BANJA LUKA, 03.09.2018. – Članovi Upravnog odbora BHN Kluba novinara Banjaluka i kolege novinari razgovarali su sa Vladimirom Kovačevićem, novinarom BN TV, koji je brutalno pretučen 26. avgusta u Banjaluci ispred zgrade u kojoj stanuje. Ovaj napad policija je okvalifikovala kao „pokušaj ubistva“.

Tema razgovora bile su informacije iz Policijske uprave Banjaluka da su predali izvještaj nadležnom tužilaštvu u vezi sa ovim slučajem. Usvojeni su i zaključci o daljim aktivnostima Kluba i novinarske zajednice.

Klub novinara će svake sedmice organizovati sastanak sa kolegama kako bi razmotrili informacije nadležnih o ovom slučaju i eventualne aktivnosti Kluba, kao podršku kolegi Kovačeviću.

Upravni odbor BHN Kluba novinara pozvao je sve medije, a naročito javne servise, da prestanu sa prenošenjem izjava pojedinih političara i tekstova tabloidnih i portala bez impresuma, budući da njihovim neodgovornim i neprofesionalnim postupanjem, te nekritičkim prenošenem tekstova i izjava stavljaju metu na pojedine medije i novinare. U toku su i konsultacije sa pravnicima za podnošenje prijava protiv svih koji pravdaju napad na kolegu Kovačevića i novinare uopšte, kroz tekstove u medijima kao i kroz statuse i objave na društvenim mrežama. Iz Kluba novinara naglašavaju da se to naročito odnosi na visoke funkcionere vladajućih stranaka, te kandidate na predstojećim opštim izborima.

S poštovanjem,

Klub novinara Banjaluka

SARAJEVO, 03.09.2018.-Na tlu bivše Jugoslavije u posljednjih dvadesetak godina, mediji prolaze tranziciju a ono što im je zajedničko jest manjak profesionalizma, niska razina kvalitete kao i drugih vrijednosti u samom konceptu medijskog sadržaja.

Profit je postao najveći razlog postojanja medija a možda najveći problem medija u regiji su pluralizam kao i nedostatak konkurencije pa je sadržaj u medijima gotovo isti u svim državama bivše Jugoslavije. Brojni podatci ukazuju da najveća kriza novinske djelatnosti nakon Drugog svjetskog rata još uvijek traje te da je posebice izražena na tlu Europe. Kriza je uništila brojne medijske kuće a njezini efekti nisu uvjetovani samo gašenjem pojedinih medija već su, što je u ovom slučaju značajnije, doveli do velike tabloidizacije i komercijalizacije medija. Proces globalizacije doveo je do značajnih promjena u sferi medija, a svakako je najznačajnija činjenica da su mediji postali industrija. Mediji se više ne uređuju za opće informativno dobro i na društveno odgovoran način, već je isključivi cilj novinarstva postalo stjecanje profita.

Karakter medijskih sadržaja se značajno promijenio a za medijsku devijaciju odgovornost podjednako snose i vlasnici medija ali i javnost. Vlasnici medijskih kuća diktiraju medijskim sadržajem, a sa stanjem u medijima kakvo je danas te sa usmjerenjem isključivo prema profitu, vlasnicima odgovara zapošljavati nedovoljno obrazovane, uglavnom mlade ljude koji postaju glavni kadar u medijskim kućama. Novinari su često nedovoljno educirani, a pod terminom educiran novinar podrazumijeva se jezična kultura i zamjetna pismenost (kako opća tako i novinarska), novinarska etika koja obvezuje da se koriste činjenice a ne promovira politika aktualnih vlasti kako se novinarstvo ne bi svelo na prepucavanje, obračune i afere. Već duže vrijeme razumni korisnici medijskih sadržaja uočavaju promjene u novinarstvu i medijima.

Vijesti se prenose i plasiraju na jedan posve novi način. Znatno je više ilustracija i fotografija, a naslovi su postali dugi, bombastični i senzacionalni. Novinarstvo se danas svelo na puko izvještavanje, lagane i trivijalne priče, blic vijesti i mnoštvo fotografija. Informacija je postala izvorom zarade, a u tom kontekstu njezina kvaliteta opada. Masama se nudi loše novinarstvo zasnovano na pričama tabloidne vrste a možemo čak govoriti i o jednom novom trendu – infotainment – spoja informacije i zabave. Uzroci novih trendova u novinarstvu su prije svega ekonomski pritisci i profitni motivi vlasnika, pa je imperativ medija postao šokiranje publike, a ne informiranje. Mediji, koji bi trebali biti u službi promicanja javne riječi i istine, postali su poduzeća za stvaranje profita.

Sve je manje šarolikosti među medijskim sadržajima a činjenica je također kako je komercijalna kultura donijela jedno posve novo novinarstvo u kojemu su mediji postali čak i manipulatori. Indicije medijske manipulacije možemo uočiti na sljedećim pojavama:

• Traže se kratke vijesti;

• Površnost je sve izraženija;

• Bizarnost privlači sve veću pozornost;

• Putem medija šalju se poruke o potrošnji kao o primarnoj ljudskoj potrebi.

Više nego ikada ranije, taoci smo senzacionalizma, stereotipa, bizarnog i reklama. Skoro da nema tv postaje u regiji koja nema makar jedan reality show koji su osmišljeni na principu da su nepoznati ljudi zatvoreni u moderno opremljenoj kući, napuštenoj farmi ili pustom otoku, a oni koji sudjeluju postali su instant zvijezde čiji je rok trajanja uglavnom vezan za trajanje emisija ili pak njihovoj sposobnosti za preživljavanjem u specifičnim uvjetima ali i pravljenjem skandala. Nerijetko u ovakvoj formi medijskih sadržaja viđamo nedostatak opće kulture, opijanja, tučnjave, scene seksa kao i poticanja na promiskuitetna ponašanja. Apsolutno se sve životne vrijednosti relativiziraju, a u ovakvim se medijskim sadržajima odbacuje svaki sram, ironizira se ispovijedanje ali i promovira tzv. striptiz kultura.

Nažalost, korisnici medija prihvatili su plasirani kič čime zapravo pokazuju iskrivljena mjerila dobroga ukusa a evidentno je kako se konzumentima medijskih sadržaja nudi sve kako bi se povećala gledanost, odnosno profit. Treba se govoriti o štetnosti ovakvih sadržaja. Veliki postotak emisija, poput ranije navedenih, ali i crne kronike, nasilja i kriminala, svakako negativno djeluju na javnost. Mnoge nažalost rezultiraju i sa stravičnim posljedicama, kada osobe, posebice mlađa populacija svjesno nešto čini (uglavnom negativno) samo kako bi dospjela u medije. Jedan od takvih slučajeva dogodio se u Hrvatskoj, kada je djevojčica navodno nestala.

Dok su je očajni roditelji, policija i cjelokupna javnost tražili, ona se skrivala kod prijatelja uživajući u medijskoj pozornosti koju je dobila. U ovom kontekstu možemo govoriti o štetnosti koju mediji imaju posebice na mlađu populaciju. Djeci i mladima treba najveća pomoć u obrani od loših medijskih sadržaja jer oni teško razlikuju stvarnost od nerealne medijske slike. Tabloidizacija medija i kontinuirana borba za profitom donijela je značajan pad profesionalnih standarda novinarstva i etike u svim državama u regiji. Gotovo sve države bivše Jugoslavije su idealan ambijent za manipuliranje javnostima. Loše stanje u državi, ekonomski problemi i neizvjesnost, korumpirani političari, iznimno loš pravni sustav pogoduju stvaranju povoljne klime za neprofesionalno i nesavjesno djelovanje novinara, koji su u konstantnoj opasnosti da postanu zabavljači, promotori i prikriveni oglašivači.

Tabloidizacija i komercijalni interesi predstavljaju jedan od najočitijih problema na medijskom tržištu u regiji. U lovu na dobit informacija je nažalost postala roba, a u tom kontekstu, medijski konzumenti su potrošači. Mediji su puni sadržaja koji potiču na kriminal, šire pornografiju, pasiviziraju, potiskuju čitanje, dovode do iznimne površnosti ali i isključivo zabavljaju. S druge strane, mediji razvijaju intelekt, mišljenje, emocije, potiču radoznalost, motiviraju i najvažnije informiraju. U ovom smislu mediji su i štetni i korisni. Imperativ mora postati novinarska deontologija s jedne, odnosno medijska pismenost s druge strane.

Također, nužno je načiniti model u kojem bi ozbiljni mediji bili jasno odvojeni od drugih subjekata na tržištu. Takvi mediji bi bili tretirani kao organi koji djeluju u interesu javnosti, a ne kao roba. Tko može vratiti ozbiljno novinarstvo na medijsku scenu? Novinari, civilno društvo i javnost imaju ključnu ulogu. Nužno je stvarati publiku koja će tražiti kvalitetne medije i kvalitetne i ozbiljne sadržaje.

Na koncu, citirat će se Viktor Ivančić, bivši urednik ugašenog Feral Tribunea u bh. magazinu Dani koji je današnje novinarstvo sažeo u svega nekoliko rečenica: „Novinarstvo sve više postaje djelatnost proizvodnje zabave, mijenjaju se i njegova svrha i njegova pravila: sve je površnije, sve je optimističnije, sve je lišeno kritičnosti (…). Sam čin informiranja pretpostavlja svakodnevno izlaganje čitatelja vatri senzacija, od kojih ni jedna nema prioritet, već su gola konstrukcija samih medija. Magovi medijski korporacija propovijedaju „proizvodnju sadržaja“, u čemu najprije treba prepoznati negiranje autorstva, a sadržaj je nešto poput kokica ili čokolade: lako probavljivo, a sasvim neobavezno. Budući da se traži količina, angažira se jeftina radna snaga, s prosječnom pismenošću, koja je već sad zastrašujuće niska. Cijela priča postaje jako jeftina“ (11.7.2008.).

Ovaj tekst je originalno objavljen u šestom specijalnog biltena Udruženja BH Novinari, koji se realizira u okviru projekta “Mediji i javni ugled”, kao doprinos javnoj raspravi o temi transparentnosti medijskog vlasništva i zagovaranju donošenja zakona za unapređenje medijskog prostora i tržišta informacija u BiH. Bilten možete preuzeti ovdje.

ZENICA, 30.08.2018. – Profesionalno, uravnoteženo i nepristrasno izvještavanje su osnovni postulati kojima se novinari i mediji trebaju voditi izvještavajući u toku predizborne kampanje. Pored toga, važno je osigurati proaktivniju ulogu Regulatorne agencije za komunikacije BiH (RAK) i Vijeća za štampu i online medije u BiH u ovom periodu, zaključeno je na radionici o medijskom izvještavanju u toku predizborne kampanje koja je danas održana u Zenici.

„Edukativna funkcija medija je važna kako bi građani mogli donijeti informisanu odluku prilikom glasanja, ali i kako bi potakli veću izlaznost glasača na izbore“, istakla je Velida Kulenović, predsjednica BHN Kluba novinara Zenica.

Kulenović je predstavila glavna zapažanja o medijskom praćenju izborne kampanje iz prethodnih  izbornih ciklusa u BiH, nastala na osnovu monitoringa medija koje su BH novinari, zajedno sa drugim NVO i predstavnicima akademske zajednice, provodili kontinuirano od 2002. godine.

„Glavni problem je to što u prvom planu medijskog izvještavanja nije bio javni interes već politički subjekti. Političke debate i sučeljavanja kandidata su bili izuzetak a ne pravilo, a bilo je očito odsustvo tematskog izvještavanja kroz analizu predizbornih programa i kompetencija političkih subjekata“, rekla je Kulenović.

Elma Džaferović iz sektora za emitovanje RAK-a podsjetila je na medijsku odgovornost i ulogu regulatora u predizbornom periodu. Istakla je kako u izbornim emisijama nijedan politički subjekt ne može imati povlašten položaj u odnosu na drugog političkog subjekta.

„Novinari i voditelji u elektronskim medijima ne smiju u redovnim i posebnim emisijama iznositi svoju eventualnu stranačku pripadnost ili naklonost“, rekla je Džaferović.

Novinarka Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) Mirjana Popović podsjetila je na baze podataka koje su kreirali novinari-istraživači CIN-a. „Baze podataka koje nudi CIN su dokumentovane i u svako doba mogu poslužiti kao kvalitetna dopuna dnevnom novinarstvu“, rekla je Popović,  te dodala kako je baza podataka imovine političara dostupna kako novinarima tako i široj javnosti putem web stranice www.cin.ba. Ta baza bi mogla poslužiti kao polazište i kredibilan izvor podataka za kreiranje kritičkih medijskih sadržaja koji će biti publikovani tokom preizborne kampanje.

Sudionici i sudionice radionice su zaključili kako je potrebno osigurati političku debatu kroz sučeljavanje kandidata različitih stavova i mišljenja. Pored toga, potrebno je efikasno riješiti pitanje zloupotrebe i učestalog pojavljivanja nosilaca izvršne vlasti u predizbornim programima. Medijima je proporučen i inovativan pristup u kreiranju izbornih medijskih sadržaja, uz korištenje različitih komunikacijskih pratformi.

Radionica „Izvještavanje medija u toku predizborne kampanje“ okupila je 20 medijskih profesionalaca iz Zeničko-dobojskog kantona, a održana je u okviru BASE projekta koji finansiraju Evropska unija i USAID, a provodi konzorcij BH novinari – Boram i Koalicija Pod lupom.

MOSTAR, 28.08.2018. – U znak podrške kolegi Vladimiru Kovačeviću, novinaru BN televizije koji je pretučen u Banjoj Luci, novinari iz Mostara održali su prosvjednu šetnju od Trga hrvatskih velikana do Španjolskog trga u Mostaru, te su poručili kako se napad na novinare ne može tolerirati.

Faruk Kajtaz, novinar iz Mostara, iznio je zabrinjavajući podatak da je ove godine zabilježen 41 napad na novinare u BiH.

“Ovo je problem koji definitivno eskalira u BiH pa čak u i u regiji i zaista se plašim što bi se sve moglo dogoditi u predizbornoj kampanji u BiH, jer je očigledno da smo ušli u dugotrajnu krizu političke scene u BiH koja, zapravo, traje već godinama”, istaknuo je Kajtaz.

Ocijenio je kako novinari moraju zauzeti stav i pokazati da poštuju svoju profesiju, da poštuju sebe i javnost te da su oni ti koji su spona između politike, stranaka i svih sudionika javnog života i običnih ljudi.

BANJA LUKA, 28.08.2018. – U neposrednoj blizini Palate predsjednika RS-a održani su mirni protesti novinara iz svih redakcija u Banjoj Luci, koji su izašli da javno osude napad na kolegu novinara BN televizije Vladimira Kovačevića. Pozvali su nadležne institucije da što prije riješe ovaj slučaj i kazne, za sada, dvije nepoznate osobe koje su Kovačeviću nanijele teške povrede glave.

Novinari najoštrije osuđuju napad na kolegu Vladimira Kovačevića. Traže sankcije za napadače. Okupili su se da poruče da napadi na novinare ne smiju postati društveno prihvatljivo ponašanje i da je vrijeme da se napad na novinara tretira kao napad na službeno lice.

– U novinarstvu se sve rješava dijalogom, i zato ne želimo sistem u kome se stvari rješavaju nasiljem, samo zato što se nekome ne sviđa šta radimo, kako i za koga radimo – poručio je novinar Milorad Milojević.

Kovačevića su sinoć oko 20:45 h dva maskirana muškarca napala metalnim šipkama na ulazu u zgradu u kojoj stanuje i time mu nanijeli teške tjelesne povrede u predjelu glave.

– Uočili smo da ima malo žarište na mozgu, da je povrijeđeno lijevo uho, lice i potkoljenica. Ono što je bitno, nije vitalno ugrožen, svjestan je, pokretan – navodi direktor UKC Banja Luka Vlado Đajić.

U ovoj godini ovo je četrdeset i prvi napad na novinare.

– Ovim što je do sada učinjeno nismo zadovoljni. Ni ova istraga nije temeljita kao ni mnoge druge do sada što nisu bile temeljite – istakao je novinar BNTV-a Željko Raljić.

U MUP-u RS-a saopštili su da rade sve na rasvjetljavanju napada na Kovačevića. Zbog sve učestalijih i brutalnijih takvih napada, iz Udruženja novinara pozvali su sve medije da sutra objave flajere, banere i telope natpisa – stop nasilju nad novinarima. Pozvali su političke elite u RS-u na odgovorno ponašanje prema medijima u predizborno vrijeme.

– Po onome što su dosadašnja iskustva pokazala, oni koji su za to zaduženi, policija i pravosuđe, ili ne čine ništa ili ne čine dovoljno – ocijenio je predsjednik Udruženja BH novinari Marko Divković.

– Čitava atmosfera linča koja je stvorena u RS-u pokazuje da je ovo rezultat takvog nečega. Ne mislimo i ne znamo da li je ovo nešto organizovano, ali moguće uvijek kada imate takvu atmosferu da neki od pojedinaca uzmu pravdu u svoje ruke smatrajući se da zastupa nečije politike – kaže predsjednik Kluba novinara Banja Luka Siniša Vukelić.

Povrijeđenog Kovačevića jutros je zvao, a onda i posjetio predsjednik RS-a Milorad Dodik, koji odbacuje svaku tvrdnju da iza napada stoji vlast RS-a.

– Pored osude, želim da kažem da ne postoji atmosfera linča u Republici Srpskoj. To nije tačno, neki to možda žele. Ja odbacujem takvo nešto i vi ste svjedoci da to nije tako – kazao je Dodik.

Pojedine komšije novinara Vladimira Kovačevića, rekle su nam da nisu ništa sumnjivo vidjeli ni čuli sinoć oko devet časova kada je Kovačević napadnut u naselju Mejdan, ali da su bili neprijatno iznenađeni  kada su čuli za ovaj incident.

Banja Luka, 27.08.2018. – Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari najoštrije osudjuje brutalni napad i premlaćivanje Vladimira Kovačevića, novinara i dopisnika BN televizije iz Banja Luke,  kojeg su u nedjelju uvečer sačekale dvije maskirane osobe ispred zgrade u kojoj živi,  nasrnule na njega palicama i nanijele mu teške tjelesne povrede. Zaprepašteni smo  načinom na koji je napad izveden, cijenimo ga organiziranim i dobro isplaniranim činom ciljano usmjerenim na ugrožavanje života novinara Kovačevića i zaustavljanje njegovog profesionalnog rada za BN televiziju.

Posebno zabrinjava činjenica da je novinar Kovačević napadnut neposredno nakon što je poslao svoje izvješataje sa građanskih protesta na Trgu Krajine u Banja Luci, gdje se svakodnevno okuplja grupa “Pravda za Davida”, te nakon niza verbalnih napada i političkih prtisaka na novinare BNTV od strane predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i drugih zvaničnika vladajuće koalcije u tom entitetu. Ovaj napad je vrhunac produženog i nekažnjenog nasilja nad BNTV i drugim medijima u BiH, kojem svjedočimo od početka ove godine i koje hitno mora prestati!

Naglašavamo još jednom kako je predsjednik Milorad Dodik svoje javno i političko djelovanje prečesto usmjeravao na novinare i medije, ponižavao ih i vrijeđao na najprimitivnije načine; proglašavao ih neprijateljima, špijunima i stranim plaćenicima, čime ih je pretvarao u “žive mete” i otvarao prostor za direktno nasilje. Te prijetnje i napadi nikada nisu sankcionirani, niti su nadležne policijske i pravosudne institcije RS  poduzele efikasne i zakonom propisane mjere zaštite novinara i njihovog prava na slobodan i dostojanstven rad.

Zbog toga Upravni odbor BH novinara  ovaj put rezolutno zahtjeva od MUP-a  Republike  Srpske hitnu i profesionlanu istragu napada na novinara Vladimira Kovačevića. Ukoliko u najkraćem roku, ne dužem od 5 dana, javnost ne bude obaviještena o svim okolnostima  napada, uključujući i imena napadača i onih koji stoje iza njih, smatraćemo direktno odgovornim najviše zvaničnike i institucije Republike Srpske za ovaj kriminalni akt,  a novinare iz cijele BiH pozvati na proteste i bojkot  svih aktvinosti aktuelnih vlasti u RS.

SARAJEVO, 17.08.2018.-Prema dostupnim podacima nevladinog sektora, mediji iz javnog budžeta na godišnjem nivou dobijaju preko deset miliona maraka, a da pri tome ne postoji uvid u način i kriterije dodjele tih sredstava. Novac se medijima alocira iz različitih prihoda, a najveći problem transparentnosti postoji u slučajevima su lokalnih medija.

Ovaj oblik finansiranja medija doprinosi održivosti medija na malom i siromašnom bosanskohercegovačkom tržištu, u okolnostima gdje većina medija na raspolaganju nema dovoljno potencijalnih izvora prihoda. Nedostatak transparentnosti iznosa i postupaka dodjele ovih sredstava, kao i nejasni i neprecizni kriteriji, otvaraju prostor za moguće zloupotrebe i narušavaju percepciju javnosti o legitimnosti ovih izdvajanja i o nezavisnosti medija koji su korisnici tih sredstava.

Mediacentar Sarajevo je radio istraživanje na ovu temu i u izvještaju koji su radili, stoje podaci Centra za razvoj medija i analize (CRMA) za 2013. i 2014. godinu koji sugerišu da finansiranje medija iz javnog sektora, uključujući redovno i finansiranje javnih medija, pojedinačna sredstva za javne i privatne medije, te novac za različite vrste promocija i oglašavanje, iznosi oko 30 miliona KM godišnje.

Branka Mrkić-Radević, novinarka portala žurnal.info kaže da jedan od važnih segmenata na koji vlast u BiH izdvaja novac, a o čemu je Žurnal radio istraživanje jeste izdvajanje sredstava putem oglašavanja javnih preduzeća. “Iako su ova preduzeća dijelom u vlasništvu entitetskih vlada i samim tim korisnici budžetskih sredstava vrlo često se podaci o tome koji mediji dobijaju sredstva netransparentni. Najveći budžet za ovu svrhu svakako imaju telekom operateri – BH Telecom i HT Eronet“, kaže Radević-Mrkić.

Ona ističe da značajna sredstva izdvajaju i Elektroprivreda, Autoputevi RS, Autoceste Federacije BiH. “S obzirom da su na čelu ili u upravnim odborima stranački ljudi, vrlo često se ta sredstva raspoređuju podobnim medijima koji će na određeni način izvještavati o aktivnostima vlasti. Na taj način, javna preduzeća su vrlo zgodan kanal za plasiranje vlastitih interesa i kontrolisanje medija. Na taj način finansiraju se i predizborne kampanje jer se sredstva za oglašavanje značajno povećavaju u predizbornom periodu“, rekla je Radević-Mrkić.

Radević-Mrkić potvrđuje i da postoje “alternativni” mediji koji nemaju apsolutno nikakvu šansu u raspodjeli ovih sredstava jer nisu podložni uticaju političkih partija. “Sredstva se medijima dijele i kroz razne projekte vlasti na svim nivoima kroz grantove, fondove i sl. Vlada RS izdvaja milionska sredstva godišnje za medije koji podržavaju sistem. Prilikom istraživanja, posebno netransparentne sa davanjem informacija bile su kompanije Elektroprivreda HZHB, te Ht Eronet Mostar”, rekla je Radević-Mrkić.

Novac za medije iz javnog budžeta netransparentan

Anida Sokol iz Mediacentra Sarajevo objasnila nam je kroz razgovor kako vlast izdvaja novac za medije, koliko je to izdvajanje transparentno i kakvi su kriterijumi, te da li isti tretman dobijaju svi mediji kada je finansiranje u pitanju. “Dva su osnovna načina na koja vlasti u BiH finansiraju medije: kroz direktna izdvajanja i oglašavanje. Važno je naglasiti da u BiH najviše javnog novca za medije, i to dvije trećine, ide javnim kantonalnim i lokalnim emiterima (u BiH postoji 81 javni televizijski i radijski emiter), kao i entitetskim novinskim agencijama, FENI i SRNI. Javni servisi (BHRT, FTV i RTRS) u pravilu bi se trebali finansirati na osnovu pretplate i marketinga, što je jedna od garancija uredničke neovisnosti, međutim, zbog činjenica da je opala naplata RTV takse, u posljednje vrijeme vlasti u BiH izdvajaju novac i za javne servise. Tako je, naprimjer, Vlada Republike Sprske prošle godine izdvojila dva miliona KM za RTRS zbog teške finansijske situacije u kojoj se ovaj medij nalazi.

Ove godine Vlada Republike Srpske izdvaja nešto manje od tri miliona za javna medijska preduzeća. Drugi način na koji vlasti usmjeravanju javni novac medijima jeste kroz oglašavanje, koje spada pod sistem javnih nabavki. Najviše javnog novca za oglašavanje izdvajaju javna preduzeća, i to telekom operateri, ali i vlasti na svim nivoima kupuju medijski prostor, usluge reklamiranja i pretplate. Tako naprimjer, lokalne vlasti troše po 200 KM za jednu čestitku u lokalnim novinama pa do 100.000 KM za televizijsko emitovanje rada lokalnih vlasti, načelnika/gradonačelnika, skupštine, itd”, istakla je Sokol.

Na pitanje o transparetnosti i kriterijumima za finansiranje medija Sokol kaže da su potrebna opsežna i dugogodišnja istraživanja da bi se došlo do bar djelomičnog podatka o iznosu novca kojeg vlasti dodjeljuju medijima dovoljno govori o netransparentnosti. “Izdvajanja za medije vlasti bi trebale proaktivno objavljivati i iznosi bi trebali biti konsolidirani i dostupni javnosti. Budžeti organa vlasti nisu u dovoljnoj mjeri dostupni i pretraživi, a često kroz njih ne možete vidjeti tačan iznos koji će se dodijeliti određenom mediju. Finansiranje medija često se nalazi pod zbirnim budžetskim stavkama poput “sredstva za informisanje”, a kroz ove zbirne stavke nije moguće znati krajnjeg korisnika tih sredstava. Nadalje, vlasti ne odgovaraju na upite o ovim izdvajanjima, a i sami mediji ne objavljuju proaktivno informacije o novcu kojeg dobivaju iz javnih budžeta.

Javni mediji bi prema entitetskim zakonima o javnim preduzećima trebali objavljivati informacije o svom finansijskom poslovanju, ali ovo niti jedan javni medij ne čini. Primjera radi, Mediacentar radi istraživanje o lokalnim javnim medijima i naši istraživači su poslali upitnik svim javnim lokalnim i kantonalnim emiterima u BiH (njih 81), ali samo 14 ih je dostavilo odgovore i informacije o prihodima iz javnih budžeta”, kaže Sokol. Činjenica da mediji koji kritički izvještavaju o vlastima ne dobivaju novac od vlasti sama po sebi govori mnogo. Međutim, ne možemo govoriti da samo mediji priklonjeni političkim strankama dobivaju javni novac, već mediji koji ne pišu kritički o tim strankama i vlastima. S obzirom na opadanje ukupnih prihoda od reklamiranja, vlasti u BiH postaju sve značajniji izvor sredstava za medije. Javni novci su neophodni za opstanak medija i svakako bi trebali biti usmjereni na podsticanje medijskog pluralizma.

Međutim, bez postojanja jasnih kriterija, kao i transparentnih postupaka, ovim se otvara prostor za moguće političke i finansijske pritiske. Sokol kaže da su kod javnih lokalnih i kantonalnih medija, za koje lokalne i kantonalne vlasti kao osnivači moraju izdvajati novac na osnovu osnivačkih ugovora, postojali primjeri finansijskog uslovljavanja ili budžetskih rezova, a sami novinari govore i o prisustvu autocenzure i činjenici da ne pišu kritički o lokalnim vlastima jer su im oni glavni izvor novca. “Načelnici i gradonačelnici i skupštine proizvoljno mogu odlučivati o visini sredstava i time vršiti pritisak na medije. Problematično je također da jedna lokalna vlast koja već ima svoj javni lokalni radio dodatno plaća privatni radio za praćenje rada organa vlasti, a takvih primjera ima ukoliko pretražite portal za javne nabavke. Istraživanja nevladinog sektora također ukazuju na moguće primjere instrumentalizacije i komercijalnih odnosa između javnog sektora i medija za političke interese.

Iako takve zloupotrebe u pravilu nisu potvrđene sudskim presudama, zasigurno je da nedostatak regulativa i monitoringa u ovoj oblasti olakšava moguće zloupotrebe”, istakla je Sokol.

Novac za podobne, a ne sposobne

Marija Arnautović, dugogodišnja novinarka, urednica i voditeljica TV Liberty na Radio Slobodna Evropa ističe da se u Bosni i Hercegovini kao i u ostalim segmentima novac izdvaja za podobne, a ne za sposobne i za one koji to zaista zaslužuju. Takva je situacija i sa izdvajanjem novca za medije. Nažalost nema preciznih podataka koji govore koliko, kako i kada je bilo koji nivo vlasti izdvojio sredstava za pojedine medije, no činjenica je da je taj novac neravnomjerno raspoređen. “Ono što se zna je da lokalne vlasti finansiraju lokalne medije i da su ti mediji po pravilu pod jakim uticajem lokalne vlasti. Takav način ugrožava ne samo slobodu medija već ubija svaku vrstu kreativnosti i boljeg programa.

Također primjer javnih servisa govori, naročito onih u RS, koliko je veliki taj uticaj. Milsim da na rad medija ne utiče samo novac koji dolazi iz javnih budžeta već i novac koji u medije ulažu velike kompanije, opet najviše prema nekim istraživanjnima one javne kompanije poput Telekoma ili Elektroprivrede koje su opet pod uticajem politike. Sve to dovodi do jednog začaranog kruga u kojem je jako mali broj medija nezavisnih od uticaja politike ili moćnika pa se samim tim urušava kvalitet programa, sigurnost novinara, autorski angažman i sve ono što novinarstvo podrazumijeva a prije svega da bude u službi javnosti i pravilnog iI pravovremenog informisanja”, rekla je Arnautović. U BiH se primjenjuje nepisano pravilo da stranke koje su dio vladajuće koalicije automatski dobijaju pravo i na upravljanje državnim firmama, javnim servisima i mnogim drugim institucijama koje bi u suštini trebale da služe najboljem interesu građana. To naravno nije slučaj i te institucije i ti mediji postaju sluge vlastodržaca i njihovi glasnogovornici.

Politička analitičarka Ivana Marić kaže da je izdvajanje novca za medije nepogrešivo sredstvo ucjene javnih servisa. “Javni medijski servisi su u posebno nezavisnom položaju zbog moći koju posjeduju u utjecaju na stajališta javnosti. Tako prilikom svake promjene vlasti dođe i do promjene rukovodstva javnih medija, otpuštaju se ili degradiraju “neposlušni” novinari, neugodne analitičare prestanu pitati za komentare, a poslušnike istaknu u prvi plan”, ističe Marić. Ona smatra da to nije jedini način na koji vladajuće strukture vrše pritisak na medije, kako javne tako i privatne. Kažnjavanje i nagrađivanje medija vlast uspješno vrši i kontrolom marketinga u kojem određuje koje firme će se gdje i koliko oglašavati. “Ukoliko su mediji poslušni imat će sve više zarade, ali ako se usude da otvore priču koju ne bi smjeli ili ako kritikuju vlast onda će na svojoj koži tj. budžetu to i te kako osjetiti. Sve dok se finansijski tokovi i novčana podrška medijima ne odvoje od politike ne možemo očekivati profesionalno i nezavisno novinarstvo. Sve do tada ćemo imati medije i novinare koji se njišu kako vjetar puše jer se s razlogom boje za svoj posao i prehranu porodice. Određeni broj medija uspješno odolijeva pritiscima moćnika, a oni koji se najviše bave kritikovanjem nelegalnih poslova vlastodržaca opstaju isključivo uz pomoć međunarodnih finansijera”, istakla je Marić.

Za sada nije razvijen konkretan koncept javnog interesa kojem bi različiti oblici finansiranja trebali služiti. Javni mediji u BiH, uključujući i tri javna RTV-servisa, lokalne i kantonalne emitere, te entitetske novinske agencije, nalaze se u položaju zavisnosti od lokalnih vlasti. Jedan od osnovnih razloga je neprimjerenost aktuelnih obrazaca njihovog finansiranja.

Ovaj tekst je originalno objavljen u šestom specijalnog biltena Udruženja BH Novinari, koji se realizira u okviru projekta “Mediji i javni ugled”, kao doprinos javnoj raspravi o temi transparentnosti medijskog vlasništva i zagovaranju donošenja zakona za unapređenje medijskog prostora i tržišta informacija u BiH. Bilten možete preuzeti ovdje.