MEĐUGORJE, 29.10.2018. – U Međugorju se održava dvodnevna radionica za predstavnike medija i pravosuđa na temu “Mediji i pravosuđe u BiH: Pravo na slobodan pristup informacijama u pravosudnim institucijama vs. Pravo na zaštitu integriteta i tajnosti pravosudnih istraga i postupaka”.

Po riječima zamjenice šefa Ureda Predsjedništva Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH Marjane Popović, cilj radionice je okupiti novinare i glasnogovornike pravosudnih institucija te unaprijedit medijsko izvještavanje o tijeku sudskih postupaka i tužiteljskih istraga i uopće unaprijediti međusobnu suradnju.

Inter-profesionalni seminar realizira se u okviru projekta Vijeća Europe – Jačanje pravosudne ekspertize o slobodi govora u medijima jugoistočne Europe (JUFREX), a posvećen je transparentnosti i odgovornosti pravosuđa, pristupu pravdi iz perspektive medija te poboljšanje komunikacijskih kanala između pravosuđa i medija.

– Ono što radi pravosuđe treba biti edukativno i javnosti i za počinitelje različitih kaznenih djela, a s druge strane, omogućiti građanima da grade povjerenje u pravosudne institucije – kazala je generalna tajnica Udruge BH novinari Borka Rudić. Dodala je kako je od iznimnog značaja informiranje građana o radu pravosudnih institucija, posebice u segmentu ratnih zločina i teških kaznenih djela koji se procesuiraju pred bh. pravosuđem, a o čemu iz različitih razloga nema dovoljno informacija.

– Prvog dana rada zaključili smo da bi bilo važno napraviti jedinstven sustav širenja informacija o radu pravosudnih institucija, jer imamo različite pristupe, različite kriterije i različitu otvorenost sudova i tužiteljstava na različitim razinama pravosudne vlasti u BiH – istaknula je Rudić.

Na radionici su predstavljeni primjeri iz prakse, a razgovaralo se i o stereotipima u komunikaciji između pravosuđa i medija. Sudionici radionice imali su priliku dati prijedloge i sugestije s ciljem unapređenja odnosa s medijima i povećanja transparentnosti rada pravosudnih institucija.

Izvor: Fena

BRČKO, BANJA LUKA, SARAJEVO, MOSTAR, 27.10.2018.-„Kada je posrijedi finansijska pismenost građani danas mnogo više vode računa o tome šta potpisuju kada otvaraju račune u bankama i uzimaju kreditne kartice nego što su to radili prije nekoliko godina. Međutim, još uvijek je izazov običnom građaninu približiti tako važnu oblast kao što je osiguranje”- zaključak je radionica “Kako izvještavati o osiguranju”.

„Zbog nedovoljne informisanosti većina građana ne shvata značaj osiguranja i zbog toga smatra da nema potrebu za osiguravajućim proizvodima“ – ističe Naris Bošnjović iz UNIQA osiguranja, i dodaje da je ključni problem nedostatak kulture osiguranja, odnosno nepoznavanje svih prednosti ove djelatnosti.

Kako za građane, tako i za novinare područje osiguranja je nedovoljno istraženo i mali broj medijskih profesionalaca se bavi ovom tematikom, tako da skoro i ne postoje članci koji bi pružili visoko kvalitetne, informativne i obrazovne sadržaje. Građani nemaju dovoljno informacija niti su upućeni koje su sve prednosti i koristi osiguranja, kako za njih lično tako i za privredu i ekonomiju države, i vrlo često su uskraćeni za analitičke i objektivne informacije koje se tiču i aktuelnih novosti sa domaćih i inostranih tržišta osiguranja, te mišljenja eksperata i stručnjaka iz osiguravajućih društava.

Mirsad Pehilj, glavni i odgovorni urednik portala Profitiraj.ba slaže se u činjenici da osiguranje kao oblast ima potencijal za istraživačko novinarstvo te da bi novinarski sadržaji kreirani u svrhu predstavljanja osiguranja kao realne potrebe svakog građanina ali i privrednog subjekta, pomogli pri afirmaciji ove oblasti u našoj zemlji.

Upravo zbog nedovoljnog poznavanja oblasti osiguranja, osnovni cilj organizovanja radionice je unaprjedjenje znanja novinara i urednika o značaju osiguranja za građane i pravne subjekte, korištenju ispravne terminologije, odnosno otvaranje jedne posebne tematike kojom bi bh. mediji trebali da se bave zbog interesa javnosti.

Radionica u Mostaru je četvrta u nizu koju je organizovalo Udruženje/udruga BH novinari, pod pokroviteljstvom UNIQA osiguranja u Bosni i Hercegovini, dok su ostale održane u Brčkom, Banja Luci i Sarajevu.

SARAJEVO, 22.10.2018.-Tužno je reći, ali portal eTrafika.net, koji djeluje u sklopu istoimenog udruženja građana, ni nakon više od šest godina postojanja nije stekao finansijsku stabilnost niti pronašao model finansiranja koji bi mu osigurao bezbrižniji rad.

Iako se pored projektnih aktivnosti može finansirati i od prodaje reklamnog prostora, prodaja tog istog prostora je skoro pa ravna nuli. Od početka rada portal je imao tek između sedam i 10 oglašivača. Tokom posljednje dvije godine sve je učestalije pisanje promo tekstova za projekte drugih organizacija, koje one zatim plasiraju u drugim medijima. Udruženje i portal pokrenuti su sa ciljem rada i bavljenja novinarstvom, a nikako zarade, pa su osnivači od samog početka više pažnje pridavali radu na terenu i pisanju tekstova, nego zarađivanju novca potrebnog za funkcionisanje portala. Nekako su naivno vjerovali da će sa radom doći i novac.

Ekipa eTrafike do sada je doživjela i preživjela nekoliko kriznih perioda kada su ostajali bez novca i opstajali zahvaljujući isključivo entuzijazmu. Novinari i urednici su se zaposlili u drugim medijima kako bi obezbijedili ličnu egzistenciju, a zatim u slobodno vrijeme radili na eTrafici kako bi osigurali njeno trajanje. Važno je napomenuti i da su osnivači eTrafike imali do sada i šest ponuda za prodaju portala, od različitih političkih stranaka i pravnih lica, ali su sve odbijene na samom početku, čak bez pitanja o kojoj sumi se radi. Razlog za ovako lošu marketinšku poziciju jeste nemogućnost pronalaženja osobe koja bi se bavila samo tom tematikom, odnosno vodila računa o klijentima.

Nakon dvije godine potrage za takvom osobom, osnivači eTrafike su shvatili da nemaju više energije za to i da budućnost portala ne može zavisiti od ćudi komercijalnih subjekata, te da je pametnije posvetiti se pisanju i realizaciji projekata. Upravo oni su danas glavni izvor prihoda ovog medija, koji trenutno opstaje zahvaljujući grantovima Antikorupcijske mreže organizacija civilnog društva (ACCOUNT). Do sada su donatori bili USAID, Američka ambasada, te SHL, dok lokalne institucije nisu pokazale ni najmanju zainteresovanost za ponuđene projekte.

Sličnu sudbinu eTrafike dijeli i portal Moja Hercegovina, koji djeluje u sklopu istoimene nevladine organizacije.

Osnivač i glavni urednik Dragiša Sikimić kaže da se ovaj medij od samog početka, već skoro šest godina, finansira uglavnom iz projektnih grantova, odakle dolazi 90 odsto novca kojim raspolaže. „Optimalno 10% prihoda dolazi iz marketinga, koji ne bismo imali možda nikako, da nije bilo nekih ličnih poznanstava i lobiranja. Inače, marketing tržište u BiH, osim što je u 90% slučajeva politički uslovljeno, veoma je malo i nerazvijeno, tako da nema govora o bilo kakvim očekivanjima da će se stvari uskoro mijenjati na bolje“, smatra Sikimić, koji strahuje za budućnost svog magazina, jer je kontinuitet prihoda kroz grantove jako teško održati, a bez njega se medij nalazi u problemu.

Osim problema dobijanja granta, postavlja se pitanje i njegove adekvatne realizacije, kao i iznosa koji donator odredi za honorare.

„Danas, osim što je uopšteno teško naći mlađeg, da kažem pismenog novinara, još ga je teže zadržati sa platom ili honorarom u iznosu od 500-600 KM. Sve su češće situacije da imamo prilike aplicirati za određena sredstva kod donatora, ali nemamo dovoljno kvalifikovanih saradnika, da bismo te projekte i realizovali. Mislim da će ovaj problem biti sve veći, jer živimo u ekstremno korumpiranom, ali i konzervativnom društvu, i sve je teže naći nekoga ko u takvim uslovima želi raditi novinarski posao“, navodi on.

Da situacija može biti drugačija i da se online medij može u potpunosti finansirati iz komercijalnih aktivnosti, govori vlasnik i urednik portala Banjaluka.com Ranko Petrušić. „U protekle dve godine odnos između samofinansiranja kroz prodaju banera i projektnog finansiranja je 100% u korist prodaje. Nisam zabrinut za budućnost jer smo u posljednje tri godine imali rast od 10 puta. Smatram da je važno da medij prati potrebe tržišta i izgrađuje svoju ponudu u skladu sa potrebama tržišta“, ističe Petrušić.

Ovaj medij registrovan je kao društvo sa ograničenom odgovornošću za marketinške aktivnosti i udruženje građana za projektne aktivnosti, kao povezana pravna lica. „Imajući u vidu činjenicu da čitaoci sve manje dolaze po sadržaj, a sve više sadržaj njih pronalazi, po mom mišljenju novinari više nisu samo kreatori sadržaja, već moraju da razumiju alate koji će informaciju učiniti dostupnom. To znači da oni moraju razumjeti osnove digitalnog marketinga i prodaje, komunikaciju kroz društvene mreže, navike čitalaca, analitike i slično“, naglašava on. Jedan od dodatnih prihoda portala svakako mogu biti i Google reklame, odnosno AdSense.

Iako mogu djelovati naivno, upravo one mogu biti ozbiljan izvor mjesečnih prohoda, ali ako im se ozbiljno posvetite. Recimo, autorki ovog teksta poznat je lični primjer mladića iz BiH koji posjeduje nekoliko desetina stranica i mjesečno zarađuje nekoliko hiljada evra samo putem Google reklama. Međutim, on iza sebe ima razrađen sistem i cijelu ekipu koja održava desetine Facebook stranica i grupa, putem kojih reklamira svoje sajtove. Novinari prosto nemaju toliko vremena niti mogućnosti da se posvete radu na Google reklamama, pa im preostaje da se nadaju kako će čitaoci ponekad kliknuti i na neku od njih.

Tu su i Crowdfunding stranice, kakva je recimo Indiegogo, pomoću kojih možete pokrenuti javnu kampanju prikupljanja novca za određenu namjenu. Recimo, osmislite projekat koji želite realizovati, obrazložite za šta vam je konkretno potreban novac, te zamolite online korisnike da vam pomognu tako što će doniraju jedan ili više evra. Međutim, ovaj princip se još uvijek jako slabo koristi u BiH, posebno od strane medija.

Ovaj tekst je originalno objavljen u sedmom specijalnog biltena Udruženja BH Novinari, koji se realizira u okviru projekta “Mediji i javni ugled”, kao doprinos javnoj raspravi o temi transparentnosti medijskog vlasništva i zagovaranju donošenja zakona za unapređenje medijskog prostora i tržišta informacija u BiH. Bilten možete preuzeti ovdje.

SARAJEVO, 17.10.2018. – Pristrasnost u izvještavanju, podzastupljenost kandidatkinja i dominantna prisutnost izabranih zvaničnika i stranaka u vlasti u medijskim sadržajima, neki su od zaključaka drugog preliminarnog izvještaja monitoringa medija u vrijeme predizborne kampanje 2018. koji je danas predstavljen u Sarajevu.

Monitoring je organizovan sa ciljem utvrđivanja da li i koliko mediji doprinose da građani naprave informisan izbor, te da li mediji izvještavaju u interesu političkih subjekata ili u interesu građana. Profesorica Lejla Turčilo, autorica metodologije i preliminarnog izvještaja, predstavila je ključna zapažanja monitoringa medija u periodu od 7. septembra, dana početka predizborne kampanje, do 5. oktobra, odnosno do dana izborne šutnje.

„Prema pokazateljima monitoringa, ne možemo tvrditi da su mediji, a posebno javni servisi, pružili dovoljno informacija građanima, a koje bi im omogućile informisan izbor“, rekla je Turčilo i dodala kako je neprikladan govor bio prisutan u relativno malom procentu u samim medijskim sadržajima, ne računajući komentare posjetitelja na news portalima.

Od analiziranih 22.566 sadržaja u medijima, objavljenih tokom izborne kampanje, izbornih sadržaja bilo je 5.290 izbornih sadržaja, odnosno 23 posto. Na javnim servisima se ovaj procenat kretao u rasponu od 1 do 3 posto, dok je u sadržajima privatnim medijskih kuća bilo 5-6 posto izbornih sadržaja.

Mediji su se zadržali na pukom prenošenju aktivnosti političkih subjekata. Novinari su uglavnom autori priča vezanih za izbore, uz manji udio prenošenja saopćenja političkih subjekata (5,6 posto). U 53,55 posto sadržaja novinari su potpisani kao autori tekstova ili priloga, dok u nešto manje od trećine sadržaja autorstvo uopće nije navedeno.

Kvalitativna analiza podataka dobijenih kroz monitoring medija pokazala je dva oblika medijske pristrasnosti prema političkim subjektima. Blaga pristrasnost podrazumijevala je korištenje afirmativnog jezika i nesrazmjerno pravo na odgovor kroz neproporcionalno predstavljanje političkih subjekata, odnosno favorizovanje određenih političkih subjekata.

„Otvorenu pristrasnost je bilo laške analizirati jer ju karakteriziraju promotivni prilozi političkih partija, uokvirivanja i spinovanja te maskiranje funkcija sagovornika“, istakao je Borislav Vukojević, istraživač i magistar komunikologije.

Neprikladan govor bio je jedna od podtema analiziranih u okviru montioringa medija i zabilježen je pad njegovog udjela u izbornim sadržajima (8,3 posto) u odnosu na prethodne kampanje.

„Nosioci neprikladnog govora su uglavnom bili nemedijski akteri, odnosno politički subjekti i predstavnici, a primjetan je trend izostanka reakcije novinara na neprikladan govor naročito u živim emisijama“, dodao je Vukojević.

Kad je riječ o kandidatkinjama, u monitorisanom izbornom sadržaju prisutne su u 15% slučajeva, što govori da su značajno podzastupljene. Odnos medija prema kandidatkinjama je bio uglavnom neutralan.

Tri najčešće prisutna politička subjekta u medijskih sadržajima koji su analizirani su političke partije SDA, SNSD i HDZ, dok novi subjekti političke scene u BiH imaju značajno manje prilike i prostora za pojavljivanje u medijima. Velike i etablirane partije koje već participiraju u vlasti imale su najveći prostor u medijima, što se objašnjava i činjenicom da su njihovi članovi nosioci javnih funkcija.

Monitoring medija u vrijeme predizborne kampanje Općih izbora 2018. provodi se na uzorku od 30 privatnih i javnih medija (5 štampanih, 15 elektronskih i 10 informativnih portala), u periodu od 7. septembra do 10. oktobra 2018. godine. Realizuje se u okviru BASE projekta – ‘Izgradnja odgovornosti i sistema u izborima’ – koji finansiraju Evropska unija i USAID, a provodi konzorcij BH novinari – Boram i Koalicija Pod lupom.

SARAJEVO, 17.10.2018. – Upravni odbor Udruženja/Udruge BH novinari najoštrije protestuje zbog ponašanja predstavnika „Optima grupe“, prema novinarima, medijima i javnosti, nakon katastrofalne nesreće, koja se dogodila u „Rafineriji nafte Brod“.

Menadžment ove kompanije sa sjedištem u Banjaluci, u čijem sastavu posluje rafinerija, organizovao je danas press konferenciju na koju su pozvani samo pojedini mediji za koje su oni, kako navode „ocijenili da su zainteresovani“ za izjave menadžmenta o pomenutoj nesreći.

Na pres konferenciju nisu pozvani ni novinari ni mediji koji su takoreći od prvog trenutka pratili zbivanja u rafineriji i prvi izvjestili javnost o tragediji u kojoj je jedan radnik poginuo, a 50 ih povrijeđeno.

Podsjećamo da je havarija, kako zbog tragičnih posljedica, tako i zbog uticaja na životnu sredinu i zbog činjenice da rafinerija koristi prirodne resurse, stvar od prvorazrednog javnog intresa i da javnost, ne samo u RS i cijeloj BiH, nego i u susjednim zemljama ima pravo da zna šta je kompanija uradila kako bi nesreću spriječila i kakvi će biti dalji koraci menadžmenta.

Apsolutno je nedopustiva ovakva selekcija medija i novinara, kao što je nedopustivo da se jedna društveno odgovorna kompanija na ovakav način odnosi prema javnosti u zajednici u kojoj posluje.

Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari

SARAJEVO, 12.10.2018.-Kroz rad fondacije CPI (Centar za zastupanje građanskih interesa), prikupljamo, provjeramo i objavljujemo sve budžete svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini kao i vanbudžetske fondove.

Često smo pokušavali provjeriti koliko vlasti odvajaju za neku namjenu i usporediti podatke sa nefinancijskim podacima (brojem stanovnika u nekom području, brojem korisnika usluga, brojem učenika, brojem zaposlenih, zadovoljstvom kako vlasti ispunjavaju njihove probleme iz svoje nadležnosti) i skoro nikad nismo mogli dovršiti istraživanje, sa sigurnošću ustvrditi neki iznos ili neki procenat. Razlog je što je izvještavanje o javnoj potrošnji u Bosni i Hercegovini vrlo mutno, neprecizno, i različite kategorije se zbrajaju u izvještajima.

To nije slučajno i radi se o polugama vlasti, o financiranju vlastima sklonih boračkih organizacija, o financiranju vjerskih zajednica i naravno o financiranju medija. Ne možemo točno znati koliko je javnog novca izdvojeno direktno za rad privatnih i javnih medija jer postoji nekoliko načina na koje se takvi transferi mogu knjižiti, kao grantovi privatnim poduzećima, kao grantovi pojedincima, kao grantovi organizacijama jer su neki mediji povezani i sa firmama i sa organizacijama, kao finansiranje nekih građevinskih radova na javnom objektu a korisnik prostora je neki medij, kao pomoć rada medijima, kao finansiranje medija za praćenje rada općine, kroz raznorazne čestitke za Božiće, Bajrame i Uskrse…

Također teško je pratiti sa kojih sve nivoa mediji dobivaju novac. Zatim, niko ne prati koliko novca za raznorazne objave u medijima troše javna preduzeća, za oglase za posao, čestitke, obavijesti korisnicima. Nekad se novinarima i urednicima financira dodatno školovanje. Političari na funkciji su u prilici utjecati na potrošnju na medijima za raznorazne kampanje financirane iz domaćih i stranih izvora. Medijske kampanje otvaraju mogućnost strankama na vlasti i pranja novca i dolaska do gotovine. Hapšenja i istrage u Hrvatskoj su dokazale da je to relativno jednostavno provesti i trebamo sumnjati da takvih praksi ima i kod nas. U iskazivanju moći i kontrole nad medijima ne treba samo govoriti o mrkvi nego i o batini.

Pojedinci i stranke na vlasti, te imućni i utjecajni pojedinci ne prezaju ni od prijetnji ni od osvećivanja i kažnjavanja novinara i urednika koji istražuju i pišu protiv njihovih interesa. Pri tome ih je teško zaštititi jer su metode organiziranog kriminala koji se prožima sa politikom slične u cijelom svijetu. Ako bi osveta nad novinarom bila previše očigledna i lako dokaziva, kažnjava se njihove članove obitelji. Ne kažnjava ih se doduše smrću kao u Evropskoj uniji, u nedavnim tragičnim slučajevima na Malti i u Slovačkoj gdje su istraživački novinari likvidirani po nalogu vlasti i mafije, pri čemu je ubijena i partnerica novinara koji je istraživao povezanost kalabrijske Ndraghete sa slovačkom vladom u zloupotrebi EU fondova i poticaja.

Kao što ima prostora da se novinari, urednici i vlasnici medija bolje zaštite od pritisaka, manipulacija, prijetnji i kažnjavanja, vidimo da ima prostora i da se situacija pogorša, preuzimanjem pravne stečevine Evropske Unije. Možemo vidjeti prema službenim izjavama i reakcijama da Evropska komisija takve tragične događaje prima sa žaljenjem i da ih javno osuđuje ali niti uspijeva zaštititi novinare niti vidimo da je neko okrivljen za ubojstvo novinara. Ni kod nas uz sve napore službi, domaćih i stranih eksperata angažiranih na istrazi, nikada prema mojem sazanju nije rasvijetljen pokušaj ubojstva Željka Kopanje koji je uslijed teškog ranjavanja ostao invalid i kojem je život time značajno skraćen. Vrijeme je da se u ovom tekstu dotaknemo i društvenih medija, platformi koje za sebe lažu da nisu mediji da bi izbjegli mogućnost materijalne i moralne odgovornosti za medijske objave koje se putem njih objavljuju i prenose. Iako u početku slavljeni kao alat za umrežavanje pozitivnih, progresivnih snaga u društvu, kao poluge za demokratizaciju totalitarnih ili autoritarnih društava sa brojnim demokratskim deficitima, brzo su se prometnuli u nešto suprotno, u alat konzervativaca i reakcionarnih snaga, protivnika ljudskih prava, manjinskih prava, prava migranata, ženskih reproduktivnih prava, protivnika znanosti, pameti, ekologije, vakcina i zdravog razuma. I pokazali su se pri tome jako efikasni, lagani za koristit i sa velikim efektom u odnosu na investirano.

Najveće i najuređenije zemlje (SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka) nisu bile u stanju oduprijeti se negativnim efektima društvenih mreža/ medija na demokratske procese, izbore i referendume, zato tvrdim da su šanse da Bosna i Hercegovina na tom području uvede nekog reda minimalne. U takvim uslovima, gdje se regularnost izbornog ili referendumskog procesa i prevencija manipulacija biračima ne može osigurati, postavlja se pitanje šta dalje, koji sistem participacije građana u izboru i kontroli vlasti treba uvesti jer sa izborima ovakvim kakvi su kao poštenom metodom je gotovo.

Dok se stvari ne razjasne i neke ozbiljne reforme ne dogode na globalnoj razini pa zahvate i nas, možda i kroz predpristupne procese, ne smijemo stajati na mjestu i očajavati. Postoje brojne prihvaćene i implementirane preporuke koje mogu biti koraci u pravom smjeru za osiguranje poštenijeg i transparentnijeg medijskog krajobraza u Bosni i Hercegovini. Standardiziranje procesa dodjele javnih sredstava koja bi se sastojala od javnog poziva, javnih aplikacija, javnog vrednovanja aplikacija, javnog odabira medija koji zavređuju grantove ili donacije, praćenje potrošnje i mjerenje postignutih rezultata i učinaka je moguće. Nepridržavanje takvih standarda trebalo bi rezultirati kažnjavanjem medija, organa javne uprave koji je dodijelio javni novac, i odgovornih osoba u tom procesu.

Javni mediji trebaju biti obuhvaćeni redovnim budžetskim planiranjem uz obavezu da se pridržavaju propisanih ograničenja komercijalnog sadržaja. Trenutno su mnogi od njih i dalje na ad hoc grantovima, to je naprosto jedan kraći povodac za bolju kontrolu nad medijima. Kompletna vlasnička struktura svih medija i sva povezanost sa pravnim i fizičkim licima, u tekućoj te svim prethodnim godinama, mora biti proaktivno objavljivana na web stranicama medija. Svi državni budgeti na svim nivoima, ili barem na nivoima entiteta i disktrikta se trebaju objediniti i njihova potrošnja kanalizirati prema pravilima struke, za optimalni doseg ciljane populacije uz minimalna ulaganja prema verficiranim podacima o gledanosti, slušanosti i čitanosti.

Državni organi, regulatori, policija i pravosuđe ne smiju pasivno promatrati anomalije koje se pojavljuju na društvenim mrežama, gdje se sa relativno malim ulaganjima može napraviti velika šteta u smislu plasiranja lažnih vijesti, dizanja harange protiv pojedinaca ili grupa, i općeg zaglupljivanja javnosti. Osposobljeni profesionalci u institucijama i agencijama moraju počet otvarati direktne i efikasne kanale komunikacije sa najvećim društvenim mrežama a pravni eksperti moraju početi raditi na legislativnom okviru za regulaciju društvenih mreža/medija i kreiranje pravnog osnova za strateško parničenje.

Bez takvog proaktivnog odnosa vlasti, fizička i pravna lica u Bosni i Hercegovini, sudionici političkih procesa, poduzetnici, novinari i aktivisti, ostat će potpuno nezaštićeni, i upravo u tome vidim najveću prijetnju za bosanskohercegovačke medije i medijske djelatnike, te za mogućnost pozitivnog medijskog utjecaja na demokratske procese u Bosni i Hercegovini.

Ovaj tekst je originalno objavljen u sedmom specijalnog biltena Udruženja BH Novinari, koji se realizira u okviru projekta “Mediji i javni ugled”, kao doprinos javnoj raspravi o temi transparentnosti medijskog vlasništva i zagovaranju donošenja zakona za unapređenje medijskog prostora i tržišta informacija u BiH. Bilten možete preuzeti ovdje.

SARAJEVO, 5.10.2018.-BiH se i dalje suočava sa izazovima u oblasti slobode medija, uključujući sve veći broj prijetnji upućenih novinarima, a naročito novinarkama, nestabilan sistem javnog emitiranja, pogotovo u vezi sa njegovim finansiranjem, i sa opštim padom kvaliteta izvještavanja, uključujući autocenzuru novinara.

U proteklim godinama, predstavnik OSCE-a za slobodu medija i Misija OSCE-a u BiH su osuđivali napade na novinare i na slobodu štampe u BiH, a također smo i više puta isticali izazove koji se tiču medijskih sloboda u državi. OSCE je i dalje naročito zabrinut za finansijsku održivost javnih emitera, za šta smo se zalagali nekoliko puta u prošlosti. Uloga koju mediji igraju u demokratskim društvima i društvima u tranziciji je od ključne važnosti i stoga bismo svi trebali da uložimo veće napore ka poboljšanju slobode medija u BiH. Mediji koji služe javnom interesu ne bi smjeli biti izloženi pritisku – političkom, ekonomskom ili bilo kom drugom.

Takvi pritisci podrivaju važnu ulogu koju mediji igraju u objektivnom, profesionalnom informisanju građana o činjenicama koje utiču na njihov svakodnevni život. U 21. vijeku, svaka funkcionalna, demokratska država mora garantirati u potpunosti slobodu i sigurnost novinara i država mora biti prva koja će osuditi svaki napad na novinare ili na slobodu izražavanja. Principi kojima se OSCE rukovodi kada je u pitanju sloboda medija su sadržani u određenom broju obaveza država članica, predstavljenih u publikaciji: “Obaveze država članica: sloboda medija, sloboda izražavanja, slobodan protok informacija 1975 – 2017. godine”.

U ovoj publikaciji su prikupljene sve relevantne odluke u vezi sa slobodom medija, koje su rezultat dogovora država članica OSCE-a. U kontekstu sigurnosti novinara u BiH, želim ponovo istaći obaveze država članica, koje su također navedene u OSCE-ovom Priručniku o sigurnosti novinara. U prvom poglavlju Priručnika navodi se da je sigurnost novinara pitanje za države članice OSCE-a kojim se hitno treba pozabaviti, jer je stepen nasilja nad novinarima, uključujući ubistva i napade koji su doveli do ozbiljnih povreda, značajno porastao u proteklim godinama, sa dalekosežnim i štetnim posljedicama, dodajući tome i sljedeće:

– „Sve države članice OSCE-a se javno obavezuju na osiguravanje visokih pravnih standarda, a od značaja je da su 1994. godine, u Deklaraciji sa samita OSCE-a održanog u Budimpešti, one osudile sve napade na novinare.“

– „Države članice OSCE-a su 1997. godine uspostavile mehanizam za promociju tog principa, Ured predstavnika za slobodu medija. Predstavnik za slobodu medija od tada radi sa mandatom da se koncentrira na brzi odgovor na ozbiljna kršenja OSCE-ovih principa i obaveza država članica u vezi sa slobodom izražavanja i slobodnim medijima.“

– „Tek 2009. godine, na sastanku održanom u Vilniusu, Parlamentarna skupština OSCE-a usvojila je Rezoluciju kojom se od država članica traži vođenje efikasne istrage u slučajevima prijetnji upućenih novinarima i nasilja nad novinarima, posebno u slučajevima kada prijetnje imaju za cilj zastrašivanje novinara sa namjerom onemogućavanja njihovog nezavisnog izvještavanja, te krivično gonjenje osoba odgovornih za takva djela.“

Priručnik se osvrće i na pitanje profesionalnih standarda u radu medija i mehanizme samoregulacije, te traži od novinara i medijskih kuća da se pridržavaju visokih profesionalnih standarda u svakom trenutku, poziva države da se uzdrže od posjedovanja ili kontroliranja medijskih organizacija, te, između ostalog, daje i preporuku da se samoregulacija medija provodi kroz vijeća za štampu. U Priručniku se također spominju mjere izgradnje povjerenja i sigurnosti između policije i medija, koje se provode u nekim državama, a zadovoljstvo mi je istaći da je Bosna i Hercegovina jedna od tih država. U Misiji OSCE-a u BiH smo nedavno započeli sa organiziranjem niza kurseva na ovu temu, a nadamo se da će ove smjernice biti dopunjene do kraja godine. Pitanje napada na novinare u online sferi obrađeno je u posebnom poglavlju Priručnika, u kojem se navodi da napadi na novinare, novinarke i medijske radnike predstavljaju direktan napad na slobodu izražavanja i slobodu medija.

Državama članicama preporučuje se da se uzdrže od usvajanja novih odredbi krivičnih zakona kojima bi bila ograničena sloboda izražavanja, te im se sugerira da se umjesto toga posvete provedbi postojećih zakona, koji su usklađeni sa međunarodnim standardima o zaštiti ljudskih prava. U Priručniku je upućena preporuka medijskim organizacijama da usvoje smjernice o prepoznavanju i praćenju napada i zastrašivanja novinara u online sferi.

Pored gore spomenutih principa i ostalih principa prezentiranih u navedenim publikacijama, uz obilježavanje Svjetskog dana slobode medija 2018. godine, države članice OSCE-a i Misija OSCE-a u BiH i dalje su posebno zabrinuti zbog sve većeg broja napada na novinarke, opisanih u još jednoj publikaciji OSCE-a, pod naslovom: „Sigurnost novinarki u online sferi“, koja također sadrži niz preporuka o načinima borbe protiv ove pojave. Bosna i Hercegovina je punopravna članica OSCE-a i kao takva obavezala se na poštivanje svih obaveza koje proističu iz ovog članstva. Želim iskoristiti ovu priliku, te u ime Misije OSCE-a u BiH pozvati sve političke predstavnike i građane BiH da iskažu poštovanje prema novinarima i njihovim nastojanjima da profesionalno i blagovremeno informiraju građane u BiH o svim problemima od interesa za javnost.

Naravno, novinari istovremeno imaju obavezu pridržavati se profesionalnih standarda koji ih obavezuju na objektivno, nepristrasno i na činjenicama utemeljeno izvještavanje. S tim na umu, dodatno našim drugim sličnim projektima, mi ćemo, u saradnji sa Vijećem za štampu, Udruženjem „BH novinari“ i ostalim institucijama i pojedincima zainteresovanim za slobodu medija, nastaviti organizirati niz aktivnosti koji doprinose unapređenju stanja medijskih sloboda.

Ovaj tekst je originalno objavljen u drugom izdanju specijalnog serijala BHN online biltena koji se realizira u okviru zajedničkog projekta EU i Vijeća Evrope – Jačanje pravosudne ekspertize o slobodi govora u medijima jugoistočne evrope (JUFREX). Bilten možete preuzeti ovdje.