Evropska federacija novinara (EFJ) pokrenula je inicijativu za osnivanje neformalne koalicije za monitoring i sprečavanje SLAPP tužbi protiv medija i novinara.

Koaliciji za borbu protiv SLAPP-a u Evropi već se pridružilo  više od 15 radnih grupa u sljedećim zemljama: Austrija, Bugarska, Hrvatska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Irska, Italija, Holandija, Sjeverna Makedonija, Poljska, Srbija, Slovenija, Španija, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Malta.

Udruženje/Udruga BH novinari će početkom januara također formirati radnu grupu za  evidentiranje, praćenje i izvještavanje o SLAPP tužbama.

Tužilac Darko Martinčević je kontakt osoba za novinare i novinarke u Tužilaštvu Kantona Sarajevo (KS). Ovaj mehanizam u kantonalnom Tužilaštvu uspostavljen je prije osam mjeseci, a njegov posao je da komunicira i koordinira s novinarskim udruženjima, samim novinarima, te agencijama za provođenje zakona uključenim u istragu i procesuiranje krivičnih djela počinjenih protiv osoba koje obavljaju poslove od javnog značaja u oblasti informiranja.

Kontakt osoba za novinare i novinarke imenovana je na inicijativu glavne tužiteljice KS i uz pomoć Misije OSCE u Bosni i Hercegovini (BiH). Cilj ovih aktivnosti, koje prate sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava i međunarodne preporuke i smjernice, je djelotvorna i efikasna krivičnopravna zaštita novinara i novinarki i ostalih medijskih radnika.

Ured glavne tužiteljice vršiće nadzor kako bi osigurao da se ovi predmeti rješavaju prioritetno i efikasno. Riječ je o prvom takvom mehanizmu u Bosni i Hercegovini.

“Menadžment Tužiteljstva KS na čelu sa glavnom tužiteljicom Sabinom Sarajlijom cijeneći ulogu koju novinari imaju u društvu, prepoznao je potrebu uspostavljanja unaprijeđene dvosmjerne i bolje komunikacije između Udruženja BH novinari i svih drugih novinarskih udruženja i novinara. Uspostavljanje kontakt tačke znači upravo izraz da se uspostavi bolji i efikasniji način komunikacije između novinara i kantonalnog Tužiteljstva, a što je opet i na tragu Komunikacijske strategije Viskokog sudskog i tužilačkog vijeća”, kaže tužilac Darko Martinčević u razgovoru za Mediacentar Sarajevo.

Kontakt osoba u Tužilaštvu KS imenovana je nakon prvog koordinacijskog sastanka o sigurnosti novinara i novinarki u Kantonu Sarajevo, koje je iniciralo Tužilaštva KS, u saradnji sa Misijom OSCE-a. U aprilu su predstavnici Udruženja BH novinari i Društva novinara, predstavnici policijskih agencija Federalne uprave policije i Ministarstva unutrašnjih poslova KS, te ombudsmenka za ljudska prava BiH Jasminka Džumhur izrazili opredijeljenost za unapređenje rada na prijavama koje tretiraju ugrožavanje sigurnosti i napade na novinare i novinarke.

Na koji način funkcioniše kontakt novinara sa vama i šta trebaju biti rezulatati ovog mehanizma?

Što se tiče krivičnih prijava i postupka prijavljivanja krivičnog djela, ona je ostala kao i prije. Zakon o krivičnom postupku regulirao je kako se podnosi krivična prijava, dakle ili nadležnoj policijskoj upravi ili direktno Tužiteljstvu gdje se one zaprimaju i formiraju se predmeti. Smisao kontakt tačke je da se, nakon podnošenja krivične prijave, osigura efiksniji i brži način dobijanja povratne informacije o stanju tog predmeta, normalno onoliko koliko to ciljevi istrage dozvoljavaju. Dakle, da se nakon što se prijavi krivično djelo izbjegne formalni način komunikacije, odnosno podnošenje pismenih akata kojim će se pismeno odgovarati. Ovako stvari idu direktno u komunikaciju koja je brža i adekvatnija.

Zbog čega je sve to važno?

Pored kontakt tačke u okviru Tužiteljstva KS, predmetima u kojima se kao oštećeni javljaju novinari, a radi se o krivičnim djelima koja su povezana sa njihovom djelatnošću, imaju prioritetni značaj, odnosno dat im je prioritetni status. I Ured glavne tužiteljice kroz kontinuirani nadzor nad tim predmetima osigurava efikasno postupanje. Samo uspostavljanje kontakt tačke i određivanje tog prioritetnog statusa je važno prije svega zbog uloge koju ima novinarski rad i novinarska profesija za funkcioniranje društva. Sve ovo je izraz Tužiteljstva da kroz svoj rad, kroz svoju nadležnost, znači procesuiranje i gonjenje počinilaca krivičnih djela, pruži zaštitu novinarima i stvori jednu atmosferu unutar koje će novinari biti zaštićeni, da im bude omogućeno da na slobodan način obavljaju svoj posao i budu zaštićeni od bilo kojeg neželjenog, neprimjerenog ili nedozvoljenog kontakta. Najčešće krivično djelo gdje se novinari pojavljuju kao žrtve je ugrožavanje sigurnosti.

Koliko vam se novinari obraćaju i da li već sada možemo govoriti o nekim konkretnijim pokazateljima kada je riječ o preveniranju napada na novinare i novinarke?

Najčešće kontakte imamo sa Udruženjem novinara ili pojedinim portalima koji se u najvećem broju slučajeva interesiraju za činjenicu da kantonalno Tužiteljstvo ima kontakt tačku. Manje je bilo ostvarenih kontakata sa novinarima koji se pojavljuju kao oštećeni u nekom krivičnom djelu pa da se sad interesiraju za neki određeni predmet. Nadam se da će se to promijeniti kako novinari budu više znali da postoji kontakt tačka kojoj se mogu obratiti i preko koje mogu dobiti određene informacije. Kontakt tačka postoji nekih osam mjeseci, nije to dug period. Bez obzira na to možemo biti zadovoljni uspostavljenom saradnjom, a ona se može unaprijediti i na tome ćemo raditi u narednom periodu.

Koliko je kontakt tačka važna u smislu ohrabrivanja novinara i novinarki da prijavljuju napade?

Svako krivično djelo se mora prijaviti i nadamo se da ćemo uspostavljanjem kontakt tačke i statusa prioritetnog predmeta ohrabriti novinare da prijave svaku situaciju u kojoj su bili žrtve nekog napada. Ali ne možemo očekivati da će samo kontakt tačka i prioritetni status predmeta riješiti pitanje napada na novinare. To ipak zahtijeva neki širi društveni angažman cijele zajednice kako bi se kreirala klima u kojoj bi novinari bili zaštićeniji i mogli slobodnije da obavljaju svoj posao.

Neke potencijalne izmjene zakona svakako bi možda mogle pomoći i tu bi se onda možda i dali dodatni alati tužiteljstvima kako bi mogli procesuirati takve napade i tim procesuiranjem i poslati poruku i preduprijediti svaki drugi napad. A prioritetnim radom na predmetima bi se osiguralo efikasno postupanje.

Koliko prioritetan rad na predmetima u kojima su novinari i novinarke oštećeni može slati poruku cijeloj zajednici da su napadi na novinare kažnjivi?

Mi se nadamo da ćemo svakako takvim postupanjem, ili određivanjem prioritetnog statusa, upravo poslati takvu poruku i osigurati da se ti predmeti završe efikasno i u nekom razumnom vremenu i na taj način da se svima koji čine takva krivična djela pošalje poruka da to neće ostati nekažnjeno.

Imamo u potpunosti neregulisan online prostor, gdje vidite potrebne izmjene u toj sferi kako bi se online nasilje zaustavilo ili smanjilo?

Što se tiče zlostavljanja u online prostoru, to nije samo specifičnost BiH, to je fenomen koji je globalni. Stvaranje nekog zakonskog okvira u kojem bi se regulisalo ponašanje u online prostoru je svakako poželjno i ukoliko bi zakonodavac napravio izmjene zakona, ukoliko bi se definisao online prostor i ponašanje u okviru njega, kantonalno Tužiteljstvo će takva zakonska rješenja primijeniti i osigurati zaštitu svima onima koji doživljavaju zlostavljanje u tom prostoru.

SARAJEVO, 29.11.2022. – Međusobna komunikacija i transparentnost u radu, kao i obostrano poštivanje profesionalnih i etičkih normi neophodni su za unapređenje saradnje između medija i pravosuđa, istaknuto je tokom online debate o temi “Međusektorska podrška slobodi medija/sigurnosti novinara i jačanje profesionalnog integriteta medija i pravosuđa”, koja je održana danas u organizaciji Udruženja BH novinari. Cilj debate bio je jednom mjestu okupiti predstavnike centara za edukaciju sudija i tužilaca, strukovnih udruženja sudija i tužilaca, žena u pravosuđu, udruženja glasnogovornika u tužilaštvima, advokatske komore, medijske organizacije, te udruženja novinara kako bi razmatrali pitanja međusektorske podrške, te jačanje ugleda i povjerenja u pravosudnu i medijsku zajednicu.

„U posljednjih godinu dana, u skladu sa akcionim planom Komunikacijske strategije VSTV-a BiH, nastojimo vrlo intenzivno sarađivati sa medijima i sigurna sam da će to dati rezultate. Ova Strategija je zapravo polazni dokument na osnovu kojeg će pravosudne institucije razviti svoje komunikacijske strategije i jačati saradnju između pravosuđa i medija. Trenutno radimo na izmjenama i dopunama Poslovnika, a u vezi sa istupima članova VSTV-a u medijima. Tačno je da VSTV ne može ni na koji način obavezati sudove da sarađuju sa medijima, ali ih možemo obavezati da u svojim strateškim planovima jasno i konkretno definišu kakva će biti njihova komunikacija sa medijima“, rekla je Marjana Popović, šefica Kabineta Predsjedništva VSTV-a BiH.

Velimir Ninković iz Udruženja sudija RS naveo je da u samo u 13 od ukupno 82 suda u BiH postoje portparoli.

„Sama ta činjenica ukazuje da saradnja između sudova i medija nije baš na zavidnom nivou. Mislim da sudovi moraju imati ravnopravne sagovornike u medijima, a mediji trebaju objektivnije informisati o stanju u pravosuđu i izbjegavati senzacionalističke naslove. Naravno, i predsjednici sudova moraju biti mnogo transparentniji i otvoreniji za medije, a na web sajtovima se trebaju objavljivati sudske odluke koje su zanimljive za širu javnost“, naglasio je Ninković.

Slavica Divjak iz Udruženja glasnogovornika u tužilaštvima BiH kaže da je jedna od osnovnih namjera ovog udruženja doprinijeti boljem radu ne samo tužilaštava,  već i sudova, te vratiti povjerenje građana u rad pravosuđa.

„Jedan od načina za to je upravo poboljšanje komunikacije sa medijima, odnosno sa građanima. Organizovali smo radionice i edukacije za sve koji su zainteresovani za ovu oblast, a u saradnji sa VSTV-om radimo na jačanju tužilačkih kapaciteta i edukacije u vezi sa njihovim istupima u medijima“, navela je Divjak.

Adisa Zahiragić iz Udruženja žena sudija u BiH istaknula je da je usvajanje Komunikacijske strategije VSTV-a veoma važan korak ka unapređenju komunikacije sa medijima.

„Izuzetno je značajno da se razvije saradnja između udruženja iz pravosuđa i medijskih udruženja. Ta udruženja mogu puno učiniti, između ostalog, da se ne bi dešavalo da u medijima čitamo tekstove zbog kojih ljudi iz pravosuđa osjećaju nelagodu, a sa druge strane da osiguramo da interes javnosti bude zadovoljen i da javnost zna šta se dešava u pojedinim predmetima“, kaže Zahiragić.

Novinarke Brankica Spasenić (Mondo) i Kristina Spajić-Perić (Hercegovina.info) ističu da su se okolnosti u kojima mediji rade danas znatno promijenile, a pravosuđe nema uvijek razumijevanja za te promjene.

„Informacije se danas objavljuju u realnom vremenu i treba nam manje formalan odnos, koji će biti u skladu sa tim današnjim novinarstvom koje zahtijeva tu brzinu. Potreban je proaktivniji pristup sudova i tužilaštava, posebno u slučajevima koji izazivaju veliki interes javnosti“, rekla je Spasenić.

„Tužiteljstva i sudovi nam nerijetko otežavaju rad uskraćivanjem bitnih informacija iz pojedinih slučajeva. Često nemaju osjećaj za to kada trebaju dati saopćenja za javnost i podijeliti određene informacije“, kaže Kristina Spajić-Perić.

Općinski sud u Tuzli radi na posebnom projektu koji se tiče unapređenja komunikacije sa medijima.

„Definisali smo ciljne grupe i kreirali poruke koje želimo poslati svakoj od tih ciljnih grupa. Moramo razumjeti potrebe medija i mislim da otvorenim pristupom, kroz partnerski odnos možemo zadobiti povjerenje i medija i javnosti“, rekla je Alma Dubravić Mahovkić iz Općinskog suda u Tuzli.

Direktori centara za edukaciju sudija i tužilaca FBiH i RS-a Arben Murtezić i Tomislav Čavić naglasili su kako su ovi centri posljednjih godina otvorili vrata za medije i novinare.

„Imali smo zajedničke seminare sa Udruženjem BH novinari, edukacije naših sudija i tužilaca o komunikaciji i odnosima sa javnošću i to će biti neizostavan dio našeg rada i ubuduće“, rekao je Murtezić.

„Proteklih godina saradnja sa profesionalnim udruženjima novinara je bila na zavidnom nivou. Međutim, smatram da treba preduzeti aktivnosti na jačanju integriteta i medija i pravosuđa. Mislim da mediji ne rade uvijek u cilju jačanja povjerenja javnosti u rad pravosudnih institucija, a to bi nam trebao biti zajednički cilj“, kaže Čavić.

Novinarka Radija Federacije BiH i članica Upravnog odbora Udruženja BH novinari Velida Kulenović zaključila je da se pravosuđe mora angažirati da objavi pravovremene i tačne informacije kako bi bili vidljiviji u javnosti, ali i da bi spriječili da mediji objavljuju neprovjerene ili senzacionalističke tekstove.

Učesnici debate zaključili su da i mediji i pravosuđe rade u interesu javnosti, a taj zajednički cilj bi i jedni i drugi uvijek trebali imati na umu. Saradnja između medija i pravosuđa može i treba biti znatno kvalitetnija, a samo zajedničkom saradnjom ojačat će se i integritet obje profesionalne zajednice.

Ova debata je održana u okviru regionalnog projekta „Jačanje medijskih sloboda u Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji” koji finansira Kraljevina Holandije, a provode Holandski helsinški odbor i Free Press Unlimited u partnerstvu sa Udruženjem/udrugom BH novinari. Pogledi, mišljenja, nalazi i zaključci ili preporuke, navedeni u ovoj debati, isključiva su odgovornost učesnika/ca debate, te ni u kom slučaju ne odražavaju stavove Kraljevine Holandije niti organizacija koje provode projekt i njihovog lokalnog partnera u Bosni i Hercegovini.

BANJA LUKA, 17.11.2022. – Većina medijske zajednice u Republici Srpskoj (RS) prijedlog novog seta zakona u oblasti sprečavanja širenja lažnih vijesti i govora mržnje, te kriminalizacije klevete, čije donošenje je najavio novi entitetski predsjednik Milorad Dodik, vidi kao prijetnju slobodi govora, kritičkoj misli i medijima koji ne izvještavaju onako kako odgovara trenutnoj vlasti. Rečeno je to u Banjaluci tokom diskusije koju je u srijedu organizovao portal Banjaluka.net.

Podršku tim zakonskim prijedlozima dao je Milan Tegeltija, savjetnik Milorada Dodika, ali i Branimir Đuričić iz Udruženja novinara Republike Srpske i novinar Radio televizije Republike Srpske (RTRS).

Tegeltija je tokom diskusije rekao da vjeruje da će kriminalizacija klevete biti usvojena i preporučio novinarima da učestvuju u kreiranju ovog zakonskog rješenja, umjesto da mu se opiru. Kako je naveo, prema njegovim saznanjima još uvijek ne postoji nacrt zakona.

„Veći će efekat na društvo ostvariti zakon koji se odnosi na sprečavanje širenja lažnih vijesti i sprečavanje govora mržnje, od same kriminalizacije klevete. U Srbiji je kleveta sastavni dio Krivičnog zakona. Ne vidim da su novinari zatvoreni. Niko nema razloga za strah. Mislim da svaki novinar koji radi svoj posao čestito i pošteno, treba da mu bude drago zbog ovih zakona, jer će moći da se razdvoje oni novinari koji rade svoj posao od onih novinara koji smišljeno plasiraju laži. Doveli smo u situaciju mnogo ljudi, posebno one koji su izloženi u javnom prostoru, da budu ucjenjivani i reketirani od novinara. Kvazinovinara. Izložili smo građane RS jednoj takvoj mogućnosti ucjene, bez ikakve mogućnosti zaštite“, kazao je Tegeltija, ističući da u ovoj inicijativi ne učestvuje po zadatku već zato što duboko vjeruje u nju.

Dodao je kako su ovakvi zakoni aktuelni u zemljama Evropske unije (EU) i zemljama članicama Savjeta Evrope, te da nije riječ o suzbijanju kritičke misli i suzbijanju slobode govora.

“Govorimo o suzbijanju laži u javnom prostoru. A laži su štetne. Ne vidim da će to biti proganjanje bilo koga. Razumijem strahove ali su oni neosnovani. Mi moramo kompletno urediti javni prostor, da ga zaštitimo od lažnih vijesti i laži generalno. Postoje svjesno planirane laži“, naveo je Tegeltija u svom izlaganju.

On smatra da dekriminalizacija klevete, koja se desila prije skoro 20 godina, nije dala željene efekte već je nastupio „eldorado lažnih vijesti, govora mržnje i laži“. Teret za to je prebacio na novinarsku zajednicu.

„Novinarska zajednica je propustila da u periodu od dekriminalizacije klevete pa do danas izvrši samoregulaciju novinarske profesije. Da je bilo više samoregulacije, mi sad ne bismo došli u situaciju da to moramo na drugi način regulisati“, kaže Tegeltija.

Siniša Vukelić, član Upravnog odbora Udruženja BH novinari i urednik portala Capital, smatra da se radi o stvaranju zakonskog okvira za gušenje slobode govora u RS, kao i želji vlasti da se obračuna sa preostalim medijima koji im se ne sviđaju i koji nisu pod njihovom kontrolom.

„Svi trebaju da se brinu, ne samo novinari. Građani, akademici, nevladine organizacije, opozicija, bilo ko ko se ne slaže sa vlasti u RS. Tegeltija govori da u Srbiji niko nije uhapšen. Ana Lalić je uhapšena u vrijeme pandemije zato što je izvijestila javnost da u jednom kliničkom centru nema opreme za borbu protiv virusa korona, što je bila istina. Uhapšena na 48 sati. Potpuno tačna vijest. Ne morate vi novinare strpati u zatvor na mjesec-dva ili 15 godina. Dovoljno je da ga uhapsite na 48 sati. A onda drugog novinara ponovo u istoj redakciji. Postavljate tako autocenzuru gdje neće imati nikoga da se bavi tim poslom“, podsjetio je Vukelić na slučaj iz susjedne Srbije.

Umjesto uvođenja ovih zakona, Vukelić predlaže uvođenje institucije ombudsmena za medije, kao i niza drugih zakona koji mogu pomoći medijima. Poput zakona o transparentnom vlasništvu nad medijima, tretiranjem napada na novinare kao napadima na službena lica ili formiranje fonda za pluralizam medija.

„Svi su pravi novinari protiv širenja lažnih vijesti. Zna se ko to radi. Ko je pisao laži o Vladimiru Kovačeviću na RTRS-u i ATV-u? Hajde da nazovemo stvari pravim imenom. Od anonimnih portala koje javni servisi ubace u javni prostor, a pojavili se sat vremena ranije. Svi smo mi protiv toga. Sa ovako slabim institucijama i na ovom nivou demokratskog razvoja, ovakav alat…. To je zapravo atentat na novinare. Novinarstvo nije zločin i ne može se tako tretirati“, izričit je Vukelić.

Na pitanje prisutnih novinara i predstavnika nevladinih organizacija da li može garantovati da nijedan novinar neće otići u zatvor zbog kritike, savjetnik Milorada Dodika Milan Tegeltija je odgovorio potvrdno.

„Jedno je vrijednosni sud, a drugo laž. Kleveta nije kritika. Niko neće ići u zatvor zbog kritike. Greška i pogrešna informacija nisu kleveta. Već svjesna laž. Postoji strah, ali ne od zakona već njegove primjene. Svi zakoni se mogu zloupotrijebiti, mi moramo sve učiniti da se to ne dešava. Ali ne možemo sprečavati donošenje zakona zato što se bojimo da će ga neko zloupotrebljavati“, naveo je Tegeltija.

Tokom izlaganja Tegeltija se često pozivao na čast i dostojanstvo, te zamolio novinare da razmišljaju iz ugla ljudi o kojima izvještavaju.

Milan Tegeltija je rekao da Milorad Dodik neće stati na donošenju najavljenog seta zakona, već da su u planu zakoni koji se odnose na internet nasilje.

„Hajde da nazovemo stvari pravim imenom, vi govorite o dostojanstvu političara koji su na meti kritika, a novinari su često jedini saveznici građana. Kako će se određivati, ko i na osnovu kojih kriterijuma će određivati šta je laž? Ne možemo da ne budemo zabrinuti i da ne mislimo kako se nešto krije iza svega ovoga. Sve ovo u paketu je velika opasnost“, komentarisala je predsjednica Helsinškog parlementa građana Banjaluka Dragana Dardić.

Urednik portala Banjaluka.net Aleksandar Stojanović smatra da se novinari sa razlogom plaše pravosuđa, jer im se novim zakonima u ruke daje ozbiljan alat i zadatak da tumače šta je istina.

„Licemjerno je to da se pozivamo na praksu EU a to su zemlje koje su zabranile ruske medije, samo zato što dolaze iz Rusije. Svi su se pobunili protiv toga u RS, a onda dođu u situaciju da kažu da je takva evropska praksa. Ta selektivnost u primjeni evropske prakse je licemjerna i postaje smiješna. Zbog Inckovog zakona su se pobunili ne zbog tematike već zato što sužava slobodu govora. Sad ti isti ljudi regulišu upravo slobodu govora. To je licemjerje i selektivnost u tumačenju evropske prakse, mi opravdano imamo bojazan da se ti zakoni predlažu sa nekim drugim ciljem“, kazao je Stojanović.

Branimir Đuričić iz Udruženja novinara Republike Srpske i novinar RTRS-a najavio je podršku donošenju ovih zakona, ukoliko se ne povuče „Inckov zakon“, kako naziva izmjene Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (BiH), kojima se zabranjuje negiranje genocida i ostalih ratnih zločina, a koje je nametnuo bivši visoki predstavnik Valentin Inzko. Prema tim izmjenama zabranjeno je javno poricanje i grubo umanjivanje zločina genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina usmjereno protiv skupine osoba ili člana određene skupine s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve skupine osoba ili člana takve skupine.

„Moram istaći da moramo svi zajedno da se borimo protiv Inckove odluke i ukažemo na činjenicu da je nama sužena sloboda govora. Većina mojih prijatelja i kolega iz Udruženja novinara RS je u istražnom postupku gdje im prijeti kazna od tri do šest godina zato što su komentarisali sudsku presudu Haškog tribunala. Ako mi prijeti kazna 3-6 godina ako prokomentarišem sudsku presudu, zašto bi mene brinuo ovakav zakon koji će sigurno biti blaži?“, upitao je Đuričić.

Borbu protiv najavljenih zakona, u slučaju da se Zakon o zabrani negiranja genocida ne povuče, naziva selektivnom pravdom. U novom setu zakona čak vidi priliku za zaštitu novinara.

„Možda je taj zakon dobar za novinare, možda će on mene braniti kad me neko nazove plaćenikom, da mi neko dostavlja pitanja iz kabineta predsjednika, da sam domaći izdajnik… Možda ću se ja tako braniti od kolega pa čak i onoga ko je inicirao ovakav zakon. Jesmo za principijelnu borbu za slobodu medija ili se nećemo uopšte boriti. Ili sve ili ništa. Mi smo načelno protiv ove izmjene ali ostane li Inckov zakon, mi ćemo naći način da podržimo čak i takav zakon“, naglasio je Đuričić.

Diskusiju su pratili većinom novinari i predstavnici nevladinog sektora, koji su imali ujednačen stav da do najavljenih zakona ne smije doći jer oni direktno ugrožavaju slobodu govora. Kako kažu, nemaju povjerenja u pravosuđe. Savjetuju institucije da u škole uvedu medijsku pismenost kao obavezan predmet, da se mladi uče kako da koriste medije i kako da razlikuju istinu od laži i propagande.

Piše: Anida Sokol/Media.ba 

SARAJEVO, 11.11.2022. – Milorad Dodik, predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), koji je na ovogodišnjim izborima izabran za novog predsjednika Republike Srpske (RS), krajem oktobra zatražio je od Vlade tog bosanskohercegovačkog entiteta, odnosno Ministarstva pravde, da pripremi nove i izvrši izmjene postojećih zakona, te da ih prilagodi evropskim konvencijama.

Na svom Twitter nalogu je napisao da je riječ o setu zakona u oblasti sprečavanja širenja lažnih vijesti i govora mržnje, kao i uvođenje klevete u Krivični zakonik RS kao krivičnog djela, te proširenju krivičnih djela protiv ustavnog poretka.

Međunarodni standardi i praske ali i dosadašnji odnos vlasti u RS-u prema medijima pokazuju da bi ove izmjene dodatno ugrozile slobodu izražavanja u tom entitetu. Prakse Evropskog suda za ljudska prava nalažu da zatvorske kazne nikada nisu opravdane u slučajevima klevete, a mehanizmi Ujedinjenih nacija (UN) da zabrana dezinformacija nije sama po sebi legitiman cilj.

Cilj spriječiti širenje lažnih vijesti ili ograničiti slobodu govora?

Član 19 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima nalaže da svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvata i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi informacije i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice. Sloboda izražavanja, prema članu 19 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, može se ograničiti samo za poštovanje prava ili ugleda drugih lica i za zaštitu državne sigurnosti ili javnog reda, ili javnog zdravlja ili morala.

Na sličan način, Evropska konvencija o ljudskim pravima nalaže da države mogu ograničiti slobodu izražavanja kada je to neophodno u demokratskim društvima, a u interesu nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti, sprečavanja nereda ili zločina, zaštite zdravlja i morala, ugleda ili prava drugih, sprečavanja širenja povjerljivih informacija ili u interesu očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva.

Prema ovim odredbama soboda izražavanja se može ograničiti u iznimno rijetkim slučajevima i takva ograničenja, prema UN-ovim preporukama, trebaju biti legalna, neophodna i legitimna. UN-ova izvjestiteljica za promociju i zaštitu prava na slobode mišljenja i izražavanja navodi da zabrana dezinformacija nije sama po sebi legitiman cilj. Ukoliko postoje, zakonske odredbe koje ograničavaju slobodu izražavanja prema međunarodnim standardima moraju biti jasne, precizne i transparentne i moraju ograničiti diskreciono pravo vlasti da prave razliku između zakonitog i nezakonitog izražavanja. Takve odredbe moraju u najmanjoj mogućoj mjeri opterećivati pravo na slobodu izražavanja.

Primjeri iz drugih zemalja pokazuju da zakoni kojima se zabranjuje širenje dezinformacija često sputavaju slobodu izražavanja i slobodan protok informacija i da se koriste za sankcionisanje neistomišljenika. U protekloj deceniji a naročito tokom pandemije veći broj zemalja uveo je legislativne odredbe za sprečavanje širenje dezinformacija i štetnog sadržaja tokom pandemije.

Većina ovih zakonskih rješenja, kako se navodi u izvještaju UN-ove izvjestiteljice za promociju i zaštitu prava na slobodu mišljenja i izražavanja, nije precizno definisala ključne termine “dezinformacija” i “lažna vijest”, koju štetu takva zakonska rješenja teže da spriječe, te kakav je odnos između prenesene dezinformacije i štete koju je ona napravila.

Ovakva zakonska rješenja u većini slučajeva daju diskreciono pravo vlastima da arbitrarno odlučuju te da sankcionišu neistomišljenike, novinare i zaštitnike ljudskih prava. Turska je, naprimjer, u oktobru ratificirala novi zakon na osnovu kojeg oni koji šire dezinformacije mogu dobiti kaznu od tri godine zatvora. Tokom pandemije vlasti u RS-u su donijele a nakon poziva međunarodnih organizacije i ukinule odredbe kojima se kažnjavaju građani za izazivanje panike i nereda tokom pandemije COVID-19 širenjem lažnih vijesti. Ovim odredbama bile su kažnjavane osobe koje su ukazivale na nedostatak medicinskog kadra i opreme, što govori o tome na koji način bi sličan zakonski okvir u RS-u se mogao koristiti.

U Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) i Brčko Distriktu, zakoni o javnom redu i miru predviđaju sankcije za širenje „lažnih vijesti”. Kako se navodi u publikaciji o regulaciji štetnog sadržaja na internetu u BiH, Zakonom o javnom redu i miru Brčko Distrikta i šest od deset kantonalnih zakona o zaštiti javnog reda i mira u FBiH propisane su prekršajne sankcije za širenje lažnih vijesti ili navoda koji mogu izazvati uznemiravanje građana i ugroziti javni red i mir. Većina ovih zakona ne daje precizne definicije „lažnih vijesti” ili razlike između dezinformacija i netačnih informacija – namjere ili nepostojanja namjere nanošenja štete –, te daju pravo policiji da arbitratno odlučuje o takvim slučajevima. Iako se u praksi ovi zakonski okviri rijetko koriste, studije pokazuju da takvi primjeri postoje, ali se o njima rijetko izvještava. Takvi zakonski okviri, prema dostupnim analizama, trebali bi se ukinuti.

Umjesto uvođenja represivnih mjera, koje bi na osnovu dosadašnjeg odnosa vlasti u RS-u prema medijima bili dodatan izgovor za sputavanje slobode izražavanja, vlasti u RS-u, ali i u Federaciji i na nivou BiH bi trebale jačati nezavisno novinarstvo, medijsku pismenost i graditi transparentnu i otvorenu vlast.

Nezavisno novinarstvo, proaktivno objavljene i pravovremene informacije od nosioca vlasti i stanovništvo koje ima razvijene vještine medijske i informacijske pismenosti najbolja su zaštita od dezinformacija. Ovo se može postići uvođenjem progresivnih medijskih politika, podrškom nezavisnim medijima bez političkog pritiska i kroz finansiranje na osnovu legitimnih kriterija i ekspertskih komisija, ali i poboljšanjem primjene zakona o slobodi pristupa informacijama, proaktivnim objavljivanjem informacija od javnog interesa i uvođenjem i jačanjem medijske pismenosti kroz cjelokupno formalno obrazovanje.

Govor mržnje je već zabranjen, primjenjuje li se zakon?

Međunarodno pravo zabranjuje poticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo i nasilje prema drugima na osnovu zaštićenih karakteristika kao što su nacionalna i vjerska pripadnost. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima zahtijeva od država da zabrane svako zagovaranje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje koje predstavlja podsticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje (Član 20), a Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije poziva države da proglase zakonom kažnjivim djelom svako širenje ideja zasnovanih na rasnoj superiornosti ili mržnji, podsticanje na rasnu diskriminaciju, kao i sve činove nasilja ili podsticanja na takva djela protiv bilo koje rase ili grupe osoba druge boje ili etničkog porijekla.

Poticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo i nasilje prema drugima na osnovu boje kože, etničkog i nacionalnog porijekla, roda, seksualne orijentacije i invaliditeta i drugih zaštićenih karakteristika često prethodi zločinima iz mržnje, zasniva se na netoleranciji i suprotno je demokratskim načelima, stabilnosti i miru. Primjeri kroz historiju su pokazali da se govor mržnje koristio kao ratna propaganda i prethodio je ratovima, kao i ratovima u bivšoj Jugoslaviji, te kao takav on je naročito opasan i zabranjen je u većini zemalja.

Krivični zakon u RS-u ima dobre odredbe za sprečavanje širenja govora mržnje, te zbog toga nije potrebno uvoditi nove. Krivični zakon RS propisuje „kažnjavanje svakoga ko putem štampe, radija, televizije, kompjuterskog sistema ili društvene mreže, na javnom skupu ili javnom mjestu ili na drugi način javno poziva, izaziva ili podstiče ili učini dostupnim javnosti letke, slike ili neke druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema određenom licu ili grupama zbog njihove nacionalne, rasne, vjerske ili etničke pripadnosti, boje kože, pola, seksualnog opredjeljenja, invaliditeta, rodnog identiteta, porijekla ili kakvih drugih osobina”.

Umjesto da uvedu novi zakon, vlasti u RS-u bi trebale raditi na poboljšanju primjene već postojećeg. Međunarodni standardi nalažu da se trebaju sankcionisati ekletantni primjeri govora mržnje, naročito oni koji dolaze od govornika koji ima veći uticaj na društvo. Smjernice UN-ovog Akcionog plana iz Rabata nalažu da se prilikom sakcionisanja govora mržnje treba gledati kontekst, pozicija govornika, namjera, sadržaj i forma, doseg govora i vjerovatnoća da će se nanijeti šteta. Na osnovu ovih međunarodnih standarda, vlasti u RS-u ali i u BiH bi se mogle usmjeriti na sakcionisanje visokopozicioniranih osoba koje s namjerom šire govor mržnje, često prema drugim etno-nacionalnim grupama, naročito imajući u vidu politički i društvenim kontekst BiH.

Borba protiv govora mržnje nije ograničena samo na zakonska rješenja, već uključuje sistemsko djelovanje i prevenciju u oblasti obrazovanja, medija i jačanja institucija. Predstavnici vlasti i političari u RS-u i BiH bi, za početak, trebali da se suzdrže od širenja govora mržnje jer njihov uticaj, a prema UN-ovim smjernicama, je daleko veći u odnosu na anonimne korisnike društvenih mreža i može imati daleko veće posljedice na društvo.

“Krivični zakoni o kleveti su naslijeđe kolonijalne prošlosti” 

Međunarodni standardi o slobodi izražavanja daju mogućnost državama da ograniče slobodu izražavanja ukoliko ona utiče na ugled drugih. Iako je kleveta i dalje kriminalizirana i u određenim zemljama EU, kako je navedeno u analizi Istinomjera, praksa Evropskog suda za ljudska prava je da izricanje kazne zatvora nikada nije osnovano ili prihvatljivo u slučaju klevete. UN-ova izvjestiteljica za promociju i zaštitu prava na slobodu mišljenja i izražavanja je navela da su krivični zakoni o kleveti naslijeđe kolonijalne prošlosti i da nemaju mjesta u modernim demokratskim društvima. Vijeće Evrope također promoviše i zagovara dekriminalizaciju klevete.

Dekriminalizacija klevete u Bosni i Hercegovini bila je prije 20 godina veoma značaj korak za medijske i građanske slobode i za slobodu izražavanja. Danas se entitetskim zakonima za zaštitu od klevete i zakonom Brčko Distrikta uređuje građanska odgovornost za štetu nanesenu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili prenošenjem izražavanja neistinitih činjenica identifikovanjem tog pravnog ili fizičkog lica trećem licu. Ipak, istraživanja pokazuju da su tužbe za klevetu u BiH rasprostranjen oblik zastrašivanja novinara i novinarki.

Prema podacima Linije za pomoć novinarima, u julu 2020. godine zabilježeno je 289 aktivnih predmeta. Analiza misije OSCE-a u BiH, koja je obuhvatila oko 1.000 tužbi za klevetu protiv novinara i novinarki u periodu od 2016. do 2019. u BiH, je pokazala da su političari ili zvaničnici u 70 posto slučajeva podnosioci tužbi protiv novinara i medija i da se ove tužbe uglavnom podnose za sadržaje od javnog interesa, za medijsko izvještavanje o nepotizmu, korumpiranosti vlasti, i njihovoj umješanosti u ratne zločine.

Kriminalizacija klevete dala bi zvaničnicima i političarima još opresivniju zakonsku odredbu protiv novinara i novinarki koji kritički izvještavaju o njima, te još više ograničila slobodu izražavanja.

Umjesto da se vraćaju na represivnije metode, vlasti u RS-u ali i u BiH bi trebale raditi na uvođenju zakonodavnih mjera i jačanju zaštite novinara i drugih radnika protiv strateške tužbe protiv javnog djelovanje (SLAPP tužbe) čiji je cilj cenzura, zastrašivanje i ušutkavanje kritičara.

Također bi trebali jačati pravosuđe i primjenu sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava i strožih standarda prihvatljivosti, tolerancije i dokazivanja klevete u slučajevima tužbi javnih ličnosti u odnosu na tužbe privatnih lica. Na kraju, trebali bi da shvate da su kao javne ličnosti podložni većoj kritici i da prestanu koristiti tužbe za klevetu kao način zastrašivanja novinara.

Krivična djela protiv ustavnog poretka ili zaštita zvaničnika?

Milorad Dodik je najavio da će proširiti krivična djela protiv ustavnog poretka Republike Srpske. Prema Krivičnom zakoniku RS-a, krivična djela protiv ustavnog poretka i bezbjednosti RS-a, pored napada, ugrožavanje teritorijalne cjeline, dovođenja RS-a u položaj potčinjenosti, ubistva i otmicama najviših predstavnika RS-a, od prošle godine uključuje i povredu ugleda Republike Srpske i njenih Naroda (član 280a).

Nakon što je u julu 2022.  bivši Visoki predstavnik nametnuo odredbe kojim se zabranjuje javno odobravanje, poricanje, grubo umanjivanje ili pokušaji opravdavanja zločina genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina utvrđenih pravosnažnim presudama, Narodna skupština RS-a je, kao odgovor na te izmjene Krivičnog zakona BiH, donijela Zakon o neprimjenjivanju Odluke Visokog predstavnika, te dopune Krivičnog zakonika kojom se predviđaju  kazne zatvora do tri godine za javno izlaganje poruzi, preziru ili grubo omalovažavanje Republike Srpske, njene zastave, grba, amblema ili himne. U Zakoniku je navedeno da ako se djelo izvrši na način da se Republika Srpska označi kao agresorska ili genocidna tvorevina ili njeni narodi agresorskim ili genocidnim, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Ugled organa javne vlasti (osim sudova) nije predviđen kao moguće ograničenje slobode izažavanja u stavu 2 člana 10 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i ne predstavlja legitimne ciljeve koji opravdavaju ograničenja slobode izražavanja. U prošlogodišnjem specijalnom izvještaju UN-izvjestiteljice za promociju i zaštitu prava na slobodu mišljenja i govora navodi se primjer turskog Krivičnog zakona čije se kategorije ”omalovažavanje Turske nacije” ili ”vrijeđanje predsjednika” koriste protiv novinara i aktivista. Ovakve zakonske odredbe opet daju discreciono pravo vlastima da djeluju i sankcionišu neistomišljenike. Nije poznato koje još nove kategorije Dodik planira uvesti u Krivični zakon RS-a, ali velika je vjerovatnoća da neće biti u interesu građana već onih na vlasti.

(Izvor: Media.ba)

ŽENEVA, 5. novembar 2022. – Visoki komesar UN-a za ljudska prava Volker Türk u subotu je uputio otvoreno pismo novom vlasniku Twittera Elonu Masku i pozvao ga da “osigura da ljudska prava budu temeljna za upravljanje Twitterom”. Pismo je uslijedilo nakon izvještaja o otpuštanju cijelog Twitterovog tima za ljudska prava i svih osim dva tima za etičku umjetnu inteligenciju – što nije “ohrabrujući početak”, rekao je Türk.

“Twitter je dio globalne revolucije koja je promijenila način na koji komuniciramo. Ali pišem sa zabrinutošću i strepnjom o našem digitalnom javnom trgu i ulozi Twittera u njemu”, naveo je Türk u pismu.

“Kao i sve kompanije, Twitter mora razumjeti štete povezane s njegovom platformom i poduzeti korake da ih riješi. Poštovanje naših zajedničkih ljudskih prava trebalo bi da postavi zaštitnu barijeru za korištenje i evoluciju platforme. Ukratko, pozivam vas da osigurate da ljudska prava budu centralna za upravljanje Twitterom pod vašim vodstvom”, naveo je visoki komesar.

Šef UN-a za ljudska prava postavio je šest osnovnih principa iz perspektive ljudskih prava koji moraju biti glavni u upravljanju Twitterom:

1. Zaštitite slobodu govora širom svijeta: Türk je pozvao Twitter da se zalaže za prava na privatnost i slobodno izražavanje u najvećoj mogućoj mjeri, u skladu sa relevantnim zakonima, i da transparentno izvještava o zahtjevima Vlade koji bi narušili ta prava.
2. Sloboda govora nije slobodan prolaz: Viralno širenje štetnih dezinformacija, poput onog koje smo vidjeli tokom pandemije Covid-19 u vezi sa vakcinama, rezultira štetom u stvarnom svijetu. Twitter ima odgovornost da izbjegne širenje sadržaja koji dovodi do povrede prava drugih ljudi.
3. Nema mjesta za mržnju koja podstiče diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje na Twitteru: Širenje govora mržnje na društvenim mrežama imalo je užasne posljedice za hiljade ljudi. Twitterove politike moderiranja sadržaja trebale bi nastaviti da sprečavaju takvu mržnju na platformi. Potrebno je uložiti sve napore da se takav sadržaj što prije ukloni. Zakon o ljudskim pravima je jasan – sloboda izražavanja prestaje kod mržnje koja podstiče diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje.
4. Transparentnost je ključna: Istraživanje je ključno za bolje razumijevanje utjecaja društvenih medija na naša društva. Održavajte pristup podacima Twittera putem njegovih otvorenih programskih interfejsa (API).
5. Zaštita privatnosti: Sloboda govora zavisi od efektivne zaštite privatnosti. Od vitalnog je značaja da se Twitter suzdrži od invazivnog praćenja korisnika i prikupljanja povezanih podataka i da se odupre, u najvećoj mogućoj mjeri prema važećim zakonima, neopravdanim zahtjevima vlada za korisničkim podacima.
6. Jezici i kontekstualna ekspertiza nisu izborni: Odgovornosti Twittera da održava sigurnu platformu koja poštuje prava ne primjenjuju se samo na sadržaj na engleskom jeziku, već i na globalnom nivou.

SARAJEVO, 03.11.2022. – Načelnik uniformisane policije Federalne uprave policije (FUP) Zoran Čegar je suspendovan, saznaje Klix.ba. Rezultat je ovo unutrašnje istrage koju je sproveo FUP.

Odluku je donio v.d. direktora FUP-a Ensad Korman na zahtjev resornog ministra Aljoše Čampare. Do okončanja suspenzije Čegara će na poziciji šefa uniformisane policije FUP-a zamijeniti Latif Kabaš.

Tim povodom kontaktirali smo i Čegara, ali nam je kazao da to nije pitanje za njega već za FUP. O svemu se naknadno oglasio i FUP.

Zoran Čegar, protiv kojeg se vodi istraga i zbog fizičkog napada na radnika na parkingu u Sarajevu, je prošle sedmice nasrnuo i prijetio novinarki CIN-a ispred suda u Dubrovniku gdje mu je počelo suđenje jer je optužen za prevaru.

Razlog za nove prijetnje je istraživačka priča koju su novinari objavili povodom sumnjivih poslova ovog visokorangiranog policijskog službenika.

Iz FUP-a su prošle sedmice pod pritiskom javnosti saopćili da je pokrenuta “interna istraga koja će biti sprovedena u najkraćem mogućem roku” te pozvali na presumpciju nevinosti.

O posljednjem agresivnom ponašanju Čegara se čulo i izvan granica BiH pa je više europarlamentaraca otvorenim pismom oštro osudilo njegove izljeve bijesa te su pozvali Evropsku komisiju da također osudi ovaj čin i da zatraži zaštitu novinara.

(Izvor: Klix.ba)