SARAJEVO, 22.11.2021. – Novinari koji objavljuju tajno sačinjene snimke i fotografije političara i javnih zvaničnika ne mogu krivično odgovarati ukoliko je objava takvih snimaka u interesu javnosti. U tom smislu neophodno je uskladiti zakonsku regulativu u BiH sa standardima Evropskog suda za ljudska prava, te dodatno educirati sudije i tužioce o praksi ESLJP u ovakvim slučajevima, zaključili su učesnici webinara koji je održan danas u organizaciji Udruženja BH novinari, u saradnji sa Vijećem Evrope.

Tajno, odnosno neovlašteno snimanje zvaničnika posljednjih godina jedna je od najaktuenijih tema u medijskoj i pravosudnoj zajednici u BiH. Veliki broj tužbi protiv novinara i medija temelji se upravo na navodnoj povredi prava na privatnost, kaže Marko Divković, predsjednik Udruženja BH novinari.

„Kolege koje se bave istraživačkim novinarstvom ponekad su ostavljeni bez alata da izvrše svoje zadatke jer nosioci javnih funkcija čine sve da uskrate važne informacije javnosti. Nažalost, takve stvari često završe tužbama jer funkcioneri nastoje ono što je javni interes predstaviti kao povredu prava na privatnost“, kaže Divković.

Prema riječima Jelene Surčulija Milojević, ekspertice Vijeća Evrope, ESLJP ovakve slučajeve rješava od slučaja do slučaja, a sve se u suštini svodi na to da li je povrijeđeno pravo na privatnost, odnosno jesu li prekršeni članovi 10 i 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima.

„Ono što sud cijeni u slučajevima tužbi zbog tajnog snimanja jeste da li je ta tema neophodna radi zaštite javnog zdravlja i morala, ugleda i prava drugih, nacionalne bezbjednosti, očuvanja teritorijalnog integriteta ili javne bezbjednosti… Čak i prilikom otkrivanja nekih povjerljivih i zaštićenih informacija, ako se dokaže da je to bilo u javnom interesu, ESLJP će donijeti presudu da novinar nije prekršio nikakav zakon objavom takvih informacija. Naravno, ne mora svako skriveno snimanje biti povjerljiva informacija. Naprimjer, ovo što su radili Snowden i Assange je bila objava zaštićenih informacija, dok Panama Papers to nisu“, navodi Surčulija Milojević.

Zloupotreba ličnih informacija, povreda doma, privatna korespondencija i sl. spadaju u pravo na privatnost u odnosu na slobodu izražavanja. Član 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima propisuje pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.

“Na javne ličnosti se pri tome primjenjuje potpuno drugačiji kriterij u odnosu na privatne osobe. Javna ličnost mora trpiti određeni nivo kritike i sužavanja svoje privatnosti i čim uđete u tu sferu javnog, morate biti svjesni toga. ESLJP je javne ličnosti sveo na četiri glavne kategorije: političari, advokati, vlade zemalja članica Vijeća Evrope i državni službenici koji su plaćeni iz budžeta. Također, ESLJP cijeni da li su tajno sačinjeni snimci nastali u javnom prostoru ili u privatnom prostoru, gdje javne ličnosti s pravom mogu očekivati zaštitu svoje privatnosti“, objasnila je Surčulija Milojević.

Advokatica i saradnica Linije za pomoć novinarima Biljana Radulović spomenula je slučaj novinara Ivana Žada, koji je u Hrvatskoj osuđen na četiri mjeseca uslovno zato što je tajno snimao svoj razgovor sa političarem.

„Mislim da razgovor političara sa novinarom nikada ne može biti ‘privatni’, a kada političar još u tom razgovoru vrijeđa novinara, to onda javnosti može puno toga reći o njegovoj ličnosti. Mi imamo mnogo šira prava koja su novinarima data kodeksom od onih koji im garantuje zakon. Što se tiče neovlaštenog snimanja na način kako je to regulisano Krivičnim zakonom, novinar može krivično odgovarati. Da li će sudovi imati dovoljno sluha da cijene ono što jeste javni interes u takvim slučajevima, to je već drugo pitanje“, kaže Radulović.

Iako sudovi u BiH nemaju dovoljno prakse kada je riječ o ovakvim slučajevima, ipak su primjetni pozitivni pomaci kada je riječ o primjeni standarda ESLJP, istakli su Davor Trlin iz Centra za edukaciju sudija i tužilaca FBiH i Mila Čolić iz Centra za edukaciju sudija i tužilaca RS-a. Oni su posebno govorili o zakonu u Republici Hrvatskoj koji predviđa posebne izuzetke u slučajevima kada su radnje neovlaštenog snimanja učinjene u javnom interesu ili u drugom interesu koji preteže nad pravom na privatnost osobe.

„Kada bismo gledali isključivo zakonsku regulativu, svako tajno snimanje bi uvijek bilo protuzakonito. Mislim da bi nam rješenja iz Hrvatske koja su usklađena sa strazburškim standardima trebala biti uzor kada je riječ o izmjenama legislative. Po mom mišljenju, javni interes može utvrđivati samo sud, to ne mogu raditi policija ni tužilaštva. Ključna riječ kada govorimo o javnom interesu je novac, odnosno budžet. Ako ste snimili političara sa ljubavnicom na ljetovanju, a to ljetovanje je plaćeno iz budžetskih sredstava, onda je to svakako u javnom interesu“, kaže Trlin.

„ESLJP pojam privatnog prostora veže uz pojedinca, a ne uz mjesto. Činjenica je da se svaka osoba izlaskom na javno mjesto odriče dijela svoje privatnosti, ali to ne znači da pristaje na to da bude tajno snimljena. Ustavni sud BiH posebno skreće pažnju na pridržavanje profesionalnih normi novinara i djelovanje u dobroj namjeri. Ti aspekti su veoma važni za novinare i mogu im koristiti u odbrani u slučaju da ih neko tuži“, rekla je Mila Čolić.

Govoreći o vlastitim iskustvima sa tajnim snimanjem, novinar i urednik portala Istraga.ba Avdo Avdić postavio je pitanje da li on kao novinar može krivično odgovarati ukoliko je snimljeni materijal dobio od neke treće osobe, kao i šta se dešava ako novinar za potrebe istraživačke priče mora počiniti krivično djelo – kao što je bilo u poznatom slučaju Diploma, kada su novinari Žurnala od trgovca diplomama kupili krivotvoreni dokument.

„Neosporno je da sam ja, recimo, narušio privatnost odbjeglog ratnog zločinca Duška Kornjače jer sam mu pokucao na vrata i snimao ga na kućnom pragu. Ali sada imate jednu dilemu: nije isto ono što je u interesu bh. i srbijanske javnosti. Srbija štiti svoje građane, što je prirodno, ali pitanje je da li to znači da treba štititi i ratne zločince. Sigurno je da će vlasti Srbije pokrenuti krivični postpak protiv mene, ali isto tako, u pitanju je interes građana BiH koji treba da znaju gdje se skrivaju ljudi koji su optuženi za ratne zločine“, rekao je Avdić.

Siniša Vukelić, urednik portala Capital.ba i predsjednik Kluba novinara Banja Luka kaže da  novinari ne mogu biti krivi ukoliko dođu u posjed tajnih dokumenata koje im neko dostavi.

„Moramo ovdje razdvojiti ozbiljno, istraživačko novinarstvo od tabloidnog novinarstva, koje ne zanimaju nikakvi zakoni ni etika. Dakle, pitanje je da li oni koji se ozbiljno bave novinarstvom mogu doći u problem ako objave nešto što je zaista od interesa za javnost. Neke priče koje su zaista vrijedne da se objave jednostavno ne možete uraditi bez tajnog snimanja. Svjesni smo rizika koji to nosi sa sobom, ali ponekad prosto nema drugog načina“, kaže Vukelić.

Maja Sever, novinarka Hrvatske radio-televizije (HRT) i predsjednica Sindikata medija Hrvatske kaže da je u Hrvatskoj zakon dobro definiran na papiru, ali da novinari često nisu zadovoljni njegovom primjenom.

„Imamo pritužbe na Kazneni zakon i na činjenicu da je uvreda ugleda i časti još uvijek dio KZ. Kada je riječ o neovlaštenom snimanju i javnom interesu, to je u suštini nešto što je odluka sudaca. Jedna od bitnih stvari tu je upravo dodatna edukacija sudaca jer se suočavamo s time da oni jednostavno nemaju dovoljno iskustva i znanja o temama vezanim uz medijsko okruženje, od SLAPP tužbi pa do toga što jeste ili nije javni interes. Ovisno o sucu se procjenjuje koja je bila namjera onog koji snima. Tajno snimanje nekoga da bi se otkrila njegova intima ne predstavlja društveni interes i mislim da je to jasno. Druga tema je kada govorimo o tome što političari rade ‘ispod stola’, ima li tu korupcije i slično“, rekla je Sever.

BH novinari će se u saradnji sa Vijećem Evrope i u nastavku projekta Sloboda izražavanja i sloboda medija u Bosni i Hercegovini (JUFREX) intenzivno baviti ovim temama koje evidentno izazivaju veliko interesovanje predstavnika medija i pravosudne zajednice, zaključila je Vanja Ibrahimbegović Tihak, projekt menadžerica Ureda Vijeća Evrope u BiH. Moderatorica webinara Borka Rudić, generalna tajnica Udruženja BH novinari, kazala je da su ovo kontroverzne teme u okviru kojih često dolazi do neslaganja između pravosuđa i medija, te je stoga neophodno nastaviti raditi na edukaciji i jednih i drugih sa ciljem zaštite slobode izražavanja i slobode rada medija u BiH, ali i očuvanja profesionalnog integriteta i etičkih standarda u novinarstvu.

Webinar je organizovan u okviru granta koji je dodijeljen Udruženju BH novinari kroz zajednički projekat Evropska unija u Bosni i Hercegovini i Vijeće Evrope – Ured u Sarajevu “Sloboda izražavanja i sloboda medija u Bosni i Hercegovini” (JUFREX).

Sarajevo, 12.11.2021. – Jesu li zahtjevi za brisanje tekstova, koji sve češće stižu na adrese redakcija bh. medija, zapravo post-festum cenzura i pokušaj „prekrajanja istorije“ i zašto se demantiji nerijetko pretvore u polemike sa novinarima, bile su glavne teme panel diskusije koja je održana danas u Sarajevu, u organizaciji Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) i Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BIH).

Kako su naveli organizatori Leila Bičakić, direktorica CIN-a i Denis Džidić, direktor BIRN-a BiH, u posljednje vrijeme svjedočimo pojavi trendova koji mijenjaju tradicionalni pristup novinarstvu, a koji se očituju, između ostalog, u pojavi novih medija i novih formi izvještavanja. Paralelno, pojavljuju se i novi oblici pritisaka na medije, koji prijete da značajno naruše i ovako loš položaj nezavisnog i profesionalnog novinarstva.

Veoma često, a usljed nedovoljno definisanog ili parcijalnog tumačenja zakonskog okvira koji se primjenjuje, prema medijima se upućuju zahtjevi za uklanjanje sadržaja i objave različitih formi demantija koji prijete da ozbiljno ograniče slobodu izražavanja, te slobodu medija.

„U javnom prostoru BiH na djelu je tzv. shrinking space ili sužavanje prostora unutar medijskih sadržaja, pa čak i onda kada je riječ o iznošenju istinitih i provjerenih informacija, ali koje štete određenom centru moći“, rekla je prof. dr. Lejla Turčilo sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.

Ona je podsjetila da je po Zakonu o zaštiti od klevete moguće tražiti brisanje određenih sadržaja iz medija, ali samo u slučaju da su određeni navodi neistiniti, odnosno netačni.

„Međutim, ukoliko zahtjevi za brisanje tekstova postanu masovna pojava, o brojnim događajima koji se dešavaju u našem društvu za 20-30 godina neće biti moguće naći nikakve podatke u medijskim arhivima“, upozorila je profesorica Turčilo.

Advokat i stručnjak za ustavno pravo prof. dr. Nedim Ademović smatra da su zahtjevi za brisanje činjenica iz medijskih arhiva neosnovani i pravno neutemeljeni.

„Ne postoji nikakva pravna norma koja dozvoljava takvo nešto. Ipak, trebamo razmišljati o tome da li ipak postoji okolnost koja bi opravdala takav zahtjev na osnovu zaštite prava na privatnost, a koje uključuje i pravo na ugled osobe. Mislim da istorija ne može narušavati čast i ugled osobe, osim u slučajevima kada mediji selektivnim pristupom pokušavaju dezavuisati javnost i stvoriti pogrešnu sliku – naprimjer, ako samo pišete o tome da je neko bio optužen za neko krivično djelo ili da mu se sudilo, ali ne i da je oslobođen optužbi“, kaže Ademović.

Advokat Vlado Adamović mišljenja je da se mora uvažavati i pravo na zaborav.

„Posljedice ljudskih grešaka u životu moraju imati kraj, jer one i u pravnom smislu imaju svoj kraj“, rekao je Adamović.

Učesnici diskusije zaključili su da neprofesionalan pristup pojedinih medija i novinara uveliko generira zahtjeve za demantijima i za brisanjem tekstova, te da bi se poštivanjem etičkih standarda i profesionalnih kodeksa novinarstva ovakve loše prakse mogle izbjeći.

Ljubo Vuković (Foto: Direkt)

Sarajevo/Banja Luka, 08.11.2021. – Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari i Linija za pomoć novinarima najoštrije osuđuju uvredljive i vulgarne SMS poruke koje je novinarki portala Direkt Jeleni Denda – Borjan uputio Ljubo Vuković, jedan od izvršnih direktora Hidroelektrana na Trebišnjici i odbornik SNSD-a u bilećkoj Skupštini.

Kako je objavila redakcija Direkta, njihovoj novinarki je 4. novembra sa Vukovićevog broja telefona upućeno nekoliko poruka uvredljivog i uznemirujućeg sadržaja. Slučaj su prijavili Policijskoj upravi Trebinje.

Ovo nije prvi put da Vuković verbalno napada i vrijeđa novinare koji pišu o njegovom radu. Sličan incident dogodio se i u januaru ove godine, kada se ovaj SNSD-ov odbornik također agresivno „obrušio“ na novinarku koja mu je postavila pitanje o plaćanju njegovog mobilnog telefona iz opštinskog budžeta.

Upravni odbor BH novinara i Linija za pomoć novinarima izražavaju zabrinutost zbog sve većih pritisaka koje već mjesecima trpe novinari, urednici i vlasnici medija u Trebinju, ali i cijeloj Republici Srpskoj, čije izvještavanje ne odgovara aktuelnim vlastima u tom entitetu. Pored verbalnih napada, uvreda i prijetnji, brojni novinari i novinarke svakodnevno su izloženi diskriminaciji i ignorantskom tretmanu predstavnika pojedinih javnih institucija, koji ne odgovaraju na njihove zahtjeve za pristup informacijama od javnog interesa i zabranjuju im da postavljaju pitanja na press konferencijama.

Upravni odbor BH novinara poziva predstavnike vlasti u Republici Srpskoj, javne zvaničnike i direktore javnih preduzeća i ustanova na profesionalnu komunikaciju sa novinarima, osiguravanje jednakog i nediskriminatornog pristupa javnim događajima i informacijama za sve medije i novinare koji izvještavaju iz Trebinja i drugih gradova, kao i uvažavanje zahtjeva medija za dobijanje izjava, komentara i drugih reakcija na odluke i događaje od javnog značaja. Obaveza političara, skupštinskih zastupnika i svih javnih funkcionera je da svoj rad učine maksimalno transparentnim za sve građane i medije, a ne da vrše selekciju medija i novinara na „podobne“ i „nepodobne“ ili one koji su naklonjeni vlasti, odnosno opoziciji.

Podsjećamo da je u posljednje tri godine više od 40% novinara/ki u BiH bilo izloženo napadima ili prijetnjama, a čak 75% njih je to doživjelo od nekog političara ili nosioca javnih funkcija!

Sramotno je da politički zvaničnici u BiH nikada nisu odgovarali za javne napade na medije, kojima konstantno potiču atmosferu nesigurnosti i straha među novinarima i ugrožavaju medijske slobode. Takva praksa nekažnjavanja mora se konačno zaustaviti, a svim novinarima i medijima omogućiti da svoj posao rade u slobodnom i sigurnom ambijentu.

Upravni odbor BH novinara/Linija za pomoć novinarima

Stručnjaci Ujedinjenih naroda objavili su da devet od 10 ubistava novinara i ostaje nekažnjeno.

U zajedničkoj izjavi povodom Međunarodnog dana borbe protiv nekažnjivosti zločina nad novinarima, stručnjaci UN-a pozvali su zemlje da istraže nasilje nad novinarima i krivično gone počinioce, prenosi Anadolija.

Smatraju da su novinari i dalje nesigurni i da je visoka stopa nekažanjavanja za napade i ubistva nad njima.

“Tokom protekle godine širom svijeta novinarima su prijetili, maltretirali ih, fizički napadali, otimali, zatvarali, mučili i ubijali – samo zato što su radili svoj posao”, poručili su u zajedničkoj izjavi.

Prijetnje sigurnosti novinara dobile su nove oblike u digitalnom dobu, posebno za novinarke.

“Dok se novinarima i novinarkama prijeti dok rade svoj posao, žene, uključujući one iz manjinskih grupa, u mnogo su većem riziku od seksualnih napada i rodno zasnovanog nasilja na internetu, uključujući uznemiravanje, trovanje, silovanje i prijetnje smrću”, naveli su iz UN-a.

Kako se navodi u saopćenju, nekažnjavanje takvih djela narušava njihovo samopouzdanje, stigmatizirajući ih i generirajući strah, sram te reputaciju i profesionalnu štetu.

“U ekstremnim slučajevima prijetnje na internetu mogu eskalirati do fizičkog nasilja, pa čak i ubistva, kao što je pokazalo ubistvo Daphne Caruane Galizia, koja se borila protiv korupcije na Malti”, rekli su stručnjaci.

Mišljenja su da su napadi na novinare napad na pravo društva da bude informirano, na pravo na slobodu izražavanja, kao i na mnoga druga ljudska prava, uključujući pravo na život i slobodu pojedinaca o kojima je riječ.

Smatraju da se mnogo više treba uraditi kako bi se zaštitili predstavnici medija.

Prošle godine, prema UNESCO-u, 62 novinara širom svijeta ubijena su samo zato što su radili svoj posao, rekao je u ranijem saopćenju generalni sekretar UN-a Antonio Guterres.

“Mnogi su poginuli dok su izvještavali o sukobu. Ali, posljednjih godina broj medijskih radnika ubijenih izvan zona sukoba je porastao”, kazao je Guterres.

Dodao je da u mnogim zemljama istraživanje korupcije, trgovine ljudima, kršenja ljudskih prava ili ekoloških problema dovodi novinare u opasnost.

Danas je Međunarodni dan borbe protiv nekažnjivosti zločina nad novinarima, te mreža Safejournalists ovim putem ističe da na Zapadnom Balkanu postoji kultura nesankcionisanja ovakvih zločina. Kako bi ukazali na ovaj problem, Mreža pokreće jednomjesečnu kampanju #recognize&report (prepoznaj i prijavi).

U Crnoj Gori slučaj ranjavanja istraživačke novinarke Olivere Lakić 2018. godine i dalje predstavlja veliku opomenu za sve istražne organe u Crnoj Gori, s obzirom da ni nakon tri godine nije dobio sudski epilog.

S druge strane, 30. oktobra ove godine, eksplozivna naprava detonirana je na ulaznim vratima albanskog novinara Eldiona Ndreke dok su njegovi roditelji, supruga i dvije ćerke bili kod kuće, ali srećom niko nije povrijeđen. To se dogodilo prije godinu dana, a još niko nije priveden za ovaj napad.

Krajem septembra ove godine u Bosni i Hercegovini je član Predsjedništva Milorad Dodik više puta napadao medije čije mu se izvještavanje nije svidjelo, pa je tako BN televiziju označio kao “dio udruženog zločinačkog poduhvata protiv Republike Srpske” i “najveće zlikovce u RS“… Dodik i drugi politički funkcioneri u BiH nikada nisu odgovarali za ovakve javne napade na medije koji konstantno izazivaju atmosferu nesigurnosti i straha među novinarima i ugrožavaju medijske slobode.

Početkom 2021. godine novinar Visar Duriqi sa Kosova fizički je napadnut u blizini svog stana. Počinilac/i još uvijek nisu privedeni pravdi. Neuspjeh pravosuđa da rasvijetli ovaj i sve ostale slučajeve doveo je do povećanog broja napada, prijetnji i uznemiravanja novinara.

Tokom protesta u Skoplju, 27. aprila 2017. godine, koji je kasnije rezultirao upadom nacionalističkih demonstranata u zgradu Parlamenta, napadnut je, prijećeno im je ili je ometan u izvještavanju sa mjesta događaja ukupno 21 novinar. Osnovno javno tužilaštvo branilo je političare, a neke od mjera protiv napadača poduzete su po službenoj dužnosti, nakon čega su uslijedile kazne zatvora od strane krivičnog suda. Iako je grupa novinara ranije u Tužilaštvu dala izjave o događajima od 27. aprila, nažalost, još uvijek nema zakonskog postupka protiv počinilaca gdje su novinari oštećeni, a predmeti su i dalje u sudskom lavirintu.

Dom srbijanskog novinara lokalnog medija “Zig info” Milana Jovanovića zapaljen je 13. decembra 2018. godine. Nasreću, supruga i on su preživjeli, ali je kuća izgorjela do temelja. Poslije skoro dvije godine suđenja, bivši predsjednik Opštine Grocka i član vladajuće stranke Dragoljub Simonović, policajci Vladimir Mihailović i Aleksandar Marinković osuđeni su na 12 i po godina zatvora zbog krivičnih djela protiv opće sigurnosti. Trenutno se čeka pravosnažna presuda pred Apelacionim sudom. Suđenje saučesniku Igoru Novakoviću je razdvojeno i za njega se vodi poseban postupak.

Problem nekažnjavanja napada na novinare prisutan je i u Hrvatskoj. Primjer je podatak da je prošlo više od godinu i po dana od fizičkog napada u Splitu na kolegice i članice HND-a Ivanu Sivro, snimateljicu televizije N1 i Živanu Šušak Živković, novinarku Dalmatinskog portala. Sudski postupak protiv napadača još nije počeo.

Mreža SafeJournalists, koja predstavlja više od 8.200 medijskih profesionalaca, izražava duboku zabrinutost zbog nedovoljne efikasnosti policije, tužilaštava i pravosuđa u regionu. Tražimo od njih da sve ove slučajeve procesuiraju što je prije moguće.

Mreža SafeJournalists će o ovim slučajevima obavijestiti relevantne nacionalne i međunarodne aktere.

Svaki napad na novinare je napad na javni interes, demokratiju i prava svih građana.

Skoplje – Beograd – Podgorica – Priština – Sarajevo – Zagreb – Tirana, 02.11.2021.

Udruženje novinara Kosova

Udruženje novinara Makedonije

Udruženje BH novinari

Hrvatsko novinarsko društvo

Nezavisno udruženje novinara Srbije

Sindikat medija Crne Gore

KOTOR, 26.10.2021. – Državljanin BiH S. M., koji je prijetio kolumnisti Draganu Bursaću i direktoru portala Antena M Darku Šukoviću, presudom Osnovnog suda u Kotoru osuđen je uslovno na kaznu zatvora od četiri mjeseca.

Portparol Osnovnog suda u Kotoru, sudija Špiro Pavićević, saopćio je “Pobjedi” da je na osnovu optužnog prijedloga koji im je dostavilo Osnovno državno tužilaštvo Kotor protiv M. S. zbog krivičnog djela ugrožavanje sigurnosti na štetu oštećenih Dragana Bursaća i Darka Šukovića, taj sud donio presudu 13. 8. 2021. godine kojom je okrivljeni proglašen krivim i izrečena mu je uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a istovremeno određeno da se kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni za vrijeme od dvije godine od dana pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo.

Crnogorska policija je 4. juna uhapsila i podnijela krivičnu prijavu protiv državljanina Bosne i Hercegovine S. M. (34), koji ima prebivalište u Budvi, zbog prijetnji upućenih preko društvenih mreža Bursaću i Šukoviću.

Kako je tada saopćeno iz Uprave policije, službenici Sektora za borbu protiv kriminala – Grupe za suzbijanje krivičnih djela visokotehnološkog kriminala u saradnji sa službenicima Centra bezbjednosti Budva, S. M. je lišen slobode zbog osnovane sumnje da je izvršio tri krivična djela ugrožavanje sigurnosti na štetu Šukovića, Bursaća i pravnog lica Antena M d.o.o iz Podgorice.

– Navedena krivična djela osumnjičeni je izvršio na način što je koristeći jednu društvenu mrežu kreirao lažni profil pod nazivom Marko Aprcović i sa njega uputio komentare prijeteće sadržine koji su se direktno odnosili na urednika i direktora portala Antena M, kao i lica radno angažovanih u navedenom portalu – kaže se u policijskom saopćenju.

Dodaje se da je S. M. koristeći ovaj profil uputio komentare prijeteće sadržine i novinaru i kolumnisti iz Bosne i Hercegovine Draganu Bursaću.

– Nakon objavljivanja spornih komentara osumnjičeni je izvršio deaktivaciju profila kreiranog naloga. Službenici Uprave policije su preduzimajući mjere i radnje iz svoje nadležnosti, u koordinisanim aktivnostima sa Osnovnim državnim tužilaštvom u Kotoru, kompanijom Facebook Inc, izvršili identifikaciju vlasnika profila ‘Marko Aprcović’ sa kojeg su i upućeni komentari spornog sadržaja i utvrdili da se radi o S. M. – saopćeno je tada iz Uprave policije.

Podsjetimo, S. M. je 26. maja pod lažnim imenom na Facebooku prijetio da će ,,baciti bombu“ na Antenu M, Šukoviću prijetio da će ga kidnapovati, a Bursaću zaprijetio ubistvom. Ove objave su osudile brojna novinarska udruženja iz zemalja regiona, kao i ambasade Evropske unije i Sjedinjenih Država, te pozvali policiju da pronađe počinioca.

Šef Medijskog savjeta za samoregulaciju Ranko Vujović je povodom ove presude kazao da je skandalozna.

-Skandalozno je to što se za slična krivična djela napada na novinare propisuju različite kazne. Za neke su osuđujuće, a za neke uslovne, a krivična djela su slična, to je nedopustivo- kaže Vujović.

(Izvor: Pobjeda/Avaz)

Mreža SafeJournalists koju čine Nezavisno udruženje novinara Srbije, Hrvatsko novinarsko društvo, Udruženje/Udruga BH novinari, Udruženje novinara Kosova, Udruženje novinara Makedonije, Sindikat medija Crne Gore, objavljuje poziv za dodjelu finansijske podrške (mali grantovi) organizacijama civilnog društva na teritoriji Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Srbije i Kosova*.

Poziv je otvoren u okviru projekta „safejournalists.net” koji za cilj ima da podstakne i omogući građansko učešće u zagovaranju i donošenju odluka u cilju poboljšanja sigurnosti novinara i medijskih sloboda.

Program podrške “safejournalists.net” je dizajniran sa ciljem da ojača ulogu OCD-a u aktivnostima sa vlastima i građanima kao relevantnim akterima u procesu donošenja odluka. Ovaj pristup ima dvostruku korist: ojačat će napore SafeJournalists mreže da proširi krug zagovarača za poboljšanje zaštite sigurnosti novinara i medijskih sloboda.

Opšti cilj poziva je da se omogući lokalnim organizacijama civilnog društva da za mobilizaciju i osnaživanje koriste inovativne i eksperimentalne pristupe u približavanju važnosti bezbjednosti novinara i medijskih sloboda građanima i podstiču ih na stvaranje i učešće u različitim platformama za dijalog.

Grant koji se traži mora iznositi između minimum 6.850 i maksimum 8.200 eura. Kofinansiranje projekta od strane podnosioca prijedloga projekta (ili partnera) nije obavezno.

Vrijeme trajanja projekta mora biti između 9 i 12 mjeseci.

Proces apliciranja uključuje dva koraka:

1. Predaja, evaluacija i izbor Koncepata prijedloga projekata (otvoren poziv);
2. Predaja, ocjenjivanje i proces odabira Potpunih prijedloga projekata (zatvoren poziv).

Rok za slanje prijedloga ideje projekta (koncepta projekta) je 12. novembar 2021. do 23:59 sati (CET).

Pitanja u vezi sa konkursom možete da pošaljete na adresu: [email protected] (za programska pitanja) i [email protected] (za pitanja u vezi finansija) najkasnije do 5. novembra 2021. godine.

Smjernice i prijavni formular za apliciranje možete preuzeti na sljedećim linkovima:

SMJERNICE

PRIJAVNI FORMULAR