuje i odjekne, onda problem definitivno biva veći, opasniji i uočljiviji”, piše u priručniku.

Još jedna preporuka je i da mediji treba da izbjegavaju da prikazuju fizičke i mentalne nedostatke kao bitno određujuće faktore osoba sa invaliditetom. A sa druge strane, treba da pored humanih razloga, vode računa o njihovim ljudskim pravima prilikom izvještavanja. Treba izbjegavati tretiranje osoba sa invaliditetom u medijima kao žrtava, zaštitnički već isključivo objektivno.

“Pored obrazovnih institucija velika odgovornost leži na vama kao medijskim radnicima/cama da na profesionalan, etičan, vjerodostojan i objektivan način edukujete i informišete crnogorsku javnost o LGBTI(Q) tematici, te doprinestete kreiranju klime društvene tolerancije različitosti i poštovanja ljudskih prava LGBTI(Q) osoba”, preporuka je u publikaciji.

PODGORICA, 26.09.2018. – Kriminalna grupa iz Crne Gore, čiji članovi nisu dostupni crnogorskim organima, stoji iza napada na Oliveru Lakić – saopštio je pomoćnik direktora Uprave policije MUP-a za Sektor kriminalističke policije Enis Baković.

”Prema operativnim saznanjima policije iza napada na novinarku Vijesti, Oliveru Lakić, stoji kriminalna grupa sa teritorije Crne Gore. Međutim članovi grupe nisu dostupni crnogorskim organima”, kazao je Baković.

Baković je ponovio da su to za sada samo operativna saznanja i da nije u mogućnosti da detaljnije govori o tome. On je dodao da se članovi te kriminalne grupe ne nalaze na teritoriji Crne Gore, te da se preduzimaju sve mjere i radnje uz međunarodnu policijsku saradnju radi ispitivanja tih podataka. Baković je ranije kazao da crnogorska policija, u cilju rasvjetljavanja ovog slučaja, sarađuje i sa američkim Federalnim biroom za istrage (FBI).

Olivera Lakić napadnuta je 8. maja oko 21 sat u Podgorici, kada je nepoznati muškarac pucao u nju ispred zgrade u kojoj živi. Lakić je ranjena u nogu i nakon dva dana boravka u bolnici otpuštena je na kućno liječenje. Ona je i ranije bila meta napada i prijetnji zbog svojih tekstova u kojima se bavila švercom cigareta u Crnoj Gori.
Napad na Lakić je već četvrti slučaj napada i prijetnji novinarima u Crnoj Gori u 2018. godini a čak jedanaesti od početka 2017. godine. Velika većina najtežih slučajeva napada na novinare nisu rasvijetljeni, a niko u policiji i tužilaštvu nije snosio odgovornost zbog toga.

PODGORICA, 19.09.2018. – Vlada Crne Gore dala je svoj osvrt na napade na novinare u Crnoj Gori, sugerišući Savjetu Evrope da većinu njih ukloni sa Platforme za promociju zaštite novinarstva i bezbjednosti novinara.

Gotovo tri godine nakon što se desio napada na urednika portala IN4S Gojka Raičevića, koji je registrovala i Platforma za promociju zaštite novinarstva i bezbjednosti novinara Savjeta Evrope, oglasila se i Vlada Crne Gore sa preporukom da se taj slučaj zatvori.

Predstavnici Vlade slično su odgovorili i kada je u pitanju bilo bacanje suzavca na novinare prilikom protesta 2015. godine. Konstatovali su koje su istražne radnje preduzete, ali da postupak nije pokrenut u Osnovnom državnom tužilaštvu jer za to nijesu nađeni elementi.

“Ne postoje indicije da je korišćenje suzavca bilo upućeno novinarima, niti da je namjera bila da budu povrijeđeni”, stoji u odgovoru Vlade.

Ogradili su se od slučaja novinara Jova Martivnovića koji je bio u pritvoru zbog formiranja kriminalne grupe, navodeći da on nema veze sa njegovom profesijom. Zbog toga su tražili i da ovaj slučaj bude skinut sa platforme Savjeta Evrope.

Svoj osvrt dali su i  na navodne prijetnje Velizara Markovića, brata Premijera Duška Markovića, upućene novinaru Vladimiru Otaševiću. Navode da je tužilac sproveo istražne radnje, ali da nijesu pronašli da je u pitanju upućivanje prijetnji, već samo protest zbog vremena i prirode poziva koji je uputio novinar. Oštećenu stranu, novinara, uputili su na pravo da sam pokrene postupak, te zbog svega navedenog predlažu zatvaranje i ovog slučaja na platformi Savjeta Evrope.

Država se oglasila i povodom postavljanja bombe ispod automobila novinara Seada Sadikovića, 01. aprila 2018. godine. Podsjećaju da su otkriveni počinioci i nalogodavci, te da zbog toga predlažu da i ovaj slučaj bude uklonjen sa platforme Savjeta Evrope.

U vezi najnovijeg napada na novinaru Oliveru Lakić, iz Vlade su samo kazali da su u toku istražne radnje, te da detalje ne mogu dati, kako ne bi ugrozili istragu.

PODGORICA, 11.09.2018. – Izvještavanje o crnoj hronici je najproblematičnija oblast u crnogorskim medijima sa etičkog aspekta, dok se najčešće krše načela Kodeksa novinara koja se odnose na pravo na privatnost (načelo 7), interese djece (načelo 8) i pretpostavku nevinosti (načelo 9), smatra profesorica na Fakultetu političkih nauka prof.dr Nataša Ružić.

Ističući da su uspostavljanjem nekog oblika samoregulacije  mediji u Crnoj Gori pokazali da vode računa o etici, Ružić je rekla da su ta tijela nevidljiva i da bi trebalo i samoinicijativno da reaguju.

Kako ocjenjujete nivo samoregulacije u crnogorskim medijima?

Imajući u vidu postojanje dva medijska samoregulatorna tijela i angažovanje ombudsmana u redakcijama Vijesti, Monitora i Dana možemo reći da crnogorski mediji vode računa o poštovanju profesionalnih i etičkih standarda. Naravno, u poređenju sa evropskim zemljama koje su usvojile prve kodekse od 1918. godine mi smo relativno kasno počeli da vodimo brigu o etičkim standardima. Mislim da su mediji napredovali u određenim oblastima. Na primjer, ne možemo u medijima više vidjeti tijela žrtava saobraćajnih nesreća u krupnom planu ili naslovnice sa šokatnim fotografijama sa mjesta zločina. Međutim, i dalje ostaju vidljivi brojni etički problemi. Medijska samoregulatorna tijela se ne oglašavaju prečesto zbog kršenja etičkog kodeksa, već isključivo u nekim ekstremnim situacijama. Mislim da su samoregulatorna tijela “suviše tiha i gotovo nevidljiva” i ne bi trebala reagovati samo u slučajevima žalbi građana. Ovo je donekle razumljivo kada je u pitanju Savjet za lokalnu štampu jer lokalni mediji u principu poštuju etički kodeks, ali su dužni da prate stanje na tržištu.

Koja načela mediji u Crnoj Gori najčešće krše? Koje su najčešće greške koje novinari prave?

Mediji i dalje senzacionalistički izvještavaju o crnoj hronici i pri tome ne poštuju prezumpciju nevinosti pri izvještavanju iz sudnice, ali ni privatnost žrtava ili članova porodice u slučajevima saobraćajnih nesreća ili nekih tragedija, zločina, itd. Mediji najčešće krše načelo 7, 8 i 9. Često možemo pročitati u novinarskom tekstu saopštenje policije u kojem se navode inicijali učesnika neke tragedije, a novinar u istom tekstu otkriva identitet žrtava ili počinioca. Mediji su objavljivali i djelove oproštajnih pisama pri izvještavanju o samoubistvu i fotografije sa sahrane djevojčice koju je majka pokušavala izliječiti od vaški. Prisjetimo se samo senzacionalističkh naslova pri izvještavanju o osumnjičenima za ubistvo 15-mjesečnog dječaka “Pogledajte kako izgleda monstrum, koji je batinama ubio bebu”. U tom slučaju objavljena je adresa stanovanja što predstavlja kršenje etičkog kodeksa. Mislim da je izvještavanje o crnoj hronici najproblematičnija oblast s etičkog aspekta. Naši mediji kao i ostali i dalje žive po principu “dobra vijest je loša vijest o nekome ili loša vijest za nekoga”, a često “igraju i na kartu djece”. I naravno, zahvaljujući Internetu zavladalo je copy-paste novinarstvo.

Na koji način se stanje može popraviti? Da li bi jedinstveno samoregulatorno tijelo bilo dobro rješenje? Da li smatrate da bi takvo rješenje bilo održivo, imajući u vidu polarizovanost crnogorske medijske scene?

Da bi se stanje popravilo neophodno je da sami novinari požele da se bore za svoju profesiju. Jedinstveno samoregulatorno tijelo bi bilo idealno rješenje, ali imajući u vidu polarizovanost savremenog tržišta jasno je da je to nemoguće. Na velikim tržištima postoje nekoliko samoregulatornih tijela, ali na malom medijskom tržištu i u maloj zemlji je potpuno nepotrebno. Novinari bez obzira na uređivačku politiku medija treba da shvate da su na istoj strani kada je u pitanju samoregulacija jer se bore isključivo za kvalitetno novinarstvo i profesionalne i etičke standarde. U suprotnom, alternativni mediji će preuzeti ulogu mainstream medija.

Sindikat medija Crne Gore je, uz pomoć Fakulteta političkih nauka, sproveo istraživanje o očekivanjima studenata novinarstva, koje je pokazalo da studenti uglavnom ne žele da se bave ovim poslom u budućnosti. Kakvo je Vaše iskustvo? Da li je novinarstvo privlačno studentima?

Teško je odabrati buduću profesiju u 18-godišnjem uzrastu naročito ukoliko nijeste imali nikakvih dodirnih tačaka u praksi. Imali smo par slučajeva gdje su mladi ljudi odlučili da budu novinari nakon pohađanja predmeta Medijska pismenost u srednjoj školi. To su rijetki slučajevi. Osamnaestogodišnjaci ili idealizuju profesiju koju su odabrali, pa se razočaraju ili dobiju potvrdu svojih razmišljanja. Već na prvoj godini studentima ukazujemo na prednosti i mane novinarske profesije, odnosno trudimo se da im približimo profesiju koju su odabrali. Naravno, ne postoji idealna profesija, već svaka ima svoje dobre i loše strane, ali najvažnije je da odaberu ono što im se sviđa, kao i da imaju predispozicije za bavljenje novinarstvom.

Bila bi velika greška ukoliko bi po završetku studija studenti mogli da se bave isključivo novinarstvom, već su im mogućnosti odabira profesije mnogo šire. Oni mogu raditi i kao PR-menadžeri u različitim kompanijama/institucijama i kao istraživači, medijski analitičari u nevladinom sektoru. Tako da izbor je na njima, dok Fakultet kao obrazovna ustanova prati promjene na tržištu revidirajući program. Do 2017. godine smjer Odnosi sa javnošću je postojao samo na nivou master studija, a po novom programu studenti već na trećoj godini osnovnih studija, tačnije u šestom semestru mogu se specijalizovati za odnose sa javnošću ili steći dodatna praktična znanja iz oblasti novinarstva. Po mom iskustvu mogu reći da su studenti prvih generacija više težili novinarstvu, a današnjim generacijama je zanimljivija profesija PR-menadžera. Zahvaljujući znanju koje su stekli na Fakultetu svjesni su da su mediji u teškoj ekonomskoj krizi od 2008. godine i da se od oglašavanja više ne živi, ali isto tako su upoznati i sa socio-ekonomskim položajem novinara, pa je iz tog razloga profesija PR-menadžera zanimljivija. Međutim, čak i oni koji se odluče za posao PR-menadžera svjesni su da moraju početi raditi kao novinari da bi stekli svoju mrežu kontakata i lakše “progurali” saopštenja kompanije u kojoj rade.

PODGORICA. 08.09.2018. – Marijana Camović vodiće Sindikat medija Crne Gore i u narednom četvorogodišnjem periodu, odlučeno je na Skupštini te radničke organizacije. 

Na Skupštini su usvojeni Izvještaj o radu Glavnog odbora Sindikata medija Crne Gore u prethodne četiri godine, kao i izvještaji o radu Statutarnog i Nadzornog odbora, a izabrani su i članovi radnih tijela koja će rukovoditi Sindikatom u narednom četvorogodišnjem mandatu.

Tako će Glavni odbor Sindikata medija Crne Gore činiti, pored predsjednice, činiti:

–      Radomir Kračković, predsjednik sindikalne organizacije (SO) TV Vijesti;

–      Milena Bubanja, članica SO Radio Berane;

–      Jadranka Drobnjak, predsjednica Sindikata zaposlenih u RTCG;

–      Nevenka Ćirović, članica Izvršnog odbora Sindikata zaposlenih RTCG;

–      Predrag Nikolić, predsjednik SO Monitora;

–      Rešad Kalač, predsjednik SO RTV Rožaje;

–      Dragana Vlaović, članica SO Radija Herceg Novi;

–      Edin Zuković, predsjednik SO RTV Pljevlja;

–      Goran Solujić, član izvršnog odbora SO RTV Budva;

–      Boris Pejović, član SO Vijesti;

–      Kristina Ćetković, predstavnica individualnih članova SMCG.

Za članove Nadzornog odbora izabrani su Mirjana Tošković (RTCG), Željka Vučinić (ND Vijesti) i Svetlana Marsenić (Radio Berane). Statutarni odbor će naredne četiri godine činiti Goran Delić (TV Vijesti), Igor Vujović (RTCG) i Zagorka Jelušić (RTV Budva).