Sarajevo, 6.12.2018.-Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari najoštrije osuđuje kršenje prava na slobodu izražavanja i zavodjenje cenzure na Kantonalnoj javnoj Televiziji Sarajevo (TVSA), koje je uslijedilo nakon što su u emisiji „Dobre vibracije“ objavljene karikature strip crtača i karikaturiste Filipa Andronika. Upravni odbor BH novinara smatra kako su saopćenje Nadzornog odbora i Uprave TVSA i promtna reakcija Stranke demokratske akcije (SDA) nedozvoljeno političko uplitanje u rad javnog medija i uredničku samostalnost, te jedan od najgrubljih primjera kršenja člana 10. Evropske konvencije o ljudskim  pravima i temeljnim slobodama.

Bosna i Hercegovina je, kao država, ratifikovala Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, a ključne vrijednosti slobode izražavanja i prava novinara ugradila u medijsku legislativu i društveni sistem. U tom je kontekstu, nedopustivo dovoditi u pitanje pravo urednice Enise Skenderagić da ugosti karikaturistu Filipa Andronika i objavi njegove karikature ili na dnevno – političkoj osnovi tumačiti i manipulirati  sadržajem objavljenih  karikatura. Imajući u vidu činjenice da je „humoristički i satirični žanr” zaštićen članom 10. Evropske konvencije i da dozvoljava “viši stupanj pretjerivanja, čak i provokacije” (kako se navodi u dokumentima Vjeća Evrope),  reakcije  upravnih struktura TVSA i stranke SDA nisu ništa drugo nego pokušaj zavođenja medijskog i umjetničkog mraka u Sarajevskom kantonu, odnosno, bosanskohercegovačkom društvu u cjelini.

Upravni odbor BH novinara poziva novinare i urednike TVSA da se solidarno suprostave zavođenju cenzure i da zajedno stanu u odbranu nezavisnosti i integriteta novinarke profesije, koji se ozbiljno narušavaju višegodišnjim političkim uplitanjima u kreiranje medijskih sadržaja i rad ove televizije. TVSA je javna televizija, plaćena javnim novcem i sa zadaćom da radi u interesu svih građana Kantona Sarajevo, a ne samo SDA ili bilo koje druge političke stranke koja obnaša vlasti u ovom kantonu.

Istovremeno, UO BH novinara poziva MUP kantona Sarajevo da sa dužnom pažnjom istraži direktne prijetnje smrću i pozivanje na linč umjetnika Filipa Andronika, te podnese krivičnu prijavu protiv osoba koje ugrožavaju njegovu ličnu sigurnost i slobodan rad.

Mostar, 5.12.2018.-Predstavnici medijske zajednice u Mostaru podržali su donošenje zakona o transparentnosti medijskoga vlasništva i zakon o oglašavanju u medijima kao dva nedostajuća zakona u ukupnom sektoru legislative za rad medija u BiH i kao doprinos novinarskoj profesiji i stabilnosti medijskog tržišta u BiH.

Kako je naglašeno tijekom današnje debate “Reguliranje tržišta oglašavanja i transparentnosti vlasništva u BiH” održane u Mostaru, ovi zakoni će štititi interes u medijima te razdvojiti, na neki način, pitanja kretanja novca u medijima i medijskoj industriji od medijskih sadržaja, profesionalnih standarda i kvalitete medijskoga sadržaja.

– Na jedan način, ovi zakoni će štititi novinare od klijentelističkih politika koje se pojavljuju u medijima na način da sve više i više medijskih sadržaja i načina, na koji će neke teme biti predstavljene, diktiraju veliki oglašivači, velika javna poduzeća i država, kroz financiranje medija putem svojih proračuna – istaknula je generalna tajnica Udruge “BH Novinari” Borka Rudić.

Neka istraživanja, dodala je, pokazuju da se državne institucije (javni organi, ministarstva i sl.) pojavljuju kao najveći oglašivači na tržištu BiH, što je ogroman novac.

Taj javni novac koji se investira u medije, mora biti jasno predstavljen i imati jasne kriterije, a mora se pokazati i koliko se tim javnim novcem štiti javni interes, ili određeni interesi pojedinih političkih, ekonomskih i nacionalnih lobija u BiH, naglasila je.

Prijedlozi zakona će biti predstavljeni 17. prosinca u Sarajevu nakon završne konferencije “Mediji i javni ugled” kao trogodišnjeg EU projekta u BiH, a tražit će se i prilika da o ovim prijedlozima razgovara profesionalna medijska zajednica najmanje godinu dana, kako bi se oni unaprijedili.

– Čim bude formirana vlast u BiH, prijedlozi zakona će biti predani u parlamentarnu proceduru – ustvrdila je Rudić.

Profesorica Filozofskoga fakulteta mostarskog sveučilišta doc. Daniela Jurčić smatra kako je nužno sačiniti jedan model u kojem bi ozbiljni mediji bili jasno odvojeni od drugih subjekata na tržištu i kao takvi bili tretirani kao organi koji djeluju u interesu javnosti.

– S obzirom na to da je financiranje iz javnih proračuna u BiH skoro u potpunosti neregulirano, stvarni učinak financiranja na kvalitetu novinarstva i javni interes, krajnje je upitan – ocjenjuje prof. Jurčić.

Ukoliko želimo u EU, a želimo, zaključuje ona “onda se moramo držati smjernica EU za potporu slobode medija i medijskom integritetu, ali ćemo morati objavljivati opseg i udio javnih sredstava u svakoj medijskoj kući”.

Predsjednik Kluba novinara Mostar Faruk Kajtaz istaknuo je kako je set zakona koji se priprema zapravo u funkciji samih novinara i medija i da ga treba podržati jer će uvesti malo više reda u medijsku industriju koja nikada, ocjenjuje, nije bila u lošijoj situaciji.

– Novinari su potplaćeni i jednim dijelom su i oni sami odustali od profesionalnih standarda što je katastrofa, ne samo za medije nego i za novinarstvo kao profesiju – mišljenja je Kajtaz, koji smatra da bi jedan jasan zakonski okvir bio od velikog značaja za medije i novinare koji moraju puno više poraditi na vlastitom profesionalizmu.

Na debati je također istaknuto kako bi se trebala uspostaviti jedinstvena baza podataka, koja bi bila u nadležnosti Regulatorne agencije za komunikacije i/ili Vijeća za tisak u BiH ili neke druge organizacije.

Projekt “Mediji i javni ugled” koji je pokrenut s ciljem promoviranja transparentnosti medijskog vlasništva i legitimnih obrazaca financiranja medija i oglašavanja u BiH, financira Europska unija u Bosni i Hercegovini, a provodi konzorcij kojeg čine Udruga BH novinari, Fondacija Mediacentar, Vijeće za tisak i online medije u BiH i NVO JaBiHEU.

SARAJEVO, 10.12.2018.-Ako je sloboda izražavanja jedan od temelja demokratije te preduslov za njen razvoj, u temelju Bosne i Hercegovine, utisak je, nešto ne štima. Pravo na slobodu izražavanja trebalo bi da bude zagarantovano svakom pojedincu, ali najteže ga je, čini se, praktikovati novinarima, jer im se isto nastoji uskratiti na različite načine.

To najbolje rade pojedinci, institucije ili odrđene interesne grupe koji ne žele čuti kritike na svoj račun, pa posežu za provjerenim metodama – pritisci, prijetnje, ucjene, tužbe, ignorisanje… Sloboda izražavanja, bar kada su u pitanju mediji u istočnoj Hercegovini gotovo da ne postoji. Na testu slobode većina hercegovačkih novinara pada kada i ako se odluči baviti istraživačkim novinarstvom. Onima koji se „drznu“ na to rad je znatno otežan i na svakom mjestu im se nastoji uskratiti njihovo pravo na slobodno izražavanje.

Iako malo, takvih medija, ipak, ima. Opstaju, ponajprije, jer još uvijek postoje odgovorni pojedinci koji vjeruju da je njihov poziv častan i u skladu s tim uvjerenjem djeluju. Medija i samoprozvanih medija samo u Trebinju je oko dvadeset. Zakonska neuređenost u onlajn oblasti dala je slobodu svakome ko poželi da napravi svoj medij i plasira informacije koje želi, pa bi, posmatrajući sa strane, možda neko i pomislio da slobode, ipak, ima. Međutim, informacije koje se plasiraju su gotovo identične, pa je zaključak da pluralizam medija ne znači pluralizam ideja, stavova i pogleda na događaje.

Uniformisano izvještavanje posljedica je ograničenih novinarskih sloboda, gdje je i autocenzura nezaobilazan faktor. Ako je novinar, pak, oslobođen autocenzure, centri moći kojima ne odgovara neki medijski sadržaj, služe se ignorisanjem novinara i medija, otvorenim pritiscima i prijetnjama i, na kraju, sudskim tužbama koje, ionako finansijski nestabilne medije, još više iscrpe.

U misiji ograničavanja slobode izražavanja najlakše je oglušiti se o Zakon o slobodi pristupa informacijama, a državne institucije su majstori u tome. Direktor jednog javnog preduzeća u Trebinju je svojevremeno možda i najbolje ilustrovao odnos institucija i moćnika prema Zakonu o slobodi pristupa inofrmacijama – na upit našeg portala zašto nam nije dostavio tražene informacije u skladu sa zakonom, odgovorio je: „Pa, zakon je tu da bi se kršio“.

Da se zakon često krši zna i novinarka “Direkt” portala Jelena Denda Borjan. Samo u posljednja dva mjeseca novinarima “Direkta” javne institucije su se nekoliko puta ležerno oglušile o zahtjev o pristupu informacijama. Iako je zakon omogućio bilo kom građaninu da zatraži informaciju koja je pod kontrolom nadležnog organa, trebinjska Gradska uprava na upit portala “Direkt” umjesto odgovora dostavila je zahtjev da im pošalju dokaz o registraciji medijske kuće, uz opasku da će tek kada im to dostave “razmotriti da li će odgovoriti na zahtjev”.

“Na memorandumu smo uredno poslali broj sudskog registra naše organizacije pri kojoj djeluje “Direkt” portal, ali ni to, kao ni objašnjenja da zakon omogućuje svima pristup traženim informacijama, nije urodio plodom. Nedavno nam čak ni direktor lokalne radio stanice nije htio dostaviti informacije iako i sam zapošljava novinare. Veoma je teško doći do informacija i pored ovog zakona, jer i kada tužite nekoga zbog nedostavljanja informacija, put do pravde je veoma dug zbog sporosti pravosuđa, pa se rijetki odlučuju da tuže da bi dobili potrebne informacije”, tvrdi Denda Borjan, naglašavajući da je poseban pritisak na novinarima koji rade u malim sredinama.

“Iako postupamo profesionalno, činjenice u tekstu predstavljamo vjerodostojno i pozovemo sagovornike, dobijamo verbalne uvrede i prijetnje tužbama. Nerijetko se dešava da nam političari, o kojima pišemo ono što im ne odgovara, potcrtavaju kako nam poznaju porodicu i slično, što su, takođe, suptilni pritisci na naš rad. Potrebno je poboljšati rad pravosuđa, kako bi oni od kojih tražimo informacije imali u vidu da će biti oštro sankcionisani ako nam ne dostave informacije. Takođe, bilo bi dobro kada bi nadležna osoba koja se ogluši o ZOSPI plaćala kaznu iz svog džepa, jer bi ih to natjeralo na savjesnije pružanje informacija”, smatra Denda Borjan.

Novinarka iz Trebinja Marija Manojlović ističe da je na sceni, bar kada su u pitanju lokalni mediji, trend smanjenja novinarskih sloboda. “Pravo novinara na slobodu izražavanja, ali i pošten i odgovoran odnos prema profesiji svakodnevno se dovodi u pitanje. Pravo da uređuju vijesti sebi daju političari, oglašivači i druge interesne grupe, a, nažalost, često im je to i omogućeno. Novinari u borbi za svoju egzistenciju zaboravljaju temeljne principe na kojima počiva profesija. Oni koji se usude da ne pristanu na cenzuru ili autocenzuru rizikuju uznemiravanja, prijetnje, napade i svoja radna mjesta”,kaže Manojlović.

Naglašava da je veliki problem za novinara ignorisanje zahtjeva za pristup informacijama. “Javne ustanove i institucije se neće ni zabrinuti kada na njihovu adrasu stignu neugodna pitanja, jednostavno ce se oglušiti na Zakon o slobodi pristipa informacijama. Vrlo jednostavno”, zaključuje ona.

Dobar primjer borbe protiv ograničavanja slobode izražavanja na medijskoj sceni BiH daje Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) koji je dobio devet presuda protiv institucija zbog nedostavljanja traženih informacija.

Ovaj tekst je originalno objavljen u trećem izdanju specijalnog serijala BHN online biltena koji se realizira u okviru zajedničkog projekta EU i Vijeća Evrope – Jačanje pravosudne ekspertize o slobodi govora u medijima jugoistočne evrope (JUFREX). Bilten možete preuzeti ovdje.

SARAJEVO, 3.12.2018.-Slobodu govora i njena ograničenja u BiH nemoguće je posmatrati izvan prizme ekonomskih uslova života novinara, hroničnog nepoznavanja sopstvenih prava, pa i onih na slobodu pristupa informacijama, ali i podaništvu koje njihove kuće njeguju prema vladajućim strukturama i centrima moći.

Zahvaljujući svim ovim faktorima, novinari se svakodnevno suočavaju sa raznim preprekama koje direktno ili indirektno utiču na slobodu govora, počevši od uskraćivanja izjava i zabrana bavljenjem određenim temama i događajima, preko direktnih prijetnji, do otkaza zbog neposlušnosti. Na pitanje koja su to naša najveća ograničenja i da li ima više cenzure ili autocenzure, novinari, profesori i analitičari nabrojali su mnoge faktore, ali su se složili da su daleko opasnija ona koja postavljamo sami sebi u odnosu na zabrane medijskih kuća.

Svi se slažu da su ograničenja slobode govora postala toliko duboka da novinari svjesno izbjegavaju čak i neke manje bitne teme kako se ne bi zamjerili ili rizikovali da im poslodavac odbije priču i još ih kazni zbog entuzijazma. Sa druge strane, ponekad se po diktatu više sile ignoriše čitava jedna stvarnost, kako bi se banalizovala i skrajnula sa naslovnih strana.

Upravo to se dešava u slučaju misteriozne smrti Davida Dragičevića o čemu RTRS otvoreno izvještava isključivo iz perspektive odbrane MUP-a, ignorišući proteste na Trgu Krajine u Banjaluci, kao i agencije Srna koja je čak objavila tekst pod naslovom: “Dragičević se potukao, opljačkao kuću i skočio u rijeku”.

Politička analitičarka Tanja Topić govori da se sloboda govora kod nas ograničava na način da se pojedinim medijima sprečava pristup u određene institucije, a samim tim i da izvještavaju o nekom događaju. Druga vrsta ograničenja je neprovođenje zakona o slobodnom pristupu informacijama, te nedavanje izjava nepodobnim medijima.

– Problem se očituje u podjeli na naše i njihove medije, podobne i nepodobne. Podobni su priviliegovani, a oni koji se kritički odnose prema nosiocima određenih politika i funkcionerima nisu. Ilustrovaću prijem za Dan slobode medija kod premijerke Republike Srpske Željke Cvijanović. Tamo nisu bili pozvani svi. U jednom određenom periodu kružili su dopisi po javnim institucijama u kojima im se pa gotovo naređuje kome mogu davati izjave, a kome nikako. To ograničavanje slobode medija i onemogućavanje pojedinih novinara da rade svoj posao gotovo da graniči sa diskriminacijom – kaže Topićeva.

Ona kaže da je teško odvagnuti čega ima više, cenzure ili autocenzure, ali da smo skloniji da više reagujemo na ovo drugo. Problem je što nam je sve to postalo normalno i prihvatljivo. Cenzura nam je vidjljivija u javnom prostoru. Određeni centri i kabineti su pretvoreni u redakcije i određuju uređivačke politike, i to nije tajna. Imali smo i crne, odnosno, liste zabranjenih gostiju i sagovornika na javnom emiteru. I to je objelodanio nekadašnji generalni direktor RTRS-a Rajko Radovanović.

– To je moderno stavljanje flastera na usta pojedinaca koji drugačije misle. Vidjeli smo i malo pobune u javnosti zbog toga. Najgore je što nam je to u jednom trenutku postalo normalno i prihvatljivo – kaže Topićeva. O ćutanju pojedinih medija o slučaju Dragičević, ona govori da je prećutkivanje veliki profesionalni propust i obmanjivanje javnosti.

– Nekada je ćutanje gromoglasnije od velike buke i ukazuje na neke bitne procese i događaje. Pogrešno je misliti da ako nešto prećutite i ignorišete da se nije ni desilo. Nije lako novinarima koji su kao podvojene ličnosti između čekića i nakovnja: na jednoj strani pritisnuti uređivačkim politikama, odnosom vlasnika medija sa određenim centrima moći, i ličnog pojedinačnog profesionalnog integriteta. Svako ima mogućnost izbora, ali je pitanje šta ko od nas bira: komoditet, osiguranu egzistenciju, i ćutanje, odnosno netalasanje ili pak čist profesionalan obraz, koji ne možete kupiti za sitan novac. Društvene mreže vam daju tu slobodu koju nemate drugdje, na nekom drugom mediju, ali i to ima granicu. Do onog trenutka, do kojeg to ne zasmeta kućama, urednicima i vlasnicima za koje rade. Onda će im i taj prostor slobode zasigurno biti oduzet – rekla je ona.

Siniša Vukelić, predsjednik Kluba novinara Banjaluka kaže da sloboda govora na cijelom ovom prostoru pati od istih bolesti kao i aljkavo državno uređenje, nefunkcionalna demokratija.

– Prvo, istorijsko kolonizatorska-diktatorsko-kriminalna vlast je ostavila posljedice u svijesti građana. Drugo, ograničenje slobode je direktno vezano za ekonomsko propadanje kako čitalaca i gledalaca tako i redakcija. Sve zajedno daju konglomerat onog što danas imamo na medijskom tržištu. Pritisci, realni i umišljeni strah rodili su cenzuru i sve jaču autocenzuru. Teško je odrediti zato što je između cenzure i autocenzure granica nejasna i rastegljiva. Autocenzura funkcioniše da ne bi bilo potrebe za cenzurom, pa kolege misle da na taj način sačuvaju barem malo dostojanstva jer im neće neko drugi brisati, skraćivati ili ukidati emisije, priloge i tekstove. Naravno griješe, time gube poštovanje u struci i takve stvari se pamte. Autocenzura je znatno opasnija. Otvorena cenzura budi otpor, stvara kreativnost pomoću koje novinari pronalaze načina da građanima ipak saopšte šta se dešava u društvu. Kod autocenzure toga nema, prihvataju se pravila ponašanja i odmah postaje mali cenzor, samog sebe – kaže Vukelić.

Borislav Vukojević sa Fakulteta političkih nauka u Banjaluci smatra da je sloboda govora kod nas najčešće ograničena sužavanjem javnog prostora za različita mišljenja. – Na primjer, ono što mediji ne prate, kao da se nije desilo. Takođe, tu su otvorene i latentne prijetnje novinarima i građanima. Više je autocenzure, ali to je proizvod “cenzorske organizacijske kulture” u većini medija. Dakle, autocenzure ne bi bilo da se nije “učila” na cenzuri, pa se prenosila preko zaposlenih. Ilustracija svega ovoga je “slučaj Dragičević” koji je pokazao pravu sliku medija i to treba javno reći. RTRS, kao javni servis, počeo se baviti ovim slučajem kada su izvještavali u okviru “politizacije” na Trgu, pokušavajući na sve načine da okupljanja smjeste u kontekst “rušenja Republike Srpske”. Mislim da je to jako licemjerno, braneći se stavom “ne možemo kriviti MUP RS jer nema dokaza”, dok istovremeno za navodne napade na RS ne nude niti jedan dokaz. Ipak, s druge strane, ne podržavam ni blogere koji iznose neprovjerene i netačne podatke, jer i to može da relativizuje istinu – rekao je Vukojević.

Siniša Vukelić kaže da svako ima pravo na lični stav, ali da ćutanje pojedinih medija na ovako veliku tragediju i interesovanje javnosti, kakva je u slučaju smrti Davida Dragičevića, pokazuje za koga oni prave vijesti i emisije.

– Ignorisanje je čak i bolje od pristrasnog izvještavanja kojem pokušavaju pribjeći u posljednje vrijeme da opravdaju prethodno. Tako otvoreno staju na političku stranu na čijoj nije većina njihovih pretplatnika. To što pojedini novinari tih kuća iznose svoja mišljenja i kada nisu u skladu sa uređivačkom politikom svakako je ohrabrujuće – kaže Vukelić.

Ovaj tekst je originalno objavljen u trećem izdanju specijalnog serijala BHN online biltena koji se realizira u okviru zajedničkog projekta EU i Vijeća Evrope – Jačanje pravosudne ekspertize o slobodi govora u medijima jugoistočne evrope (JUFREX). Bilten možete preuzeti ovdje.

SARAJEVO, 13.11.2018. –  U BiH postoji konsenzus između medijskih djelatnika i industrije oglašavanja da se donese Zakon o oglašavanju koji će urediti medijsko i oglašivačko tržište, ali i Zakon o transparentnosti vlasništva i finansiranja medija koji bi zajedno trebali dovesti do jačanja slobode izražavanja, prava novinara i jačanju medijske zajednice u BiH, zaključak je stručne debate „Regulisanje tržišta oglašavanja u BiH“ koja je danas održana u Sarajevu.

Generalna tajnica Udruženja/udruge BH novinari Borka Rudić je istakla da je cilj regulacije tržišta oglašavanja u BiH prvenstveno da se ojača oglašivačka industrija i da se novac vrati u bh.medije jer se na taj način jača i položaj novinara, koji onda mogu raditi više u korist građana i javnosti, a manje u interesu različitih interesnih grupa, odnosno,  političkih, nacionalnih ili ekonomskih lobija.

„Državne institucije trebaju djelovati na zaštiti domaćeg tržišta, kroz legislativu koja će obuhvatiti sve medijske sektore, društvene mreže, oglašivačke agencije i istraživačke agencije, ali uporedno treba  rješavati pitanja transparentnosti vlasništva nad medijima i različitih oblika finansiranja medija iz javnih budžeta, uključujući i oglašavanje.“,  smatra Rudić.

Projekt menadžer Delegacije Evropske unije Vladimir Pundurević  je naglasio da proces pristupanja EU donosi nove izazove kada su u pitanju mediji  i da država treba  uvesti značajne promjene, te da je  najbolje da prijedlozi  i promjene  dođu od medija, medijske industrije i ljudi koji se bave ovom oblašću.

Direktor marketinške agencije Fabrika Senad Zaimović smatra da je aktuelna situacija u našoj zemlji dramatična jer je utakmica na tržištu neravnopravna i da domaća poslovna zajednica mora mobilisati značajna sredstva da bi konkurisali  vanjskim napadima na medijsko tržiše BiH.

„Industrija želi učestvovati u donošenju ovakve regulative,  jer ćemo usvajanjem ovih zakona biti bliži uređenijim državama. Uz zakonsku regulaciju, jednako važnom smatram samoregulaciju oglašivačke industrije kroz  formiranje interesne organizacije koja treba da definiše u kome okviru posluje oglašivačka industrija“- dodaje Zaimović naglasivši da ne očekuje da će Zakon o oglašavanju ponuditi nešto kvalitetnije od onoga što je ponudio u zemljama regiona, ali da se nada da će dovesti do jačanja samoregulative kako bi se zaustavio trend pada vrijednosti  medijskog tržišta u BiH a sama industrija napredovala u profesionalnom smislu.

Predsjednik Udruženja medijske industrije i direktor HAYAT TV Elvir Švrakić ističe da  je televizija kao medij jeftinija od štampe i radija, iako bi trebala biti najjača kada se posmatraju budžeti oglašivača.

„Mi trenutno imamo regulativu kada se radi o elektronskim medijima, mada je ta regulativa ostala na istim standardima kada se uvodila prije 10 godina, dok je,  na primjer,  u zemljama regiona situacija drugačija i pruža TV stanicama mogućnost da daju veći opseg usluga nego mi u BiH. Došli smo u situaciju da sad gledamo kanale iz Hrvatske i Srbije koji reklamiraju domaće bh. kompanije kroz kablovski sistem“, naglašava Švrakić i dodaje da i onda kada se uvede Zakon o transparenosti medijskog vlasništva i finansiranja medija, kao i Zakon o oglašavanju ipak će ostati problemi, koji će se morati riješavati samoregulativom i većim, zajedničkim uplivom medija i oglašivačkih agencija iz BiH na kreiranje uslova u kojima će djelovati oglašivačka industrija.

Stručna debata je održana u okviru projekta Mediji i javni ugled, koji finansira EU a  sprovodi Konzorcij BH Novinari, Fondacija Media centar, NVO JaBiHEU i Vijeće za štampu i online medije. Krajnji rezultat ovog projekta  bi trebali biti nacrti Zakona o transparentnosti medijskog vlasništva  i Zakona o oglašavanju sa dodatnim procedurama za finansiranje medija iz javnih budžeta. Nacrti ovih zakona  su u pripremi, na njima rade eksperti iz BiH, Hrvatske i Slovenije i biće predstavljeni u Sarajevu  sredinom idućeg mjeseca, te predati Parlamentu BiH na daljnje postupanje, rečeno je tokom današnje debate.

SARAJEVO, 08.11.2018.-Situacija u medijima nikad nije bila na zavidnom nivou, pa nije ni sada, počevši od samog prava novinara do transparentnosti medijskog vlasništva. I dalje se postavljaju pitanja i na njih se ne znaju odgovori, što pokazuje lošu sliku medija i slobode koje nema.

Na aktuelnoj rang listi slobode štampe Reportera bez granica, Bosna i Hercegovina se nalazi na 62. mjestu. Međutim, novinari i dalje nemaju prava, rade bez ugovora, dobijaju razne prijetnje i nemaju pristup informacijama u skladu sa važećim zakonima. Zakon o transparentnosti vlasništva nad medijima bi mogao da doprinese boljem radnom, socijalnom i profesionalnom statusu novinara.

Novinar informativnog programa na radio-televiziji BN, Milan Kovač kaže kako ovaj zakon „u prvi mah ne bi, ali bi inicirao sređivanje haotičnog stanja na medijskom nebu Bosne i Hercegovine, što bi dugoročno moglo da dovede i do boljeg statusa novinara i medijskih radnika.“ Činjenica je da postoji sve više portala i da publika u potpunosti nije ni upoznata sa profesionalnom organizacijom, funkcionisanjem, etičkim kodeksima i profesionalnim standardima novinarskog izvještavanja.

Šef katedre novinarstva i komunikologije na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci, Dragana Trninić tvrdi kako “publika želi da pronađe potrebnu informaciju, sadržaj koji je interesuje i rijetko ko obraća pažnju na impresum portala putem kojeg se informiše i na izvor poruke koju koristi. To je posljedica medijske nepismenosti. Medijski pismena publika neće izgubiti povjerenje u medije koji imaju impresum samo zato što ga neki drugi mediji nemaju već će im upravo to biti jedan od kriterija pri odabiru medija. Pojava internetskih portala bez impresuma može se promijeniti kroz zakonsku medijsku regulativu i medijskim opismenjavanjem publike koja će, razvojem medijskih kompetencija, izbjegavati takve medije.”

Nadalje, praksa preuzimanja sadržaja sa portala koji nemaju impressum uzrokuje pojavu i širenje dezinformacija. Andrijana Pisarević, urednica portala SrpskaCafe.com i potpredsjednica Sindikata medija i grafičarka RS ističe: “Takav slučaj vidjeli smo nedavno na RTRS-u koji je prenio konstruisanu informaciju sa portala bez impressuma, da britanske i američke službe intenziviraju rad sa ciljem destabilizacije vlasti u Srpskoj. Ovakvi primjeri nisu slučajni, oni su pojava. Dakle, ako to radi neko u Javnom RTV servisu, šta sprečava druge da krenu istim putem? Princip je sljedeći: otvorite portal bez imressuma, koji služi za zametanje tragova. Na njemu plasirate neprovjerene informacije bez potpisa, izjava i provjeravanja. Onda te iste informacije “prenesete” na svom portalu pozivajući se “izvor”, ali odgovorni za njihov plasman, bile tačne ili izmišljene, ne postoje.“

Medijski nepismena publika, ne samo da ne obraća pažnju na impressum, za koji mnogi ne znaju ni značenje, mnogi od njih čak ne obraćaju pažnju ni na samog autora teksta.

Novinarka Brankica Spasenić tvrdi da se publika uglavnom fokusira na sadržaj. „Naši građani su još uvijek u velikoj mjeri okrenuti tradicionalnim medijima. U tom smislu možda se vremenom ‘vezuju’ uz neko tv lice, pa, recimo to tako, više vjeruju onome što im on prezentuje. Kada su u pitanju tekstovi, sumnjam da im konkretno ime i prezime ispod novinskog teksta ili vijesti na portalu išta znači“, kaže Spasenić.

Približni podaci o broju novinara prema kojima poslodavci ne ispunjavaju zakonske obaveze su nepoznati, kao što se ne zna da li se posluje poštujući zakone, uplaćuju li se doprinosi, koliko novinara radi na ‘crno’ i drugo. Inspekcija bi trebala da povede računa o ovim pitanjima, kako bi novinari mogli bolje da obavljaju svoje profesionalne zadatke.

Ovaj tekst je originalno objavljen u sedmom specijalnog biltena Udruženja BH Novinari, koji se realizira u okviru projekta “Mediji i javni ugled”, kao doprinos javnoj raspravi o temi transparentnosti medijskog vlasništva i zagovaranju donošenja zakona za unapređenje medijskog prostora i tržišta informacija u BiH. Bilten možete preuzeti ovdje.

BANJA LUKA, 07.11.2018. – Nedopustivo je da više od dva mjeseca nakon pokušaja ubistva Vladimira Kovačevića, novinara BN televizije, nije priveden drugoosumnjičeni, niti su otkriveni motivi i nalogodavci napada poručili su novinari u Banjoj Luci protestnim okupljanjem ispred prostorija Kluba novinara u ovom gradu.

Siniša Vukelić, predsjednik Kluba novinara Banja Luka, u obraćanju okupljenima rekao je da iako je poznato da se drugoosumnjičeni nalazi van Banje Luke, sud u ovom gradu odbija raspisati međunarodnu potjernicu te da je raspisana samo centralna potjernica, prenosi Anadolija.

“Mislimo da se ovim dodatno narušava kredibilitet institucija [bh. entiteta] Republika Srpska i malo vjerujemo u njihovu želju da ovaj slučaj privedu kraju”, kazao je on.

‘Kao napad na službena lica’

Za dvije godine je Linija za pomoć novinarima u Bosni i Hercegovini zabilježila 118 napada na novinare u ovoj zemlji, a većina ovih slučajeva nikad nije procesuirana, niti je došlo do sudskog epiloga.

“Ukoliko se ovo ne riješi, Klub novinara i medijska zajednica neće nijemo posmatrati, tražićemo da se ovaj slučaj razriješi kao i svi ostali. Pokušaćemo svim zakonitim sredstvima da se borimo za naša prava, nećemo dozvoliti da ostane ovakav ambijent u kojem se osjećamo ugroženo i ne možemo da vršimo svoju dužnost i da radimo naš posao”, rekao je Vukelić.

Prema njegovim riječima, Klub novinara Banja Luka će nastaviti tražiti od Narodne skupštine RS-a izmjene Krivičnog zakons RS-a da se napadi na novinare tretiraju kao napadi na službena lica.

“Ovo nije napad na jednog kolegu novinara, ovo je napad na slobodu izražavanja u Bosni i Hercegovini”, naglasio je Vukelić.

Otkriti motive i nalogodavce napada

Vladimir Kovačević je rekao da je najvažnije da se otkriju stvarni motivi i nalogodavci napada na njega.

“Ne očekujem da se ovaj slučaj riješi do kraja, ne vjerujem da će se otkriti nalogodavci, jer do sad bi trebalo da bude zvaničnih informacija. Ono što buni je da nema nikakvih informacija iz tužilaštva, činjenica je da ne mogu otkrivati detalje istrage, ali mogli su organizovati nekakvo obraćanje javnosti”, kazao je on.

Tužilaštvo sumnjiči Marka Čolića i Nedjeljka Dukića, za kojim je raspisana centralna potjernica, da su teleskopskim palicama 26. augusta u Banjoj Luci “nanijeli teške tjelesne povrede u predjelu glave i tijela” Kovačevića.