Home Blog Page 400

Dupli rizik za novinarke u Srbiji, napada se i njihov rad i pol

0

NJUJORK, 20.10.2017. – “U poslednjih pet godina nema kako me nisu zvali. Bila sam matora, nerotkinja, jeftina Soroševa prostitutka, kurvetina, nedojebana, da mi treba ona stvar…pa sve tako do rušitelja Srpske Pravoslavne Crkve ” rekla je Tatjana Vojtehovski, srpska TV novinarka koja je izrazito popularna na društvenim mrežama. “Sve uvrede sam odmah stavljala na Tviter jer iskreno verujem da mi je javnost najbolji saborac”, rekla je Vojethovski.

Primer Tatjane Vojtehovski nije usamljen kad je u pitanju troling na društvenim mrežama. Većina novinarki sa kojima sam razgovarala su mi rekle da javne uvrede često imaju i polnu konotaciju ili da je u njihovoj pozadini nasilje prema ženama. Po pravilu, do većine napada dolazi nakon što novinarke objave nešto što je u vezi sa zloupotrebama vlasti ili politikom.

Dunja Mijatović, donedavno predstavnica OEBS-a za slobodu medija, smatra kako su novinarke obično napadnute dva puta – kao izveštači i kao žene.“Treba jako mnogo hrabrosti da bi se javno govorilo o napadima”, rekla je Mijatović, dodavši kako novinarke treba da osećaju podršku ne samo od strane poslodavca, nego i relevantnih državnih tela i ženskih grupa. Na žalost, dodala je Mijatović,ova vrsta solidarnosti danas na Balkanu uglavnom ne postoji.

Vojtehovski, koja radi na TV Prva kaže kako ona uglavnom ne pridaje mnogo pažnje napadima na društvenim mrežama. Ono što je po njenom mišljenju za brigu, jeste kada virtuelni svet postane stvarni. Vojtehovski, koja je kritična prema radu predsednika Aleksandra Vučića, kaže kako je često meta napada tabloida, obično kada izveštava o nekim nepravilnostima u radu državnih institucija ili uzurpiranju funkcija, ili kada izražava mišljenje o radu vlasti na Tviteru na kome ima više od 200.000 pratilaca.

“Kad neko objavi da želite smrt predsednika, onda moram da pozovem mamu, da pozovem ćerku i da im mirno objasnim šta se dešava mada su već navikle i poznaju mehanizam napada u tabloidima”, rekla je Vojtehovski, dodavši da joj se ponekada čini da laži koje objavljuju o njoj i o drugima odlaze predaleko i da mogu da izazovu pravo, fizičko nasilje.

Vojethovski je dodala kako je ovog aprila, na mestu kojim je svakodnevno prolazila,  pronašla rukom napisanu preteću poruku zakucanu za drvo. “Imala sam utisak da se neko zaista bavio mnome, jer je morao  da kupi olovku, papir i rajsnadle. I da poruku zakuca za drvo. Dakle, postojala je nekakva namera i to je ono što me plaši”, rekla je Vojtehovski.

Slobodna novinarka Antonela Riha kaže da napadi na Tviteru mogu biti toksični, ali da su ponižavanja novinara svakodnevna, i kao takva, na žalost, deo rutine bavljenja poslom u Srbiji.  Skupa sa još dve novinarke, Riha je 19. septembra bila meta napada tabloida „Informer“ zbog toga što je dovela u pitanja  navodne optužbe na račun Nataše Jeremić, koja je i sama bivša novinarka i supruga predsedničkog kandidata Vuka Jeremića.

Riha takođe smatra da napadi mogu biti različiti u odnosu na pol novinara.“Kada su muškarci javno napadani, oni obično i dalje imaju neku nazovi  ‘ozbiljnu’ ulogu“, primetila je Riha. “Oni su ili ‘špijuni’, ili ‘strani agenti’, dok kod žena često imamo i ‘slabost’ vezanu za pol. Mi smo često ‘babe’, ­’ružne’ ili smo ‘loše majke’“.

Dragana Pećo, novinarka istraživačkog portala KRIK koji je deo OCCRP projekta, sličnog je mišljenja. Nakon što je u njen stan provaljeno jula ove godine na društvenim mrežama su se oglasili neki koji su pokušali da omalovaže incident, navodeći pretpostavke da to nije bio pokušaj zastrašivanja, već da je to uradio njen navodni ljubavnik. Pećo, koja redovno izveštava o političkim temama i korupciji, rekla je da bez obzira na to što je prijavila provalu i bez obzira na to što su novinarska udruženja javno pozvala na brzo rešavanje slučaja navodeći da upravo njen rad može biti motiv provale, da do sada nije dobila ni jedno dodatno zvanično obaveštenje o istrazi, zbog čega se oseća nezaštićeno.

Još neke srpske novinarke doživljavaju napade koji nisu samo vezani za  društvene mreže. Antonela Riha je, tako, ranije ove godine, gledajući prenos zasedanja Skupštine Srbije na televiziji, videla jednog od političara kako maše njenom uvećanom fotografijom, navodeći to kao dokaz da su ulični protesti, koji su trajali u to vreme, imali anti-državni karakter. Riha je, između ostalog, istom prilikom videla i fotografiju sina novinarke Olje Bećković. Novinarska udruženja su ovaj čina uporedila sa crtanjem meta na čelu.

Riha kaže kako ne planira da podigne tužbu.“Ja sam frilenser i nemam vremena da se ovim bavim“, rekla je Riha, dodavši da je prošle godine, skupa sa grupom prominentnih novinara i javnih ličnosti tužila tabloid Informer i TV Pink zbog navođenja da planiraju zaveru protiv vlasti i rušenja ustavnog poretka.Više javno tužilaštvo u Beogradu je presudilo da nema osnove za tužbu. “Nakon ove odluke, obraćanje sudu izgleda besmisleno” rekla je Riha.

Namera da se novinarima u Srbiji pruži efikasnija zaštita još nije dala očekivane rezultate.  Sporazumom o saradnji i merama za podizanje nivoa bezbednosti novinara decembra prošle godine je formirana Stalna radna grupa, ali zajednički rad tužilaštva, policije i novinarskih udruženja tek treba da urodi plodom.

Još dve novinarke kažu kako je bilo malo rezultata nakon prijavljivanja napada koji su se desili ove godine. Marija Vučić, novinarka analitičko-informativnog portal Cenzolovka, nakon što je juna preko lažnog Fejbuk naloga primila pretnje smrću prijavila je slučaj novoosnovanom odeljenju za visokotehnološki kriminal, ali on još nije rešen: “Nakon prvog, usledili su novi napadi sa drugih naloga” kažeVučić, dodavši da“poštonisam dobila nikakvu informaciju u vezi sa prvom pretnjom, nove pretnje nisam ni prijaviljava, nemam poverenja u institucije”.

Lidija Valtner, novinarka dnevnika Danas, takođe još čeka da dobije bilo kakvu informaciju od nadležnih organa. Dok je izveštavala sa inaguracije Predsednika u junu ove godine, Valtner je rekla kako je nepoznati muškarac pokušao da joj otme telefoni dok se opirala, da su je dva muškarca odvuka u obližnji park. Bez obzira na to što su fotografije ovog incidenta objavljene Valtner je rekla kako se i dalje ništa ne zna, jer, kako je obaveštena “tužilaštvo još čeka na dodatne informacije iz policije“. Predstavnica NUNS-a Marija Vukasović je potvrdila da su tokom spomenute inaguracije “još najmanje tri novinarke prijavile da su bile napadnute, ali da ni jedna nije želal da se njen identitet otkrije javnosti, najverovatnije zbog straha od mogućih posledica.“

Za sada je jedini progres u rešavanju skorijih slučajeva zabeležen povodom napada na dve novinarke prorežimske stanice TV Pink. Gordana Uzelac i Mara Dragović su napadnute 16. septembra ove godine u  demonstracijama koje su velikim delom organizovane u znak protesta protiv medijskih sadržaja i načina izveštavanja ove TV kuće. Kako navodi NUNS, organizacija koja se bavi monitoringom napada na novinare, navodni napadč je uhvaćen istog dana i sudija mu je dosudio kaznu pritvora od 30 dana.

Originalni tekst je objavljen  na portalu Komiteta za zaštitu novinara (CPJ) 12. oktobra  2017.

Marija Šajkaš je autorka i istraživačica koja živi i radi u Njujorku. Takodje je i dopisnica iz Amerike „Novog magazina“ i osnivačica istraživačke agencije „4 Better Media“

Confirmed that the state did nothing

0

PODGORICA, 10/20/2017 – The first instance verdict of the Basic Court in Podgorica confirmed that the state conducted ineffective investigation in cases of attack on journalist Tufik Softić. Judge Milena Brajović, awarded compensation to Softić in the amount of 7000€ “in the name of incurred and future mental suffering due to violation of personal right to ineffective investigation and in the name of a threatened and future fear of renewed attempted murder”.

This is the first case of an attack on journalists in which it was confirmed that the state conducted ineffective investigation.

The trial for compensation for non-pecuniary damage for human rights violation began in February since over a period of nearly 10 years the relevant investigative authorities failed to undertake all necessary and available measures to identify persons who tried to kill Softić in front of a family house in Berane on September 1, 2007. Softić requested compensation of 100,000€.

The court expert had previously concluded that the journalist was a mentally healthy person and therefore, it was reasonable that he felt fear of situations that actually threatened his life.

Softić, who is a journalist of Daily Vijesti and Weekly Monitor, was re-attacked in 2013 when in the yard of his family home an explosive device was activated and caused minor material damage. The investigation did not lead to discovery of the attack perpetrators.

Počelo izvođenje pisanih dokaza: Detaljno opisana brutalna likvidacija Slavka Ćuruvije

0

BEOGRAD, 19.10.2017. – Na samom početku izvođenja pisanih dokaza u procesu za ubistvo Slavka Ćuruvije prikazane rane na telu ubijenog novinara.

Prema pisanim dokazima pokazanim javnosti – zapisnicima sa uviđaja, veštačenjima i obdukcionom nalazu – Slavko Ćuruvija ubijen je oko 17 sati iz automatskog pištolja marke škorpion, rafalnom paljbom u desnu stranu glave i vrata, a potom je primio još metaka u levu stranu gornjeg dela tela dok je padao. Čaure su letele na sve strane. Na mestu događaja nađeno ih je 14, na prostoru dužem od sedam metara. Pet čaura je bilo ispod tela Slavka Ćuruvije. Pored čaura nađena su i četiri projektila.

Ubica je Ćuruviji prišao – kako se moglo zaključiti iz pisanih dokaza čije je izvođenje počelo poslednjeg oktobarskog termina u procesu za ubistvo novinara – sa desne strane, ne bliže od metar i po, Ćuruvija se poluokrenuo i jedan od prvih metaka primio je u desni obraz (takozvani zaušni deo lica), a zatim u glavu, vrat i potiljak, te desnu nadlakticu kroz koju su meci prolazili pri izlasku iz tela.

Na fotografijama sa obdukcije pokazanim u sudnici, na izbrijanoj glavi i licu stradalog novinara, jasno se videlo da su meci padali kao kiša po njegovoj glavi. Nije imao šanse da preživi.

Uvreženo verovanje da je „overen“ – nije tačno

„Smrt je nastupila nasilnim putem usled razaranja moždanog tkiva glave i iskrvavljenja iz raskidanih krvnih sudova vrata i desne ruke vatrenim oružjem“, piše u obdukcionom nalazu Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, sačinjenom 12. aprila 1999. godine, dan nakon ubistva novinara i vlasnika Dnevnog telegrafa i Evropljanina.

Rane na telu ubijenog novinara grupisane su u one od metaka koje je prve primio, u desni deo glave i tela: nadlakticu i grudni koš, kao i one od metaka koje je primio u levi deo tela, kada mu je ubica prišao korak bliže, na oko 80 centimetara, i pucao mu u levi deo glave i leđa.

Ispod tela Slavka Ćuruvije nađeno je pet čaura. U njegovoj glavi ostalo je pet projektila i tri dela od projektila, ukupno osam. Zbog brzine kojom se na monitoru emitovala dokumentacija, teško je bilo utvrditi broj metaka koje je primio u grudni koš i leđa, ali je izvesno da je ubica odmah počeo da Slavku rafalno puca u glavu, što se donekle razlikuje od do sada uvreženog uverenja da je Slavko bio samo „overen“ u glavu.

Na suđenju za ubistvo novinara izvođenje pisanih dokaza počelo je sa dokumentima koja su povezana sa samim ubistvom: veštačenje parafinske rukavice sa obe ruke Slavka Ćuruvije (negativno), zapisnik o balističkom veštačenju čaura i projektila, uvid u dva zapisnika sa uviđaja (istražnog sudije i MUP-a), zatim u izveštaj o kriminalističko-tehničkom uviđaju lica mesta, dopis UKP-a Beograda sa dopunom uviđaja sa lica mesta i projektila, spomenuti uvid u obdukcioni nalaz Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu, sa foto-dokumentacijom, sudskomedicinska i balistička ekspertiza iz maja 2008. godine, te potvrda o smrti iz Gradskog zavoda za hitnu medicinsku pomoć.

Prisutnima u sudnici prikazane su fotografije sa uviđaja, neke koje su javnosti poznate, ali i neke koje nisu, kao što je izgled tela kad je okrenuto, sa polukrvavom glavom, te snimci rana, sa obdukcije.

Novo je i to da je uviđaj trajao, prema zapisniku, tačno sat vremena, od 17.40 do 18.40 sati 11. aprila 1999. godine.

U balističkom izveštaju je navedeno da je pucano iz automatskog pištolja marke škorpion kalibra 7,65 milimetara, da je to oružje teško 1.540 grama, dugačko 270 milimetara, da može da ima okvir od 10 ili 20 metaka (ovaj je očigledno imao 20), da može da ispaljuje rafalnu ili pojedinačnu paljbu, da je brzina projektila 310 metara u sekundi, i da može da ispali 100 metaka u minuti.

U prvom delu izvođenja dokaza, na koji nijedna strana nije imala značajnije primedbe, prikazano je i sudskomedicinsko veštačenje povreda Branke Prpe. U dokumentu koji je potpisao dr Zoran Stanković konstatovano je da je ona zadobila lakše povrede prilikom ovog tragičnog događaja.

Neobično česte beleške u dnevniku dežurstava

U drugom delu izvođenja pisanih dokaza, prikazana je fotokopija stranica iz dnevnika dežurstava u Beogradskom centru RDB na dan 11. aprila 1999. Iz rukom pisanog i nečitkog dokumenta jasno se na ekranu moglo razaznati jedino da je dežurni veoma često upisivao beleške, pa su tako jedne upisane u 16 sati, sledeća već u 16.05, zatim u 16.22, pa u 16.25 i 16.50, da bi sledeća bila u 17.40 i 18.10.

Ovako zgusnute beleške dežurnog načelnika u trenucima pred ubistvo novinara jedan su od glavnih argumenata onima koji takvo beleženje smatraju neuobičajenim za rad Pratećeg odeljenja, što se navodi kao dokaz da je to odeljenje zloupotrebljeno za ubistvo vlasnika Dnevnog telegrafa i Evropljanina.

Javnosti su prikazani i zapisnici i potvrde o oduzetim stvarima od četvrtookrivljenog Ratka Romića, 14. januara 2014. godine. Romiću su u stanu nađena i oduzeta dva pištolja, dva lovačka karabina, više municije različitog kalibra, mobilni telefon, računar i džip tojota land kruzer.

Uvid je izvršen i u spisak predmeta koje je policija oduzela tokom pretresa stana Slobodana Vignjevića, brata supruge okrivljenog Miroslava Kuraka: oduzete su mu sim kartice, mobilni telefoni, računari, laptopi, hard-diskovi, fotoaparat, USB-ovi itd.

Suđenje za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije nastaviće se 17. novembra u 9.30 i 28. novembra u 14.30. Pozvani su, kao svedoci odbrane, nekadašnji pripadnici obezbeđenja redakcije Dnevnog telegrafa. I pored toga što odbrana naglašava da je predložila još svedoka, stekao se utisak da će suđenje posle toga biti potpuno posvećeno uvidu u pisane dokaze.

OKRIVLJENI

Slavko Ćuruvija je ubijen 11. aprila 1999. godine u haustoru zgrade u kojoj je stanovao, u Svetogorskoj ulici broj 35 u Beogradu, nakon što se u rano nedeljno popodne vraćao sa Brankom Prpom iz šetnje i sa uskršnjeg ručka. Intenzivno ga je pratilo nekoliko ekipa Devetog odeljenja CRDB Beograd, koje su, prema zapisniku iz dnevnika dežurstava, na nalog okrivljenog Milana Radonjića u 16.25 naglo povučene.

Kao organizatori ubistva okrivljeni su nekadašnji načelnik RDB Radomir Marković i nekadašnji načelnik CRDB Beograd Milan Radonjić, kao izvršilac Milan Kurak, koji je u bekstvu, i Ratko Romić, nekadašnji glavni inspektor Druge uprave. Romić i Radonjić su od početka leta ove godine u kućnom pritvoru pod elektronskim nadzorom.

Suđenje je nakon 16 godina od ubistva počelo u junu 2015. Stranke u procesu očekuju da bi moglo biti završeno početkom ili sredinom 2018. godine.

Wigemark: Izgovori nas ne zanimaju, hoćemo konkretne rezultate

0

SARAJEVO, 19.10.2017. – Šef Delegacije Evropske unije (EU) i specijalni predstavnik EU u Bosni i Hercegovini ambasador Lars-Gunnar Wiegemark poručio je liderima u BiH, odnosno svima koji govore uime naše zemlje, da će od svih predstavnika institucija EU čuti istu stvar, a to je da ih izgovori ne zanimaju.

Wigemark je to izjavio u pogledu konstatovanog “zastoja u cijelom nizu reformi”, a nakon što su mu danas predstavnici Alijanse za EU integracije uručili dokument “Alternativni odgovori na 716 pitanja iz Upitnika Evropske komisije za BiH”.

Istakao je da EU nije ta koja može provoditi reforme umjesto vlasti u BiH.

“S druge strane, ukoliko dužnosnici u BiH ne žele reforme, i to je u redu. Nema veze, mi ćemo se baviti nekim drugim pitanjima”, kazao je šef Delegacije EU na današnjoj pres-konferenciji, dodajući da ih priča ne interesuje te da hoće da vide konkretne rezultate.

Također je podvukao da preuranjenu izbornu kampanju EU neće prihvatiti kao izgovor za neostvarivanje konkretnih rezultata.

Naglasio je da političke igre za žrtve imaju reforme, ali da su prave žrtve zapravo građani.

Ocijenio je da je u nekim oblastima napredak vidljiv, a u nekim nikako, kao što je sloboda medija.

Proces davanja odgovora na pitanja iz Upitnika ocijenio je uspješnim, jer, kako je rekao, uspjeh je već ostvaren na temelju dosadašnjih rezultata, prisustva i interesa medija, a koji se može pripisati svima, ne samo državnim službenicima.

Podsjetio je na obraćanje predsjednika Evropske komisije Jean-Claude Junckera prije mjesec dana, koji je dao rokove za članstvo dvije zemlje u regiji – Srbiju i Crnu Goru, i to do 2025. godine.

S tim u vezi, Wigemark je ukazao na to da ulazak susjedne Hrvatske u EU te najava ulaska Srbije i Crne Gore znači da su ove zemlje zaista na čvrstom putu ka EU.

“BiH se otisnula na taj isti put s podnošenjem aplikacijom za članstvo. Prije dvije godine niko nije ni pomišljao da ćemo danas sjediti i razgovarati o odgovorima na Upitnik, uključujući odgovore koje je pripremio nevladin sektor”, kazao je.

Za ulogu nevladinog sektora kazao je da je apsolutna ključna u ovom procesu te da bez njihovog cjelovitog angažmana u procesu EU integracija – neće biti pravih integracija.

Istakao je da je Alijansa dala važan doprinos procesu odgovaranja na pitanja iz Upitnika, odgovorivši na 716 pitanja od otprilike 3.000, koliko ih ima.

Kazao je i to da u BiH postoje skeptici koji ne vjeruju u evropski put, ali Wigemark je izrazio uvjerenje da bi se većina složila s tim da je to najbolji put.

“Možemo se ne slagati oko toga kako napredovati na tom putu, ali on će se desiti kad-tad. Taj proces se već odvija”, zaključio je.

Pozitivnim je ocijenio to što se, u BiH, za promjenu, vodi diskusija o ekonomskim pitanjima, kao i to da mehanizam koordinacije funkcionira te da se većina odgovora već priprema.

“Naravno, ovo je tek početak, nadam se da ćete nastaviti u tom pravcu”, poručio je.

Novinarima se obratio i Igor Stojanović iz Alijanse za EU integracije koji je kazao da je alternativne odgovore za Upitnik zajednički kreiralo 135 članova Alijanse koju čine nevladine organizacije, preduzeća, mediji, aktivisti i predstavnici akademske zajednice.

Istakao je da, iako EU integracije jesu put ka boljem životu, ipak treba razumjeti da i pored provođenja reformi, najveći broj društvenih problema ostane neriješen, jer, kako je rekao, reforme se mogu provoditi i formalno i suštinski.

“Ako nema pritiska javnosti na institucije, političari su skloniji varijanti formalnih reformi, dijelom zbog svojih uskih interesa, a dijelom zbog toga što nemaju prave informacije o pravim problemima u raznim segmentima društva”, smatra Stojanović.

Poručio je da Alijansa želi doprinijeti da se uključi što veći broj pojedinaca, organizacija, firmi, medija i stručnjaka kako bi pomogli identificirati probleme koje treba rješavati kroz nove zakone i njihove formulacije

“Ako želimo bolje uslove život, morat ćemo se lično uključiti da se to i dogodi”, kazao i dodao da je to i bio razlog formiranja Alijanse koja će djelovati kao alat za učešće u reformama za sve zainteresirane strane.

Ohrabrio je institucije u BiH da prepoznaju značaj sektorskog partnerstava u provođenju reformi te da primjene dobre prakse zemalja koje su uspješno provele reforme.

Najavio je da bi Alijansa trebala raditi narednih 10 godina uz poruku da “moramo uraditi više od onoga što EU od nas traži i očekuje” te da “nemamo više vremena za gubljenje”.

Duško Vučić iz Alijanse za EU integracije pojasnio je da je Alijansa inicirana u aprilu te da je posljednjih šest mjeseci poslužilo da se promoviraju njena ideja i ciljevi, okupe učesnici i formiraju Radne grupe za pojedine oblasti.

Pružanjem odgovora na Upitnik Evropske komisije, kako je rekao, stvorila bi se kohezija između članova Radnih grupa, ali i unutar Alijanse.

Dodao je da Alijansa okuplja 12 Radnih grupa, 135 registriranih članova te pokriva 38 općina u BiH.

Matić: Motiv ubistva Pantića privatizacija Jagodinske pivare

0

BEOGRAD, 19.10.2017. – Predmet ubistva novinara Milana Pantića još uvek se nalazi u predistražnoj fazi, potvrdio je za Danas Veran Matić, predsednik Komisije za istraživanje ubistva novinara.

Prema njegovim rečima, tužilaštvo je od policije zatražilo prikupljanje dodatnih obaveštenja nakon čega bi, ukoliko se prikupi dovoljno materijalnih dokaza, trebalo da usledi pokretanje tužilačke istrage.

– U koordinaciji sa tužilaštvom, obavljeno je oko dvadeset informativnih razgovora sa licima koja su imala određena saznanja o zapažanjima neposredno pred i na sam dan izvršenja krivičnog dela ubistva. Zbog protoka vremena, pojedina lica su bila onemogućena da se sete svih detalja, ali određeni broj lica je verodostojno izneo svoja saznanja koja će pomoći u daljoj istrazi – navodi Matić.

On je dodao da je nadležno tužilaštvo “svakako agilnije” u proteklih nekoliko meseci u istrazi ubistva. Međutim, kada se radi o istrazi privatizacije Jagodinske pivare, što je u medijima figuriralo kao motiv za Pantićevo ubistvo, tužilaštvo, prema Matićevim rečima, pokazuje manjak interesovanja.

– Mnogo indikatora ukazuje da je motiv za ubistvo Milana Pantića njegovo pisanje o ovoj privatizaciji. On je bio prepreka koju je trebalo otkloniti pre započinjanja jedne od najvećih korupcionaških privatizacija koje su se dogodile 2000-ih i u kojoj su učestvovali pojedinci iz vrha tadašnje vlasti. Potpuno je nejasno zbog čega tužilaštva koja su se bavila ovom privatizacijom nisu isterala stvar do kraja. Još uvek ne znamo da li postoji namera da predmet zastari, ali videćemo šta će se događati ubuduće i da li će tužilaštvo smoći snage da pokrene ovaj slučaj – kaže Matić, dodajući da bi pokretanje tog predmeta poguralo određena lica da daju svoj doprinos u rasvetljavanju ovog ubistva.

Podsetimo, Veran Matić je početkom juna, uoči obeležavanja godišnjice ubistva Milana Pantića, izjavio da je policijska istraga okončana i da su imena osumnjičenih nalogodavaca i izvršilaca dostavljena nadležnom tužiocu u Jagodini. Matić je tom prilikom rekao da je istraga utvrdila da je Pantić ubijen zbog svog novinarskog rada i istraživačkih tekstova o korupciji i kriminalu u Jagodini.

Novinar Večernjih novosti Milan Pantić je ubijen 11. juna 2001. godine ispred svoje zgrade u Jagodini, udarcem tupim predmetom u glavu.

Media in the Western Balkans are subject to political pressure

0

PODGORICA, 18.10.2017. – Assessments that media in the Western Balkans have been still subject to political pressures and have been struggling for self-regulation were heard at the presentation of programme “ Good Governance in Media”,  organized by the Delegation of the European Union to Montenegro, Ethical Journalism Network, and UNESCO.

Ethical Journalism Network considers that the quality of journalism does not depend on journalists, but on the ethics applied by editors and management. They pointed out that generally, rules of the game in media have changed, and journalism has been modernized. However, they emphasized that the Western Balkans remains challenging in that respect.

“The reality of media market in the Western Balkans remains a challenge, since media are still subject to political pressures and struggle for self-regulation. The talks on media values should be initiated within media themselves”, said Aidan White, Director of the Ethical Journalism Network.

According to a retired journalist from Norway, Bernt Olufsen, trust in media can only be achieved with openness. He added that audience would recognize quality and commitment to the work.

“As a journalist, I felt very uncomfortable when making a mistake, and as an editor I was always there to protect. Errors should be acknowledged, corrections made, and that is something that builds trust in media. Openness should be always present, even when you make a mistake,” Olufsen said.

White and Olufsen will have during this week meetings with representatives of some media houses in Montenegro, with whom they will discuss manners for improving media self-regulation and governance.

 

Policemen who attacked Drago Miljuš suspended

0

SPLIT, 18.10.2017. – Two policemen, members of the Police Headquarter for Split and Dalmatia Special Forces, who on Tuesday physically attacked Drago Miljuš, Indeks.hr journalist, violated duty code and will be suspended and taken under disciplinary measures. That was said in Ministry of the Interior answer to the Regional Platform for advocating media freedom and safety of journalists.

The answer further said that „expert team of the Ministry of Interior found out that two policemen, members of the Police Headquarter for Split and Dalmatia Special Forces, although they were on duty to keep journalists far from the car with the person threatening with suicide by bomb, violated articles 96 Subsection 1, Align 3 and 7 of the Police Law. Consequently, they will be suspended and taken under disciplinary measures.“

“Also, following the journalist’s report, investigation of two police officers is opened due to potential crime of Damaging somebody else’s property as stated in Article 235, Subsection 1 and Physical injury, Article 117, Subsection 2 of Criminal Code“, was said in answer to the official letter of the Regional Platform for advocating media freedom and safety of journalists. The letter expressed the Platform’s concern due to physical attack against Drago Miljuš, Indeks.hr journalist.

International organizations condemned the attack

Following initiative of the Regional Platform, the European Federation of Journalists (EFJ) reported about the case to European Council. All cases of attacks against journalists are noted at Media Freedom Alerts base. Miljuš case is currently 7th Croatian case in that base.

Harlem Désir, OSCE media representative, at his Twitter profile, condemned the attack and insisted on the quick and efficient reaction of Croatian institutions.

Source: safejournalists.net, Media FreedomAlerts, OSCE

Started Negotiations on New Special Collective Agreement for Media

0

PODGORICA, 18.10.2017. – Delegates of the representative trade unions and employers have started negotiations on the new Special Collective Agreement for media.

Negotiations were initiated by Trade Union of Media of Montenegro on behalf of media employees. Montenegrin Information, Graphic and Publishing Trade Union Trade participates as well in the negotiations.

Media are represented by the Trade Union of Media of Montenegro.

The current Special Collective Agreement for media was adopted in 2004 and has not been changed since then.

In September 2016, the Trade Union of Media of Montenegro submitted to Montenegrin Employers Federation a request for initiating negotiations regarding new Special Collective Agreement for information, graphic and publishing trade.  It was a follow up activity of months long work on the text of the proposal, with which all members of the Trade Union of Media of Montenegro had been familiar with.

The Trade Union of Media of Montenegro through negotiations will try to improve the working conditions of media employees and it expects that it will come to employers’ understanding.

Popivoda: Slavko se nikad nije žalio, trpeo je pritiske u sebi i nije želeo lično obezbeđenje

0

BEOGRAD, 18.10.2017. – Šef obezbeđenja Dnevnog telegrafa od 1997. do januara 1999, Darko Popivoda, izjavio je da se Ćuruvija nije žalio da ga neko prati ili da mu preti, kao i da Ćuruvija nije imao lično obezbeđenje. Podsetio je na obračun države s njim u jesen 1998, na plenidbu imovine, ali i na to kako je cela redakcija ostala uz Ćuruviju i mesecima pošto su prestali da dobijaju plate.

U nastavku suđenja za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije svedočio je nekadašnji šef obezbeđenja Dnevnog telegrafa Darko Popivoda, koji je izjavio da do njegovog odlaska sa tog mesta (tri meseca pre ubistva) nije bilo indicija da Ćuruviju neko prati, da se Slavko nije žalio da mu neko preti, kao i da je veoma retko tražio da neko od obezbeđenja ide s njim.

„Poslove ličnog obezbeđenja Slavka Ćuruvije niko od nas nije radio, jer to Slavko nije tražio. Tražio je, ponekad, da idem s njim kad negde putuje pa je umoran zbog vožnje ili telefona; tražio je da se mi iz obezbeđenja pojavljujemo na skupovima u Rexu ili na suđenjima (protiv Dnevnog telegrafa, Evropljanina i njega lično, op. a.) da bi tamo bilo više ljudi, a dešavalo se da me pozove kad je trebalo da se vidi sa Aleksandrom Tijanićem u Knez Mihailovoj ulici, da budem tu. Inače je išao sam, a sa Brankom Prpomobavezno je išao bez obezbeđenja. I posle mog odlaska, u januaru 1999. godine, koliko znam, nije uzeo ozbiljno obezbeđenje, a imao sam utisak da bi – ukoliko je smatrao da mu treba – mene pozvao“, rekao je Popivoda.

Policija često dolazila u Ćuruvijin stan

Svedok odbrane Popivoda izjavio je da je na mesto šefa obezbeđenja redakcije (januar 1997 – januar 1999) došao kao radnik po ugovoru o delu agencije Alfa tim, čiji je vlasnik Milorad Ulemek Legija. Rekao je da ne zna ko ga je preporučio Slavku Ćuruviji, te da se Ulemek (sa kojim je bio na „zdravo – zdravo“) nije pojavljivao u delu posla kojim se on, Popivoda, bavio.

„Na razgovor u redakciju pozvala me je Ćuruvijina sekretarica. Kad sam došao, Slavko mi je rekao da ja imam odlične preporuke, nije rekao od koga, i da sam mu potreban u redakciji.“

Popivoda je objasnio da je po dolasku zatekao momke koji su radili kao redakcijsko obezbeđenje („ne znam da li su iz Alfa tima“), i da je Ćuruvija tražio od njega da, u suštini, obezbeđenje bude tu, „da se novinari ne uplaše ako neko upadne u redakciju zbog nekog teksta ili naslova“, odnosno da posao radi „dosta lagano“, bez grubosti.

Popivoda je opisao period rada sa Ćuruvijom kao jedan od boljih poslova koje je radio, iskazivao je uvažavanje prema ubijenom novinaru kao poslodavcu, za koga je rekao da je bio „gospodin čovek“ koji je svaki pritisak trpeo u sebi i koji se nikad nije žalio na probleme.

On je rekao da je cela redakcija bila uz Ćuruviju u trenucima zatvaranja novina, da niko od oktobra 1998. do januara 1999. (kada je dobio otkaz jer je Ćuruvija zbog pritisaka države imao finansijskih problema) nije dobio platu, ali da su svi ostali uz glavnog i odgovornog urednika Dnevnog telegrafa.

Čak i posle plenidbe imovine, podsetio je Popivoda, redakcija je ostala na okupu nekoliko meseci. Ćuruvija je želeo da ih sve zadrži, pošto je, prema Popivodinom tumačenju, to bila najbolja redakcija u zemlji. Ćuruvija je iznajmio stan u prizemlju zgrade u kojoj je živeo, u Svetogorskoj 35, u kom su bile prostorije za obezbeđenje i redakciju, odnosno firmu DT Pres.

Popivoda se setio i da je policija u vreme kada je iseljen Dnevni telegraf često („i petkom, i subotom“) dolazila u Ćuruvijin stan, ali da on o tim razgovorima ne zna ništa jer im nije prisustvovao.

Upitan o razlozima odlaska sa mesta šefa obezbeđenja, Popivoda je rekao:

„DT Pres je preseljen u iznajmljeni stan u prizemlju zgrade u kojoj je, u potkrovlju, stanovao Slavko Ćuruvija. Posle dva meseca, u januaru 1999. godine, pozvao me je i rekao da nije siguran u kom pravcu će sve ovo ići sa redakcijom i da li će biti potrebe za mojim angažovanjem. Razumeo sam i da je finansijski loše stajao. Rekao je da će me angažovati kad bude trebalo, zamolio me da ostavim jednu osobu kao portira, da čuvaju ulaz. Pozdravili smo se i to je bio poslednji put da smo se videli.“

Uz Ćuruviju su, kaže, u tom trenutku ostala trojica momaka koja nisu imala drugi angažman. Popivoda je ostao pri svom iskazu i nakon što mu je sudija Snežana Jovanović predočila da je Branka Prpa u svom svedočenju navela sasvim druge, potpuno drugačije razloge za njegov odlazak sa mesta šefa redakcijskog obezbeđenja.

Prpa je, naime, rekla da je Popivoda Slavku Ćuruviji ispričao kako ga je na ulici presrela policija – nije bila sigurna da li su to bili pripadnici javne ili državne bezbednosti – te da su mu navodno rekli da „treba da se makne od Slavka“ jer će mu „otići glava“ i da je to „bilo veoma ozbiljno upozorenje“.Prema svedočenju Branke Prpe, koje je pročitala sudija Jovanović, Slavko Ćuruvija je navodno rekao Popivodi da može „slobodno da ide“.Popivoda kaže da nije tačno da je zato otišao, da nije dobio takvo upozorenje.

Još nekoliko detalja iz svedočenja Darka Popivode ne poklapa se sa izjavom Branke Prpe. Pre svega, Prpa je – kako je prepričala sudija Jovanović – rekla da su državni organi dolazili da plene imovinu iz stana Slavka Ćuruvije. Darko Popivoda se toga ne seća. Seća se da su plenili imovinu redakcije iz iznajmljenog stana u prizemlju, ali ne i ličnu imovinu Slavka Ćuruvije iz stana u potkrovlju.

Branka Prpa takođe tvrdi da su zvali policiju kada je Aleksandar Tijanić u njihovom stanu prijavio da mu je nestao pištolj koji je nosio sa sobom, i da je policija došla i napravila zapisnik. Popivoda kaže da ga je Slavko pozvao da se popne u stan, da potraži taj pištolj.

„Posle 10–15 minuta traganja za pištoljem, Slavko mi je rekao da idem i da je pitanje da li je Tijanić uopšte doneo pištolj“, rekao je Popivoda i dodao da tokom tih petnaestak minuta, koliko je on bio u stanu, nije zvao policiju.

Teško mi je palo Slavkovo ubistvo

Advokati odbrane iskoristili su priliku da od ovog svedoka uzmu kontakte koje on ima sa ostalim nekadašnjim pripadnicima obezbeđenja ubijenog novinara Slavka Ćuruvije (Igor KokotNenad KokotDejan MihajlovićNenad Radović) kako bi mogli da ih predlože za svedoke i pozovu u sud. Inače, Popivoda je na nekoliko ponovljenih pitanja o tome da li su njegove kolege iz obezbeđenja bile sa Ćuruvijom i na dan ubistva, odgovorio da ne zna.

„Kad sam saznao za ubistvo, otišao sam ispred zgrade. Telo je već bilo odneto. Ne sećam se da li sam video nekog od kolega. Bilo je puno sveta, izjavio sam saučešće i bio posle na sahrani. Teško mi je sve to palo, nisam verovao da se zaista desilo, tako da tada nisam postavljao nikakva pitanja“, rekao je Popivoda.

Suđenje okrivljenima za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije nastavlja se izvođenjem dokaza uvidom u pisanu dokumentaciju.

RUŽIĆ: KRAJ SUĐENJA POČETKOM 2018. GODINE

Slobodan Ružić, punomoćnik oštećenih Jelene i Radeta Ćuruvije, izjavio je nakon današnjeg ročišta da se – s obzirom na to da proces lagano prelazi u fazu uvida u pisanu dokumentaciju – početkom naredne godine može očekivati završetak ovog procesa. S tim se složila i branilac Zora Dobričanin Nikodinović.

Ružić smatra da je današnji svedok potpuno irelevantan, jer je prestao da radi kod Ćuruvije tri meseca pre ubistva i o tome nema nikakvih saznanja.

Advokat Zora Dobričanin Nikodinović rekla je da se približava kraj suđenju jer se ulazi u fazu predočavanja pisanih dokaza.

Ona je dodala da je sud prihvatio da se saslušaju još neki svedoci koje je predložila odbrana, kao i da će sud o nekim predlozima odlučiti naknadno.