BANJA LUKA, 07.02.2023. – Predstavnici organizacija civilnog društva i nezavisni mediji potpisali su danas u Banjaluci deklaraciju kojom se najoštrije protive i osuđuju najave predstavnika institucija Republike Srpske da će se u okviru Krivičnog zakonika Republike Srpske propisati krivična djela kojim će se izvršiti kriminalizacija klevete i uvrede.

Deklaraciju su potpisali Udruženje za promociju evropskih standarda i unapređenje poslovnog ambijenta, Helsinški parlament građana Banjaluka, Transparency International BiH, Banjalučki centar za ljudska prava, Centar za životnu sredinu, Klub novinara Banjaluka/BH novinari, Udruženje građana “Zdravo da ste”, Udruženje “eTrafika” i Centar za informativnu dekontaminaciju mladih.

Oni su nakon konferencije “Koliko će nam slobode ostati?” koju su organizovali Klub novinara Banjaluka, portal Capital.ba i Fondacija Fridrih Ebert Banjaluka istakli da su veoma zabrinuti da će najavljeno donošenje zakona o lažnim vijestima biti iskorišćeno protiv nezavisnih medija, novinara i aktivista, da bi se ućutkalo neslaganje u okviru društva Republike Srpske i onemogućio slobodan rad novinara, novinarki, udruženja i pojedinaca u Republici Srpskoj.

“Uvjereni u to da Republiku Srpsku u budućnosti moraju da odlikuju vladavina prava, demokratske institucije, pluralističko društvo i više sloboda za njene građane, izražavamo i neslaganje sa proširenjem krivičnih djela protiv ustavnog poretka i najavama donošenja novih zakona u tom smjeru, kako je vrlo moguće da se ovakva zakonska inicijativa koristi kako bi se zastrašili predstavnici medijskog i nevladinog sektora, kao i pojedinci koji izražavaju stavove suprotne od onih koje ima vlast u Republici Srpskoj”, istaknuto je u deklaraciji.

Poručili su da upozoravaju javnost da bi izmjene trenutnih zakona i donošenje novih najavljenih zakona, upućivale na stvaranje represivnog okruženja i revanšizma prema neistomišljenicima, što bi predstavljalo udaljavanje od demokratskih ideala, za koje se nadamo da im Republika Srpska teži.

“U demokratskim društvima institucije bi trebalo da nastoje ojačati kritičku svijest građana, povećavajući njihova prava i slobode, a ne ići suprotnim pravcem pokušavajući putem zakona praktično zabraniti drugačiju misao od one koja je poželjna. Smatramo da se Krivični zakonik i ostali zakoni nikako ne smiju mijenjati naprečac, nauštrb prava i sloboda građana. Posebno bi bilo opasno ako bi se donošenje novih i izmjene i dopune postojećih zakona izvršile u hitnoj zakonodavnoj proceduri“, naveli su.

Ponašanje kojim se prekrajaju zakoni tako da pogoduju pojedincima, jednoj partiji ili određenim interesnim grupama je odlika jednopartijskih sistema ili onih koja teže tome, u kojima ne postoji demokratska svijest, niti istinska pravna država, a dužnost medija je da se ukaže na ove stvari.

Kompletan tekst deklaracije možete pogledati OVDJE: Zajedno protiv ogranicavanja prava i sloboda

BANJA LUKA, 02.02.2023. – Vlada RS-a, na inicijativu entitetskog predsjednika Milorada Dodika, priprema set zakonskih rješenja najvećim dijelom iz oblasti medijskog djelovanja kojima bi se sistemski suzio demokratski prostor te ugrozio mali broj preostalih slobodnih medija u RS-u, rekao je u razgovoru za Fenu predsjednik Kluba novinara Banja Luka i član Upravnog odbora Udruženja/udruge BH novinari Siniša Vukelić.

– Smatramo da je to izuzetno opasno. Zakon o kriminalizaciji klevete, na osnovu kojeg novinar, kritičar, političar i svaki građanin može završiti iza rešetaka je izuzetno opasan i potaknut će autocenzuru kod medija – upozorava Vukelić.

Navodi da se predviđa i donošenje zakona kojima se proširuje broj krivičnih djela protiv “ustavnog poretka” u RS-u.

– Ne znamo tačno o čemu se tu radi, ali i to može značajno suziti i ograničiti slobodu govora u RS-u – kaže Vukelić.

Dalje upozorava da se priprema i zakon o širenju lažnih vijesti.

– Mislimo da je i tu također osnovni motiv ne da se spriječe lažne vijesti ili dezinformacije, već da se ograniči ili smanji broj istinitih, tačnih vijesti koje najviše smetaju ovoj vlasti. Dalje, priprema se i zakon o internetu. Ne znamo također o čemu će se raditi, a prema našim posljednjim informacijama priprema se i izmjena Zakona o informiranju u RS-u – rekao je Vukelić.

Uz to, dodao je, već imaju prethodne najave da će se mijenjati zakon po kojem će nevladine organizacije koje primaju donacije ili grantove iz inozemstva morati nositi oznaku “strani agent”.

– Mislim da je ovo, zapravo, strateški i sistemski plan da se preostali broj medija uguši, da se potakne autocenzura i da se jednostavno prestane pisati o onome što se ne sviđa vlastima RS-a. Oni od toga ne odustaju, čak prema određenim informacijama oni su zadužili ljude izvan vlade da pišu te zakone, što smatramo lošim. Također, najavljeno je da će ići po hitnoj proceduri što znači da neće biti mjesta ni za kakve izmjene ili dopune, što znači da se njima žuri – upozorava Vukelić.

Klub novinara Banja Luka, portal Capital.ba i fondacija Friedrich Ebert 7. februara u Banjoj Luci organizirat će konferenciju na koju će doći kolege iz Sarajeva, Srbije i Hrvatske, na kojoj će iznijeti stavove o tome koji su već sada prilično jasni, “da ne želimo ni sjedati za sto i raspakivati Zakon o kleveti ili Krivični zakon jer smatramo da su nam potpuno jasni motivi zbog kojih se oni mijenjaju”.

Također će nekoliko nevladinih organizacija potpisati zajedničku deklaraciju koju će poslati međunarodnim predstavnicima i predstavnicima vlasti sa svojim stavovima prema ovoj inicijativi koja je najavljena i već se realizira.

U toku je i akcija Udruženja / udruge BH novinari za potpisivanje online peticije protiv kriminalizacije klevete u RS-u. Vukelić za sada nema informacija ko je sve potpisao peticiju jer je anketa još aktivna.

– Međutim, ono što nam je drago je da je došla podrška iz Evropske federacije novinara. Na našu konferenciju će doći i predsjednica Evropske federacije Maja Sever, te govoriti o njihovim stavovima – zaključio je Vukelić u razgovoru za Fenu.

Mandat organizacije Brzi odgovor na medijske slobode (MFRR) pokriva sve zemlje članice EU i zemlje sa kandidatskim statusom

SARAJEVO, 24.01.2023. – Čelnici Evropske unije su 15. decembra 2022. godine jednoglasno odobrili kandidatski status Bosni i Hercegovini za članstvo u EU. Sa ovim napretkom, organizacija Media Freedom Rapid Response (MFRR) sada može uključiti Bosnu i Hercegovinu u svoje aktivnosti kroz  praćenje, projekte podrške i zagovarački rad u oblasti medijskih sloboda i sigurnosti novinara.

“Novinari u Bosni i Hercegovini se često pojavljuju u izvještajima vezanim za napade i prijetnje protiv njih. Reporteri/novinari, čiji je rad fokusiran na otkrivanje korupcije, prava manjina, LGBTI+, radikalizam i ratne zločine rade pod pritiskom političara i kriminalnih grupa. Političari u zemlji također su često napadali novinare, a njihov utjecaj na javne medije i regulatorna tijela je zabrinjavajući. Drago nam je što naš mandat sada pokriva Bosnu i Hercegovinu, kako bismo mogli pomoći u zaštiti novinara i jačanju medijskog pluralizma u zemlji kojoj je to istinski potrebno”, izjavili su iz MFRR-a.

Osim što će pratiti sva kršenja slobode medija koja se dešavaju u Bosni i Hercegovini i bilježiti ih na platformi Mapiranje medijskih sloboda, partneri MFRR-a sada će moći ponuditi i praktičnu podršku novinarima i medijskim radnicima u zemlji. Ovo uključuje i pravnu pomoć i praktičnu podršku kao što su medicinska zaštita, troškovi života, psihološka podrška, radna zaštita, podrška porodici i preventivne sigurnosne mjere. Novinari u BiH, koji su suočeni sa uznemiravanjem ili prijetnjama kao direktnim rezultatom svog rada, također će imati pravo da se prijave za Journalist-in-Residence program.

Više o podršci MFRR-a i monitoringu rada pročitajte ovdje.

SARAJEVO, 12.01.2023. – Linija za pomoć novinarima zabilježila je u prošloj godini ukupno 79 slučajeva napada na novinare u BiH.

Prema podacima koje je Feni saopćila generalna sekretarka Udruženja/Udruge BH novinari Borka Rudić, to uključuje jedan fizički napad i sedam prijetnji smrću. Verbalnih prijetnji bilo je 12 slučajeva, političkih pritisaka 11, huškanja/govora mržnje 12, oštećenja imovine ili cyber napada pet slučajeva…

Kako navodi, politički pritisak i napadi na novinare i nezavisne medije povećali su se za 40 posto u 2022. godini u odnosu na 2021. Također, verbalne priJetnje, prijetnje smrću i govor mržnje povećali su se za 137 posto.

– Uz sve navedene direktne pritiske na slobodu medija i sigurnosne prijetnje novinarima, suočavamo se sa sve češćim zahtjevima pojedinaca za brisanje novinarskih tekstova, nastalih na osnovu zvaničnih informacija istražnih ili drugih javnih organa – kaže Rudić za Fenu.

Po njenim riječima, ti zahtjevi dolaze od osoba koje su bile obuhvaćene različitim istragama nadležnih pravosudnih organa ili sigurnosnih agencija pod sumnjom da su počinili određena krivična djela. Iako zahtjevi nemaju nikakvog zakonskog osnova, pojedinci i njihovi advokati ih koriste kako bi vršili pritisak na medije ili pokšali “umiti” lice svoga branjenika pred bh. javnošću.

– Budući da ovaki zahtjevi predstavljaju neosnovan pokušaj ograničavanja prava na slobodu izražavanja, BH novinari su priremili posebnu analizu sa jasnim porukama kako ni jedan medij ne treba podleći pokušajima cenzure, niti sklanjati svoje tekstove sa portala ili iz medijske arhive bez valjanih sudskih odluka u vezi sa konkretnim medijskim sadržajima. Analiza će biti objavljena uskoro na webu BH novinara – navodi Rudić.

Pišu: Sabina Sarajlija i Darko Martinčević

Slučajevi kršenja medijskih sloboda i napada na novinare se ispoljavaju kroz različite vidove, a jedan od sve prisutnijih je nasilje prema novinarima u javnom, medijskom i online prostoru. Brojni međunarodni dokumenti, preporuke i smjernice, te sudska praksa Evropskog suda za ljudska prava novinare označava kao „javne pse čuvare“, te nameće obavezu organima gonjenja da zaštiti medijskih aktera posvete dodatnu pažnju, kako bi se omogućilo da bez straha doprinose javnim raspravama.

Članom 10 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda garantovana je sloboda izražavanja uključujući i mogućnost pristupa informacijama, pravo na javnu nadzornu ulogu novinara i ostalih medijskih aktera, te na otvorenu i energičnu javnu raspravu, što je sve od suštinske važnosti u jednom demokratskom društvu. Međunarodna zajednica je više puta navela potrebu za efektivnim sprovođenjem postojećih međunarodnih i regionalnih standarda i boljom usklađenosti sa postojećim mehanizmima i inicijativama praćenja. Tako Preporuka CM/Rec(2016)4 Komiteta ministara Vijeća Europe o zaštiti novinarstva i sigurnosti novinara i ostalih medijskih aktera propisuje čitav niz mjera koje se odnose na krivično gonjenje, odnosno obavezu države da provede djelotvornu istragu ubistava, napada i zlostavljanja novinara. Traži se da vlasti preduzmu sve razumne korake i prikupe sve dokaze o datom incidentu, da se utvrde činjenice, identifikuju počinioci i na kraju, ako je primjereno, kazne odgovorni. Preporuka je i da istrage treba da sprovode specijalizovane, u tu svrhu uspostavljene jedinice odgovarajućih državnih organa vlasti čiji su zaposleni pohađali odgovarajuću obuku iz međunarodnih normi i zaštita ljudskih prava.

U posljednje četiri godine Kantonalno tužilaštvo Sarajevo je podiglo četiri optužnice zbog prijetnji novinarima, od kojih su dva predmeta okončana osuđujućim presudama, jedan je okončan oslobađajućom presudom, dok je jedno suđenje u toku.[1] U najmanje dva predmeta u kojim su novinari oštećeni donesena je naredba o obustavi istrage jer nije bilo dovoljno dokaza za podizanje optužnice, te je u jednom od njih slučaj upućen na procesuiranje po prekršajnoj odgovornosti. Dakle, nije bilo prijavljenih krivičnih djelo ubistva, nanošenja teških tjelesnih povreda, već se uglavnom radilo o prijetnjama tj. krivičnom djelu ugrožavanje sigurnosti i krivičnom djelu nasilničko ponašanje, te postoji određeni broj predmeta u vezi sa računarskim napadima, čije je istraživanje kompleksnije zbog načina pribavljanja dokaza.

Što se tiče samog dokazivanja, u praksi najčešćeg krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti, važno je napomenuti da ono postoji kada počinilac ugrozi sigurnost neke osobe ozbiljnom prijetnjom da će napasti na život ili tijelo te osobe ili na taj način izazove uznemirenje građana, te je za ovo krivično djelo propisana kazna zatvora do šest mjeseci. Kako je prijetnja ključna za postojanje navedenog krivičnog djela, postavlja se pitanje šta je u stvari prijetnja? Obzirom da konkretan odgovor nije dat u Krivičnom zakonu, sud se u svojoj praksi koristi najprihvatljivijom definicijom iz pravne teorije, da je prijetnja stavljanje u izgled nanošenja nekog zla. Najčešće se prijetnja upućuje riječima, uzimanjem u ruke nekog predmeta podobnog da se njime nanesu povrede (oružje ili neka alatka npr.) i sl. Zlo koje se stavlja u izgled može biti različito. Kod djela ugrožavanje sigurnosti riječ je o prijetnji napadom (fizičkim) na život ili tijelo nekog lica što znači da su u smislu zaštićenog dobra navedeni samo život i tijelo.  Kako se kod krivičnog djela „Ugrožavanje sigurnosti“ radi o ugrožavanju sigurnosti, odnosno mira i spokojstva nekog lica, znači da prijetnja mora da bude takva da kog lica kome je upućena može da izazove takve posljedice, odnosno osjećaj ugroženosti, strah i uznemirenje, što znači da takva prijetnja mora da bude ozbiljna i ostvariva.

 Kako se ozbiljnost prijetnje ne može mjeriti nekim objektivnim kriterijumom, sud u svakom konkretnom slučaju ozbiljnost prijetnje procjenjuje kroz dati slučaj s obzirom na lice kojem se prijeti, lice koje prijetnju upućuje i sve druge okolnosti slučaja, pri tom mogućnost da se prijetnja sprovede u djelo, tj. njenu ostvarivost cijeneći itekako bitnom i suštinskom za nastanak posljedice inkriminacije. Ukoliko u ponašanju optuženog, odnosno riječima upućenim oštećenom nedostaje element ozbiljnosti to navedeno ponašanje optuženog po ocjeni suda izraženoj u jednoj od presuda, isključuje kao krivično djelo, te ostavlja u domenu eventualne prekršajne odgovornosti iz oblasti protiv javnog reda i mira.

Kod ovakvog krivičnopravnog okvira, uvažavajući značaj zaštite novinara i novinarki, Tužilaštvo Kantona Sarajevo je odlučilo da proaktivno djeluje, te je preduzelo nekoliko konkretnih organizacionih mjera.

Nakon konsultacija sa glavnim učesnicima u lancu zaštite novinara i medijskih sloboda, i to Udruženjem novinara BiH, Misijom OSCE, insitucijom Ombudsmena BiH, te predstavnicima policijskih agencija, donesena je odluka o vođenju unaprijeđenih evidencija o predmetima napada na novinare, kako bi se nad njima uspostavio poseban nadzor od Ureda glavnog tužioca i imali ažurni podaci o takvim slučajevima.

Nadalje, određen je kantonalni tužilac koji je kontakt osoba ispred Tužilaštva za komunikaciju i koordinaciju sa novinarskim udruženjima, te agencijama za provođenje zakona koje rade na otkrivanju i gonjenju počinilaca krivičnih djela učinjenih na štetu lica koja obavljaju poslove   od   javnog   značaja   u   oblasti   informisanja. Imenovani tužilac će prolaziti i kroz dodatnu edukaciju u oblasti zaštite ljudskih prava, što će svakako doprinijeti većem stepenu institucionalne senzibiliziranosti i stvaranju profesionalnog okruženja, dodatno motiviranog za unapređenje rada po međunarodnim standardima u ovoj oblasti.

Na koncu, opredijelili smo se strateški za djelotvornu i efikasnu krivičnopravnu zaštitu novinara i ostalih medijskih aktera, te generalno svih osoba koje doprinose javnoj debati, tako što smo odredili da se prijave za krivična djela nad ovom kategorijom oštećenih lica smatraju prioritetnim, te da Ured glavnog tužioca vrši nadzor nad efikasnim i zakonitim postupanjem tužilaca u tim predmetima.

S obzirom na sve specifičnosti institucije Kantonalnog tužilaštva Sarajevo, koje se ogledaju u broju i kompleksnosti predmeta zbog naše mjesne i stvarne nadležnosti, te preporuke da se u ovim predmetima rasvijetli uloga podstrekača, organizatora, huškača, pomagača posebno kad napade čine javni dužnosnici, smatramo da su ove aktivnosti razumne mjere u pravcu jačanja naših kapaciteta i da su već pokazale određeni efekat u praksi. Naime, smatramo da ove mjere mogu preventivno odvraćajuće djelovati da takvih napada bude što manje, a da će tek u budućnosti doprinijeti boljim rezultatima u procesuiranju krivičnih djela u kojim su novinari oštećeni, dok ćemo kroz žalbe pokušati uticati i na pooštravanje kaznene politike.

Nalazimo da postoji još prostora za unapređenje zaštite novinara i da tužilaštvo može doprinijeti i u javnim raspravama vezano za eventualne izmjene ili dopune krivičnog zakonodavstva koje bi tretirale status novinara u pravcu njihove jače zaštite, bilo kroz dodatno regulisanje njhovog svojstva ili kroz propisivanje novih krivičnih djela ili izmjenu bića postojećih krivičnih djela kako bi se olakšalo dokazivanja onih obilježja krivičnih djela koja su se u praksi pokazala kao razlog za obustavljanje istrage odnosno donošenja oslobađajućih presuda (prije svega dokazivanje ozbiljnosti prijetnje).

Uvjereni smo da će kroz provođenje međunarodnih standarda zaštite novinara, te jaču saradnju svih aktera, novinarstvo napredovati i jačati svoju ulogu u demokratskom društvu, dok će Tužilaštvo jačati svoje resurse u pravcu dodatne specijalizacije tužilaca, te doprinijeti transparentnosti i jačanju vladavine prava.

(Autori su tužioci Kantonalnog tužilaštva Sarajevo. Tekst je objavljen u 80. izdanju biltena E-novinar)

[1] 1. Krivični predmet broj T09 0 KT 0126718 18 (napad na fotoreportera Klixa K.S. i M.B. i TV Al Jazeere od 26.7.2018), optužnica potvrđena 14.12.2018.). Dana 18.11.2019. godine Općinski sud u Sarajevu je donio Presudu broj 65 0 K 717350 19 K, kojom su optuženi E.H. i S.L. oglašeni krivim za krivično djelo Nasilničko ponašanje iz člana 362. stav 2. u vezi stava 1. KZ F BiH, sve u vezi sa članom 31. istog Zakona, te je istim izrečena kazna zatvora u  trajanju od  po 6 (šest) mjeseci i istovremeno određeno da  se ova kazna  neće  izvršiti ukoliko optuženi u roku  od  2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti  presude ne učine novo krivično djelo. Presuda je pravosnažna dana 24.07.2020. godine.

2. Krivični predmet broj T09 0 KT 0149501 19 (prijetnje uredniku portala „Radio Sarajevo“ S.A. od 27.09.2019.godine, optužnica podignuta u decembru 2021.godine). Dana 20.06.2022. godine, Općinski sud u Sarajevu je donio presudu broj 65 0 K 790236 22 K, kojom su optuženi B.A. i Š.A. oglašeni krivim za krivično djelo Ugrožavanje sigurnosti iz člana 183. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa članom 31. istog Zakona, te je istim izrečena kazna zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ako optuženi u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počine novo krivično djelo. Presuda je pravosnažna dana 09.08.2022. godine
3. Krivični predmet broj T09 0 KT 0168501 21 (prijetnje novinaru S.H. od 28. maja 2021., optužnica iz novembra 2021. godine). Optuženi je A.H., zbog krivičnog djela Ugrožavanje sigurnosti. Predmet se nalazi u fazi glavnog pretresa
4. Krivični predmet broj T09 0 KT 0116673 17 (prijetnje novinaru A.A. “Žurnal” od 29.08.2017. godine, optužnica od 30.04.2018. godine). Dana 08.03.2019. godine Općinski sud u Sarajevu je donio Presudu broj 65 0 K 665939 18 K 2, kojom je optuženi N.Dž., oslobođen optužbe za krivično djelo Ugrožavanje sigurnosti iz člana 183. stav 1. KZ F BiH. Kantonalni sud u Sarajevu je dana 26.12.2019. godine donio Presudu broj 65 0 K 665939 19 Kž, kojim je odbijena kao neosnovana žalba Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo, te je presuda postala pravosnažna sa danom 26.12.2019. godine.

SARAJEVO, 09.01.2023. – Ombudsmeni Bosne i Hercegovine Jasminka Džumhur, Nives Jukić i Nevenko Vranješ najoštrije su osudili govor mržnje usmjeren protiv novinara iskazan u grafitu u ulici Braće Fejića u Mostaru, te su povodom tog slučaja najavili da će u skladu sa svojim zakonskim ovlaštenjima otvoriti predmet po službenoj dužnosti i utvrditi sve značajne činjenice i okolnosti.

Podsjećanja radi, u Mostaru je krajem decembra osvanuo grafit s porukom izraženom u govoru mržnje prema novinarima. Na zidu zgrade ispisano je crvenim sprejem “smrt novinarima”.

Ombudsmeni su apelirali na nadležne organe i institucije da preduzmu sve neophodne radnje i mjere kako bi se počinioci što prije pronašli i sankcionirali u odgovarajućim postupcima.

Propust da se poduzmu energičniji koraci u suzbijanju govora mržnje, kako navode ombudsmeni,  produbljuje podijeljenost društva i olakšava formiranje društvenih grupa koje smatraju da su bolje od ostalih ili da imaju pravo da nameću svoju volju ostalima dok pravovremena reakcija na govor mržnje daje priliku organima za provođenje zakona da predvide izbijanje ozbiljnih incidenata.

Ombudsmeni su podsjetili da su izdali i dva specijalna izvještaja – Specijalni izvještaj o govoru mržnje u Bosni i Hercegovini i Specijalni izvještaj o položaju i slučajevima prijetnji novinarima u Bosni i Hercegovini, saopćeno je iz Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH.

Izvor: Fena

Bosna i Hercegovina završava 2022. godinu na 67. mjestu Media Freedom Indexa Reportera bez granica, odnosno, bilježi pad za devet mjesta u odnosu na prethodnu godinu. U izvještaju RSF-a navodi se kako mediji i novinari rade u izrazito negativnom političkom i ekonomskom miljeu, u kojem brojni faktori utječu na pojavu autocenzure.

Jedna od najvećih prijetnji slobodnom novinarstvu u regionu, koja je obilježila i 2022. godinu, jesu takozvane SLAPP tužbe protiv novinara i medija. Upozorila je na to nedavno i Maja Sever, predsjednica Evropske federacije novinara, koja smatra kako je to specifičan vid pritiska političkih i drugih moćnika putem neutemeljenih tužbi kojima se novinare iscrpljuje i ugrožava njihov rad. Evropska federacija novinara pokrenula je inicijativu za osnivanje neformalne koalicije za monitoring i sprječavanje SLAPP tužbi, kojoj se već pridružilo više od 15 radnih grupa iz evropskih zemalja. Udruženje BH novinari planira početkom januara formiranje radne grupe za evidentiranje, praćenje i izvještavanje o SLAPP tužbama. Jasno je da će ova vrsta pritiska na medije i novinare biti nešto s čime će se u narednoj godini biti potrebno boriti na sistemski i organizovan način, u svrhu odbrane slobodnog novinarstva i smanjenja pritisaka na redakcije i novinare.

Šta je SLAPP tužba i zašto je problematična?

Strategic Lawsuit Against Public Participation ili „strateška sudska tužba protiv participacije javnosti“ je tužba s ciljem cenzure, zastrašivanja i ušutkavanja kritičara (najčešće prema javnoj vlasti) na način da ih se optereti procesom i troškom pravne odbrane dok ne odustanu od kritike ili protivljenja. Ove vrste tužbi nisu usmjerene samo protiv medija i novinara nego i protiv drugih aktera društva, najčešće aktivista i nevladinih organizacija, odnosno svih onih koji ukazuju na propuste javne vlasti, kriminal, korupciju itd. Od oktobra, naprimjer, dvije aktivistice za zaštitu okoliša u Bosni i Hercegovini Sara Tuševljak i Sunčica Kovačević suočene su s takvom jednom tužbom zbog svog angažmana na zaštiti Kasindolske rijeke.

Suština SLAPP tužbi je u pokretanju pravnih mjera protiv onih koji aktivno djeluju u javnom prostoru i participiraju u javnom životu na način da iskazuju kritički stav prema moćnim i privilegovanim dijelovima društva, najčešće političkim i ekonomskim elitama. Te pravne mjere najčešće se odnose na pokretanje tužbi za klevetu. Ovdje je važno naglasiti da su tužbe za klevetu legitimna pravna mjera, no ono što odvaja SLAPP od opravdanih tužbi je činjenica da SLAPP tužbe nemaju pravnu osnovu, očigledno su neutemeljene, a tužitelji najčešće zloupotrebljavaju pravni postupak na način da potražuju neopravdano visoke odštetne zahtjeve. Zapravo, SLAPP tužbe se ne pokreću kako bi tužitelj došao do povoljnog ishoda sudskog postupka, odnosno, on ne očekuje presudu u svoju korist, nego mu je cilj zastrašivanje, profesionalno diskreditovanje, uznemiravanje, psihološki pritisak, ugrožavanje reputacije tuženika i njegovo finansijsko iscrpljivanje.

SLAPP je, u praksi, usmjeren u dva pravca: prvi su posljedice koje tužena strana (novinari, mediji, aktivisti, NGO) ima tokom samog postupka, dakle na sudu, a drugi su posljedice koje ima u javnosti. Tokom sudskog postupka novinari (i drugi kritičari društva) izloženi su ne samo finansijskim troškovima (angažovanja pravnog tima itd.), nego i troše vrijeme na sudu, a za većinu njih prolazak kroz sam sudski proces veoma je stresno iskustvo. Nerijetko se i njihove kolegice i kolege pozivaju kao svjedoci, što ih također opterećuje, a tuženima predstavlja i dodatni stres, jer proces koji se vodi protiv njih indirektno nanosi štetu (ometa, oduzima vrijeme i stresan je) i kolegicama i kolegama.

„Kada jedna redakcija i jedan novinar primi dvije, tri, pet, deset, trideset tužbi, stalno moraš ići na nekakva ročišta, često i u nekom drugom gradu. Jednostavno, ljudi su potpuno iscrpljeni“, kaže Maja Sever. Pored ovih očiglednih posljedica po novinare, njihov odlazak na sudove ometa i ugrožava rad samih redakcija, koje nerijetko rade s malim brojem uposlenih, od kojih značajan broj umjesto na poslu provodi vrijeme na sudovima.

Druga dimenzija tokom pravnog postupka u SLAPP procesima koja predstavlja ozbiljnu posljedicu po tužene je reputacijska. Tužitelji nerijetko tokom samog postupka (ili čak prije pokretanja tužbe) izdaju saopćenja koja prenose njima bliski mediji ili angažuju botove po društvenim mrežama za uništavanje reputacije tuženika na način da ih prije sudske presude proglašavaju krivim, označavaju kao neprijatelje i huškaju javnost protiv njih. Upravo to je osnova zastrašivanja i šalje poruku ne samo onima koji su tuženi, nego i svima drugima koji bi se potencijalno mogli ubuduće usuditi suprotstaviti moćnicima koji zloupotrebljavaju SLAPP – kako će proći ukoliko se to desi. Baš zbog činjenice da se prije i tokom samog SLAPP postupka sistematski i kontinuirano radi na rušenju reputacije novinara ili medija koji je tužen, te da se istovremeno taj novinar i medij iscrpljuju dugotrajnim i stresnim boravkom na sudu (iako je već iz same prirode tužbe jasno da presuda neće biti u korist tužitelja), jasno je da je cilj pokretača SLAPP tužbi autocenzura medija i novinara, odnosno da ih se želi natjerati da prije ukazivanja na neke društvene devijacije ili kritičkog pisanja o nekoj temi ili akteru društva dobro razmisle da li im se, posljedično, isplati prolaziti kroz torturu SLAPP-a.

Visoki odštetni zahtjevi također su opasnost za neometan rad medija koji su tuženi. Naime, iako SLAPP po svojoj suštini jesu tužbe koje su neosnovane i koje bi većina sudova trebala kao takve i odbaciti, nerijetko se dešava i suprotno: uslijed sprege politike i sudstva donose se presude u korist tužitelja, što medije i novinare stavlja u problem isplaćivanja enormno visokih odštetnih zahtjeva, čime se ugrožava njihova egzistencija. Jedan od posljednjih takvih slučajeva dogodio se nedavno u Hrvatskoj, gdje je novinarka Davorka Blažević bila u obavezi isplatiti svoju osmomjesečnu zaradu (oko 5,5 hiljada kuna) sutkinji Vrhovnog suda u penziji Senki Klarić Baranović. Ovaj slučaj primjer je i izuzetne novinarske solidarnosti u slučaju SLAPP tužbi, budući da su kolege i kolegice, na inicijativu Hrvatskog novinarskog društva, u kratkom roku skupili potreban novac i tako pomogli novinarki Blažević.

Zašto borba protiv SLAPP tužbi mora biti prioritet za 2023. godinu?

S obzirom na to da SLAPP tužbe postaju sve snažnije i sve masovnije sredstvo pritiska na medije, novinare, ali i aktiviste u regionu, uspostavljanje mreže za njihovo praćenje i suprotstavljanje SLAPP-u je izuzetno važan korak solidarnosti i zajedničke borbe protiv nametanja autocenzure u javnom prostoru. No, osim činjenice da SLAPP služi za pritisak, iscrpljivanje i ugrožavanje medija, novinara, aktivista i NGO, ove tužbe predstavljaju ozbiljan problem za javnu debatu iz još jednog za sve nas važnog razloga. SLAPP tužbe, naime, nastoje zaustaviti javne rasprave o pitanjima od javnog interesa, odnosno, nastoje javnu debatu iz javnog prebaciti u pravni prostor. Drugim riječima, oni koji pokreću SLAPP tužbe imaju i širu namjeru od samo osvete onima koji su im se zamjerili kritičkim pisanjem ili nekim drugim oblikom javnog angažmana. Oni nastoje utišati kritiku u društvu, a odlučivanje o tome šta je javni interes i kako ga štititi prebaciti u pravnu sferu, umjesto da o njemu odlučuju građani. Upravo iz tog razloga borba protiv SLAPP tužbi mora biti prioritet za 2023. godinu, i to ne samo za medije, novinare, aktiviste i druge javne djelatnike suočene s ovim tužbama i organizacije za zaštitu novinara. To je prioritet svih nas kao građana, jer na taj način štitimo pravo na javnu debatu u javnoj sferi kao osnovnu demokratsku vrijednost svakog društva.

Iako se čini da kao pojedinci ne možemo učiniti puno u ovom kontekstu, te da borba protiv SLAPP-a mora biti institucionalna i sistemska (u smislu donošenja nacionalne, regionalne i globalne legislative i strategija), davanje javne podrške medijima, novinarima i aktivistima suočenim sa SLAPP tužbama, pa i simbolična finansijska podrška onima suočenim s obavezom plaćanja odštetnih zahtjeva dobar su način da kao građani preuzmemo svoj dio odgovornosti u borbi protiv SLAPP tužbi, koje ugrožavaju sve nas i naše pravo na slobodu informisanja i kritike i koje, kao takve, ne smiju biti prihvaćene i prihvatljive.