SARAJEVO, 11.01.2019.- Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari i Linija za pomoć novinarima osuđuju napad na vozilo Radiotelevizije Republike Srpske (RTRS), koji se desio jučer u Sarajevu, kojom prilikom je nepoznati počinitelj verbalno vrijeđao člana ekipe ove medijske kuće i nasrnuo na njihovo vozilo u blizini zgrade Predsjedništva BiH, dok su novinar i snimatelj RTRS –a boravili na press konferenciji u Predsjedništvu.

Upravni odbor BH novinara zahtjeva od policije Kantona Sarajevo hitnu istragu ovog napada i poduzimanje kaznenih mjera prema napadaču, te stvaranje uvjete za slobodan i siguran rad svih novinara i medijskih ekipa, bez obzira za koji medij rade i iz kojeg dijela BiH dolaze na novinarske zadatke u Sarajevo.

Sloboda medija i sigurnost novinara su demokratske vrijednosti, zaštićene Ustavom BiH i zakonskim propisima – niko nema pravo dovoditi u pitanje te vrijednosit ili ih kršiti svojim postupcima. Zbog toga očekujemo od MUP –a Kantona Sarajevo da u najskorije vrijeme javnost obavijesti o konkretnim mjerama koje su poduzeli u vezi sa ovim napadom.

Upravni odbor BH novinara i  Linija za pomoć novinarima još jednom naglašavaju kako je nedopustivo napadati novinarske ekipe i sprječavati medijske djelatnike u obavljanju profesionalnih zadataka, te zahtijevaju od nadležnih pravosudnih i državnih istitucija efikasnije sankcioniranje pojedinaca koji krše pravo na slobodu medija i ugrožavaju sigurnost novinara, kao i dosljednu primjenu evropskih standarda zaštite  prava na slobodu izražavanja u bosanskohercegovačkoj praksi.

Upravni odbor Udruge/udruženja BH novinari

SARAJEVO, 26.12.2018.-Kada želimo staviti naglasak na neku temu, neku tezu ili raspravu, često se citiraju veliki filozofi, književnici, intelektualne gromade. Iako tome nisam sklona, možda da ovaj put učinim iznimku i na kratko se ukalupim u takav početak.

Ludwig von Mises u ‘Svemogućoj državi’, 1944. kaže: Uzaludno je boriti se protiv totalitarizma totalitarnim metodama. Slobodu mogu ostvariti samo oni koji bezuvjetno prihvate njene principe. Prvi preduvjet za bolji društveni poredak je vraćanje bezgranične slobode misli i riječi” ili François-Marie Arouet Voltaire: “Ja se ne slažem niti s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovoriš”.

BiH je uistinu podijeljeno društvo, gdje svatko ima svoju istinu o prošlosti, svoje razumijevanje sadašnjosti i svoje viđenje budućnost. Tako je i sa pravom na slobodu izražavanja, zajamčenu članom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima. Slobodu izražavanja, na žalost, jedni drugima često želimo ograničiti, unatoč Voltaireu…

Mutiramo u razvoju demokracije – treba nam vrijeme

Danas stremimo razvijenim demokracijama i slobodno se, bez ograničenja izražavati, i to nije uvijek jednostavno…često smo izgubljeni, mutiramo u tom razvoju, kao zbunjeni adolescenti-tinejdžeri – nismo ni mali, a daleko smo od velikih. Ipak, danas je pristup puno drukčiji nego što je to bilo od 1941.-1945., ali i od 1945. – pa do 90-tih. Tada je ova tema bila istinski tabu i ma kako to kome zvučalo. Danas smo povlašteni jer otvoreno razgovaramo o ovoj temi.

Što je sloboda izražavanja i smije li se ograničavati? Smijemo li nametnuti samocenzuru ili tražiti kažnjavanje drugih koji također koriste slobodu izražavanja? Smijemo li tražiti zabranu međusobne, žustre, argumentirane s obje strane, a nerijetko i oštre i uvrjedljive, ali i javne polemike novinara-autora s različitim stavovima? Želimo li, u ovoj, svojoj, slobodi tražiti zabranu pluralizma, tog svojevrsnog tržišta ideja, zabranu slobode iskazivanja javnog mišljenja svojim neistomišljenicima? Hoćemo li u svojoj želji za demokracijom, u sebičnom ekskluzivitetu prava samo na vlastiti stav, postati antipod vlastite ideje?

Zazivati novi teror nad drugima?

Zar ćemo zaboraviti da su u povijest ušli političko-književni okršaji Antuna Gustava Matoša s Gjalskim, Marjanovićem, Hranilovićem, Begovićem, Ujevićem, Kovačićem…Možete li zamisliti da veliki Tin Ujević, u tekstu ‘Cezar na samrti’, Matoša naziva “vječni zaplotnjak”, “originalni majmun”, “jedinstvena vrana”, “plagijatorom Barrèsa i Baudelairea”. Ni ovaj mu ne ostaje dužan pa vrgoračkog boema s ‘kristalnom kockom vedrine’ uspoređuje sa “psetom koje je sjelo kraj puta i laje na prolaznike”…

Krleža je kritizirao pjesništvo Alekse Šantića i to čak pišući u formi nekrologa, rugao se Dučiću i mnogim drugima. Matvejević je beskompromisno prozivao Aralicu, Stankovića, Pešordu koji ga je čak tužio za klevetu i dobio itd. I danas se polemizira, nekada oštro da nadmašuju sve standarde polemičkog diskursa, nekada nešto blaže…Ali polemizira se, raspravlja, čak i međusobno vrijeđa… Ali, zaista, trebamo shvatiti da je to tako jer ipak imamo – slobodu izražavanja.

Ograničavanje slobode izražavanja, ali i prava na profesionalan rad

Maskota ‘Vučka’ Zimskih olimpijskih igara iz 1984. u Sarajevu, kobna je bila za Elmu Kazagić, urednicu i voditeljicu emisije FTV-a ‘Mreža’. Za one koji žele znati što je, zapravo posrijedi, bez prevelikih pojašnjenja – neka pogledaju ‘Mrežu’ od 13. veljače 2018. i sve će biti puno jasnije. Nakon toga za Elmu više ništa nije isto. A samo dvije godine prije proglašena je novinarkom godine i to upravo zahvaljujući uređivanju i prilozima ‘Mreže’.

Što bismo kazali na činjenicu da je Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) mjesecima čekao na informacije od javnih institucija? Ali, nije se bilo šaliti – zaredale su tužbe sukladno Zakonu o slobodi pristupa informacija pa sada gospoda iz javnih institucija “pušu i na hladno” i tražene informacije dostavljaju bukvalno u isti dan. Što biste kazali na tezu da je tema oko preimenovanja mostarskih ulica, prvenstveno vrlo upitnim imenima iz neslavne, ustaške prošlosti čisto politikanstvo vodećih stranaka u Mostaru o kojoj se ne smije pisati na profesionalan način, činjenično već jedino “prihvatljivo” – politikanski?

Što biste kazali na zabranu ulaska novinarki u Skupštinu RS-a, na konferenciji za medije na njena pitanja se ne odgovara jer se “usuđuje” pitati i preispitivati? Pojedinci i vlasti koji se zovu demokratskim, a nameću ove neslobode mogli bi se nazvati idiotima. Upravo kao što je austrijski novinar Gerhard Oberschilich nazvao bivšeg vođu Austrijske slobodarske stranke Haidera nakon njegovog nacističkog ispada. Europski sud za ljudska prava oslobodio krivnje novinara, smatrajući da može izraziti takvu svoju novinarsku kritiku javnoj osobi. Oni slobodniji mogli bi protumačiti da se Europski sud složio da je Heider idiot.

Na žalost, novinari znaju i zloupotrijebiti slobodu izražavanja. Sjećate li se “slobode izražavanja saplitanjem” mađarske reporterke Petre Laszlo kada je, snimajući stampedo nesretnih izbjeglica, bešćutno podmetnula nogu muškarcu s djetetom i udarila mladu Sirijku. Na sudu se branila ‘samoobranom’, ali je ipak osuđena uvjetno na tri godine.

Kao i brojni drugi i novinarka ‘The Guardiana’ Monisha Rajesh imala je svoje mišljenje o Trumpovoj pobjedi i to vrlo radikalno – ona je na svom Twiteru napisala da je “vrijeme za atentat Trumpa”. Dobila je otkaz, a deaktivirani su joj profili na Twiteru i Facebooku, ali nije sudski procesuirana zbog poziva na ubojstvo.

Haška presuda hrvatskoj šestorci pokazala je koliko nam je zaista mio jezik mržnje i da na to nisu imuni niti novinari: Lijevi su likovali “nad ustašama” jer je “…krepao od čokalja”, desni su odgovarali “prljavim balijama, bosandžerosima i mudžhednima”. Jedni druge nazivali su fašistima i možda je to jedino najbliže istini.

Umjesto zaključka

Imamo li u BiH, takvoj kakva jest, ograničavanje slobode izražavanja? Imamo. Možemo li to slobodno, bez straha ustvrditi i raditi da ograničavanja bude što manje? Možemo. Je li to ipak znak demokracije kakvu baš i nismo često viđali prije neovisne, suvremene i slobodne države BiH? Da. Trebamo li ustrajati i inzistirati na stalnom razvoju prvo nas samih, a potom i društva u kojem živimo? Uvijek. Upravo onako kako to kaže Ivo Andrić: “Sve Drine ovoga svijeta su krive. Mi ih nećemo stići ispraviti. Mi ih nikada ne smijemo prestati ispravljati”.

Ovaj tekst je originalno objavljen u trećem izdanju specijalnog serijala BHN online biltena koji se realizira u okviru zajedničkog projekta EU i Vijeća Evrope – Jačanje pravosudne ekspertize o slobodi govora u medijima jugoistočne evrope (JUFREX). Bilten možete preuzeti ovdje.

Banja Luka, 25.12.2018. – Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari i Linija za pomoć novinarima upućuju javni protest MUP-u Republike Srpske i Policijskoj upravi Banja Luka, zbog privođenja  na informativni razgovor novinara Vladimira Šuška, dopisnika BHT-a iz ovog grada.  Novinar Vladimir Šušak je priveden jutros u policiju nakon što je fotografisao Davora Dragičevića u kolima Hitne pomoći, kojima je Dragičević odvezen iz sjedišta Policijske uprave Banja Luka poslije davanja iskaza.

Iako je novinar Šušak zadržan vrlo kratko u prostorijama Policijske uprave, gdje je dao osnovne informacije o sebi i svom radu uz profesionalno i pristojno ponašanje policije, BH novinari i Linija za pomoć novinarima smatraju kako je postupak banjalučke policije kršenje prava na slobodu izražavanja i nedopustivo ometanje novinara tokom obavljanja profesionalnih zadataka.

S tim u vezi, Upravni odbor BH novinara podsjeća gospodina Željka Spasojevića, načelnika Uprave policije Banja Luka, da se u Pravilima OSCE za policiju u ophođenju sa medijima izričito naglašava kako se „policija ne može miješati ili kazniti novinare tokom obavljanja njihovih profesionalnih zadataka“, kao i to da „novinari imaju pravo  fotografisati, snimati, praviti bilješke, posmatrati, raditi intervjue i/ili praviti izvještaje a da pri tom ne moraju tražiti dozvolu od vlasti ili policije.”

Upravni odbor BH novinara zahtijeva hitno i službeno izvinjenje Policijske uprave Banja  Luka novinaru Vladimiru Šušku, kao i poštivanje novinarskih prava i medijskih sloboda za sve medije i novinare koji prate javne proteste u Banja Luci, aktivnosti  grupe „Pravda za Davida“ i sve druge događaje povezane sa nerazjašnjenim ubistvom mladića Davida Dragičevića.

SARAJEVO, 19.12.2018. – U dvije i pol godine implementacije  projekta Konzoricij je organizirao 18 događaja, na kojima je učestvovalo više od 500 novinara, urednika, vlasnika medija, predstavnika vlasti, oglašivačke industrije i akademske zajednice, međunarodne zajednice i ciivlnog sektora. Vođena je i medijska kampanja u okviru koje je objavljeno 3 TV i 5 radijskih emisija, organizirana su 4 radio mosta, 13 reklamnih sadržaja te preko 100 tematskih i analitičkih tekstova, 15 izdanja biltena Enovinar te više od 300 medijskih izvještaja o aktivnostima Konzorcija.

Nacrti zakona za regulisanje transparentnosti medijskog vlasništva, pluralizma informacija i oglašivačkog tržišta u Bosni i Hercegovini predstavljeni su na završnoj konferenciji projekta “Mediji i javni ugled”.

Za razliku od zemalja EU, Bosna i Hercegovina do sada nije imala  sveobuhvatan zakon o oglašavanju niti je na bilo koji način riješila pitanje transparentnosti medijskog vlasništva i medijskog pluralizma. Postojeći zakoni i propisi, koji primarno reguliraju druge oblasti, samo  jednim svojim dijelom se odnose na oblast medijskog oglašavanja i finansiranje medija javnim novcem, nisu usaglašeni na cijelom teritoriju države BiH, a u pojedinim segmentima i u praksi djeluju čak i kontradiktorno.

Medijska ekspertica iz NVO JaBiHEU Samra Lučkin je istakla da je namjera priredjivača nacrta ova dva zakona javnosti omogućiti bolje i objektivnije informacije, slobodnije izvještavanje medija, zaštitu novinara u obavljanju zadataka, a medijima da se ravnopravno bore na tržištu i u konačnici povećaju prihod.

“Zakoni daju i preporuku za jačanje mjera samoregulacije. Ne samo u smislu Vijeća za štampu, kodeksa, nego i u samoregulaciji u oglašivačkoj industriji koja će uključiti i medije, oglašivače i same agencije”, smatra Lučkin.

Program menadžer delegacije EU u BiH Vladimir Pandurević je naglasio da su ova dva nacrta zakona rezultat rada civilnog društva, te da su u njihovoj  izradi sudjelovali medijski praktičari, koji najbolje znaju šta je potrebno u sektoru medija u BiH.

„Javni ugled medija nosi teret društva, što znači – kakvo nam je društvo, takvi su nam mediji. Prostora za poboljšanje ima, ali se prvo mora raditi na društvu. Dva nova zakona bi trebalo da uvedu evropske standarde u domen medija“- istakao je Pandurević, dodavši da nas ništa ne košta da ih usvojimo i prije ulaska u EU ako su kvalitetni i bolji od onoga što trenutno imamo.

Advokatica i ekspertica Vijeća Evrope iz Zagreba Vesna Alaburić, koja je radila na nacrtu zakona o transparetnosit medijskog  vlasništva,  je kazala da je u kontekstu transparentnosti vlasništva jako bitno da se javnost obavijesti o vlasništvu medija, kako bi mogla procijeniti dobijene informacije, ali i istakla da najveći problem predstavljaju portali.

„Cjelokupno stanje na medijskom tržištu naprosto finansijski nije dovoljno dobro da bi se osiguralo stabilno poslovanje medijskih izdavača, a ako oni ne mogu stabilno poslovati naravno onda da ni radni uvjeti novinara ni prostor njihove slobode nije dovoljno velik.“-smatra Alaburić.

Predsjednik Udruženja medijske industrije i direktor HAYAT TV Elvir Švrakić je istakao da se trenutno ne zna ni ko je vlasnik kojeg medija, niti zbog čega uopšte radi ni koji su njegovi interesi u uređivačkoj politici i da je jasno zbog čega su potrebni ovi zakoni.

„Kada se usvoje i počnu primjenjivati zakoni, mediji će povećati svoj ugled u ovom društvu, koji je narušen pojavom fake medija koji kvare profesionalizam.“, naglašava Švrakić.

Ministar saobraćaja i komunikacija BiH Ismir Jusko je istakao važnost saradnje državnih institucija, vladinih i nevladinih organizacija u donošenju posebnih zakonskih rješenja, a dokaz za to su nacrti zakona koji su danas predstavljeni.

– Ovi zakoni će promijeniti dosta toga u medijskom prostoru i ministarstvo aktivno učestvuje u izradi zakona, ali ne znamo da li će drugi politički faktori biti saglasni u konačnici i ne možemo uticati na to, ali se nadamo da će zakon dobiti podršku“, rekao je Jusko naglasivši da sve što je produktivno i može imati pozitivan ishod na terenu treba podržati.

Nacrt zakona o transparentnosti vlasništva i zaštiti medijskog pluralizma u BiH i Nacrt zakona o oglašavanju u BiH trebalo bi u narednom periodu da budu upućeni u parlamentarnu proceduru.

Projekt “Mediji i javni ugled” je pokrenut 2016. godine s ciljem promoviranja transparentnosti medijskog vlasništva i legitimnih obrazaca finansiranja medija i oglašavanja u Bosni i Hercegovini. Projekt je finansirala Evropska unija u Bosni i Hercegovini,  uz sufinansiranje Ambasade Sjedinijenih Američkih  država u BiH, a provodio ga je konzorcij kojeg čine Udruga/udruženje BH novinari, Fondacija Mediacentar, Vijeće za štampu i online medije u BiH i NVO JaBiHEU. Projekt se zvaršava 24. Decembra 2018.

BANJA LUKA, 14.12.2018. – Koncept medijske pismenosti u posljednjih nekoliko godina zauzima važno mjesto u diskusijama nevladinih organizacija koje se bave medijima u Bosni i Hercegovini. Akademska zajednica ovo pitanje razmatra, ali mogli bismo reći – ne u dovoljnoj mjeri (među javnim univerzitetima u BiH, samo na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci i na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu postoji predmet Medijska pismenost). Iako se u procesu medijskog opismenjavanja očekuje angažman obrazovnih ustanova, NVO sektora i medija, medije ćemo staviti u ovom tekstu na prvo mjesto i ispitati kakva je njihova uloga u ovom procesu.

Jedna od definicija medijske pismenosti je “sposobnost pristupa, analize, vrednovanja i odašiljanja poruka posredstvom medija” (Aufderheide, 1992 u: Zgrabljić Rotar, 2005: 1). Dakle, medijsko opismenjavanje označava proces u kojem se kod pojedinca stvaraju kompetencije za pristup, analizu, tumačenje i razumijevanje informacije, ali i kreiranje medijskih sadržaja. Uzimajući u obzir da su digitalni mediji u današnje, informatičko doba, dominantni nad klasičnim medijima kao što su radio, televizija i štampa – rezultat je prezasićenost informacijama (ili „informaciona preopterećenost“ (Koković, 2007: 41)), ali i sadržajima koji se plasiraju kao informacije, ali bez provjerljivosti, tačnosti i profesionalnosti prilikom njihovog diseminovanja. U zemlji kao što je BiH, regulacija medija je na niskom nivou, a regulacija digitalnog medijskog prostora ne postoji, što doprinosi da se sa različitih portala plasiraju vijesti na način koji poštuje samo načela brzine, sažetosti i neprovjerenosti. Time se doprinosi prelasku od neposrednosti ka višku posredovanja, odnosno situaciji u kojoj se publika u želji da što neposrednije spozna svoju stvarnost, zapravo prepušta nekritičkom usvajanju sadržaja.

Medijska nepismenost je opasna stvar za svaku demokratsku zemlju i za civilno društvo. Već naviknuta na brzinu prihvatanja nove tehnologije, bez mnogo znanja o njenim mogućnostima, publika se tako prepušta i žamoru informacija koje neprekidno, iz trenutka u trenutak pristižu. Svakako, rješenje nije u poklanjanju većeg povjerenja klasičnim medijima, jer u zemlji sa korupcijom usađenom u kulturnim obrascima, profesionalan i objektivan pristup je postao izuzetak vrijedan divljenja, bez obzira na tip medija. Zato opismenjavanje za kritički nastrojene i obrazovane građane koji su u stanju da tumače informacije i prave selekciju između lažnih vijesti (u svim vrstama medija) mora započeti od osnovne škole i to je imperativ. Školski sistem(i) u BiH još ne nalaze prostor za to, a potrebe rastu, kako od strane djece, tako i od strane roditelja.

Da bi se podigla svijest o potrebama savremene medijske publike, u BiH postoji nekoliko svijetlih primjera portala koji su posvećeni borbi za fer, objektivno i nepristrasno informisanje. Oni su primjer na koji način se mediji mogu baviti medijskom pismenošću.

Analiziraj.ba je platforma koja je osnovana je s ciljem da prati, analizira i procjenjuje medijske sadržaje u Bosni i Hercegovini. Uz pomoć unaprijed utvrđene i jasna metodologije, na ovoj platformi se mogu pronaći analize različitih medija, sa posebnim analizama dnevnika. Posebna pažnja se posvećuje ovim centralnim informativnim emisijama zbog toga što kroz njih publika treba da stekne vjernu sliku društveno-političke situacije, kako u lokalnim zajednicama, tako i na višem nivou. Upravo zbog toga, ove emisije su ogledalo uređivačke politike jedne medijske kuće, ali i pokazatelj njihove podložnosti političkim uticajima i manipulacijama, koje publika često nije svjesna. Ono što bismo izdvojili na ovom portalu je posebna rubrika pod nazivom Medijska i informacijska pismenost u okviru koje su dostupne analize medijskih stručnjaka iz BiH sa praktičnim uputstvima i objašnjenjima koja poučavaju o potrebi za medijskom pismenošću kao dijelu cjelokupnog obrazovanja građanina.

Raskrinkavanje.ba je portal koji je relativno nov na prostoru BiH i pruža konkretne analize medijskih sadržaja i ocjene medija, kako bi doprinio razvoju sposobnosti za ocjenu kredibiliteta medija u BiH. To je jedinstven portal koji se bavi provjerom činjenica (fact checking) u medijima, podstaknut neprofesionalnim izvještavanjem, prenošenjem „lažnih vijesti“, fabrikovanjem priča i dezinformisanjem javnosti. Identifikacija ovakvih medija i njihova ocjena u skladu sa jasno utvrđenom metodologijom rezultiraju stavljanjem medija na jednu od dvije liste: Listu medija koji objavljuju lažne vijesti; te Listu medija visokog rizika, koji pokazuju tendenciju ka neprofesionalnom izvještavanju i rizik od objavljivanja lažnih vijesti. Ponuđen je sistem ocjenjivanja koji jasno ukazuje na kakav se „medijski prekršaj“ odnosi: satira, klikbejt, prikriveno oglašavanje, greška, pristrasno izvještavanje, teorija zavjere, pseudonauka, manipulisanje činjenicama, dezinformacija, spin, lažna vijest, prenošenje lažne vijesti, demantirano, cenzura i neprovjereno. Ovakav pristup omogućava publici da utvrdi koji mediji su zaslužili povjerenje svojim profesionalnim radom, a od kojih je očekivano plasiranje netačnih informacija. Posebna vrijednost ovog sajta je u njihovoj dvosmjernoj komunikaciji sa publikom. Naime, platforma poziva građane da sami identifikuju sumnjive vijesti i medije, da prepoznaju i da im prijavljuju takve sadržaje. Na ovaj način se građani prvo obrazuju, a zatim i stvaraju naviku filtriranja sadržaja koji im se plasiraju, što je suština medijske pismenosti.

Pristup koji zauzimaju ovakve platforme, prepoznatljiv je i u zemljama u okruženju. U Hrvatskoj djeluje portal medijskapismenost.hr koji je na različite načine fokusiran na uspostavljanje medijske pismenosti kod roditelja, staratelja i učitelja, kao i direktno djece. Značajno pitanje medijske pismenosti je bezbjednost na internetu, čime se ovaj portal posebno bavi. Portal Fake News tragač (fakenews.rs) djeluje u Srbiji, na sličnom principu na kojem djeluje raskrinkavanje.ba u BiH. Ovaj portal se bavi dekonstrukcijom vijesti medija u Srbiji, otkrivanjem lažnih vijesti, kao i istraživanja o fenomenu lažnih vijesti (fake news).

Upravo je dekonstrukcija sadržaja metod kojim svaki građanin, bio da je medijski profesionalac, novinar ili publika može da ovlada, ukoliko shvati kako funkcionišu mediji u savremeno doba, te ukoliko se građani obrazuju za kritički pristup kako tehnologiji, tako i informacijama. Kritički pristup podrazumijeva da publika obraća pažnju na sam mediji – da li sadrži impressum, da li ima kontakt; da li je sadržaj kompatibilan naslovu, ili naslov ima senzacionalističku svrhu; koliko su kredibilni izvori i koliko ih ima; da li je autor poznat i ko je; da li se radi o parodiji ili satiri i slično. Medij koji želi da pokaže svoju objektivnost i profesionalnost, transparentno će prikazati svoje podatke, zaslužujući povjerenje svoje publike. Nažalost, u BiH će se najteže pronaći podaci o finansiranju medija, a to je glavna pretpostavka obavljanja funkcije javnog interesa. Raniji fenomeni poput tabloidizacije ili propagande (raniji po nastanku, ali svakako u primjeni i danas), uticali su na stvaranje vrijednosti i kulturnih obrazaca koji se ogledaju u prihvatanju poruka onako kako su diseminovane i aktivnog učešća građana u kreiranju društvene stvarnosti. Medijska pismenost je upravo ona komponenta društva koja je najpotrebnija svim generacijama kako bi demokratska zajednica funkcionisala. Takva vrsta aktivizma, u kojem se jednako zahtijeva poštovanje prava i odgovornosti iznesenog u javnost, doprinosi pravilnoj informisanosti građana i samim tim, podizanju profesionalizma u novinarstvu. Kako klasični mediji mogu pomoći u medijskom opismenjavanju?

Noviji primjer nalazimo u susjednoj Srbiji: Nedavno se u Beogradu održao protest koji je okupio veliki broj građana sa opozicionim stavovima. Medijska kuća Studio B je objavila prilog, izvještaj sa događaja, u kojem je novinarka iznijela mišljenja i negativne stavove o događaju, ali i niz netačnih podataka, uz vidno iskazanu pristrasnost. Cjelokupan događaj je izazvao burne reakcije i konflikt unutar samih medija na relaciji pravo na mišljenje – odgovornost za izrečeno. Jedna od najgorih posljedica ovog događaja je bio niz brutalnih prijetnji koje su upućene na račun ove novinarke, koje nemaju nikakvo opravdanje i još jednom su naglasili potrebu za osuđivanjem nasilja. U cijeloj ovoj situaciji, zapažen je potez medijske kuće TV Prva, koja je pozvala glavnu urednicu Studija B i jednog dugogodišnjeg novinara u svoj program. Ono što izdvajamo iz ove rasprave je postavljanje pitanja o tome šta je zapravo posao novinara, da li se poštuju kodeksi novinarstva i šta je objektivno informisanje? Ovaj razgovor je ukazao da se unutar samih medija mora mnogo toga razjasniti, kao i da mainstream mediji mogu igrati značaju ulogu u medijskoj pismenosti ukoliko argumentovano osuđuju loše novinarstvo (ako se takav termin može i upotrebiti, jer novinarstvo je zapravo – dobro novinarstvo). Njihova uloga u razjašnjenju odgovornosti (kako novinara, tako i urednika), kao i mogućim zloupotrebama predstavlja samokritiku bez koje nema razvoja medijske pismenosti.

Platforme koje su pomenute u tekstu, a koje analiziraju medijske sadržaje zarad pozivanja na odgovornost svakako su dobar početak medijskog opismenjavanja. Da bi se ovaj proces podstakao, neophodno je da šira publika dođe do njih i stekne uvid u to šta je kritika i zašto je ona korisna. Najbolja podrška tome je da sami mediji komuniciraju sa ovim platformama na način što će prenositi njihove izvještaje i analize, objavljivati demantije i tako pokazati spremnost da zaista budu predvodnici borbe za istinu. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost autora i Udruženja/udruge BH novinari i ni u kom slučaju ne predstavlja stanovišta Evropske Unije. Biografija: Bojana Vukojević je zaposlena kao viša asistenica na Univerzitetu u Banjoj Luci, Fakultet političkih nauka, na studijskom programu Sociologija. Završila je osnovni studij sociologije na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci, magistrirala sociologiju na Univerzitetu u Novom Sadu gdje se sada nalazi na doktorskom studiju sociologije. Ima nekoliko objavljenih radova u naučnim časopisima i zbornicima, i autor je više članaka o medijskoj odgovornosti. Učestvovala je u brojnim istraživanjima kulture i medija.

Ovaj tekstje proizveden u okviru projekta Regionalna platforma za zagovaranje  medijskih sloboda i sigurnosti novinara na Zapadnom Balkanu uz finansijsku podršku Evropske Unije. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost Udruženja/ udruge BH novinari i autora i ni u kom slučaju ne odražava stavove Evropske unije.

SARAJEVO, 14.12.2018. – Općinski sud u Sarajevu potvrdio je optužnicu Tužilaštva KS protiv Emile Hamzić i Suada Lele zbog krivičnog djela nasilničko ponašanje, odnosno zbog napada na fotoreportera portala Klix.ba Kemala Softića i snimatelja TV Al Jazeera Balkans Mirsada Bukvića

– Terete se da su 26. jula 2018. godine za vrijeme trajanja skupa demobiliziranih boraca, u neposrednoj blizini raskrsnice ulica Skenderija-Hamze Hume, fizički napali fotoreportera portala “Klix.ba” i snimatelja TV “Al Jazeera Balkans”, nanijevši im lake tjelesne povrede – navodi se iz ovog Tužilaštva.

Kako je precizirano u optužnici, “dana 26.07.2018. godine, oko 16,20 sati, u Sarajevu ulici Obala Kulina bana b.b. (u neposrednoj blizini raskrsnice ulica Skenderija-Hamze Hume), opština Centar, za vrijeme trajanja skupa demobilisanih boraca na kojem je bio okupljen veći broj građana, kao učesnici tog skupa, Hamzić Emila i Lelo Suad bez ikakvog povoda i razloga i to Hamzić Emila držeči metalnu šipku u ruci, prišli K.S. (novinaru portala “Klix”) znajući da je ovaj novinar i fotoreporter s obzirom da je u ruci držao fotoaparat, pa ga Hamzić Emila udarila metalnom šipkom u predjelu stomaka i rebara, a Lelo Suad ga uhvatio rukama u predjelu vrata i počeo stiskati, a da bi kada je Hamzić Emila vidjela da M.B. novinar i fotoreporter TV (Al Jazeera) prilazi kolegi K.S. da ga zaštiti od daljeg fizičkog napada, Hamzić Emila i njega udarila metalnom šipkom koju je držala u ruci i to u predjelu njegove lijeve ruke, usljed kojih fizičkih napada je novinar K.S. zadobio lake tjelesne povrede u vidu nagnječine u predjelu grudnog koša sa lijeve strane i nagnječine sa stezanjem predjela vrata, a novinar M.B. zadobio laku tjelesnu povredu u vidu nagnječine u predjelu lijevog lakta, što je sve ugrozilo mir građana”.