PODGORICA, 15.11.2018. – Svaki peti televizijski oglas ima poruku sa rodnim stereotipom, a žene se mnogo češće od muškaraca pojavljuju kao glavni likovi u posmatranim oglasima na Javnom servisu, Prvoj TV, Pinku M i TV Vijesti, pokazala je analiza koju je uradila Agencija za elektronske medije.

Prema podacima iz analize, u koju je Pobjeda imali uvid, piše da se samo ženama kao ciljnoj publici obraća 26 odsto oglasa, dok samo muškarce kao ciljnu publiku adresira 14 odsto posmatranih oglasnih sadržaja.

“U 58 odsto posmatranih spotova mješovite grupe, sastavljene od muškaraca i žena, predstavljaju glavne likove. Žene kao pojedinačni likovi ili grupe žena, imaju učešće od 26 odsto. Muškarci predstavljaju glavne likove u 16 odsto posmatranih spotova”, precizirano je u analizi.

Navedeno je i da u dvije trećine (čak 70 odsto) posmatranih oglasa glavne likove predstavljaju osobe mlađe od 40 godina.

“Zabilježen je značajno veći broj stereotipa vezanih za žene u odnosu na stereotipe vezane za muškarce (10:2). Stereotipi koji se odnose na žene su prvenstveno vezani za njenu društvenu ulogu (“domaćica” i “super žena”) i fizički izgled (“predmet požude” i “nesavršenost”). Stereotipi koji se odnose na muškarce su vezani za njegovu društvenu ulogu (“glava porodice” i “nezavisnost”)”, pojašnjeno je u dokumentu.

Navodi se da od ukupno 50 analiziranih televizijskih oglasa, njih devet, ili 18 odsto je imalo makar jedan stereotip.

“Posmatrajući po kategorijama proizvoda stereotipi su registrovani u oglasima koji se odnose na automobilsku industriju, proizvode za domaćinstvo, energiju, hranu i piće, ljepotu i ličnu higijenu. Od ukupno 50 analiziranih oglasa, u devet je zabilježeno 12 stereotipa (u tri oglasa su zabilježena po dva stereotipa). Od prepoznatih 12 stereotipa, 10 se odnosi na žene i dva na muškarce”, precizirano je u analizi.

PODGORICA, 12.11.2018. – VD stanje u Javnom servisu Crne Gore biće okončano uskoro izborom generalnog direktora Radio-televizije Crne Gore. Budući da je nedavno istekao rok za dostavljanje kandidatura za tu primamljivu poziciju, ukoliko stvari budu tekle normalnim tokom, za očekivati je da generalni direktor bude izabran tokom decembra. 

Bilans je takav da se za fotelju najodgovornijeg čovjeka nacionalnog javnog emitera nadmeću pet kandidata: trenutni rukovodilac Božidar Šundić, direktor Televizije Nikšić Milutin Stijepović, bivši direktor Pobjede Dragoljub Šarović, spiker Radio-televizije Crne Gore Branislav Nikezić iz Bara i Željko Đukić iz Bijelog Polja.

Sva potrebna dokumentacija dostavljena je pravnoj službi RTCG na rasmatranje, koja će potpune kandidature proslijediti Savjetu RTCG na dalje odlučivanje. To tijelo će zatim zakazivati intervjue sa kandidatima, od kojih će biti traženo da predstave programe razvoja RTCG. Nakon toga slijedi zakazivanje sjednice Savjeta, na kojoj će većinom glasova biti i odlučeno ko će kormilo Javnog servisa voditi u naredne četiri godine.

Konkurs za generalnog direktora raspisan je 5. oktobra i trajao je mjesec dana.

Statutom Radio-televizije Crne Gore predviđeno je da Savjet te medijske kuće odluku o izboru generalnog direktora donese u roku od 30 dana od dana isteka roka za dostavljanje prijava na konkursu.

Šundić je na poziciji vd generalnog direktora od juna, kada je smijenjena Andrijana Kadija nakon nešto malo duže od godinu dana rukovođenja. Prije nje, sa te pozicije je smijenjen i Rade Vojvodić. On je prije smjene uspio da izbori puni mandat na čelu RTCG, što mnogima do sada nije pošlo za rukom.

PODGORICA, 31.10.2018. – “Video killed the radio star” – naziv je pjesme koju je još 1979. objavio britanski bend “The Buggles”, lamentirajući nad zlatnim dobom radija, kada su se čitave porodice skupljale ispred tog čuda tehnike, koje je kroz glas i zvuk donosilo muziku i najnovije informacije u domove širom svijeta. Gotovo četrdeset godina kasnije, iako gubi trku sa modernim tehnologijama, radio opstaje.

Crna Gora bila je pionir u emitovanju radio – telegrafskog signala u ovom dijelu Evrope. Sa brda Volujica kod Bara, prvi put na Balkanu, emitovan je radio signal. Vijestima i izvještajima sa ratišta 27.11.1944. godine, oglasilo se Radio Cetinje, današnji Radio Crne Gore.

U međuvremenu se, ipak, mnogo toga promijenilo. Sa radio talasa nekada su se obraćali državnici, objavljivali se ratovi, pratilo se slijetanje čovjeka na Mjesec, dok se u savremenoj Crnoj Gori radio, čini se, sve više doživljava kao razbibriga i zabavljač.

Publiku radija, po svemu sudeći, opredeljuje muzika. Tome u prilog govori i činjenica da kod nas dominiraju radio stanice koje emituju uglavnom muzički program. Prema podacima Agencije za elektronske medije iz marta 2017.godine, u Crnoj Gori postoji 36 komercijalnih radio emitera, od kojih 4 nemaju nikakve informativne sadržaje, dok kod ostalih informativu čine kratke vijesti, toliko kratke i neupadljive da ih gotovo i prečujemo. Ostatak govora svodi se na reklame, nagradne igre, servisne informacije i poneku trivijalnost. U prosjeku, na sedmičnom nivou, program komercijalnih radio emitera čini 77% muzike.

Lokalni  radio emiteri, kojih u Crnoj Gori ima 14, dnevno emituju približno 7 sati različitih   govornih sadržaja (informativnih, sportskih, kulturnih…), dok ostatak programa podrazumijeva muziku.

Informativni program predstavlja dominantnu karakteristiku radijskog Javnog servisa, i to Prvog programa Radija Crne Gore. Za razliku od Drugog kanala, Radija 98 u čijem programu dominira muzika,  Prvi kanal dnevno emituje 13,5 sati različitih sadržaja (informativa, kulturno-umjetnički, dokumentarni, naučno-obrazovni, sportski, radio drame…). Iako je slušanost Radija Crne Gore, prema istraživanju agencije Defacto objavljenom u avgustu 2017.godine za potrebe Javnog servisa, u odnosu na 2016.  porasla, podaci kažu da nacionalni Radio redovno sluša svega 8,4% ispitanika,  povremeno 27%, rijetko 17,8%, nikada čak 46,9% anketiranih.

Kako se nacionalni radio po povjerenju i slušanosti kotira u odnosu na komercijalnu konkurenciju – pitanje je, kojim se to istraživanje nije bavilo. Pokazalo je, međutim, da se radio kao medij sluša češće nego godinu ranije. Polovina ispitanika kazala je da je najstariji elektronski medij slušala u posljednja 24 časa, dok se 2016. tako izjasnilo njih 37,3%. Očekivano, radio se najčešće sluša u kolima, redovno to čini 25,6%, povremeno 39,9 % anketiranih. Kod kuće radio povremeno sluša 37,4%, redovno 15,9%. Zanimljiv je podatak o slušanosti radija online. Iako mnogi smatraju da je budućnost radija upravo na internetu, podaci govore suprotno, bar kada je riječ o Crnoj Gori. Radio online redovno sluša svega 8,2% građana, povremeno 16,5%, nikada čak 69,7%. Situacija u svijetu je, međutim, drugačija. Najveća britanska istraživačka agencija u oblasti medija, RAJAR  saopštila je da se u Engleskoj za konzumiranje radija na internetu opredjeljuje čak 20% odraslih slušalaca. Istraživanja kažu da su te cifre i u Americi skočile trostruko, baš kao i broj onih koji se informišu preko interneta. Ta brojka porasla je i u našoj zemlji, ali se Crnogorci i dalje, pokazuje istraživanje Agencije Defacto, najčešće informišu preko televizije, 62,2%, slijede portali  sa 34,1 %, štampa 2,7, dok je radio na dnu ljestvice sa 0,6%.

Kada se uzmu u obzir svi dostupni podaci, radio se sluša i dostojanstveno nosi sa televizijskom i online konkurencijom, ali zabrinjava  pad informativnosti i aktuelnosti govornih sadržaja.

Izostanak mlađe publike nesumnjivo je crna rupa kako naše, tako i svjetske radiofonije, te je ključ, po mnogima, u privlačenju mlađih slušalaca. Samo 20 godina unazad radio je bio glavni izvor novih saznanja o muzici, ali je tu ulogu preuzeo Internet.

Zato bi radio trebalo da iskoristi internet za vlastite medijske potrebe. Tako su danas u ponudi podcasti, servisi na zahtjev, te streamovi, koje bi valjalo upotrijebiti u prave svrhe. Ni to nije sve. Primjera radi, BBC čiji je drugi kanal, uprkos oštroj komercijalnoj konkurenciji, najslušaniji u Britaniji,  zagovara povratak kontakt-programu čiji su domaćini iskusni radijski novinari-voditelji. Zvuči logično, imajući u vidu da je baš taj format javne rasprave o aktuelnim temama u kojoj je voditelj aktivan sudionik, upravo i donio popularnost radiju. Povratak starim formatima ili kreativna upotreba modernih tehnologija – stvar je izbora, ali se najstariji elektronski medij nikako ne bi smio predati.

 Ovaj tekst je proizveden u okviru projekta Regionalna platforma za zagovaranje  medijskih sloboda i bezbjednosti novinara na Zapadnom Balkanu uz finansijsku podršku Evropske Unije. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost Sindikata medija Crne Gore i autora i ni u kom slučaju ne odražava stavove Evropske unije.

PODGORICA, 29.10.2018. – Suđenje Dušku Martinoviću i ostalim okrivljenima, koji su optuženi za međunarodni šverc kokaina, heroina i marihuane, te stvaranje kriminalne organizacije, nastavljeno je 22. oktobra u podgoričkom Višem sudu.

Iskaz je dao Jonuz Hadžibeti, koji je obuhvaćen optužbom specijalnog tužioca, a koji je u avgustu  uhapšen u Štokholmu na osnovu potjernice Interpola Podgorica, a zatim izručen Crnoj Gori.

Hadžibeti je negirao krivicu i rekao da neće odgovarati na pitanja tužiteljice zbog toga što mu je sa svjedokom saradnikom Naserom Selmanovićem “spakovala optužnicu”.

Kazao je i da je normalno napustio zemlju sa svojim pasošem i otišao za Švedsku. Razvoj događaja u Crnoj Gori ga je primorao da ostane u Švedskoj: “Kada sam vidio da su uhapsili Jova Martinovića koji nema nikakve veze sa ovim, onda sam pomislio šta tek mene čeka i ostao sam tamo”.

On je negirao i da ga je novinar Jovo Martinović upoznao sa prvooptuženim Duškom Martinovićem, kazavši da su se oni već znali sa izdržavanja prethodne kazne u zatvoru u Spužu.

Hadžibeti je tražio da se suoči sa svjedokom saradnikom. A to će se desiti na idućem ročištu koje je zakazano za 5. novembar. Ovonedjeljno suđenje je bilo i “jubilarno” jer su se navršile ravno tri godine od hapšenja novinara Martinovića.

Duško Martinović, Vaso Perović, Marko Šaković, Igor Vušurović, Milan Marić, Jovo Martinović i Branka Stanišić optuženi su za kriminalno udruživanje i šverc kokaina, heroina i marihuane.

Novinar Jovo Martinović tereti se da je navodno “umrežio” kriminalce i posredovao u prodaji droge. Uhapšen je u oktobru 2015, u pritovoru je proveo više od godinu dana, a mjesecima nije znao zašto ga optužuju. Brojne domaće i inostrane svjetske organizacije za slobodu izražavanja i zaštitu novinara, zahtijevale su da se novinar brani sa slobode, kao i da mu se omogući pravedno suđenje.

PODGORICA, 28.10.2018. – Namjera lokalne samouprave u Beranama da u tom gradu otvore lokalnu televiziju od skoro je formalizovana Predlogom odluke o osnivanju lokalnog javnog emitera Radio televizija Berane, koji će se pred odbornicima lokalnog parlamenta naći već u ponedjeljak, 6. novembra.

U tom gradu trenutno djeluje lokalni javni emiter Radio Berane, i ukoliko odbornici daju zeleno svijetlo predlogu rukovodstva Opštine, Berane će po prvi put dobiti i televiziju.

Predlog odluke o osnivanju lokalnog javnog emitera Radio televizija Berane predviđa i obavezno finansiranje od strane Opštine, koje će dodatno biti precizirano potpisivanjem ugovora sa novim rukovodstvom tog medija.

Međutim, većina zaposlenih  i menadžment lokalnog radija nijesu baš oduševljeni tom idejom. Oni su prilikom nedavne posjete predstavnika Sindikata medija Crne Gore saopštili da nijesu protiv daljeg razvoja i jačanja njihovog medija, ali da brinu za opstanak i pitaju se – kako će opština moći da finansira televiziju, koja je mnogo skuplji medij, ako već godinama ne može da stabilizuje stanje u radiju. Zaposlenima u Radio Berane trenutno se duguje sedam zarada.

Iz lokalnog medija nude i drugo rješenje: umjesto otvaranja televizije, predlažu dalje jačanje portala radija Berane, koji se pokazao kao pun pogodak i već bilježi značajan broj posjeta. Sa mnogo manjim ulaganjima u portal, na njemu bi se obezbijedila i značajna količina video sadržaja što bi bilo mnogo isplativije od otvaranja televizije a ostvarilo bi sličan efekat za informisanje građana.

Posebno je problematično što su zaposleni u radiju kao i menadžment potpuno neinformisani o tome šta se sprema.

Međutim, nije prvi put da lokalna samouprava zaposlene u lokalnom javnom emiteru nije informisala o najavljenom otvaranju televizije. U sličnoj situaciji su i zaposleni u Radiju Herceg Novi, gdje je takođe planirano osnivanje Radio televizije Herceg Novi, a da su oni kojih se to najviše tiče ostali uskraćeni za informacije.

Stanje u lokalnim javnim emiterima godinama unazad je veoma loše, gotovo svi se nalaze u finansijskim problema, a rijetki su u kojima se zaposlenima redovno isplaćuju zarade.

PODGORICA, 22.10.2018. – Svaki treći student novinarstva ne želi da bude novinar. To je rezultat istraživanja Sindikata medija Crne Gore (SMCG) sprovedenog uz pomoć Fakulteta političkih nauka, objavljenog u aprilu 2018.

Istraživanje je pokazalo da mladi upisuju novinarstvo jer percipiraju tu profesiju kao društveno važnu, ali, istovremeno, uočavaju da „nije profitabilna“. Iz tog razloga žele da rade u PR-u ili srodnim, ali bolje plaćenim oblastima.

Takođe, objavljeno je da svaki treći student u budućnosti sebe vidi kao novinara na televiziji, u zabavnom programu.

U toku jedne diskusije na Fakultetu političkih nauka (na smjeru za medijske studije) o razlikama između kvalitetnog i tabloidnog novinarstva, grupa studenata postavila je sljedeće pitanje: Zašto bismo pisali kvalitetno, kada takve tekstove niko ne čita, a i manje se zaradi? Studenti su, gledano isključivo očima tržišne logike, postavili racionalno pitanje. Oni su, međutim, postavljajući takvu formulaciju zanemarili pojmove etike i integriteta. I, najzad, su (vjerovatno nesvjesno) postavili veliko pitanje – problem vrijednosti.

Svijet informacija je ogroman (beskonačan?). Zašto, u moru svih tih žutih, crnih, polovičnih, pristrasnih tekstova, lažnih vijesti i sl. kvalitet treba da ispliva – to je, u stvari, pitanje koje zaslužuje odgovor.

Činjenica da kvalitet teže i rjeđe isplivava utiče na motivaciju budućih novinara. Više od polovine anketiranih studenata smatra da je položaj novinara u Crnoj Gori nezadovoljavajuć ili loš. Oni jasno uočavaju (naročito studenti starijih generacija) da baviti se kvalitetnim novinarstvom znači više učiti, istraživati i raditi, a manje zaraditi ili – biti u opasnosti. Nažalost, za neke od njih, traženje rješenja se tu završava.

Naša je obaveza da studentima ponudimo drugačiji odgovor na pomenuto, važno pitanje. Stanje u praksi nam, međutim, stalno odmaže, a problem je širok, sistemski.

Socijalni položaj novinara: Izvještaj “Socijalni položaj novinarske profesije u Crnoj Gori” koji je objavio Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) u saradnji sa Organizacijom za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) prije četiri godine, ukazao je na neke od problema s kojima se novinari svakodnevno suočavaju (nijesu organizovani i ujedinjeni u stručna tijela i sindikat, značajan procenat zaposlenih nije osiguran, prekovremeni rad nije uvijek plaćen itd.). Prema podacima iz tog istraživanja, prosječna neto plata novinara u Crnoj Gori bila je oko 470 eura. U novijem istraživanju, “Indikatori nivoa medijskih sloboda i bezbjednosti novinara”, iz 2016. godine, takođe se navodi da su primanja novinara niža od državnog prosjeka.

Sloboda medija: Prema Izvještaju Reportera bez granica o slobodi medija (2018.), Crna Gora se nalazi na 103. mjestu, od 180 rangiranih zemalja svijeta. U Izvještaju se navodi da su vlasti “pojačale pritisak na javnog emitera – RTCG”, da u prethodnoj godini “nije kažnjen nijedan fizički napad na novinare”, da je jedan od glavnih problema autocenzura…

Medijska (ne)pismenost: Balkanske zemlje, ako je suditi po istraživanju Instituta za otvoreno društvo u Sofiji, nijesu sposobne da se odupru takozvanim lažnim vijestima. Crna Gora se, na listi od 35 zemalja, našla na 31. mjestu. Sedam regionalnih organizacija za razvoj medija u periodu od 2018. do 2021. planira da realizuje projekat “Mediji za građane – građani za medije”. U februaru 2018, Agencija za elektronske medije (AEM) Crne Gore i UNICEF započeli su kampanju medijske pismenosti “Birajmo šta gledamo”. Cilj kampanje je da utiče na svijest o važnosti odabira medijskih sadržaja za djecu. Efekte pomenutih projekata tek ćemo mjeriti.

Nakon pregleda svih ovih podataka, ponovo se vraćamo studentima. Da li je Fakultet političkih nauka iznjedrio kadrove koji ne uspijevaju da se izbore s negativnim pojavama u društvu i profesiji ili su mladi, školovani, novinari zaista nemoćni pred sistemom?

Institut za medije Crne Gore uradio je, prije dvije godine, “Istraživanje o potrebama u obrazovanju novinara i medijskoj pismenosti u Crnoj Gori”. Tadašnji vršilac dužnosti direktora Instituta, Vladan Mićunović, kazao je da “ne može dovesti u vezu studije žurnalistike i poboljšanje kvaliteta novinarstva u Crnoj Gori”. Stručnjaci intervjuisani u pomenutom istraživanju takođe su primijetili da menadžment medija ne ulaže dovoljno u obrazovanje svojih zaposlenih.

O obrazovnim standardima se, dakako, mora kontinuirano raspravljati. Ali, iz vida ne bi trebalo gubiti sljedeće: Sama riječ “obrazovanje” upućuje na pojmove etike i integriteta (“obraz”). Studente je, osim praktične pripreme za “rad na tržištu” potrebno pripremiti za etičke dileme u profesiji, ali i van nje. Sistem obrazovanja je, ipak, različitim reformama u posljednjih nekoliko godina, odabrao put “tržišne logike”. U takvom sistemu, studentima novinarstva “nijesu potrebne” discipline koje izgrađuju svjesnog čovjeka, koji kritički prosuđuje, koji razumije suštinu slobode.

Ako studentima novinarstva ne pokažemo šta je vrijednost, te zbog čega je ispravan i slobodan rad, i kad nije dovoljno plaćen, bolji od lošeg rada, kakvo će biti novinarstvo budućnosti? I kakve ćemo posljedice svi trpjeti?

Dragana Žarić, saradnica u nastavi na Fakultetu političkih nauka u Podgorici

 Ovaj tekst je proizveden u okviru projekta Regionalna platforma za zagovaranje  medijskih sloboda i bezbjednosti novinara na Zapadnom Balkanu uz finansijsku podršku Evropske Unije. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost Sindikata medija Crne Gore i autora i ni u kom slučaju ne odražava stavove Evropske unije.

PODGORICA, 11.10.2018. – Napad na novinarku “Vijesti” Oliveru Lakić ne smije proći nekažnjeno. To je istovremeno napad na sve novinare, poručio je predstavnik OEBS-a za slobodu medija Arlem Dezir, na Međunarodnoj konferenciji o medijskoj održivosti i uspješnim modelima medijskog poslovanja koju je organizovala Misija OEBS-a u Crnoj Gori.

“Oni koji su počinili krivično djelo prema novinarima moraju biti izvedeni pred lice pravde”, poručio je predstavnik OEBS-a.

Premijer Duško Marković kazao je da kompletan bezbjednosni sektor ima jasan nalog da istraži do kraja svako ugrožavanje bezbjednosti novinara, da traga za počiniocima 24 sata svakog dana, i da nijedan takav slučaj ne smije biti arhiviran bez konkretnog policijskog, tužilačkog i sudskog razrješenja.
“Jednostavno – ko god da su počinioci i nalogodavci, gonićemo ih do sudnjeg dana”, poručio je Marković.