Home Blog Page 68

Novinar Danasa Vojin Radovanović dao izjavu tužilaštvu u vezi sa napadom na splavu „Šlep“

0
Pixabay

Novinar Danasa Vojin Radovanović danas je, u prisustvu advokata, u beogradskom Trećem osnovnom javnom tužilaštvu dao izjavu o napadu na njega, izvršenog u noći između 24. i 25. juna u beogradskom lokalu “Šlep” od strane njemu nepoznate osobe. Advokati „United media“ su zbog svega podneli krivičnu prijavu protiv N. N. lica zbog ugrožavanja sigurnosti.

Radovanović je u tužilaštvu ponovio kako je došlo do događaja u kojem je dobio i pretnje, a o svemu je sačinjena beleška. Belešku nije dobio, iako ju je advokat tražio, jer, kako je rekao tužilac, ova beleška se ne daje strankama.

On kaže da je pred tužiocem Dejanom Milenkovićem rekao sve ono što je ranije više puta ponovio u javnosti, odnosno opisao događaj. Dodaje da je napomenuo da ga je napadač prepoznao kao novinara, te da se od tada oseća ugroženo zbog čitavog događaja.

Tužioca je zanimalo na koji je način ga je napadač prepoznao. Tužilac mu je poručio da im javi ako negde vidi osobu koja ga je napala.

Utiska je da je tužilac imao cilj da sve podvete pod remećenje javnog reda i mira, a ne ugrožavanje sigurnosti.

“Čak mi je tužilac rekao da ja njima javim, ako negde vidim, sretnem osobu koja me je napala”, navodi Radovanović.

Naš novinar kaže i da mu je tužilac “savetovao”, kroz šalu, da bi trebalo da radi u štampanom mediju, jer tamo nema slike, pa ga ne mogu prepoznati, kao što je to bio slučaj prilikom napada.

Podsetimo, Radovanoviću je u noći između 24. i 25. juna u beogradskom lokalu „Šlep“ prišla nepoznata osoba, unela mu se u lice, pritom ga uhvativši za rame, te nakon reči da „radi u plaćeničkom Danasu“ ga gurnula.

„Agresivno mi je prišao, uneo se u lice i rekao: „Vojine, Danas je plaćenički medij, radiš u plaćeničkom mediju“. Ponovio je to nekoliko puta. Bez želje da sa njim ulazim u bilo kakvu raspravu rekao sam mu „Sve je uredu, okreni se“, pritom mu sklonivši ruku kojom me je uhvatio za rame. U tom momentu me je odgurnuo, i pritom pokušao da još jednom nasrne fizički. Veći incident su sprečili ljudi u mom društvu i osoba koja je bila sa čovekom koji je na mene nasrnuo“, naveo je novinar Danasa.

Radovanović dodaje da je istu osobu video desetak minuta pre incidenta kako prstom pokazuje u njega i nešto agresivno govori osobi s kojom je bio.

„Istu osobu sam desetak minuta pre toga spazio da pokazuje prstom u mene, nešto govori osobi s kojom je bio. Sve do nasrtaja nisam ga video. Tada mi je došao iz drugog pravca, probijao se kroz ljude. Video sam i kako ga čovek s kojim je smiruje i pokušava da spreči da dođe do mene, ali ga je odgurnuo, došao do mene i onda je došlo do incidenta“, opisuje Radovanović.

Povodom ovoga slučaja reagovalo je Udruženje novinara Srbije (UNS) koje je zatražilo da napadač bude pronađen.

Radovanović u Danasu radi od 2022. godine i novinar je političke rubrike, a aganžovan je i na Jutjub kanalu Danasa.

Savet za štampu godinama ukazuje na brutalne sadržaje u medijima, ali ih država uporno nagrađuje: Da li je njegov uticaj moguće osnažiti?

0
Photo: Pixabay.com

Uprkos tome što je zakonski ograničen, medijski ignorisan i široj javnosti nevidljiv, Savet za štampu dosledno, godinama reaguje na bezobzirne sadržaje koji mediji svakodnevno objavljuju. Veliki deo građana danas takve medije vidi kao promotere nasilja koje je preplavilo društvo. Savet je svetla tačka na urušenom medijskom tržištu, na čijem se popravljanju mora mnogo raditi, smatraju novi članovi Komisije za žalbe – Ana Martinoli, Sanja Pavlović i Rodoljub Šabić

„U žalosnim društvenim okolnostima”, dok mediji stvaraju kulturu nasilja, nezavisno samoregulatorno telo Savet za štampu dosad je uradilo sve što je moglo i pokazalo najviši stepen odgovornosti kad je reč o radu štampanih i onlajn medija, saglasni su novoizabrani predstavnici javnosti u Komisiji za žalbe pri ovom telu – profesorka Fakulteta dramskih umetnosti Ana Martinoli, projektna koordinatorka Autonomnog ženskog centra Sanja Pavlović i advokat Rodoljub Šabić.

I pre nego što je ogroman broj građana na protestima prepoznao medije kao neke od najodgovornijih za promociju nasilja u društvu i na ulicama zahteva da se oni upristoje i počnu da rade u skladu s novinarskim i moralnim standardima, Savet za štampu radio je svoj posao „transparentno” i u skladu s „relevanitnim propisima i procedurama”. Kako kaže Ana Martinoli, to predstavlja „primer svetle prakse na našem, dramatično urušenom, medijskom tržištu, na kom odgovornost, poverenje i pouzdanost skoro prestaju da postoje kao imperativi u svakodnevnoj praksi”.

Zakonski ograničeno – s obzirom na to da je najveća sankcija koju može da izrekne „opomena” – ali i ignorisano u mnogim medijima koji ne priznaju njegovu nadležnost, ovo telo godinama, uz neveliku pažnju šire javnosti i institucija, poziva štampane medije i portale na odgovornost i poštovanje standarda novinarske profesije.

„Iako čvrsto verujem da u uređenim zemljama odluke o kršenju Kodeksa i javne opomene takođe predstavljaju snažnu sankciju, činjenica je da se u našoj javnosti često mogu čuti kritike modela samoregulacije koji nema mogućnost izricanja težih sankcija”, kaže Sanja Pavlović.

 

Šabić: Preporuka o priznavanju nadležnosti Saveta samo „za ukras”

Uprkos upornim odlukama Saveta za štampu, koji svake godine konstatuje da isti tabloidi neumorno prave stotine prekršaja kodeksa, i uprkos pravilniku o projektnom sufinansiranju medija, koji nalaže da komisije prilikom odlučivanja o dodeli budžetskog novca medijima posebno uzimaju u obzir da li im je SZŠ izricao mere zbog kršenja profesionalnih standarda i zakona – isti prorežimski tabloidi i portali svake godine od države dobijaju milione dinara.

Ova preporuka iz pravilnika možda postane i zakonska obaveza komisija na budućim državnim konkursima ako jednom bude usvojena nova odredba Zakona o javnom informisanju i medijima (ZJIM), koju je prihvatila Radna grupa za izradu tog zakona i koji je već morao da bude usvojen.

Ako promene iz Nacrta zakona budu usvojene, medije koji žele da učestvuju na državnim konkursima Zakon bi obavezivao da priznaju nadležnost Saveta za štampu.

„Projektno finansiranje medija kod nas je praktično pretvoreno u karikaturu”, kaže Rodoljub Šabić. On smatra da su sve odredbe Zakona i pravilnika kojima se samo preporučuje njihovo sprovođenje – „pro forma” i „za ukras”.

„Rešenje po kom bi sterilna preporuka za poštovanje kodeksa bila pretvorena u obavezu trebalo bi pozdraviti… Polazeći od iskustava u vezi s nepoštovanjem i izigravanjem zakona od strane vlasti na svim nivoima, ne verujem da bi ono potpuno obezbedilo željene efekte u vezi s projektnim finansiranjem. Generalno, za sređivanje stanja u prljavoj i zapuštenoj Augijevoj štali, u koju je pretvorena naša medijska scena, potrebno je mnogo više.”

I Ana Martinoli smatra da bi „bilo naivno misliti da samo jedna intervencija ili samo jedan delić ‘slagalice’ ukupnog medijskog tržišta može da donese ključne izmene i popravi sve ono što je urušavano deceniju ili dve”, ali se „ne sme odustati od insistiranja na popravljanju postojećeg sistema, unapređivanju propisa i pojačanju kontrole praćenja poštovanja Zakona”.

„Svakako bi korak u dobrom pravcu bio obavezivanje proizvođača sadržaja da poštuju elementarne, bazične, propise koji se odnose na profesionalnu etiku i koji zagovaraju dobrobit i interes publike ako žele podršku zajednice i društva kroz sufinansiranje javnim novcem. S obzirom na dosadašnji rad Saveta za štampu, prepoznavanje i priznavanje nadležnosti ovog tela i podizanje težine odluka Saveta na viši, obavezujuć, nivo, pokazalo bi i posvećenost i odlučnost države da se medijska sfera bolje uredi”, kaže Martinoli.

Sanja Pavlović misli da usvajanje novog Nacrta ZJIM-a, s ovakvom odredbom, može dati samoregulaciji dodatnu težinu, ali da „odgovornost za poštovanje normi ostaje na svim akterima – konkretnim medijima da ne krše Kodeks, državnim telima da ne dodeljuju javni novac onima koji ga krše, te institucijama zaduženim za sprovođenje Zakona da pokreću postupke i utiču na njegovo poštovanje”.

„U našem društvu ne postoji kultura preuzimanja odgovornosti i suštinskog poštovanja vladavine prava, te na tome treba raditi, sa ili bez novih odredbi.”

 

Govor mržnje, kršenje prava žrtava, targetiranje…

Rad u Komisiji za žalbe pri Savetu za štampu, čiji članovi mogu da podnose žalbe protiv tekstova koje smatraju spornim, Ana Martinoli „doživljava kao istinsku mogućnost da se na probleme i anomalije medijskog tržišta ukazuje jasno, otvoreno i da se sve zainteresovane relevantne javnosti podstaknu na aktivnije delovanje i rešavanje nagomilanih problema”.

Novi članovi Komisije raspoloženi su da koriste priliku da i sami podnose žalbe.

„Radeći u prosveti, s mladim ljudima, moj utisak je da su mediji možda i najpogubniji uticaj, barem na taj segment publike, stvorili kreiranjem negativnih stereotipa i predrasuda o različitim manjinskim grupama, te širenjem govora mržnje i netrpeljivosti ka njima, kao i dezinformisanjem o događajima u vezi s bliskom istorijom i ratovima. To je aspekt koji će biti u fokusu mog angažovanja”, kaže Martinoli.

Rodoljub Šabić je istakao da će njegovi glavni ciljevi za reagovanje biti „govor mržnje i sve češće grube povrede privatnosti, pogotovo žrtava zločina i maloletnika”.

Sanja Pavlović kaže da je već, radeći u Autonomnom ženskom centru, koristila mogućnost podnošenja žalbi kad je reč o izveštavanju o nasilju prema ženama.

„Planiram da reagujem na kršenja Kodeksa novinara Srbije kada je reč o načinima na koje su marginalizovane društvene grupe prikazane u medijima, kao i braniteljke i branitelji ljudskih prava, koji su neretko mete neistinitih i zlonamernih informacija koje plasiraju određeni mediji.”

izvor: Cenzolovka 

Medijski pluralizam u opasnosti: Europa treba jači Europski akt o slobodi medija

0
slika: Centar za medijski pluralizam i medijske slobode, EUI, EFJ

Rezultati istraživanja Monitoringa medijskog pluralizma (MPM) 2023. potvrđuju pad medijskog pluralizma u Europi. Od 32 analizirane zemlje (27 država članica EU i pet zemalja kandidatkinja), jedva sedam predstavlja zadovoljavajuću situaciju. Za Europsku federaciju novinara (EFJ), ova nova studija potvrđuje hitnu potrebu za značajnim jačanjem odredbi Europskog zakona o slobodi medija (EMFA) , koji trenutačno razmatra Europski parlament.

“Ova znanstvena studija pravo je upozorenje europskim vladama koje upravo rade na  razvodnjavanju EMFA- e, ovo su pravi dokazi da se akt treba znatno ojačati”, rekla je Maja Sever, predsjednca EFJ-a. “Razmislite samo: vlade predlažu legalizaciju špijuniranja novinara upravo u trenutku kada MPM pokazuje iznimnu ranjivost europskih novinara u smislu digitalne sigurnosti. Ovo je nadrealno!

Snažno potičemo Europski parlament i Europsku komisiju da ojačaju EMFA-u, ne samo kako bi zajamčili zaštitu novinarskih izvora, već i kako bi istinski zaštitili autonomiju redakcija, medijski pluralizam, neovisnost javnih medija od političke moći i neovisnost privatnih medija od uplitanja vlasnika medija i oglašivača. Krajnje je vrijeme da EU građanima Europe zajamči pristup besplatnim, pouzdanim i neovisnim informacijama”.

Najnovije izvješće MPM-a pokazuje sveukupno pogoršanje situacije medijskog pluralizma diljem Europe. Studija procjenjuje rizike za pluralizam medija, dokumentira zdravlje medijskih ekosustava, detaljno iznoseći prijetnje pluralizmu i slobodi medija. Rezultati pokazuju da nijedna od analiziranih zemalja nije slobodna od rizika za medijski pluralizam. Samo je sedam zemalja u općenito povoljnoj situaciji: Njemačka, Švedska, Nizozemska, Danska, Belgija, Francuska i Litva.

Što se tiče novinarske profesije, standarda i zaštite, izvješće MPM-a navodi da, dok se fizička sigurnost općenito poboljšala, uglavnom zbog jenjavanja pandemije COVID-19 i manjeg broja prosvjeda povezanih s napadima na novinare, “online zlostavljanje je u stalnom porastu, često iz redova političke elite, koja bi trebala pomoći u stvaranju sigurnih i povoljnih uvjeta za neovisno novinarstvo (…). Uvjeti rada također su ostali problematični u nekoliko procijenjenih zemalja, pri čemu su novinari bili prisiljeni postati samozaposleni, iako priroda njihova posla za medijske kuće pokazuje sve elemente standardnog zaposlenja. (…) 2022. nijedna država nije usvojila pravni okvir protiv strateških tužbi protiv sudjelovanja javnosti (SLAPP),

Evo nekih od najzanimljivijih nalaza iz izvješća…

Zaštita prava na informaciju. “Situacija u nekoliko država članica EU-a i zemalja kandidatkinja se promijenila. (…) Sedamnaest zemalja ocijenjeno je kao srednje rizične: Albanija, Austrija, Bugarska, Hrvatska, Estonija, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Malta, Crna Gora, Poljska, Portugal, Rumunjska, Srbija, Slovenija i Republika Sjeverna Makedonija. Godine 2021. samo su Španjolska i Turska ocijenjene kao visokorizične, a 2022. pridružili su im se Cipar i Mađarska.

Uvjeti rada novinara. “Pristojni radni uvjeti su ključni jer štite novinare od političkih i poslovnih utjecaja i obeshrabruju cenzuru i autocenzuru. Unutar ovog pokazatelja samo su Danska, Njemačka, Irska i Švedska ocijenjene kao niski rizik. (…) Među zemljama koje su ocijenjene visokim rizikom, Hrvatska, Mađarska, Crna Gora i Rumunjska imale su 97%, što je najveća moguća razina rizika.

Fizička sigurnost novinara. Pet zemalja ocijenjeno je kao visokorizične: Albanija, Grčka, Švedska, Nizozemska i Turska.

Digitalna sigurnost. “Mrežno zlostavljanje novinara u porastu je u mnogim procijenjenim zemljama. (…) Uznemiravanje na internetu često ostaje neprijavljeno i, stoga, postoji podcjenjivanje razmjera problema.”

Transparentnost vlasništva medija. Prema ovom pokazatelju, devet zemalja ima visok rizik: Albanija, Cipar, Finska, Mađarska, Rumunjska, Slovenija, Španjolska, Češka i Nizozemska.

Mnoštvo pružatelja medija. “Ovo je najviša razina rizika među 20 pokazatelja na MPM-u. Iako je koncentracija moći utjecanja na javno mnijenje od strane malog broja aktera prepoznata kao potencijalni rizik u mnogim zemljama EU-a, a mnoge od njih imaju posebne regulatorne okvire za sprječavanje ili smanjenje toga, tendencija je i dalje prema visokom riziku. Koncentracija u medijskom sektoru čest je trend koji potječe iz strukturnih karakteristika medijskih tržišta i dodatno se povećao posljednjih godina. (…) Nijedna zemlja nije pod niskim rizikom; četiri zemlje su pod srednjim rizikom, dok je preostalih 28 zemalja pod visokim rizikom.”

Urednička neovisnost o utjecaju komercijale i vlasnika. “Zabrinjavajući rezultati odražavaju činjenicu da reklamni sadržaji nisu uvijek obuhvaćeni propisima i da su mnoge redakcije još uvijek financijski ranjive, dok su, u mnogim zemljama, politički i ekonomski interesi isprepleteni, što destimulira vlasnike da daju dovoljnu slobodu urednicima i novinarima. (…) Samo četiri zemlje ocijenjene su kao zemlje s niskim rizikom prema ovom pokazatelju: Njemačka, Luksemburg, Portugal i Nizozemska”.

Politička neovisnost medija. Jedanaest je zemalja u visokorizičnom pojasu: sedam članica EU (Hrvatska, Cipar, Mađarska, Malta, Poljska, Rumunjska i Slovenija) i četiri zemlje kandidatkinje (Albanija, Crna Gora, Srbija i Turska).

Urednička autonomija. U zoni visokog rizika nalazi se 13 zemalja: devet članica EU (Bugarska, Hrvatska, Grčka, Mađarska, Litva, Malta, Poljska, Rumunjska i Španjolska) i četiri zemlje kandidatkinje (Albanija, Crna Gora, Srbija i Turska).

Neovisnost medijskih javnih servisa.Postoji 14 zemalja koje su registrirane kao visokorizične: Bugarska, Cipar, Mađarska, Italija, Malta, Crna Gora, Poljska, Rumunjska, Srbija, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Češka i Turska. U 11 zemalja postoji visokorizična procjena pravnog okvira za postupke imenovanja i razrješenja koji se odnose na upravljanje PSM-om. “Tih 11 zemalja su: Bugarska, Hrvatska, Cipar, Grčka, Mađarska, Italija, Malta, Poljska, Slovačka, Slovenija i Turska. Uz ovih 11 zemalja, stvarna praksa imenovanja i razrješenja rukovodstva PSM-a, te politička neovisnost procesa, također je pod velikim rizikom u Austriji, Crnoj Gori, Rumunjskoj, Srbiji i Španjolskoj. S obzirom na društvenu ulogu i misiju javnih servisa od javnog interesa, ovo je zabrinjavajuća situacija koja se godinama nije popravila”.

U svojim zaključcima MPM izvješće poziva države i javne vlasti:

  • poboljšati i osigurati fizičku sigurnost novinara jačanjem i provedbom standarda koje je uspostavio Europski sud za ljudska prava kako bi se novinarima i medijskim akterima omogućilo slobodno obavljanje njihovih funkcija nadzora;
  • osuditi napade političke elite na novinare;
  • poboljšati uvjete rada novinara donošenjem zakonskih okvira koji omogućuju bolje uvjete rada u sektoru. To bi uključivalo proširenje javnih shema socijalne zaštite na sve osobe koje se profesionalno bave novinarstvom (bilo da su redovno zaposleni ili slobodnjaci) i poticanje kolektivnog pregovaranja za uvođenje novih vrsta ekonomske zaštite od pada tržišta;
  • nadzirati i disciplinirati medijske kuće koje koriste prakse izbjegavanja sklapanja ugovora o radu i prisiljavanja novinara na samozapošljavanje iako priroda njihove suradnje oponaša standardne ugovore o radu na puno radno vrijeme;
  • promicati provedbu učinkovitog pravnog okvira protiv SLAPP-a koji je u stanju spriječiti proizvoljne i nezakonite pokušaje ušutkavanja legitimnih profesionalnih novinarskih aktivnosti i aktivnosti civilnog društva, uključujući dopuštanje sucima da ekspeditivno odbace neutemeljene tužbe protiv novinara i branitelja ljudskih prava.

MPM izvješće također poziva Europski parlament, Vijeće i Komisiju da:

  • ojača odredbu EMFA-e kojom se uvodi posebna procjena utjecaja medijskih koncentracija na medijski pluralizam te ocijeniti učinak spajanja na uređivačku autonomiju i integritet;
  • nadopuni predloženu uredbu o spajanju medija s mehanizmom za redovito praćenje koncentracije medijskog tržišta; te intervenira u slučajevima u kojima se pojavi pozicija tržišne moći koja bi mogla imati značajan utjecaj na medijski pluralizam;
  • osnuju Fond za potporu medijskog pluralizma, te za financiranje istraživačkog i neovisnog novinarstva („Takav bi se Fond mogao financirati dijelom prihoda od oporezivanja dobiti digitalnih tvrtki”).

“Situacija koju opisuje izvješće MPM-a iznimno je ozbiljna”, inzistira Maja Sever. “Poziva na snažnu akciju od strane država članica i Europske unije, počevši od značajnog jačanja odredbi EMFA-e”.

Raste strah od dezinformacija na internetu, opada poverenje u vesti

0
slika: canva

Više od polovine ispitanika širom sveta strahuje od dezinformacija i lažnih vesti u digitalnim medijima, navodi se u “Godišnjem digitalnom izveštaju” Rojtersovog instituta za proučavanje medija, koji pokazuje i da su korisnici društvenih mreža mnogo zabrinutiji po tom pitanju od ljudi koji ih uopšte ne koriste. Nastavlja se trend pada poverenja u vesti svuda u svetu, pa tako samo 40 odsto ispitanika kaže da većinu vremena veruje većini vesti koje pročita onlajn. Od svih ispitanika koji koriste internet, vesti aktivno čita 22 odsto, dok ih skoro polovina, 47 odsto, uopšte ne konzumira. Opada i broj ljudi koji vestima pristupaju preko veb-sajtova ili aplikacija, a mlađe generacije to radije čine putem društvenih mreža. Primećuje se manji angažman na tradicionalnim mrežama, poput Fejsbuka, a rast broja korisnika TikToka. Ipak, uprkos činjenici da je zabrinutost javnosti u vezi sa dezinformacijama i lošim uticajem algoritama na mrežama skoro rekordno visoka, zavisnost ljudi od mreža nastavlja da raste.

Više od polovine ispitanika širom sveta strahuje od dezinformacija i lažnih vesti u digitalnim medijima, navodi se u Godišnjem digitalnom izveštaju Rojtersovog instituta za proučavanje medija. 

Naime, istraživanje Rojtersovog instituta pokazalo je da 56 odsto ispitanika širom sveta brine o tome da li će moći da identifikuje razliku između istine i lažnog sadržaja na internetu, što je za dva procenta više nego prethodne godine.

Pokazalo se da su oni koji kažu da uglavnom koriste društvene mreže kao izvor vesti, kojih je 64 odsto, mnogo zabrinutiji po tom pitanju od ljudi koji ih uopšte ne koriste (50 odsto).

Taj trend se uočava i na nivou država.

Mnoge zemlje sa najvišim nivoom zabrinutosti po tom pitanju takođe imaju tendenciju da imaju visok nivo konzumiranja vesti na društvenim mrežama.

Ovo ne znači da upotreba društvenih mreža uzrokuje dezinformacije, ali dokumentovani problemi na ovim platformama i veća izloženost širem spektru izvora, izgleda da utiču na to koliko se ljudi osećaju samouvereno u vezi sa informacijama do kojih dolaze onlajn.

Kada se posmatraju vrste dezinformacija koje na internetu registruju ispitanici širom sveta, sumnjive tvrdnje u vezi sa korona virusom, kao i vakcinacijom, i dalje su široko rasprostranjene, zajedno sa lažnim ili obmanjujućim informacijama o politici.

U pojedinim zemljama najvidljivije su lažne vesti u vezi sa ratom u Ukrajini.

Tako, na primer, u Slovačkoj, jednoj od zemalja koje se graniče sa Ukrajinom, skoro polovina ispitanika navodi da je prethodne nedelje videla dezinformacije o sukobu u toj zemlji. To je oko dva puta više nego u Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Državama ili Japanu.

 

izvor: Demostat

 

Nivoi uočenih dezinformacija o klimatskim promenama su oko tri puta veći u Sjedinjenim Državama (35 odsto) nego u Japanu (12 odsto).

Aktivisti za zaštitu životne sredine ističu da se na društvene mreže vraća trend poricanja klimatskih promena, sa obmanjujućim reklamama na Fejsbuku i drugim mrežama i virusnim hashtagovima kao što je #climatescam na Tviteru, mreži za koji kritičari kažu da ne uspeva da pravilno moderira štetan sadržaj od kad ju je preuzeo Elon Mask.

Takođe, i pojedini istaknuti političari i kreatori javnog mnjenja nastavljaju da zanemaruju naučni konsenzus, omalovažavaju zelenu politiku i tako šire dezinformacije, poluinformacije i lažne vesti o klimatskim promenama.

 

Poverenje u vesti opada svuda u svetu  

Poverenje u vesti je opalo svuda u svetu za dva odsto u odnosu na prošlu godinu, pa tako u proseku četiri od deset ispitanika, odnosno 40 odsto, kaže da veruje većini vesti većinu vremena.

Finska je i dalje zemlja sa najvišim nivoom ukupnog poverenja u medije, 69 odsto, dok Grčka, koju u poslednje vreme karakterišu žestoke rasprave o slobodi štampe i nezavisnosti medija, ima najniži nivo poverenja, odnosno samo 19 odsto.

Gledanost i čitanost tradicionalnih medija, kao što su TV i štampa, nastavlja da opada skoro svuda u svetu, pri čemu digitalni mediji i internet ne nadoknađuju jaz.

Naime, podaci Rojtersovog instituta pokazuju da onlajn potrošači ređe pristupaju vestima nego u prošlosti i da takođe postaju manje zainteresovani.

Uprkos političkim i ekonomskim pretnjama sa kojima se suočavaju mnogi ljudi, manje od polovine ispitanika, odnosno 48 odsto, tvrdi da su veoma ili izuzetno zainteresovani za vesti, što je pad sa 63 odsto u 2017. godini.

U međuvremenu, broj onih koji kažu da izbegavaju vesti, često ili ponekad, ostaje blizu najviših vrednosti svih vremena i iznosi 36 odsto svuda u svetu.

Rojtersovi istraživači otkrili su da se ova grupa nezainteresovanih ljudi deli na one koji pokušavaju da povremeno izbegavaju sve izvore vesti i one koji pokušavaju da ograniče upotrebu vesti u određeno vreme ili za određene teme.

 

slika: Demostat

 

Oni koji izbegavaju vesti češće kažu da su zainteresovani za pozitivno novinarstvo ili novinarstvo zasnovano na rešenjima, a manje za velike priče dana.

 

Mlađe generacije pristupaju vestima preko društvenih mreža 

Istraživanje Rojtersovog instituta pokazalo je i da je opao broj ljudi širom sveta koji vestima pristupaju preko veb-sajtova ili aplikacija, za 10 procenata u odnosu na 2018. godinu.

Mlađe generacije radije pristupaju vestima putem društvenih medija, pretrage ili mobilnih agregatora.

Fejsbuk ostaje jedna od najčešće korišćenih društvenih mreža u celini, ali njegov uticaj na novinarstvo opada, jer FB pomera svoj fokus sa vesti, ali se i suočava sa izazovima koje sa sobom nose Jutjub i TikTok.

Društvena mreža u vlasništvu Kine dostiže 44 odsto korisnika među generacijom od 18 do 24 godine svuda u svetu, a najbrže raste u delovima Azije i Pacifika, Afrike i Latinske Amerike.

Podatak koji bi mogao da objasni strepnju od dezinformacija ili poluinformacija je i činjenica da publika kaže da obraća više pažnje na sadržaj koji nude poznate i uticajne ličnosti na društvenim mrežama, kao što su TikTok, Instagram ili Snapchat, nego na onaj koji na tim mrežama pružaju novinari.

Ovo je u oštroj suprotnosti sa Fejsbukom i Tviterom, gde su mediji i novinari i dalje centralne figure.

Veliki deo javnosti je skeptičan prema algoritmima koji se koriste za odabir onoga što vide preko pretraživača, društvenih mreža i drugih platformi.

Manje od trećine, odnosno 30 odsto ispitanika, kaže da je odabir sadržaja na osnovu prethodnih pregleda dobar način da dobiju vesti, što je šest odsto manje u odnosu na 2016. godinu.

Uprkos tome, u proseku korisnici i dalje za nijansu više vole vesti koje su odabrane na ovaj način od onih koje biraju urednici ili novinari.

Budući da su kućni budžeti pod pritiskom i da je značajan deo javnosti zadovoljan vestima kojima mogu besplatno da pristupe, postoje znaci da se rast plaćanja vesti na mreži možda usporava. 

U korpi od 20 bogatijih zemalja, 17 odsto plaća bilo koju onlajn vest – ista cifra kao i prošle godine.

Norveška, sa 39 odsto, ima najveći udeo onih koji plaćaju, dok su Japan i Ujedinjeno Kraljevstvo sa devet odsto među najnižima.

Među onima koji su otkazali pretplatu u poslednjih godinu dana, najčešće navođeni razlozi su troškovi života ili visoka cena.

U Sjedinjenim Državama, Nemačkoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, otprilike polovina ne-pretplatnika kaže da ih ništa ne može ubediti da plate za onlajn vesti, a nedostatak interesovanja ili uočena vrednost ostaju fundamentalne prepreke.

Širom zemalja većina onlajn korisnika kaže da i dalje radije čitaju vesti nego da ih gledaju ili slušaju, pri čemu potrošnja video vesti stalno raste na svim tržištima.

Boško Savković prijavio policiji dva incidenta, uplašen za bezbednost

0
slika: N1

Novinar Boško Savković prijavio je policiji dva incidenta. Kako je naveo, uplašen je za svoju i bezbednost porodice.

Kako je Savković naveo u službenoj belešci koju je dao u policijskoj stanici Rakovica, dok je 27. juna vozio motor i kada je stao na raskrsnici na uglu ulica Resavske i Krunske, od pozadi ga je udarilo vozilo.

„Pošto udarac nije bio previše jak, ja sam se okrenuo, pogledao vozača, gde sam primetio da me gleda drsko i pravo u oči. Nisam hteod a stajem i da se raspravlajm i nastavio sam kretanje do Beogradske ulice. Događaj nisam prijavljivao policiji“, navedeno je u službenoj belešci.

Kako je dodao, plašeći se za svoju bezbednost, sklonio se u svoju vikendicu i kući se vratio u subotu, 1. juna.

Drugi incident koji je prijavio desio se 2. jula. Kako je ispričao, sa terase stana primetio je dve osobe kod svog automobila koji je bio parkiran u dvorištu.

„Pošto mi je porodica uznemirena zbog događaja s protesta, nisam želeo da ih uznemiravam pa nbisam pozvao policiju, ali sam propratio ova dva lica. Lica su mlađa, starosti oko 20 godina, na sebi su imala majice s aplikacijama. Oko vozila su se zadržali oko par minuta, nakon čega su otišli. Pošto je moje vozilo u dvorištu koje nije usputno, već samo namerno može da se skrene u njega, ovo me veoma uznemirava i počinjem da se plašim za svoju bezbednost i bezbednost svoje porodice“, navedeno je u službenoj belešci.

Podsećamo, Više javno tužilaštvo u Beogradu i Boško Savković zaključili su ranije sporazum o priznanju krivičnog dela – pozivanje na nasilnu promenu ustavnog uređenja, u skladu sa kojim je okrivljenom izrečena uslovna osuda, a on je pušten na slobodu, saopštilo je tada tužilaštvo. Sporazum je, nakon održanog ročišta, presudom potvrdio Viši sud u Beogradu i Bošku Savkoviću izrekao uslovnu osudu na kaznu zatvora od šest meseci, koja se neće izvršiti ukoliko on ne ponovi krivično delo u roku od dve godine.

Savković je u službenoj belešci naveo da je na protestu Srbija protiv nasilja nosio transparent, na koji je, kako kaže, neko okačio lutku koja podseća na Aleksandra Vučića.

Posle redakcija N1 i Nove, „Dostojni Srbije“ došli i ispred Danasa

0

Grupacija „Dostojni Srbije“, koja je ranije bila ispred redakcija N1 i Nove.rs, došli su ispred Danasa. Saobraćaj u Ulici Alekse Nenadovića, gde se redakcija Danasa nalazi, bio je blokiran.

„Privremena Skupština naroda Dostojnog Srbije“ ispred redakcije je postavila kamion sa ozvučenjem. Puštaju pesme, razvili su zastave, piše Danas.

Ovaj pokret ranije je ometao rad drugih redakcija koje su deo United media, a kažu da su tu jer, po njihovoj proceni, medij ne piše istinu. U razgovoru sa novinarima i urednikom Danasa Dražom Petrovićem okupljeni su rekli da nisu tu da ometaju, već jer Danas ne piše o njihovim aktivnostima.

Upitani jesu li prijavili skup MUP-u, kažu da te institucije ne priznaju, jer je jedina prava Skupština ona koju su oni proglasili pre dve godine.

Evropski zakon o slobodi medija: 80 organizacija poziva Evropski parlament da zaštiti novinare od nadzora i špijunskog softvera

0
Foto: Pixabay

Zajedno sa 79 medijskih organizacija, civilnim društvom, sindikatima, digitalnim pravima, izdavačima i emiterskim organizacijama, Evropska federacija novinara poslala je otvoreno pismo svim članovima Odbora za građanske slobode (LIBE) Evropskog parlamenta koji raspravlja o izmene i dopune člana 4 o zaštiti izvora i upotrebi špijunskog softvera protiv novinara Evropskog zakona o slobodi medija (EMFA).

Dok Evropski zakon o slobodi medija predstavlja priliku koja se pojavljuje jednom u generaciji da se zaštite prava novinara, kaže se u pismu, opšti pristup nedavno usvojenog Saveta dozvoljava primenu „intruzivnog softvera za nadzor“ protiv pružalaca medijskih usluga na širokom nacionalnom nivou. Zamolili smo sve članove LIBE komiteta da se bore protiv ovoga.

 

Zašto?

Nacionalna bezbednost je korišćena kao izgovor za države članice da opravdaju nezakonite i nametljive mere protiv novinara. Izveštaj PEGA – nacrt izveštaja nakon istrage o navodnim kršenjima i lošoj administraciji u primeni prava Unije u vezi sa upotrebom Pegasus-a i ekvivalentnog špijunskog softvera za nadzor, koji je u maju usvojio Evropski parlament, nedvosmisleno je to pokazao.

Upotreba špijunskog softvera mora biti zabranjena jer daje pristup svim komunikacijama, fotografijama, kontaktima i podacima o ponašanju pojedinca – bez znanja žrtva. Poverljivost izvora i naš pristup kvalitetnom novinarstvu koje podržava naše demokratske vrednosti je u opasnosti.

 

Na šta pozivamo? 

Garantovati apsolutnu zabranu primene špijunskog softvera i bilo koje druge tehnologije za nadzor prema tački (c) člana 4.2.

Represivne mere prema tački (b) člana 4.2:

– striktno ograničiti izuzetak unošenjem iscrpne i ograničene liste teških krivičnih dela koja ih dozvoljavaju (kao što je definisano u članu 2 (17) predloga Komisije);

– obezbede pravne garancije, kao što je prethodno odobrenje nezavisnog sudije, pristup delotvornim pravnim lekovima i strogi test neophodnosti i proporcionalnosti.

Šira zaštita od pristupa novinarskom šifrovanom sadržaju uključivanjem amandmana 389 na izveštaj Skupštine.

Priloženo pismo koje sada uključuje i potpise svih velikih medijskih organizacija i sindikata pokazuje širok konsenzus da se tekst koji je usvojio Savet ministara pod švedskim predsedništvom nikako ne može prihvatiti, ako se Zakon o slobodi medija drži svog naziva i obećanja u prilogu.

Najbolji lek za tužbe čiji je cilj zastrašiti novinare biće onaj koji će zastrašiti tužitelje

0
slika: Pixabay.com

Zajedno s Europskom federacijom novinara (EFJ) i Case koalicijom Hrvatsko novinarsko društvo (HND) poziva novinare i novinarke koji su na meti SLAPP-a da progovore o tome kakvu Anti-SLAPP Direktivu trebaju, kako bi bili zaštićeni od neutemeljenih tužbi kojima ih se želi odvratiti od otkrivanja zlouporaba i zaštite javnog interesa. Član Izvršnog odbora HND-a Branko Mijić, smatra da je najbolji lijek za tužbe čiji je cilj zastrašiti novinare onaj koji će zastrašiti tužitelje.

I to dobro! Dakle, odrediti sankcije za one koji tuže samo zato da bi tužili, lupiti po džepu serijske tužitelje, pogotovo one koji te tužbe podnose bez ikakvog vlastitog troška, koristeći za tu svrhu javni, državni ili kompanijski novac.

SLAP tužbe morale bi imati pripremno ročište na kojem će tužitelj imenom i prezimenom obrazložiti zašto nekog novinara tuži, po kojem paragrafu zakona i kakve sankcije traži, te položiti vlastitu novčanu jamčevinu ako svoje pravo i pravdu prema medijima, urednicima ili novinarima prije toga nije potražio kod preliminarne instance koja bi morala postati praksa Novinarskog vijeća časti (NVČ).

Svaka kazna koju NVČ donese u pojedinim slučajevima, pravosudni organi trebali bi uvažavati u korist tužitelja, dok bi one oslobađajuće trebale ići u korist tuženika. Na tom preliminarnom ročištu prije podnošenja tužbe tužitelj bi trebao pokušati svoju zadovoljštinu potražiti u isprici medija, urednika i novinara koje misli tužiti.

Tako bi dokazao da cilj tužbe nije stjecanje vlastite materijalne koristi ili zastrašivanje novinara, a ako dođe do isprike, ona bi morala biti javna, vidljiva i uočljiva, baš kao i tekst ili prilog zbog kojeg je do spora došlo. Kad bi obje strane na taj način pokazale dobronamjernost, odnosno da im je stalo do zdrave komunikacije u javnom prostoru, smanjio bi se i prostor za govor mržnje, a medijska pismenost i kultura govora bile bi podignute na akademsku razinu. Ako je to cilj, a ne progon, marginalizacija i cenzura, krenimo tim putem.

Više medija prekršilo Kodeks novinara Srbije, najviše kod pisanja o masovnim ubistvima

0
Photo: Pixabay

Komisija za žalbe Saveta za štampu odlučila je danas da je više medija prekršilo Kodeks novinara Srbije, najviše pisanjem o dva masovna ubistva koja su se početkom maja dogodila u Srbiji.

Među medijima koji su po različitim osnovima prekršili Kodeks su Informer, Večernje novosti, Alo, Kurir, Blic, Starčevačke novine, kao i portali Glas javnosti, Blic, Informer, Alo, Nova, saopštilo je Udruženje novinara Srbije (UNS).

Komisija je jednoglasno usvojila žalbe Jukoma za izveštavanje o masovnim ubistvima i to protiv lista Informer, Večernje novosti, Alo, Kurit, kao i na portalu lista Blic, navodeći da je Kodeks prekršen u više tačaka.

Komora socijalne zaštite podnela je žalbu protiv šest medija povodom tekstova o slučaju devojčice koju je otac držao zaključanu u kupatilu i po svemu sudeći godinama zlostavljao i zanemarivao.

U ovom slučaju tri medija su napravila sporazum u postupku medijacije i pristala da izmene tekstove tako da budu prihvatljivi. Tri medija, Informer, Blic i Alo, protiv kojih žalbe nisu rešene medijaciom nisu dala odgovore ni na žalbu i jednoglasno je usvojeno da su prekršili Kodeks novinara.

Konstatovano je i da je Informer prekršio Kodeks u tekstu „Preti ubistvima i silovanjem dece, hejteri postaju sve ekstremniji. Borivoje Bojović: Vučić će proći kao Čaušesku“.

Predstavnica UNS-a u Кomisiji za žalbe Jelena Petković istakla je da novinari treba da veruju žrtvama i da razgovaraju sa žrtvama nasilja, ali ne na način kako je uradio Glas javnosti, pa je jednoglasno usvojen predlog da je u tom slučaju Kodeks prekršen u više tačaka.

Starčevačke novine prekršile su kodeks u tekstu „Zaštita i sigurnost naše dece“, a za tu odluku glasalo je sedam od deset članova Komisije.

Portal Nova.rs prekršio je Kodeks u tri teksta o doktoru Ivanu Jeremiću

Advokat doktora Ivana Jeremića podneo je žalbu koja se odnosi na tri teksta objavljena na portalu Nova.rs, a jednoglasno je utvrđeno da je povređeno više tačaka Kodeksa novinara.

Komisija je utvrdila i da portal Rešetka nije prekršio kodeks u tekstovima „Leskovčanka tri dana ne može da namoli lekara da joj prepiše neophodne lekove. Danas su je iz prazne zdravstvene stanice izbacili“, i „Doktorka na koju se žalila pacijentkinja preti novinaru zbog napisanog teksta“.