SARAJEVO, 27.07.2018. – Regionalna platforma Zapadnog Balkana za zagovaranje slobode medija i bezbjednosti novinara, koja zastupa više od 8000 članova, snažno osuđuje fizički napad na novinare portala Klix.ba i Al Džazira Balkans, koji se desio tokom protesta demobilisanih bivših ratnih boraca, održanog juče 26. jula u Sarajevu.

Jedna od demonstrantkinja, Esma Turulja, napala je reportera sa metalnom šipkom, nanijevši mu lakše fizičke povrede. Posebno zabrinjava to što je kasnije hvalila svoj primitivni čin, pominjući novinare drugih medijskih kuća sa kojima je namjeravala da se “obračuna”. Napadnut je i novinar Al Džazira Balkans, nakon što je pokušao da spriječ napad na svog kolegu iz Klix.ba.

Dan nakon demonstracija, portal Klix.ba dobio je prijetne i uvrede putem telefona od muškarca koji se predstavio kao jedan od demonstranata.  Kako je navela Borka Rudić, Generalna sekrtarka Udruženja BH novinari: “Udruženje BH novinari snažno osuđuje ovaj napad. Jasno je da je ovo bio planirani napad na novinare, kako bi ih spriječili da otkriju šta se dešavalo na protestu. Zato mi tražimo hitnu i efektivnu istragu napada i da se pošalje jasna poruka demonstratorima, kao i građanima BIH. Nasilje nad novinarima je krivično djelo koje će biti kažnjeno u skladu sa postojećim zakonima.”

Regionalna platforma podržava napore Udruženja BH novinari u cilju zaštite slobode medija i bezbjednosti novinara u BiH. Podsjećamo da je ovo treći napad na novinare koji su izvještavali sa demonstracija demobilisanih bivših ratnih veterana tokom 2018. godine. Novinari portala Bljesak su napadnuti na graničnom prelazu između Hrtvatske i Bosne, Bijača a novinar Marko Divković, dopisnik RT BH i predsjednik Udruženja BH novinari su napadnuti u Tuzli. Ovo je, takođe, četvrti fizički napad od početka 2018. godine na novinare u Bosni i Hercegovini.

Osim toga što predstavlja krivično djelo i kršenje medijskih sloboda u demokratskom društvu, ovaj napad utiče na profesionalno informisanje javnosti o protestima, kao i zahtjevima za zaštitu prava i položaja demobilisanih bivših ratnih boraca Federacije Bosne i Hercegovine.

Udruženje/Udruga BH Novinari poziva udruženja i organizacije demobilisanih ratnih veterana da osude i preveniraju nasilje nad novinarima koji izbještavaju sa demonstracija i da obezbijede bezbjedno i profesionalno izvještavanje sa protesta koje organizuju.

Svaki napad na novinare je napad na javni interes, demokratiju i prava svih građana.

Skopje – Beeograd – Podgorica – Priština – Sarajevo – Zagreb, 27.07.2018.

Udruženje/Udruga BH novinari

Sindikat medija Crne Gore

Hrvatsko novinarsko društvo

Udruženje novinara Kosova

Udruženje novinara Makedonije

Nezavisno udruženje novinara Srbije

PODGORICA 27.07.2018. – Opština Pljevlja nedavno je raspisala tender kojim planira nabavku opreme za Radio televiziju Pljevlja, vrijedne 170.000 eura.

Prostorije tog lokalnog emitera potpuno su uništene u požaru koji je izbio 22. maja ove godine.

Tenderom je predviđena nabavka novih kamera, mikseta, kompjutera, televizora, studijskih reflektora i druge neophodne opreme, ali i građevinsko-zanatski radovi u Akademskom centru, gdje su nove prostorije te televizije.

Imajući u vidu neophodnost da se RTV Pljevlja što prije obezbijede uslovi za rad, lokalne vlasti su propisale skraćeni rok podnošenja ponuda od 22 dana, tako da je javno otvaranje ponuda planirano za 15. avgust.

Vještaci su utvrdili da je vatromet, ispaljivan povodom Dana nezavisnosti sa krova zgrade, izazvao požar. Vještak protiv požarne zaštite Radovan Popović u nalazu pojašanjava da je požar nastao kao posljedica sagorijevanja papirne ambalaže iz kojih je ispaljivan vatromet, takozvanih baterija.

Još nije poznato kada će RTV Pljevlja ponovo početi sa radom, a zaposleni u tom mediju trenutno putem Jutjub kanala emitiju informativnu emisiju Pljevaljska hronika. Od nedavno, emisiju je moguće gledati i na TV ekranima.

Nedavno je na donatorskoj večeri koja je organizovana u pljevaljskoj Milet bašti prikupljeno oko 130.000 eura za RTV Pljevlja.

PODGORICA 24.07.2018. – U toku je izrada nacrta novog Zakona o medijima, a kočnica za sada su različiti stavovi u radnoj grupi o Fondu za finansijsku podršku pluralizma medija. 

U Direktoratu za medije tvrde da postojeće razlike nijesu suštinske, te da će zakon donijeti progres u ovoj oblasti. U nevladinom sektoru smatraju da ima dobrih rješenja, ali da nijesu ključna za napredak.

Direktor Direktorata za medije i predsjednik radne grupe Željko Rutović rekao je da predlog nacrta Zakona ima niz novih demokratskih instituta: Fond za finansijsku podršku medijima, dužna novinarska pažnja, zaštita prava novinara, definisanje internet medija. Dodaje da će novi Zakon donijeti progres u kreiranju ambijenta za slobodan rad medija.

“Nama je ovdje važno kao predlagaču, kao Vladi Crne Gore da to bude usklađeno sa visokom međunarodnom praksom i da to ima svoje monitorovanje u konačnoj ekspertizi Savjeta Evrope, OSCEa i Evropske komisije”, kaže Rutović za RTCG.

Članica radne grupe iz nevladinog sektora Ana Nenezić ipak ne vjeruje da će zakon donijeti značajnije promjene, iako ističe da ima dobrih rješenja koja se posebno odnose na zaštitu novinara.

Podsjeća da je prije svega trebalo uraditi analizu stanja i utvrditi ključne probleme.

“A tek onda da pristupimo izradi i da formulišemo zakone na način kako će zaista moći da daju doprinos i stvore osnov za rad medija, a ne da simuliramo reformu i donosimo rješenja koja jesu potrebna ali nijesu ključna u ovom trenutku da bi mogao da se napravi neki napredak”, ocijenila je Nenezić.

Rutović objašnjava da, iako se radna grupa saglasila o najvećem dijelu, stavovi o Fondu za finansijsku podršku medijima jesu različiti, ali, kako tvrdi, ne urušavaju sami koncept.

“Određeni subjekti smatraju da novac treba dijeliti Vlada recimo ministarstvo kulture. Mi to u ministarstvu kulture ne smatramo. Smatramo da je to, shodno važećoj preporuci Savjeta Evrope, pitanje funkcionalne operativne autonomije nezavisnog regulatora i nezavisnih komisija koji će na transparentnim procedurama dijeliti taj novac”, rekao je Rutović.

Nenezić ističe da je osnivanje Fonda prilika da se omogući pristup podacima o načinu na koji država dijeli novac medijima.

“Nijesmo naišli na otvorenost radne grupe da razgovara o kriterijumima, dakle kako ćemo mi taj novac raspoređivati”, kazala je Nenezić.

Marijana Camović iz Sindikata medija kritikuje rješenje da se štampanim medijima novac dijeli bezuslovno, i zalaže se za projektno finansiranje.

“Treba pomoći medije, ali treba znati zašto, šta oni nude zauzvrat i zašto je baš bitno da određeni medij za koji program za koji sadržaj dobija novac građana”, kazala je Camović.

Ističe da novim zakonom treba da se eliminiše autocenzura i novinarima garantuje sloboda da rade u javnom interesu.
U Direktoratu za medije zaključuju da brzina donošenja zakona neće biti imperativ u odnosu na kvalitet. Dodaju da će javna rasprava o nacrtu Zakona biti održana na jesen, dok će Vlada predlog utvrditi krajem godine.

PODGORICA 20.07.2018. – Savjet Agencije za elektronske medije (SAEM) izdao je saglasnost za promjenu vlasničke strukture televizije Pink M, koju će preuzeti privredno društvo Direct Media d.o.o. iz Beograda.

Kako je saopšteno iz Savjeta, donijeli su ovakvu odluku jer je utvrđeno da planiranom promjenom vlasničke strukture neće doći do kršenja odredbi Zakona o elektronskim medijima.

Agencija je u prvom polugođu ostvarila prihod od 473.010,58 eura, sa ukupnim rashodom od 385.824,83 eura, što znači da je ostvarena pozitivna razlika u iznosu od 87.185,75 eura.

PODGORICA 17.07.2018. – Iako su neprofitni mediji oslobođeni uticaja države i biznisa i predvodnici su pluralizma u današnjim društvima, oni još nijesu uspjeli u potpunosti da obezbijede održivost i budu istinska alternativa javnim i komercijalnim medijima.

U postjugoslovenskim zemljama model medija civilnog društva nije previše rasprostranjen niti je razvijen sistem koji bi omogućio stabilno finansiranje i nesmetan rad novinara. Taj model je jedino u Hrvatskoj donekle zaživio jer je najprije kroz program Nacionalne zaklade za civilno društvo, a onda kroz nadležnost Ministarstva kulture nekoliko godina izdvajan novac iz budžeta za rad neprofitnih medija. Međutim, promjenom vlasti i dolaskom HDZ-a dolazi i do ozbiljnih poteškoća, pa je i u ovoj zemlji finansiranje neprofitnih medija sada u zastoju. Zbog nedostatka sredstava bili su prinuđeni da vode „crowdfunding“ kampanje ili da obustave svoj rad.

Kolika je važnost postojanja ovakvih medija u zemljama koje se suočavaju sa polazirovanim medijskom scenom, porastom lažnih vijesti, uredničkim pritiscima na medije i lošom ekonomskom situacijom, opisuje Dinko Gluhonjić u knjizi “Mediji civilnog društva – uputstvo za upotrebu” koju je izdalo Nezavisno društvo novinara Vojvodine.
“Oni su od velikog značaja za manjinsko, višejezično, regionalno i lokalno informisanje, ali i jedini su model medija koji može efikasno popuniti praznine u informisanju na lokalnom i regionalnom nivou, nakon gašenja ili najavljenih gašenja mnogih medija posle traljave privatizacije. Zbog toga treba neprestano raditi na ohrabrivanju novinara koji su ili ostali bez posla u procesu kontroverznih privatizacija ili ne žele da trpe cenzorske pritiske, da osnivaju medije civilnog društva i da uče o načinima kako obezbediti održivost takvih medija.(…) Takvi mediji, za razliku od komercijalnih i stranačkih medija, imaju agendu posvećenu javnom interesu u sferi javnog informisanja, što je jedna od ključnih stvari za proces demokratizacije zemlje, ali i za očuvanje osnovnih vrednosti novinarstva kao profesije. iako su dometi ograničeni“.
Upravo u tim ograničenim dometima leži dio problema. Njihov opstanak je i u Srbiji, na Kosovu, u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, ali i u Crnoj Gori, mahom zasnovan na projektnom finansiranju koje im omogućava preživljavanje u određenom vremenskom periodu. Zato se u slučaju medija civilnog društva teško može govoriti o tradicionalnom, dnevnom novinarstvu, ali i o sigurnom poslu u kojem su obezbijeđena sva radna prava novinara.

MALO ZAPOSLENIH, MNOGO POSLA
Novinari koji rade u neprofitnim medijima nerijetko imaju honorarne ugovore uz koje im se ne plaća osiguranje, a rade i više od osam sati dnevno. Uz novinarski posao, često pišu projekte i rade sve ostale administrativne poslove koji su tipični za nevladine organizacije. Mediji civilnog društva u Srbiji uglavnom imaju po nekoliko zaposlenih i fokusirani su na određene teme. Dio novinara koji je bio prisiljen ili dobrovoljno odlučio da napusti javni sektor i komercijalne medije, odlučio je da preko neprofitnih medija pokuša da nastavi da se bavi svojim poslom. Nerijetko, takvi mediji se zasnivaju na entuzijazmu i strasti osnivača.
“Nama je ubijanje lokalnog medija bio podstrek da pokrenemo nešto svoje. U prvo vreme je funkcionisalo, ali smo u međuvremenu shvatili da moramo i od nečega da živimo. Medij još uvek radi, ekipe su se smenjivale, ali se uvek vrti dvoje- troje ljudi koji rade glavni posao. No, od ovoga zaista ne može da se živi. Neki projekti su nam prolazili, ali to nije dovoljno ni za približno pristojan život. Zbog toga smo prinuđeni da radimo nešto drugo što nema veze s novinarstvom. Ja se, recimo, danju bavim administracijom u jednoj firmi, a onda kad dođem noću kući – pišem. Pitanje je dokle je to izvodivo”, kaže naša sagovornica iz neprofitnog medija koja je željela da ostane anonimna.
Ni u Makedoniji nije bolja situacija. Samo dio portala ima profesionalan pristup novinarima: radnička prava se u potpunosti poštuju, imaju dostojanstvene plate, regulisan servis i druge zakonom garantovane operativne troškove, ali su uslovi rada polu-profesionalni, s obzirom na praksu da mnogi od tih portala rade u iznajmljenim stanovima.
“Prema sindikatima i profesionalnim udruženjima, radna prava u Internet medijima su na najnižem nivou u medijskoj industriji. Što se tiče organizovanja sindikata u internet medijima, stvari su ovde lošije, toliko da ih je teško upoređivati i sa mejnstrim medijima”, kažu sindikati iz Makedonije.
U online medijima u ovoj zemlji postoje određene specifičnosti, koje su drugačije od klasičnog novinarstva, jer ljudi koji u njima rade nisu nužno fizički prisutni u redakcijama, rade uglavnom na osnovu sporazuma o autorskim pravima, i najčešće su u prekarnom položaju.
„Nemaju sigurnost i ne mogu da se bore za svoja radna prava jer neki od njih u stvari nemaju posao, nego privremeni angažman koji, kao što je sindikat informisan, bude prekidan porukom preko mobilnog telefona”, kaže predsednica sindikata makedonskih novinara Tamara Čausidis. Mlada novinarka koja je za šest godina radila na nekoliko uticajnih portala, prenosi iskustvo eksploatatorskog odnosa vlasnika, koji su cijenjeni novinari sa dugogodišnjim iskustvom.
„Od kad sam u novinarstvu, nisam dobila naknadu za prekovremeni rad, vikende i praznike. Prava radnika se ne poštuju, a mi ih ni ne znamo. Osećamo se eksploatisanima“, kaže naša sagovornica.

NEJASNA LINIJA RAZGRANIČENJA MENADŽER – UREDNIK
Sa sličnim problemima se suočavaju i novinari neprofitnih medija u Bosni i Hercegovini koji ukazuju i na nedostatak jasne odvojenosti između uloga menadžera i urednika, što uveliko može da utiče na novinarsku nezavisnost.
„Na sastancima koji su namijenjeni novinarima za razmjenu ideja i mišljenja, pojavljuju se menadžeri neprofitnih medija, te je njihovu poziciju u takvim trenucima teško definisati“, smatra jedan od novinara iz BiH.
Taj problem prepoznaju i novinari u Srbiji koji smatraju da postoji unutrašnje nerazumevanje onih koji rade u civilnom sektoru prema samim novinarima i njihovoj profesiji. Nerijetko se menadžment nevladinih organizacija miješa u rad redakcije, ili se od novinara očekuje da rade i druge poslove potpuno nevezane za njihovu profesiju. Prema riječima naših sagovornika, čak i kad medijske kuće vode cijenjeni, nezavisni novinari, u redakcijama se odluke donose na vrhu. “Većina naših medija, bar onih koji se kite etiketom ‘nezavisni’, izuzetno su hijerarhijski ustrojeni i često se čeka odluka sa ‘vrha’ za temu kojom biste se bavili – naravno, ne političkog, nego uredničko-vlasničkog”, kaže jedan od novinara koji je bio zaposlen u nekoliko neprofitnih medija.
U slučaju problema sa menadžmentom i uredništvom, novinari neprofitnih medija nemaju od koga tražiti zaštitu.
“Vrlo bitna stvar u neprofitnim medijima je da na visokim funkcijama, kao što su direktor ili urednik, budu osobe koje su adekvatne da obavljaju te funkcije”, kaže novinarka koja je napustila neprofitni medij u BiH nakon što je postala žrtva mobinga, kao i brojne druge kolege iz te redakcije.
Naši sagovornici, ipak, smatraju da neprofitni mediji često sebi mogu dozvoliti potpunu nezavisnost od domaćih političkih elita, te su zaštićeni od ekonomskih pritisaka koji dolaze od oglašivača.
“U privatnim medijima, vlasnici se ponašaju kao mali bogovi – imao sam sreću da sam se jako kratko zadržao u privatnom sektoru, pa se nisam dugoročno izlagao ‘vedrenju i oblačenju’… Neprofitni mediji su možda i u najboljem položaju, jer privlače i kvalitetne profesionalce, te postoji novac, kao i prilika da se mediji specijaliziraju za ono što nam fali u javnim ili privatnim medijima – od istraživačkog novinarstva do factcheckinga”, kaže Aleksandar Brezar, koji je u svojoj dvije decenije dugoj karijeri imao prilike raditi za privatne, javne i neprofitne medije.

NEIZVJESNOST POSLA
Za razliku od BiH u kojoj ima donatorskog novca za medije civilnog sektora i u kojoj novinari neprofitnih medija često zarađuju više nego zaposleni u javnim ili komercijalnim medijima, u Crnoj Gori su donacije za ovu oblast rijetke. Uz to, ni zakon ne prepoznaje ove medije. Institucije u toj zemlji se i dalje pridržavaju starih propisa koje ovaj segment medija prepoznaje kao elektronske publikacije i ne odvajaju posebna sredstva iz budžeta za njihov rad.
Pored ovog problema, naši sagovornici iz neprofitnih medija, koji su vrlo rijetki u ovoj zemlji, kažu da se suočavaju sa istim problemima kao i njihove kolege iz javnog ili profitnog sektora.
„I jedni i drugi slabo zarađuju (čast izuzecima), i jedni i drugi muku muče da dođu do informacija koje čuvaju kerberi partikularnih interesa, i jednima i drugima je posao neizvjestan i nije cijenjen“, smatra Duško Vuković, osnivač PCNEN-a (Prvih crnogorskih nezavisnih elektronskih novina).
Ipak, slobodni novinari ili novinari koji rade u neprofitnim medijima na Kosovu imaju status “jedini pravi novinari u zemlji” i takva pozicija ih je dovela do toga da sada nisu u mogućnosti da se razvijaju i šire svoj rad.
Oni uglavnom uspijevaju da postignu dobru i efikasnu pokrivenost nekih tema, a ništa ili vrlo malo o drugim značajnim pitanjima, ne pružajući na taj način redovno i sveobuhvatno izvještavanje o događajima i političkim dešavanjima u zemlji. Takođe, u ovoj zemlji, ali i ostalim bivšim jugoslovenskim zemljama, neprofitnim medijima se zamjera i to da isuviše liče na think tank-ove ili druge organizacije civilnog društva. Razlog je taj što su poput većine nevladinih organizacija, često uključeni u projekte sa fokusom na monitoring, istraživanje i analizu, ne uspjevajući da ovo istovremeno pretvore u “novinarski sadržaj”.
“Ja sam se zaposlio u mediju kao novinar. Zbog dobrog poznavanja engleskog jezika – iako moj medij ne objavljuje na engleskom – bio sam zadužen za praćenje suđenja koja se održavaju pri misiji Evropske unije za vladavinu prava na Kosovu. Prvo mi je to bilo jako zanimljivo. Onda sam shvatio da sam ja zapravo tu da radim kao ‘nadgledač’, a ne kao novinar. Nisu mi davali previše prostora da radim intervjue, nego su hteli da pišem izveštaje sa suđenja. Čak sam nekad morao da pišem i izveštaj za donatore”, kaže naš sugovornik, koji je zaposlen u jednoj nevladinoj organizaciji na Kosovu.

KAKO OJAČATI MEDIJE

Uprkos nedostacima koje imaju neprofitni mediji u svim bivšim jugoslovenskim zemljama, naši sagovornici iz većine zemalja koje smo obuhvatili ovim istraživanjem kažu da ne bi željeli da rade u komercijalnim ili javnim medijima. Koliko god situacija u medijima civilnog društva nije sjajna, ipak se plate, uslovi rada, posvećenost i kvalitet teško mogu porediti sa tradicionalnim medijima. Uz to, svako društvo kome je stalo do većeg prostora slobode za svakog čovjeka trebalo bi da podstiče medijski pluralizam, da osigura ambijent u kojem će se medijska scena razvijati i u kojem će mediji civilnog društva osigurati stabilno finansiranje i tako ostvarivati svoju ulogu.

PODGORICA 10.07.2018. – Podgoričanin Zdravko Gojković saopštio je da nije htio da ugrozi sigurnost novinarke „Vijesti“ Jelene Jovanoviće. On nije priznao da joj je prijetio krajem marta ove godine u redakciji dnevnog lista.

Tako je počelo suđenje Gojkoviću za ugrožavanje sigurnosti novinarke “Vijesti”. Gojković je, ovim stavom, ipak odustao od priznanja krivičnog djela, koje je ranije dao, pokušavajući da se nagodi sa tužilaštvom. Osnovna tužiteljka Biljana Medenica ranije je odbila Gojkovićevu ponudu da prizna krivicu, za to bude kažnjen tri mjeseca kućnog zatvora, i da u dobrotvorne svrhe uplati 2.000 eura.

Gojković je juče rekao da mu „njegova čast i dostojanstvo nikad ne bi dozvolili da ugrozi ženu“, te da on ima dvije sestre, od koji je jedna novinarka.

On nije priznao da je u redakciji lista rekao novinarki da se pazi i da će drugačije sa njom, već je tvrdio da je samo tražio da se tekst „Dvogodišnji sukobi zbog 200 eura“ skloni sa portala.

Odgovarajući na pitanja advokata Damira Lekića, Gojković je rekao da je on mislio da je i druge članke o njemu pisala Jovanović.
„Razlog što nijesam reagovao na ranije tekstove, jeste to što je ovaj tekst bio kap koja je prelila čašu, jer je obilovao neistinama“, rekao je on.

Gojković je rekao i da ga je novinarka kada je izlazio uhvatila za ruku i rekla mu da izađe napolje, aludirajući na to da to ne bi učinila osoba koja se osjećala ugroženo.
Jovanović, ali i svjedoci, negirali su da ga je novinarka hvatala za ruku, već su saopštili da mu je, nakon upućenih prijetnji, rukom pokazala gdje je izlaz iz redakcije.

Gojković je uhapšen krajem marta, nakon što je prijetio novinarki u redakciji dnevnog lista.
Optužen je da je, nakon što mu je novinarka rekla da ne može da skloni tekst sa portala, već da ima pravo da reaguje ili demantuje tvrdnje iz teksta, gurnuo novine sa stola i rekao „drugačije ću ja sa vama, znam ja kako ću“, poručivši joj da se pazi.

Za krivično djelo ugrožavanje sigurnosti predviđena je novčana kazna ili kazna zatvora do godinu dana.

PODGORICA 07.07.2018. – Vlada Crne Gore je nedavno donijela Odluku o produženju mandata Komisije za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama slučajeva prijetnji nasilja nad novinarima, ubistava novinara i napada na imovinu medija na period od dvije godine.

Vlada je donijela i Odluku o izmjeni Odluke o obrazovanju Komisije, kojom se umjesto Veselina Rackovića, za člana Komisije imenuje profesorica dr Aneta Spaić.

Komisiji ističe mandat u septembru.

Ovo je druga po redu Komisija koju je formirala Vlada Crne Gore i objema je predsjedavao Nikola Marković, zamjenik glavnog i odgovornog urednika lista Dan.

Članica Komisije je i predsjednica Sindikata medija Crne Gore, Marijana Camović.