Home Blog Page 32

Plate novinara ispod prosjeka u zemljama bivše SFRJ

0

SARAJEVO, 30.12.2020 – Istraživanje Udruženja novinara Srbije “Ekonomski i društveni položaj novinara”, koje je rađeno u oktobru i novembru, pokazalo je da prema podacima Sindikata novinara Srbije u Srbiji ima najviše medijskih radnika i novinara u odnosu na zemlje u regionu – oko 9.000, među kojima je 5.000 novinara.

Prema podacima UNS iz 2019. veliki izdavači kao što su javni servisi, Pink, Politika, Novosti, Ringijer, Prva, Mađar So, Studio B i B92 zapošljavaju oko 80 odsto svih zaposlenih u medijima, a 37 medija ima samo po jednog zaposlenog, dok u 10 poslove obavljaju volonteri.

Kada je riječ o platama, u istraživanju se navodi se da je oko 60 odsto novinara honorarno zaposleno, a da ih po tipu ugovora slijede fotoreporteri, da 34 odsto novinara mora da radi dodatni posao i da su plate ispod republičkog prosjeka između 38.000 i 45.000 dinara.

Istraživačica Ruža Ćirković rekla je da su plate u javnim servisima nešto više od republičkog prosjeka, ali da su plate u javnim servisima u prosjeku takve zbog plata direktora. Ćirković je dodala da je plata u RTS sedam odsto viša od prosjeka u državi, u Sjevernoj Makedoniji oko 11,7 odsto, u Federaciji BiH oko 20 odsto i u Sloveniji oko 21 odsto, ali da na to utiču plate direktora javnih servisa, pa tako plata direktora HRT iznosi 3,8 prosječnih plata, BHRT pet prosječnih plata, RTCG 5,3 prosječnih plata i RTS 6,4 prosječne plate (podatak iz 2015. godine).

Ona je istakla da je položaj zaposlenih u javnim servisima regulisan kolektivnim ugovorima, da se doprinosi plaćaju na cijelu platu i da imaju više sindikata i dodala da u Sloveniji javni servis ima čak i radnički savjet sa širokim ovlaštenjima.

Ruža Ćirković je izdvojila problem što je privatnim medijima neisplativo da imaju specijalizovane novinare za neku oblast, već da im više odgovaraju novinari “opšte prakse” i da se u regionu samo u HRT vidi briga za obrazovanje novinara.

U istraživanju koje je dostavljeno medijima predstavljeni su i podaci Lokal presa koji pokazuju da je prosječna plata novinara na lokalu na nivou minimalca, da su najčešći oblici kršenja sloboda i prava tokom 2019. bili neravnopravan tretman i uskraćivanje lokalnih izvora za sufinansiranje.

Predstavnica Sindikata novinara Hrvatske Maja Sever rekla je da se medijski sektor još nije oporavio od ekonomske krize 2007. godine, a da je novinarska plata u Hrvatskoj dovoljna da se nategnuto preživi mjesec. Ona je ukazala da kolektivne ugovore u Hrvatskoj imaju samo HRT i novinska agencija Hina, da plate stalno padaju i da se neprofitni sektor, u kojem ima dobrih medija, suočava sa tim da se u prethodnih pet godina sredstva ne dodjeljuju ili se dodjeljuju na sumnjiv način.

Iztok Jurančić iz Sindikata novinara Slovenije rekao je da su razlike u platama novinara velike i da neki primaju platu na nivou minimalca, a da ima i onih koji imaju plate više od prosječnih, kao i da se taj sindikat bori da se novinari ne zapošljavaju na fiktivne ugovore.

(Izvor: Udruženje novinara Srbije)

Pandemija i mediji: Novinari kao daktilografi treće klase

0

SARAJEVO, 28.12.2020. – Pandemija koronavirusa uticala je na sve sfere društva, pa tako i na medijsku industriju. Nezavisni i istraživački novinari nikada se nisu nalazili pred većim zidom, niti je ograničavanje slobode izražavanja i slobode medija ikada bilo izraženije.

Sagovornici Žurnala složili su se u tome da su određene institucije trenutnu situaciju iskoristile samo kako bi se još više zatvorile i kako bi izbjegle odgovor na pitanja koja su od javnog interesa.

OTEŽANO DOBIJANJE ODGOVORA

Semira Degirmendžić, je novinarka portala Fokus.ba koja je razotkrila aferu “respiratori Srebrene maline”. Za Žurnal otkriva da njeno iskustvo u vezi pristupa informacijama, od aprila do danas, govori da je otežano dobijanje odgovora od političara i institucija najizraženije u slučajevima i situacijama koji su od najvećeg javnog interesa.

“Najteže je dobiti odgovore na pitanja koja se direktno tiču zdravlja građana i njihovih prava”, kaže Degirmendžić, ističući da su mediji u BiH i prije pandemije bili suočeni s problemom nepoštivanja Zakona o slobodi pristupa informacijama od većine institucija vlasti, kao i ustanova od javnog značaja.

Ovaj problem je u vrijeme pandemije postao još izraženiji.

“Moji upiti institucijama vlasti, poput Vladi FBiH ili konkretno Ministarstvu zdravstva FBiH koji se odnose na uvoz određenih lijekova ili prava građana u vrijeme pandemije, kao i kliničkim centrima u Sarajevu, Tuzli i Mostaru, a među kojima su i oni na koje sedmicama nema odgovora, samo su neki koji svjedoče o tome da se vlastima ne žuri odgovoriti na pitanja koja itekako zanimaju i direktno se tiču javnosti. Samo potvrđuju koliko su oni neodgovorni prema svojim građanima”, tvrdi Degirmendžić.

Navodi da je evidentan i otežani pristup informacijama u vezi sa raspodjelom donirane pomoću poput maski, rukavica, dezinfekcionih sredstava, pa tako, ističe, redakcija Fokusa mjesecima čeka odgovor na pitanje od nadležnih da li je ijedan građanin BiH dobio ijednu masku od nekoliko miliona koliko ih je stiglo putem donacija.

Degirmendžić navodi da su ovo samo neki od primjera koji govore o tome da nadležni u vrijeme kada je novinarima uglavnom onemogućen direktan kontakt s njima, kao što su press konferencije koje zbog epidemiološke situacije mnogi uglavnom ne praktikuju, selektivno odgovaraju na upite i izbjegavaju odgovore na ona pitanja koja ustvari najviše zanimaju javnost.

– U takvoj situaciji novinari moraju iznalaziti alternativna rješenja kako bi uprkos blokadama u institucijama vlasti došli do informacija od javnog interesa. To je svakako teži i dugotrajniji put, jer se dodatno mora provjeravati i utvrđivati tačnost nezvanično dobijene informacije, što ide i na štetu novinara, a samim tim i javnosti. Jer, zbog ovakvog odnosa vlasti građani ili ostanu uskraćeni za informacije ili ih dobijaju sa zakašnjenjem, zaključuje Degirmendžić.

Novinarka EuroBlica iz Banje Luke Milkica Milojević smatra da pandemija nije donijela nove probleme nego nam je samo učinila očiglednijim one koje već imamo.

– Kada je u pitanju slobodan protok informacija, sloboda govora, sloboda mišljenja, pa i sloboda medijskog izvještavanja mi smo imali situaciju da nam gomila stvari prolaze ispod radara zato što je pažnja javnosti bila usmjerena samo na pandemiju, i još uvijek je. Imamo povećan nivo korupcije, pa i korupcije u takozvanim javnim nabavkama za potrebe suprotstavljanja pandemije, a da to nisu ispratili mediji onako kako bi se očekivalo, kaže Milojević.

Ona smatra da se novinari bave površnim stvarima i utrkuju se ko će prvi objaviti izvještaj o broju oboljelih. Jer, onaj ko tu informaciju objavi pet sekundi ranije pokupio je klikove.

– I mi se zamajavamo s tim stvarima dok nam prolaze javne nabavke. Ekolozi su u početku pandemije upozorili da je masa radova u vrijeme lockdowna na malim hidroelektranama počela jer se ljudi ne mogu okupiti da protestvuju i onda se to odražava i na rad medija, tvrdi Milojević.

Korupcija cvjeta u ogromnim razmjerama, dodala je, a da pažnja medija nije usmjerena na to.

“Nisu dostupni ni elementarni podaci. Ja sam lično slala mjesecima Fondu zdravstvenog osiguranja upite za hitne javne nabavke, koje ustvari nisu nikakve javne nabavke… Mi imamo 300 neotpakovanih respiratora koji su plaćeni više nego što treba i većinu njih je kupila jedna firma koja je bliska vladajućem SNSD-u. I koji nikada neće biti raspakovani. Znate zašto? Jer mi uopšte nemamo medicinskog kadra koji bi mogao raditi sa 300 respiratora, naglašava Milojević.

Ono što je poražavajuće, navodi, jeste što je ovu priču u kojoj se radi o 34 miliona maraka prenio samo jedan portal.

– Tekst je moj i stojim iza svake tačke. Nikad nijednog demantija nisam dobila. Svašta prolazi ispod radara dok mi trčimo ko će prvi objaviti broj zaraženih. Novinari su u mnogim situacijama svedeni na daktilografe treće d klase koji ne moraju čak ni tačno kucati, samo da bude brzo”, tvrdi Milojević.

Ona je još spomenula i činjenicu da su novinske kuće dovedene u nepovoljnu situaciju, te da se čak spekulira i sa informacijom da su prihodi medijskih kuća po osnovu marketinga opali do 80 posto. Novinari se suočavaju sa povećanjem obima posla, a smanjenjem plata ili čak otpuštanjima.

– Na scenu stupa i auto-cenzura. Nema gore cenzure od autocenzure, ljudi se boje da će ostati bez hljeba i onda unaprijed prebiraju da li će ili neće o nečemu izvještavati, zaključuje Milojević.

Džana Brkanić, zamjenica urednika Balkanske istraživačke mreže BiH (BIRN BiH) kaže da su oni početkom pandemije preusmjerili sve snage sa suđenja, koja su tada zaustavljena, na monitoring javnih nabavki, medicinske opreme i brojne nepravilnosti s kojima se naše društvo suočava.

– Otkrili smo nekoliko afera, a doći do informacija nikada nije jednostavno, pogotovo ne sada. Kako najviše pišemo o pravosuđu, ni prije ni tokom pandemije iz Tužilaštva BiH ne dobijamo tražene informacije. Govorim o velikoj broju mailova na upiše naših novinara. I druge su institucije iskoristile pandemiju kao izgovor, pa su nam recimo iz Ministarstva energetike RS na upit o određenom dokumentu kazali da nam ga ne mogu dati jer rade u smjenama i da “koleginica nije tu deset dana”, kaže nam Brkanić.

Tokom “korona” mjeseci novinari BIRN-a zabilježili su neodgovorene upite iz Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo, MUP-ova HNK i RS, Ministarstva culture i sporta KS, Federalnog ministarstva zdravstve i još nekih institucija.

rkanić kaže da nekada na odgovore iz pojedinih institucija čekaju i duže od 10 dana, zbog bolovanja i izolacije u kojoj, recimo, bude glasnogovornik određene ustanove, a nema zamjenu.

“Teško se baviti istraživačkim novinarstvom uvijek, a u ovo doba pogotovo. Mi smo, recimo, morali odustati od određenih putovanja zbog virusa iako su nam bila vrlo bitna zbog priča na kojima radimo. Mnogi sagovornici nisu se željeli naći s nama jer se boje susreta, s pravom, ali trpe naše priče. Najviše pravosudno tijelo, VSTVBiH, ove sedmice održava sjednicu bez prisustva javnosti i šta je to do onemogućavanja novinara da rade svoj posao… Mi smo uvijek posebnu pažnju posvećivali fact chechingu svega što objavimo, ali danas čini se više nego ikad medijski prostor je preplavljen dezinformacijama, a njih će biti manje budu li mediji pravovremeno dobijali odgovore i službene informacije”, naglašava Brkanić. Zabrinjava je, dodala je, informacija o broju novinara koji su u BiH ostali bez posla, a plaši se da će ta brojka rasti.

DVIJE POZITIVNE STVARI

No, generalna tajnica Udruženja novinara BiH Borka Rudić ukazuje na to da smo se svi više fokusirali na negativne stvari, pa su nam promakle i dvije pozitivne koje su se dogodile proglašenjem pandemije: prva, mediji su počeli da djeluju informativno i edukativno prema građanima, a druga; solidarnost između medija.

Podsjeća na ideju o formiranju medijskih pulova (kako bi se smanjila mogućnost infekcije novinara) koja je potekla od BH novinara, Društva novinara, jednog broja medijskih organizacija i Regulatorne agencije za komunikacije.

– Međutim, vlast je to iskoristila da oteža pristup javnim informacijama na način da je pravila liste novinara koji mogu doći. Onda se dala mogućnost da se putem e-maila pošalju pitanja i svako od kritičnih pitanja nije pročitano na press konferenciji i novinari nisu imali priliku da propituju, postavljaju kritička pitanja, potpitanja ukoliko nisu zadovoljni odgovorom, podsjeća Rudić na način rada medija u vrijeme lockdowna koji je u BiH trajao od 22. marta do 25. maja.

Ona smatra da je to bilo ciljano namješteno kako bi vlasti uskratile ili otežale pristup javnim informacijama, novinarima i medijima i donosili su odluke koje su direktno kršile pravo na slobodu izražavanja. Za primjer je navela primjer odluke sa zakonskom snagom u RS-u, a koja se nije striktno odnosila na medije, ali jeste na pojedinci koji su putem društvenih mreža širili dezinformacije.

– Onda je otvoreno 18 prekršajnih slučajeva protiv osoba koje su na društvenim mrežama kritikovale odluke kriznog štaba, vlasti, kliničkog centra… Srećom, krajem maja ta odluka je pod pritiskom nevladinih i međunarodnih organizacija, te novinarskih udruženja stavljena van snage i MUP RS je obustavio sve postupku, podsjeća Rudić.

Druge odluke su se odnosile na Krizni štab HNK koji je bio donio odluku o zatvaranju press konferencija za novinare, mjesec i po ili dva od proglašenja pandemije, i to onog trenutka kada su novinari počeli postavljati kritička pitanja o radu Kliničkog centra na Bijelom brijegu, o slučajevima zaraze, o tome kako funkcioniraju i da li postoje izolatoriji, covid centri i sl.

Slične odluke su imali i Krizni štabovi FBiH i Općine Stari Grad Sarajevo. Udruženje novinara BiH se žalilo ombudsmenima koji su Kriznim štabovima FBiH i HNK preporučili da otvore konferencije za medije.

“Treća negativna stvar su pritisci na novinare i medije posebno na one koji su pisali o nabavkama maski i dezinfekcionih sredstava od firmi koje nisu imale u svom portfoliju da se mogu baviti tim stvarima… Posebno je slučaj respiratora pokazao koliko je vlast bila rigidna i koliko je pokušavala da sakrije sve informacije od značaja za građane a povezane su sa eventualnom korupcijom”, kaže Rudić, podsjetivši da je Udruženje novinara BiH u tom periodu objavilo 27 saopćenja koji su se odnosili na različite vrste pritisaka i prozivanja medija.

Oni su, dodaje, reagovali i na ponašanje direktorice KCUS-a koja nije odgovarala na novinarske upite, te na istup direktora kliničkog centra u Banjoj Luci kada je novinarka TV-a tražila odgovor na neka pitanja.

(Integralni tekst možete čitati na portalu Žurnal.info)

BH novinari: Objektivnost, pluralizam informacija i suosjećajnost trebaju biti principi izvještavanja o migrantima

0

SARAJEVO/BIHAĆ,  27.12.2020. – Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari i Linija za pomoć novinarima izražavaju zabrinutost zbog povećanja pritisaka na novinare i medije koji izvještavaju o migrantima i migrantskoj krizi u Unsko–sanskom kantonu (USK), nastaloj nakon što je zatvoren, pa onda zapaljen migrantski centar Lipa.

Politički pritsci, prijetnje novinarima i govor mržnje na društvenim mrežama, koje pokreću političari iz  USK, a u stopu ih prate građani i pojedine nevladine organizacije, predstavljaju nedopustivo kršenje prava novinara na slobodan i siguran rad, te izvještavanje u interesu javnosti. Hajku na novinare, posebno one iz Bihaća, pokrenuo je Sej Ramić, organizator brojnih antimigrantskih protesta i akcija, te kandidat za gradonačelnika Bihaća na nedavnim lokalnim izborima. Upravni odbor BH novinara zahtijeva od lokalnih vlasti u USK da novinarima i medijima osiguraju normalne uvjete za rad i izvještavanje, te spriječe svaku vrstu pritsaka i ugrožavanja njihove sigurnosti.

BH novinari istovremeno skreću pažnju medijima da svojim izvještavanjem doprinose razjašnjavanju svih okolnosti nastanka migrantske krize i njenih posljedica na ljude u pokretu, koji danima borave pod vedrim nebom, na snijegu i bez dovoljno hrane. Način njihovog zbrinjavanja je tema od javnog značaja za cijelu BiH, a novinari i mediji moraju izvještavati u skladu sa novinarskom etikom i na način koji će omogućiti građanima da razumiju potrebe migranata i težinu situacije u kojoj se trenutno nalaze.

Politizacija migrantske krize kroz medijske sadržaje, širenje ksenofobije i netrpeljivosti prema ovoj ugroženoj grupi, kao i objavljivanje huškačkih komentara ili izjava zvaničnika predstavljaju grubo kršenje profesionalnih standarda novinarstva i ljudskih prava migranata. Zbog toga još jednom apeliramo na kolege novinare i novinarke da svoje izvještaje o migrantskoj krizi u USK baziraju na utvrđenim činjenicama, objektivnim, pouzdanim i tačnim informacijama iz različitih izvora, uz kritičko sagledavanje odgovornosti državnih i lokalnih vlasti, kao i brojnih međunarodnih organizacija u nastanku i produžavanju migrantske krize.

Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari

Tužilaštvo KS usvojilo žalbu Adija Kebe zbog neprovođenja istrage protiv Ćesira

0

SARAJEVO, 25.12.2020. – Glavna kantonalna tužiteljica Sabina Sarajlija donijela je rješenje kojim se usvaja kao osnovana žalba Žurnalovog fotografa Adija Kebe, podnesena na naredbu kantonalne tužiteljice Sanite Imamović da se neće provoditi istraga protiv Huse Ćesira i Muamera Ćesira zbog krivičnog djela laka tjelesna povreda i krivičnog djela oštećenje tuđe stvari.

U obrazloženju ranije donesene naredbe tužiteljica Imamović navela je da ne postoje osnovi sumnje da su Huso i Muamer Ćesir počinili krivično djelo, jer je, kako se navodi, očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo. Na tu odluku Adi Kebo se žalio, nakon čega je glavna kantonalna tužiteljica donijela novo rješenje.

„Ured Glavne tužiteljice je nakon uvida u kompletan spis ocijenio da je odluka – naredba da se istraga neće provoditi nepravilna, te će se nakon detaljne analize i poduzimanja potrebnih radnji donijeti odgovarajuća tužilačka odluka“, navodi se, između ostalog, u obrazloženju odluke.

Podsjetimo, u martu 2019. godine predsjednik Općinskog odbora SDA Novi Grad Huso Ćesir fizički je nasrnuo na Adija Kebu, dok je fotograf Žurnala s javne površine fotografisao ulaz u Ćesirovu firmu Bosnaplast – o čijem poslovanju je Žurnal pisao.

Napad je Kebo uspio zabilježiti na kameri. Na snimku se jasno vidi kako Huso Ćesir prvo prijeti fotografu da će mu “razbiti” kameru, da bi potom nastavio grubo nasrtati na Kebu i pokušavati mu oteti kameru. Ubrzo je prišao i Husin sin, Muamer Ćesir, koji je uspio istrgnuti kameru, te je dati svom ocu koji se potom uputio prema ulazu u firmu. Huso Ćesir vratio je oštećenu kameru Adiju Kebi kada je fotograf izvadio mobitel u namjeri da zove policiju.

Bh. novinari zahtijevaju: Pooštriti kazne za napade na novinare

0

SARAJEVO, 24.12.2020. – Javnost nikada ne bi saznala za stotine afera i skandala koje nam priređuju, između ostalih i nosioci vlasti, da nije novinara i medija koji ih istražuju i objavljuju. Umjesto da ozbiljno istražene i potkrijepljene priče dobiju sudski epilog, oštrica je sve češće okrenuta upravo ka novinarima koji intenzivno trpe prijetnje ili fizičke napade. Posljednji primjer je anonimna prijetnja redakciji „Nezavisnih novina“, koja je ponovo unijela nemir među novinarsku zajednicu.

Kada vam neko poruči da ćete biti mrtvi, to morate da shvatite ozbiljno, kaže glavna urednica „Nezavisnih novina“. Sandra Gojković Arbutina primjećuje da je, za razliku od ranijih sličnih situacija, među novinarima redakcije koju vodi prisutan dodatni nemir, jer se neko potrudio da pozove sa skrivenog broja i premoduliše glas kako bi zaprijetio. Policija je došla brzo nakon poziva.

„Nekako sam stekla utisak kada su uzimali izjave da je to nešto što ne bismo trebali shvatati ozbiljno, da je to svakodnevica u poslu. Međutim i ovaj put je važno da ne ostane samo na tom zapisniku. Mi imamo lokator poziva, ima načina da se to izvuče, da se pokaže ko i zašto to radi i koliko je ozbiljan u svojoj namjeri“, kaže Gojković Arbutina.

Kad god krene na posao, novinar BN televizije Vladimir Kovačević prolazi pored mjesta na kojem su ga pokušali ubiti, ispred zgrade u kojoj živi. Zahvalan je svima koji su pomogli da dvojica počinilaca završe iza rešetaka. Nije mu, međutim, jednostavno raditi uz misao o tome da je na slobodi naručilac njegovog ubistva.

„Tužilaštvo ne radi apsolutno ništa po tom pitanju. Imam osjećaj da oni su se u nekom smislu zadovoljili tom presudom i da to smatraju pobjedom, što na neki način može biti, ali to je jedna stvar, druga stvar je ko su nalogodavci. To za sada niko ne pita“, govori Kovačević.

Što više afera izlazi na vidjelo, sve je više prijetnji i pritisaka usmjerenih na novinare. Samo ove godine Linija za pomoć novinarima evidentirala je 17 direktnih prijetnji od kojih nijedna nije razriješena. To je ohrabrujuće za one koji novinare napadaju i u javnosti stvaraju atmosferu da je to normalno.

„Zato što institucijama ne odgovara onaj ko dobro radi svoj posao, profesionalno se bavi istraživačkim novinarstvom. Njima odgovaraju mediji koji njihov rad hvale, novinari koji nisu profesionalci i teško mogu da se nazovu novinarima. Njima ne odgovara neko ko postavlja pitanja, ko insistira na odgovorima, traži informacije koje oni kriju od javnosti od građana koji ih plaćaju“, kaže Siniša Vukelić, predsjednik Kluba novinara Banja Luka.

Deset godina novinarska zajednica bezuspješno insistira da vlade u Bosni i Hercegovini izmijene krivične zakone i pooštre kazne za napade na novinare. Konkretni prijedlozi zagubljeni su između načelnih obećanja i nejasnih obrazloženja unutar radnih grupa Ministarstava pravde.

 

Sve veći broj postupaka protiv novinara u BiH ograničava medijske slobode

0

SARAJEVO, 23.12.2020. – Analiza postupaka u predmetima klevete pred sudovima u Bosni i Hercegovini u protekle četiri godine otkriva da ove tužbe protiv novinara u više od 80 posto slučajeva pokreću političari i drugi javni službenici poput sudija i tužilaca, a da se vrlo često presude donose u nerazumnom roku i bez poštivanja standarda Evropskog suda za ljudska prava. Novinari i medijski eksperti upozoravaju da se povećanim brojem neosnovanih tužbi, koje traju godinama, nastoji zastrašiti novinare i obeshrabriti ih od istraživanja.

Nakon objave teksta na portalu Visoko.co.ba, bez ikakvog zahtjeva za demant, stigla je tužba za klevetu koju je podnijela tadašnja načelnica.

“U tom tekstu je napisano da je neko nekoga zaposlio u neki upravni odbor, u nadzorni odbor… Navedene su samo činjenice za koje postoje i validne općinske odluke”, rekao je Jašarspahić.

Postupak protiv Jašarspahića vođen je prvo pred Općinskim sudom u Visokom, a zatim na Kantonalnom sudu u Zenici.

U Jašarspahićevom slučaju, Općinski sud je presudio u njegovu korist, navodivši da je načelnica – koja nije željela da govori za emisiju o ovoj presudi – kao javna ličnost, svjesno stavljena pred ocjenu javnosti. Kako se navodi u presudi, granica prihvatljive kritike šira je nego što bi to bila kod osoba koje nisu javne ličnosti.

“U toj presudi piše samo ono što jeste, vi ste javna ličnost, trošite javni novac, krećete se u javnom prostoru, dajete izjave u javnom prostoru, a ponašate se kao da sam ja došao u vašu privatnu avliju”, kaže Jašarspahić.

Zbog tužbe i drugih problema koje je pretrpio u Visokom, Jašarspahić govori da se sa porodicom morao preseliti u Sarajevo, gdje danas živi i radi.

“Na nama novinarima nije da dajemo odgovore nego da postavljamo prava pitanja i mi smo samo to radili i zato smo dobili tužbu za klevetu. Zašto? Nije stvar samo kad te neko tuži i stvar klevete. Ovdje stvari idu i dublje od toga. Ovdje ti diraju porodicu. Ja živim u Sarajevu, ne volim ja više Sarajevo od Visokog. Ja ovdje živim što moram. Generalno taj problem sa klevetama je u malim gradovima veći nego u Sarajevu. Ovdje ako imate slučaj sa bilo kim, ovdje ima ko da vas brani… Zamislite kako je u Kalesiji, kako je u Zavidovićima, kako je u Lukavcu, kako je u tim malim gradovima gdje lokalni šerifi gospodare životom. Oni se sve pitaju”, kaže on.

Jašarspahić je samo jedan od desetina novinara u BiH koji se godišnje suočavaju sa neosnovanim tužbama za klevetu. Novinarska udruženja svake godine upozoravaju da se ove tužbe koriste kao sredstvo cenzure zbog dugih sudskih postupaka i neujednačene prakse sudova.

Misija OSCE-a u BiH analizirala je presude za klevetu koje su podnesene između 2016. i 2019. godine i utvrdila da ove postupke u 80 posto slučajeva pokreću zvaničnici ne vodeći računa o praksi Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj političari moraju imati veću toleranciju za javnu kritiku. Uz to, OSCE je utvrdio da oko 30 posto postupaka traje duže od pet godina, time stvarajući dugotrajni pritisak na medije, kao i da postoji različita praksa sudova prilikom donošenja odluka.

“Utvrdili smo da u 80 posto slučajeva, podnosioci tužbi su političari ili javni službenici, što ne bi trebao biti slučaj jer su upravo to pojedinci koji bi trebali biti izloženi javnom i novinarskom propitivanju, kako bi se osigurala odgovornost prema građanima koji su glasali za njih”, smatra ambasadorica Misije OSCE-a u BiH Kathleen Kavalec.

Stotine tužbi za klevetu sa kojima su mediji u BiH suočeni u proteklim godinama se podnose isključivo kako bi se izvršio pritisak na novinare da ne istražuju određene teme, tvrdi Siniša Vukelić, direktor poslovnog portala Capital i član Kluba novinara Banjaluka.

“Ono što primijetimo je zapravo da se to pravo zloupotrebljava da bi se spriječili novinari da istražuju neke određene teme ili određene ličnosti”, kaže on.

Više medijskih i pravnih eksperata je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) potvrdilo da u proteklim godinama svjedoče korištenju tužbi za klevetu kao sredstvu cenzurisanja medija.

“U svakom slučaju koriste se za zastrašivanje i ja bih rekla da je ta cenzura upakovana u foliju zaštite ugleda, tako što tužitelj, najčešće političari su oni koji tuže novinare, pod parolom da štite svoj ugled, podižu tužbe za zaštitu od klevete i na taj način zastrašuju novinare enormnim iznosima koje traže, odnosno koje potražuju u sudskom postupku a nerijetko ih i dobiju”, navodi Biljana Radulović, advokatica iz Bijeljine.

Cijeli tekst dostupan je na OVOM LINKU.

Ambasada SAD oštro osudila prijetnje redakciji Nezavisnih novina

0

SARAJEVO, 22.12.2020. – Ambasada SAD-a u BiH osudila je prijetnje upućene redakciji Nezavisnih novina.

“Najoštrije osuđujemo prijetnje koje su dobile Nezavisne novine i očekujemo brzu istragu kako bi odgoovorni za to odgovarali. Medijska sloboda je stub demokratije i mora biti zaštićena i garantovana za novinare i medijske kuće”, navedeno je na Twitter nalogu Ambasade SAD.

Podsjetimo, nepoznati muškarac pozvao je prije nekoliko dana redakcijski broj “Nezavisnih novina” i zaposlenima uputio direktnu prijetnju riječima: “Zatvarajte kancelarije ranije, danas ćete biti mrtvi”. Slučaj je prijavljen policiji, a istraga još uvijek traje.

Urednici i vlasnici medija: Bh. vlasti moraju donijeti poseban program podrške medijima

0

SARAJEVO, 21.12.2020. – Pandemija koronavirusa je kao rijetko kada pokazala koliko nam je važno profesionalno i objektivno novinarstvo, ali država nije učinila gotovo ništa kako bi medijima osigurala podršku, posebno u finansijskom smislu, istaknuto je na današnjoj javnoj diskusiji o posljedicama COVID-19 na medije i novinarstvo u BiH, te opstanku slobodnog novinarstva u interesu građana.

Predsjednik Udruženja BH novinari Marko Divković kazao je da se država tokom pandemije krajnje inertno ponijela prema medijima, od kojih su mnogi došli na rub opstanka.

– Osim izostanka ekonomske podrške, država nije pokazala iole ozbiljniji interes da medijskim kućama pomogne na bilo koji drugi način. Sve je teže novinarima raditi na terenu, sve im je teže doći do podataka i moraju biti veoma oprezni kada je riječ o izvorima informacija, jer su mnogi spremni na manipulacije – kazao je Divković.

Predsjednik Asocijacije elektronskih medija u BiH Elvir Švrakić naglasio je da je veliki broj novinara i medijskih radnika obolio tokom pandemije.

– Samo na Hayat TV 37 posto zaposlenih je imalo COVID. Mi smo se u Asocijaciji od početka angažovali da se nadležne institucije uključe u rad medija na način da subvencioniraju rad onih koji nisu mogli ostvariti prihode. RAK je umanjio svoju taksu za oko 50 posto i na taj način smo dobili jednu vrstu olakšanja. Međutim, ostali apsolutno nisu reagovali – kaže Švrakić.

Govoreći o tome kako je pandemija utjecala na oglašivačku industriju, direktor agencije „Fabrika“ Senad Zaimović kazao je da je pandemija samo dodatak na krizu u medijima koja je već postojala.

– Sigurno je da je većini medija prihod pao između 30 i 50 posto, a ako uzmemo u obzir da su i ranije poslovali na granici opstanka, situacija je i više nego dramatična. Sumnjam da će država nešto poduzeti, posebno kada je riječ o nezavisnim medijima koji njima ne odgovaraju – rekao je Zaimović.

Vildana Selimbegović, predsjednica Skupštine Vijeća za štampu i online medije u BiH  i direktorica Oslobođenja, kazala je da se Vijeće za štampu obraćalo nadležnim institucijama za podršku medijima, ali bez rezultata.

– Od početka pandemije Oslobođenje je moralo smanjiti broj uposlenika, smanjiti broj strana i preći na ono što zovemo vikend-izdanje, jer su i distributeri znatno smanjili svoje aktivnosti. Pandemija se koristi kao izgovor za ugrožavanje medijskih sloboda i to je evidentno. Mislim da nikad kao u ovoj godini nije bila jasnija selekcija medija na one „odabrane“ i ostale kada je u pitanju pristup informacijama. Novinarska pitanja se pokušavaju u potpunosti istisnuti iz medijskog prostora i došli smo do toga da se pitanje novinara doživljava kao uvreda, što je jedan potpuni apsurd – naglasila je Selimbegović.

Ona je dodala da je rad od kuće mnogim novinarima dodatno zakomplicirao stvari, ali i da je jedini način za opstanak slobodnog novinarstva povratak profesionalnim standardima i bavljenje onim temama koje zaista mogu inicirati promjene u društvu.

Ranko Petrušić, direktor portala Banjaluka.com, kaže da je pandemija na komercijalne medije posebno negativno utjecala u finansijskom smislu.

– U martu smo imali nula maraka prihoda. Morali smo se „u hodu“ preorijentisati i početi raditi neke druge stvari, koje nisu isključivo vezane za novinarstvo, kako bismo opstali – rekao je Petrušić te dodao da su se novinari tokom pandemije suočili sa poplavom neprovjerenih informacija iz različitih izvora, što im je predstavljalo dodatni izazov.

Aldijana Purić, glavna i odgovorna urednica Radija Velika Kladuša, rekla je da je ovaj javni medij do kraja godine očekuje pad prihoda od najmanje 30 posto te da im do sada nisu isplaćena predviđena budžetska sredstva.

– Već na početku pandemije mediji su ostali bez brojnih oglašivača i za očekivati je da će se posljedica toga osjećati još dugo. Već sada se najavljuju smanjenja planiranih budžeta, tako da ćemo se sigurno i u narednih nekoliko godina boriti sa ekonomskim posljedicama. Javnim serivisima je puno lakše jer ipak ostvaruju dio prihoda od RTV takse, iako je i tu došlo do smanjenja prihoda. Međutim, svi se moramo prilagoditi situaciji – kaže Adnan Bilal, direktor marketinga Federalne televizije (FTV).

Selma Dandić iz mostarskog Dnevnog lista navela je da je ovaj medij zabilježio pad pdihoda od čak 80 posto.

– Pandemija je bila prilika da se politički podobni mediji istaknu, a da se oni nezavisni ugase. Korona-zakon uopće nije bio prilagođen medijima i mi nismo mogli aplicirati za ta sredstva – rekla je Dandić.

Adnan Osmanagić, direktor RSG radija iz Sarajeva, rekao je da je ovaj medij također pretrpio drastičan pad prihoda, u jednom periodu čak i od 70 posto.

– Finansije su zapravo i garant profesionalnog i nezavisnog djelovanja medija, tako da je ova pandemija donijela i drastičan utjecaj raznih političkih i drugih organizacija na medije – smatra Osmanagić.

Učesnici diskusije složili su se da se u što skorije vrijeme uputi zahtjev Vijeću ministara BiH i entitetskim vladama sa prijedlogom mjera za oporavak medija od ekonomske krize. Predloženo je da se napravi medijska koalicija na nivou BiH koja će zajedno kreirati najvažnije ciljeve za zagovaranje interesa svih predstavnika medijske zajednice.

Javnoj diskusiji prisustvovali su i predstavnici Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH i Komisije za informiranje Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, koji su iskazali spremnost da zaključke sa današnjeg sastanka proslijede nadležnim institucijama na svim nivoima kako bi se u narednom periodu napravio poseban program, odnosno fond za podršku bh. medijima.

Javna diskusija organizovana je u okviru projekta „Slobodni mediji, za slobodno društvo“ koji implementiraju Udruženje BH novinari i Asocijacija elektronskih medija, uz podršku Evropske unije.

BH novinari: Javni protest povodom prijetnji redakciji Nezavisnih novina

0

SARAJEVO/BANJA LUKA,  17.12.2020. – Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari i Linija za pomoć novinarima najoštrije osuđuju prijetnje smrću i ugrožavanje sigurnosti novinara i drugih uposlenika Nezavisnih novina iz Banje Luke. Nepoznati muškarac danas je pozvao redakciju ovog medija sa nepoznatog telefonskog broja, prijetećim glasom zatražio da zatvore kancelariju ranije,  rekavši pri tome kako će „danas svi biti mrtvi“.

Agresivne prijetnje sa mogućim, ozbiljnim posljedicama po život i profesionalni integritet članova redakcije Nezavisnih novina predstavljaju ozbiljan atak na slobodu izražavanja i sigurnost novinara, zbog čega MUP RS mora odmah pokrenuti istragu i utvrditi identitet napadača, te poduzeti druge pravne radnje koje će omogućiti oštro sankcioniranje navedenih prijetnji.

Upravni odbor BH novinara izražava zabrinutost ozbiljnim povećanjem nasilja nad novinarima u BiH, podsjećajući kako je Linija za pomoć novinarima evidentirala 17 eksplicitnih prijetnji, fizičkih napada i prijetnji smrću tokom 2020. Ni jedan od ovih slučajeva nije okončan kažnjavanjem napadača! Zbog toga još jednom naglašavamo da je svaki ovaj slučaj ozbiljno krivično djelo, koje zahtijeva hitnu reakciju i odlučne mjere policije, pravosudnih i drugih institucija radi kažnjavanja nasilnika. Samo se oštrim kaznama i pravnim mjerama mogu zaustaviti prijetnje poput ove upućene redakciji Nezavisnih i zaustaviti novo nasilje prema medijskim profesionalacima u BiH!

Upravni odbor BH novinara i Linija za pomoć novinarima će o prijetnjama Nezavisnim novinama obavijestiti domaće i međunarodne organizacije za zaštitu slobode izražavanja i sigurnosti novinara, te zatražiti i njihovo reagiranje.

Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari