Sud BiH: Milan Mandić i Elta TV nisu krivi

-

24/05/2017

Sarajevo, 24.05.2017.- Neefikasan sistem finansija javnih radiotelevizijskih (RTV) servisa, te veliki dug entitetskih emitera prema Bosanskohercegovačkoj radio televiziji (BHRT) uzrokovali su da ova medijska kuća prethodnu godinu završi s višemilionskim dugovanjima, istaknuto je danas na sjednici Komisije za saobraćaj i komunikacije Predstavničkog doma bh. Parlamenta.

Kako su danas na sjednici ove Komisije upozorili predstavnici BHRT-a, takva situacija uzrokovala je da taj javni servis nije u mogućnosti plaćati doprinose ili obaveze po osnovu poreza na dodatnu vrijednost.

Tu je i dug od 12 miliona BAM prema Evropskoj radiodifuzijskoj uniji (EBU) čiji je BHRT član, ali sve to nije ugrozilo realizaciju planiranih programskih sadržaja. Program je, ističu u BHRT-u, posljednja linija odbrane u izuzetno teškim uvjetima budući da im nedostaje opreme, ali i vozila.

Članovi Komisije koji su danas na znanje primili izvještaj o radu BHRT-a za prošlu godinu kao i programski plan za 2017., podsjetili su da su parlamentarci nekoliko puta pokušali riješiti pitanje stabilnog finansiranja javnog RTV servisa, ali niti jedan o njih nije bio podržan.

Uz podsjećanje da je javna radio-televizija osnovana odlukom visokog predstavnika, te da je Zakon o javnom RTV sistemu usvojen s prijelaznim rješenjima, zamjenik predsjedavajućeg Komisije Nikola Lovrinović (HDZBiH) kazao je da je BHRT dio neefikasnog sistema.

Entitetski emiteri trebalo bi da redovno uplaćuju sredstva

Ocijenio je i da bi BHRT mnogo lakše izašao iz finansijskih poteškoća kada bi se osiguralo da entitetski emiteri redovno uplaćuju sredstva namijenjena BHRT-u prikupljena putem naplate RTV takse.

Najavio je da će uskoro u parlamentarnu proceduru biti upućene izmjene zakonskog rješenja o javnom RTV sistemu kada će detaljnije govoriti o tome, ali je naglasio da on vidi rješenje problema u izmjeni članova zakona kako bi se osiguralo da tri BAM, od ukupno 7,5 koliko košta RTV taksa, bude direktno uplaćivano na račun BHRT-a.

S druge strane član Komisije Staša Košarac (SNSD) upozorio je i da postoje određeni problemi kada je u pitanju uplata doprinosa od marketinga što bi BHRT trebao uplaćivati entitetskim emiterima.

Ipak kako je istakao, velika odgovornost je i na Odboru javnih RTV servisa od kojeg parlamentarci traže da ponudi zakonsko rješenje kojim bi bila riješena ova pitanja.

Uime Upravnog odbora BHRT-a Dejana Radovanović-Šarenac naglasila je da je novoimenovani Upravi odbor opredijeljen da radi na rješenju svih pitanja koje su zatekli u BHRT-u, a također kazala da su u toku razgovori direktora sva tri emitera o načinima rješenja međusobnih problema.

Ured za reviziju: Ostaje mišljenje s rezervom

Članovi Komisije razmatrali su danas i primili na znanje i mišljenje s rezervom koje je dao Ured za reviziju institucija BiH na finansijsko poslovanje ove medijske kuće u 2015. godini, te su usvojili zaključak kojim pozivaju da preporuke revizije budu provedene.

Zamjenik glavnog revizora Ranko Krsman kazao je da je uočeno neriješeno pitanje vlasništva nad imovinom, a te godine iskazani gubitak bio je oko šest miliona BAM, ali uočene su i nepravilnosti kada su u pitanju javne nabavke.

Napomenuo je još i da u odnosu na prethodni njihov izvještaj preporuke koje su provedene nisu bile suštinske prirode, zbog čega je mišljenje revizora ostalo isto.

NUNS podneo krivičnu prijavu protiv članova Saveta REM-a

By

-

24/05/2017

BEOGRAD, 24.05.2017. – Postoji osnovana sumnja da su članovi Saveta REM-a, u svojstvu službenih lica, izvršili krivično delo “nesavestan rad u službi” iz člana 361. Krivičnog zakonika.

Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) podnelo je danas krivičnu prijavu protiv članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije (REM) “zbog postojanja osnovane sumnje da su, kao članovi Saveta REM-a, u svojstvu službenog lica, izvršili krivično delo nesavestan rad u službi iz člana 361. stav 2. Krivičnog zakonika Republike Srbije”.

Na osnovu čl. 280 – 284. Zakonika o krivičnom postupku Republike Srbije, Prvom osnovnom javnom tužilaštvu u Beogradu NUNS je podneo krivičnu prijavu protiv zamenika predsednika Saveta REM-a Gorana Petrovića i članova Saveta REM-a Miloša Rajkovića, Slobodana Veljkovića, Božidara Nikolića, Olivere Zekić, Aleksandre Janković, Gorana Pekovića, Đorđa Vozarevića i Radoja Kujovića.

U krivičnoj prijavi NUNS-a, navodi se da “postoji osnovana sumnja da su navedena lica, kao članovi Saveta REM-a izvršili krivično delo Nesavestan rad u službi iz člana 361. stav 2. Krivičnog zakonika Republike Srbije jer su propuštanjem dužnosti nadzora nad radom pružalaca medijskih usluga (u daljem tekstu: PMU), određenih Zakonom o elektronskim medijima (u daljem tekstu: ZEM), u toku predizborne kampanje za izbore za Predsednika Republike Srbije 02.04.2017. godine, u uračunljivom stanju, očigledno nesavesno postupali u vršenju službe, iako su bili svesni da usled toga može nastupiti teška povreda osnovnih ljudskih prava zagarantovanih Ustavom Republike Srbije, Zakonom o elektronskim medijima Republike Srbije, Zakonom o izboru predsednika Republike odnosno Zakonom o izboru narodnih poslanika, kao i odredbama Pravilnika o obavezama pružalaca medijskih usluga tokom predizborne kampanje i Pravilnika o zaštiti ljudskih prava u oblasti pružanja medijskih usluga”.

U prijavi se, takođe, navodi da su članovi Saveta REM-a “bili dužni i mogli biti svesni mogućnosti nastupanja teške povrede osnovnih ljudskih prava, a koja povreda je nesumnjivo nastupila, čime su teško povređena prava svih građanima Republike Srbije, kandidata koji su učestvovali u izboru za Predsednika Republike Srbije, a naročito teško povređeno pravo i interes javnosti da bude blagovremeno, istinito i potpuno informisana o svim pitanjima od javnog značaja, jer sve informacije koje utiču na izbor Predsednika Republike Srbije predstavljaju pitanja od javnog značaja”.

NUNS ukazuje da “u toku predizborne kampanje za izbore za Predsednika Republike Srbije 02.04.2017. godine Savet REM-a nije pokrenuo ni jedan postupak protiv PMU (pružalaca medijskih usluga) po službenoj dužnosti”. Uvidevši da Savet REM-a grubo zanemaruju svoje dužnosti i nesavesno postupa u vršenju svoje službe, građani i aktivni učesnici izbornog procesa od 16. marta do 5. aprila 2017. tom regulatornom telu podneli 35 prijava, od kojih se “najveći broj odnosio na situaciju da su PMU davali prednost kandidatu Aleksandru Vučiću, a da su drugi kandidati bili diskriminisani ili, čak, omalovažavani”.

U prijavi se navodi da je Savet REM-a “održao samo nekoliko ‘telefonskih sednica’ ali ne da bi hitno odlučio o prijavama građana zbog nesavesnog rada PMU već da bi, krajnje licemerno, odlučivao o mogućnosti ili nemogućnosti emitovanja spotova određenih kandidata, na zahtev samih PMU”.

NUNS konstatuje da je “nesavesno postupanje u vršenju službe više nego očigledno”, jer “Savet REM-a nije razmatrao ni jednu prijavu i nije doneo niti jednu odluku, pa samim tim nije izrekao niti jednu meru, za vreme trajanja predizborne kampanje tj. pre održavanja izbora za Predsednika Republike Srbije, a ni neposredno posle održavanja izbora”.

Pokazujući “da uopšte ne vode računa o interesu javnosti da bude blagovremeno, istinito i potpuno informisana o svim pitanjima od javnog značaja”, članovi regulatornog tela su “sami sebe okvalifikovali kao nedostojne dužnosti člana Saveta REM-a”, ocenjuje se u krivičnoj prijavi NUNS-a.

Švedski parlamentarci posjetili Udruženje BH novinari

By

-

23/05/2017

SARAJEVO, 23.05.2017. – Delegacija od pet članova Riksdaga, Parlamenta Kraljevine Švedske, predvođenih Johanom Anderssonom iz Socijaldemokratske partije Švedske posjetilo je danas Udruženje BH novinari, sa ciljem da se upoznaju sa medijskom situacijom u Bosni i Hercegovini, ali i sa radom i aktivnostima koje sprovodi Udruženje.

Generalna tajnica BH novinara Borka Rudić upoznala ih je sa stanjem u medijima, novinarskim pravima, izazovima sa kojima se susreću bosnaskohercegovački novinari, ali i sa aktivnostima Udruženja BHN.

Članovi i članice švedskog parlamenta interesovali su se za radni i profesionalni položaj novinara i nezavisnost medija, a upoznati su i sa problemom transparetnosti medijskog vlasništva, nedostatku adekvatne zaštite medijskih radnika od strane institucija i ombudsmana, kao i sa velikim brojem napada na novinare, ali i sa slabim socijalnim statusom novinara, koji je najčeše razlog njihove saradnje sa političkim partijama.

Radnom sastanku prisustvovala je novinarka FTV-a Duška Jurišić koja je švedske parlamentarce upoznala sa radom i finansijskim problemima sa kojima se susreću javni servisi.

ZAŠTO SE NOVINARI PLAŠE DA PIŠU O POLITICI I POLITIČARIMA?

By

-

22/05/2017

SARAJEVO, 22.05.2017. – Vjerujem da će se makar svaki drugi čitalac pobuniti zbog ovog naslova. I ja bih… Novinari da se plaše da pišu o politici i političarima?! Nema govora. Zar svaka druga informacija u bilo kojem mediju – ako nije o sportu, o kulturi ili o zvijezdama i zvjezdicama jet seta – ne govori o politici i političarima?

Tačno. Bar svaka druga. Nerijetko i mnogo više od toga. Javna percepcija dovoljna je da demantira naslov.

Ko se onda od novinara plaši da piše o politici i političarima? Ipak, postoji i druga statistika koja pokazuje obrnutu projekciju. Ima, dakle, novinara koji se plaše i – nisu malobrojni. Naprotiv. Evo koliko ih je u zemljama bivše Jugoslavije koji za sebe kažu da “imaju strah od zakona o kleveti” i “da su obeshrabreni da istražuju i pišu kritiku”: 26% novinara u Srbiji, 32% novinara u Makedoniji, približno jednako (44%) novinara u Crnoj Gori i na Kosovu i, zamislite sada, 79,9% novinara u Bosni i Hercegovini!

Koliki je “uticaj straha od zakona”

U ove podatke i u ove postotke nije lako povjerovati, ali ne može ih se ni odbaciti tek tako. Oni su, naime, rezultat ankete koju su novinarska udruženja provela u ovim zemljama u 2016. godini. Podaci su objavljeni u okviru istraživanja koje je finansirala Evropska unija i koje je objavljeno krajem prošle godine. Ovi podaci su objavljeni u printanom rezimeu istraživanja za Bosnu i Hercegovinu (strana 12.) i odvojeno na web stranici te posebno za svaku državu (web bh izdanja).

Ispitanicima je data mogućnost da vrednuju “uticaj straha od zakona” pa je dobijen još precizniji podatak. Od 207 ispitanih novinara, čak stotinu smatra da on (strah!) “izuzetno utiče” (48,31%), da “veoma utiče” (31,40%), odnosno da djelimično utiče (12,56%). Samo je dvoje ispitanika kazalo da “slabo utiče” (0,97%), dok njih 12 (6%) misli da to nije relevantno za njih (strana 20).

Čitajući naprijed navedene procente novinara koji “imaju strah od zakona o kleveti”, može se dakako relativizirati gotovo sve: prvo navedeni procenti (u Srbiji 22%, u BiH 79,9%!), pa pouzdanost istraživanja (mali broj ispitanika, u BiH ukupno tek 207 novinara, a ni u drugim zemljama ne mnogo više), potom odabir ispitanika, čak i formulacija pitanja (“strah od zakona”) i još koješta. Može se relativizirati i stepenovanje “straha”. Kakva je razlika između ocjene “izuzetno utiče” i “veoma utiče”? Nije baš jasno ni kako zakon “djelimično utiče”.

Ili je zakon prestrog, ili mi nemamo pojma

Puno toga se može relativizirati u ovakvoj vrsti istraživanja i ankete, ali i nakon svega neupitna je činjenica – postoji “strah novinara od zakona o kleveti”. Nije više bitno ni koliko je strah raširen: je li on prisutan kod petine, trećine ili kod svakog drugog novinara. Nije bitno ni da li on “izuzetno utiče“, “veoma utiče“ ili “djelimično utiče“ na njihov rad. Čak ni to ko su ispitanici – novinari početnici, novinari s višegodišnjim iskustvom, ili njihovi urednici…

Ako je izvor straha sam zakon, kako se sugeriše i u pitanju ispitanicima, to može samo da znači jednu od ove tri mogućnosti: ili je zakon (pre)strog, pa sljedstveno tome i sudska praksa, ili ovi na koje se on odnosi, odnosno novinari koji su davali svoje odgovore o njemu – ne znaju o čemu govore. Preciznije, ne poznaju zakon ili su tek površno obaviješteni o njemu i o sudskoj praksi.

Ja sam zastupnik ove druge teze i tvrdim da većina novinara, mlađih pogotovo, ali i starijih, niti znaju, niti imaju od koga da uče. Sve što znaju, to su ili pročitali od drugih novinara koji su i sami nedovoljno obaviješteni i prenose tuđe izjave, ili su i sami nešto slično napisali (zato se u tim novinarskim izvještajima o sudskim postupcima govori kao da su krivični, spominju se “novčane kazne” i slične gluposti). O tome ne znaju ni njihovi urednici; niti znaju, niti žele da uče. Osim kad su optuženi i kad počnu da traže pomoć i savjete…

Ne moramo, naravno, svi znati sve zakone (iako svi moramo biti svjesni da nepoznavanje zakona nikog ne opravdava!). Novinari moraju. Najmanje u dva slučaja: ukoliko je u pitanju zakon koji na bilo koji način može uticati na njihov rad, kao što je zakon o zaštiti od klevete, i ukoliko pišu/govore o bilo kojoj temi a pozivaju se na neki zakon.

Danas su svi zakoni na internetu i svako može provjeriti na najjednostavniji način njihov sadržaj. Novinari pogotovo moraju i ne mogu se pozivati na izjave koje neće provjeriti. Nažalost, to ne čine, i, nažalost, često postaju objekt zloupotreba čak i službenih osoba. Njima najčešće manipuliraju političari koji su sveprisutni u medijima (još jedna potvrda upitnosti naslova kolumne, ali samo ako se ocjenjuje količina, a ne i kvalitet i kritičnost objavljenog!). Ali to čine i advokati, koji novinare koriste za vlastitu promociju i za odbranu klijenata izvan sudnice.

Zašto novinari pišu pod frustracijom i u strahu

Kad se pogledaju odgovori ispitanih novinara o “strahu od zakona od klevete“, moglo bi se pomisliti da većina bh. novinara kritike o političarima i politici pišu pod frustracijom. Većom ili manjom, ali ipak pod frustracijom.

Na osnovu ove ankete znamo koliko ih se plaši i osjećaju strah. U BiH ih ima gotovo 80%, ne računajući još i ove na koje taj strah “djelimično utiče” (12,56% ispitanika). Znači, čak četiri od pet novinara i novinarki osjećaju pravu frustraciju (na njih zakon o kleveti “izuzetno“ ili “veoma“ utiče!). Ako je taj podatak makar i približno tačan, zar to nije dovoljan razlog da se novinarska udruženja, redakcije i sami novinari ne upitaju – zašto se novinari plaše. U čemu je problem i kako se riješiti tog straha?

Već je navedeno da izvor straha nije, bar u BiH, sam zakon (zapravo, zakoni o zaštiti od klevete, budući da imamo tri – dva u entitetima i jedan u Brčko Distriktu, koji su u velikoj mjeri harmonizirani). Čak nije ni sudska praksa, iako se o tome može razgovarati i može se pronaći ne baš mali broj zabrinjavajućih primjera. Zakon nije jer je sačinjen na najboljim međunarodnim standardima i sadrži više elemenata koji podstiču pravo na slobodu izražavanja uz samo nekoliko principa koji to pravo ograničavaju.

Znaju li novinari da zakon sadrži mnogo više elemenata koji podstiču nego onih koji ograničavaju pravo na slobodu izražavanja? Moja osobna saznanja o tome su negativna. Ako treba dokazivati ovu tvrdnju, nudim samo nekoliko ključnih principa koje naš zakon sadrži.

Moguće i uvrijediti, šokirati i uznemiriti

Već u uvodnom dijelu (u RS-u član 1, a u FBiH 2.) u zakonu se ističe da “pravo na slobodu izražavanja štiti sadržaj izražavanja, kao i način na koji je iznesen i ne primjenjuje se samo na izražavanja koja se smatraju pohvalnim ili neuvredljivim nego i na izražavanja koja mogu uvrijediti, ogorčiti (šokirati) ili uznemiriti”. Štite se, dakle, i sadržaj i forma i onda kad oni (sadržaj i forma) mogu “uvrijediti, ogorčiti (šokirati) ili uznemiriti“! Ovaj je princip sadržan u više presuda Evropskog suda (Presude u predmetima Handyside protiv UK, 1991., The Observer and Guardian protiv UK. 1992, Prager and Oberschlick protiv Austrije, 1995. godine) u kojima se ističe da je “ovo nužno zbog pluralizma, tolerancije i širokogrudnosti bez kojih nema demokratskog društva”.

Koliko god je bitan ovaj princip, još je važniji naredni koji je uspostavljen u sva tri zakona u BiH u odvojenom, narednom, članu. “Ovaj zakon se tumači na takav način da se primjenom njegovih odredbi u najvećoj mjeri obezbjeđuje princip slobode izražavanja”.

Da ništa više tako podsticajno za pravo na slobodu izražavanja nije uvršteno u zakon, već i ovo bi bilo od presudnog značaja. Ali, ima još… Prvo, kleveta je tako definisana da mora biti ispunjeno čak pet uvjeta da bi ona bila prihvaćena u sudskom postupku (postojanje/objavljivanje netačnih činjenica, identifikacija oštećenog, postojanje štete po fizičko ili pravno lice, prenošenje trećim licima – dakle, objavljivanje i, konačno, namjera ili nepažnja). Novinarima je omogućeno da zaštite svoje povjerljive izvore (ali ih to ne oslobađa odgovornosti ukoliko objave lažne informacije), da slobodno i bez odgovornosti objavljuju svoja mišljenja i, da skratimo, da budu oslobođeni odgovornosti čak i u slučaju objavljivanja netačnih podataka (u terminologiji zakona označeno pojmom – “činjenica“) ukoliko mogu dokazati dobronamjernost i profesionalno postupanje.

Upoznaj zakon, radi po kodeksu

Ovo posljednje – dobronamjernost i profesionalno postupanje po meni su ključni. Ukoliko taj uslov ispunjava, ni novinar, ni njegov urednik ili izdavač ne treba da brinu ako protiv njih i stigne tužba za klevetu. Od političara ili bilo kog drugog. Novinara može tužiti svako, ali spor može dobiti – samo ako su tuženi objavili klevetu ne postupajući ni dobronamjerno, ni profesionalno (dobronamjernost i profesionalnost se, naravno, moraju dokazati na sudu konkretnim postupanjem!).

Analizirajući sudske presude ustanovio sam da se sudovi sve češće pozivaju na presude Evropskog suda za ljudska prava i na kodekse za štampu i elektronske medije u BiH. I to je zaista dobar znak. Još kad bi se i novinari/urednici više oslanjali na kodekse, siguran sam da bi njihov odgovor bio negativan u sličnim anketama da li ih je “strah“ od zakona o zaštiti od klevete.

Novinari i urednici ne trebaju biti pravnici. I mogu raditi bez straha i bez frustracija. Ali moraju čitati (i) zakon(e) i bezuvjetno se oslanjati na etičke kodekse.

Nedopustiv pokušaj brisanja istorije

By

-

22/05/2017

BEOGRAD, 22.05.2017. – Komisija za utvrđivanje činjenica o ubistvima novinara upućuje oštar protest redakciji lista “Politika” zbog objavljivanja teksta Đorđa Martića pod naslovom “Ćuruvija, Račak i Gordić” (Politika, 19. maj).

Radi se o ciničnom pokušaju bivšeg glavnog i odgovornog urednika Politike Ekspres da krivicu za atentat na čuvenog beogradskog novinara Slavka Ćuruviju posmrtno svali na Zorana Đinđića i opoziciju Slobodana Miloševića.

Komisija je zaprepašćena činjenicom da je ugledni beogradski list pristao da posluži kao platforma Martićevom pokušaju brisanja istorije i negiranja sudskog postupka koji je u toku. Istorija srpskog novinarstva zapamtiće Đorđa Martića kao čoveka koji je neposredno naručio sramni tekst “Ćuruvija dočekao bombe” u kom je kolegu novinara javnosti potkazao kao NATO izdajnika i čoveka koji je prizivao bombardovanje svoje domovine. Ćuruvija je ubijen samo nekoliko dana nakon što je tekst “Ćuruvija dočekao bombe” pročitan i na Drugom dnevniku RTS-a.

Komisija podseća javnost da je u februaru 2013. godine osnovana upravo da bi se sa mrtve tačke pokrenule istrage o ubistvima srpskih novinara Slavka Ćuruvije, Milana Pantića i Dade Vujasinović i da Srbija ne bi ostala na spisku zemalja u kojima se novinari nekažnjivo ubijaju.

Kao rezultat novog zamaha istraga, Specijalno tužilaštvo podiglo je optužnice protiv rukovodilaca Miloševićeve Službe državne bezbednosti i pripadnika te službe koji su, po navodima iz te optužnice, na Uskrs 1999. godine, svirepo likvidirali izdavača Evropljanina i Dnevnog telegrafa pred ulazom u njegov beogradski dom.

Suđenje optuženima počelo je 1. juna, 2015. godine pred Specijalnim sudom u Beogradu, a Đorđe Martić i Miroslav Marković, novinar kome je Martić u svojstvu glavnog urednika Ekspresa dao uputstvo da Slavka Ćuruviju neposredno optuži za izdaju, već su na zahtev optužbe svedočili u ovom procesu.

Komisiji je neshvatljiv uređivački potez Politike, koja dozvoljava Đorđu Martiću da u cenjenom listu nastavlja sa targetiranjem ljudi, a da od njega prethodno nije zatražila ni objašnjenje zašto je stavio simboličku metu na leđa Slavka Ćuruvije. Nije ga pitala žali li kolegu koji je, posle teksta koji je Martić neposredno naručio i objavio, na mafijaški način odstreljen kišom metaka u leđa i potom “overen” hicem u glavu izbliza.

Komisija poziva Uredništvo Politike da objavi ovo saopštenje i da se izvini javnosti zbog uređivačkog propusta, navodi se u saopštenju predsednika Komisije za utvrđivanje činjenica o ubistvima novinara Verana Matića.

Šešelj: Da sam hteo da ubijem Anastasijevića sigurno bih ga ubio (VIDEO)

By

-

21/05/2017

BEOGRAD, 21.05.2017. – Istraga bombaškog napada na Dejana Anastasijevića do danas nije ni počela, postupak je još u predistražnoj fazi. Iz višeg tužilaštva za Insajder kažu da je slučaj i dalje aktivan, da je saslušan veliki broj svedoka i da su upoređivani DNK profili, ali da preciznije podatke ne mogu da daju kako istraga ne bila ugrožena.

Dejan Anastasijević i danas veruje da je napad na njega organizovan iz Haga i da je to urađeno u sadejstvu Vojislava Šešelja i službe državne bezbednosti.

Sva svoja saznanja Anastasijević je objavio je u nedeljniku Vreme šest meseci nekon što mu je na prozoru eksplodirala bomba. On i njegova supruga su, kaže, samo „pukom srećom preživeli“.

Dejan Anastasijević je bio svedok na suđenju Slobodanu Miloševiću pred Haškim tribunalom, a deo njegovog svedočenja prebačen je u slučaj protiv Vojislava Šešelja. Zanimljivo je, međutim, i da se nejgovo ime pojavilo i na preliminarnom spisku svedoka u procesu protiv Jovica Stanišića. Anastasijević to nije znao, ali je znala Stanišićeva odbrana.

Vojislava Šešelja je u vezu s ovim napadom doveo sam Dejan Anastasijević. U to vreme Šešelj je bio u pritvoru Haškog tribunala. U Srbiji je već više od tri godine, ali niko ga nije pitao u vezi sa ovim slučajem.

Šešelj je prvi put pristao da govori za Insajder bez ograničenja. On tvrdi da ne stoji iza napada na Anastasijevića i da je razlog za takve tvrdnje bio da mu se zabrane posete u Haškom tribunalu.

O slučaju bombaškog napada na Dejana Anastasijevića, odnosu države o istragama napada na novinare, ali i Haškog tribunal prema svedocima gledajte u emisiji “Svedok-Insajder bez ograničenja” u utorak u 21 sat na televiziji N1.

Predsednik Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj koji se godinama kroz medijske navode i izjave Dejana Anastasijevića dovodi u vezu s ovim slučajem, za Insajder bez ograničenja kaže da nikada nije želeo da ubije Dejana Ansastasijevića, a „da je hteo sigurno da bi ga ubio“

Novinarska i medijska udruženja: Godinu dana bezakonja i ponižavanja novinara i novinarstva na RTV-u

By

-

20/05/2017

NOVI SAD, 20.05.2017. – Godinu dana posle “blickriga”, odnosno ekspresne postizborne političke čistke nepodobnih urednika i novinara na Javnom servisu Vojvodine, novinarska i medijska udruženja konstatuju da se stanje u ovoj medijskoj kući neprestano pogoršava, da u njoj vladaju bezakonje i voluntarizam i da se ponižavaju i novinari i novinarstvo, pa i zdrav razum.

Ovom kućom upravljaju partijski kadrovi više nego skromnih stručnih kapaciteta, koji i ne kriju da ne prave razliku između jednopartijskog državnog javnog informativnog preduzeća i javnog medijskog servisa, i od kojih su neki dugo već u v.d. stanju. Naime, još uvek, bez ikakvog obrazloženja – protivno zakonitosti postupka i ugrožavajući prava građana – nisu okončani konkursi za programskog direktora i glavnog i odgovornog urednika koji su raspisani pre godinu dana, i pored činjenice da su se na njega javile osobe koje ispunjavaju uslove za te pozicije.

Podsećamo da je “blickrigu” prethodila protivzakonita smena dotadašnjeg programskog direktora RTV-a Slobodana Arežine i da se pred novosadskim sudom vodi spor po njegovoj tužbi protiv ovog javnog servisa.

U međuvremenu, rukovodstvo RTV-a je nastavilo da otpušta, ponižava i marginalizuje najbolje novinare – one koji su doprineli da ova medijska kuća doživi snažan profesionalni uspon, u periodu od 2011. do maja 2016. godine – a na njihova mesta dovodi nestručne naprednjačke kadrove. Logična posledica toga je drastičan pad kvaliteta programa i njegove gledanosti, kao i – dramatičnog gubitka poverenja građana.

Menadžment ove kuće ozbiljno ugrožava i radna prava zaposlenih, između ostalog i odbijajući da im produžava ugovore, i zapošljavajući ih “na lizing” preko raznoraznih agencija.

Novinarska i medijska udruženja smatraju da je, pored osione vlasti, za stanje na RTV-u najodgovorniji Savet REM-a koji je u Upravni odbor Javnog servisa Vojvodine izabrao ljude čiji se jedini “kvalitet” ogleda u političkom poslušništvu, a ne treba zaboraviti da se neki od njih nalaze i u veoma ozbiljnom sukobu interesa. Događaji na RTV-u jedan su od argumenata u nizu koji svedoče da je neophodno da celokupan Savet REM-a podnese ostavke, odnosno da je pod hitno potrebno napraviti diskontinuitet u radu ove osramoćene institucije.

Jedino dobro što je proizašlo iz političkih smena na RTV-u jeste javni protest novinara i građana, odnosno njihova međusobna solidarnost i borba za medijske slobode, koja je oličena u Pokretu Podrži RTV. Novinarska i medijska udruženja pružaju punu podršku delovanju ovog Pokreta i njegovim potpuno legitimnim zahtevima.

Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS)

Nezavisno društvo novinara Vojvodine (NDNV)

Asocijacija nezavisnih elektronskih medija (ANEM)

Asocijacija lokalnih nezavisnih medija Lokal pres

Asocijacija onlajn medija (AOM)

Novinarska udruženja iz regije pozivaju na istragu napada na hrvatskog novinara Mladena Mirkovića

By

-

19/05/2017