PODGORICA, 15.02.2023. – Vlada je krajem protekle godine usvojila Izvještaj Komisije za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima u kome se po prvi put nalazi i izvještaj o ubistvu Duška Jovanovića.

Od 2013. godine i osnivanja prve Komisije nije se uspio usvojiti izvještaj o istrazi ubistva Duška Jovanovića, osnivača i glavnog urednika dnevnog lista Dan. Prva komisija, koja je okončala rad 2015. godine, razmatrala je predlog izvještaja njenog predsjednika Nikole Markovića, koji je, pored ostalog, sadržao i zaključke i preporuke u vezi istrage ubistva Jovanovića, ali taj izvještaj nikada nije usvojen.

Jovanović je ubijen 27. maja 2004. godine. Do sad je za taj zločin osuđen samo Podgoričanin Damir Mandić, za saizvršilaštvo. Nalogodavci, organizatori i počinioci ostaju nepoznati.

U Djelimičnom izvještaju o radu policije i tužilaštva u predmetu ubistva Duška Jovanovića, koji su sačinili članovi radne grupe Komisije Nebojša Asanović, Biljana Knežević i Miroslav Turković, potencijaraju se dva pitanja koja su ostala nerasvijetljena.

Prvo nerazjašnjeno pitanje je kupovina automobila golf III iz kojeg je kasnije izvršeno ubistvo Jovanovića. Vozilo je nepoznato lice kupilo od Veselina Vučeljića i smatra se da je vjerovatno isto lice kasnije dovezlo to vozilo kod Uroša Marčetića radi zatamljivanja stakala.

U Izvještaju Komisije se navodi da su Vučeljić i Marčetić veoma dobro i precizno opisali navedeno lice, ali da, prema spisima koji su dostupni Komisiji, istražni organi nijesu ništa preduzeli da otkriju to još uvijek nepoznato lice. Istražitelji nijesu na osnovu preciznih iskaza svjedoka sačinili fotorobot pomenute osobe niti obavili radnje prepoznavanja, što je uobičajena praksa u sličnim istragama.

Komisija navodi i da su u saslušanju pomenutih svjedoka pred Višim sudom u Podgorici u junu 2006. učestvovali zamjenica VDT Ljiljana Klikovac i istražni sudija Višeg suda Radomir Ivanović. Tom prilikom je svjedok Vučeljić izjavio da je pomenuto lice prilikom kupovine vozila razgovaralo sa Vučeljićevim komšijom Ivanom Đukićem. Iz spisa dostupnih Komisiji ne vidi se da je Đukić uopšte ispitan.

Drugo pitanje na koje Komisija stavlja akcenat je službena zabilješka o razgovoru sa Damirom Mandićem koja je sačinjena 05.06.2004.

U dokumentu Uprave policije od 09. februara 2006, koje potpisuje tadašnji direktor Veselin Veljović, Viši sud u Podgorici se obavještava da ,,u UP ne postoji, niti je zvanično zaveden dokument u vezi navodnog informativnog razgovora sa optuženim Damirom Mandićem, na okolnosti njegovih saznanja vezanih za ubistvo Duška Jovanovića”. S druge strane, tokom glavnog pretresa pred Višim sudom, 21. juna 2005, Milan Vujanović, tadašnji načelnik Centra bezbjednosti Podgorica, izjavio je: ,,Nakon lišenja slobode, optuženi Damir Mandić je saslušan u prostorijama CB Podgorica i sjećam se da je on dao neku izjavu o svom učešću i učešću drugih lica u ubistvu Duška Jovanovića, da je o tom informativnom razgovoru sačinjena službena zabilješka koju će CB Podgorica na zahtjev dostaviti sudu”.

U izvještaju Komisije se ne navodi, ali Vujanović je javno pred TV kamerama u avgustu 2021. godine ponovo potvrdio da je službena zabilješka nastala tokom saslušanja Mandića nedugo nakon ubistva Jovanovića, te  da je o svemu tome obavijestio tadašnju vrhovnu državnu tužiteljku Vesnu Medenicu koja, po njemu, nije na pravi način odreagovala.

Da službena zabilješka postoji, svjedoči i informacija Višeg državnog tužilaštva iz aprila 2015. u kojoj se navodi da su tokom saslušanja u martu 2014. visoki policijski funkcioneri Tihomir Gačević i Branislav Živković potvrdili saznanja da su službenici UP sačinjeli službenu zabilješku. Iz njihovog iskaza proizilazi da je o razgovoru sa Mandićem obavešten ,,tim” koje je radio na rasvjetljavanju ubistva, te da je službena zabilješka dostavljena tom ,,timu”. Službena zabilješka nije evidentirana, jer je trebala da služi samo za internu upotrebu, a nije potpisana jer je od ,,tima” došlo takvo uputstvo, a zbog činjenice, kako se navodi, da ista imajući u vidu odredbe procesnog zakonodavstva nije mogla služiti kao dokaz u postupku.

U Zaključku Izvještaja se navodi da su visoki policijski funkcioneri Gačević i Živković 5. juna. 2004. sačinili službeni zabilješku u prostorijama CB Podgorica o informativnom razgovoru sa Mandićem, a istu nijesu evidentirali, niti su je zaveli u službenu evidenciju Uprave policije u skladu sa zakonom, niti su službenu zabilješku dostavili Višem sudu na njegov zahtjev.

U informaciji VDT-a ne navodi se da li su se svjedoci izjašnjavali o tome što je konkretno navedeno u zabilješci, odnosno što je Mandić izjavio o svom i učešću drugih u ubistvu Jovanovića.

Prema ocjeni Komisije, Više tužilaštvo nije utvrđivalo šta je sa tom i takvom službenom zabilješkom, gdje se ona sada nalazi,  zašto je nema u spisima predmeta i zašto nije evidentirana, ko je naredio da se ne potpiše, ko je naredio da se ne evidnetira, ko je naredio da ne bude u spisima predmeta, ko je naredio da ne može biti dokaz i po kom pravnom osnovu za sve pobrojano.

Komisija je istakla da potrebno odgovoriti na pitanja: gdje je službena zabilješka, ko je ima u posjedu, ko je sve bio u pomenutom ,,timu”, ko je iz ,,tima” dao uputsvo da se zabilješka ne potpiše, po kom pravnom osnovu bilo ko iz ,,tima” može da odluči i da naredi policajcu da ne potpiše službenu zabilješku, ko je iz ,,tima” dao uputstvo i bio ovlašćen da odluči da se zabilješka ne evidentira u evidenciji Uprave policije i da ne može biti dokaz u postupku.

Komisija je ocjenila i da je potrebno rasvjetliti činjenice koje se odnose na pozivanje i obavještavanje tadašnjeg tužioca Novaka Ražnatovića o konkretnom događaju i radnjama policije, posebno u djelu navoda da nije na poziv policijskih službenika došao na saslušanje uhapšenog Mandića, već tek poslije 10 sati i tako ostavio policiju bez instrukcija i naredbi tužilaštva. U Zaključima se navodi da treba razjasniti da li je tužilac primio pozive i nekih drugih lica u vezi događaja, da li je bio spriječen da dođe zbog nekog drugog konkretnog događaja ili uopšte u tom momentu nije bio radno angažovan, te da li je to nezakonito postupanje tužioca i da li je zbog toga pokrenut postupak utvrđivanja odgovornosti i ako nije zbog čega nije.

Odgovaranjem na ova pitanja sigurno se mogu pojasniti mnoge stvari i pribaviti infomacije koje eventualno mogu dovesti do pojedinih organizatora, izvršioca i saizvršioca ovog zločina, a daljim postupanjem i utvrđivanjem eventualne odgovornosti za propuste, slučajne ili namjerne, mogu se makar dobiti odgovori zbog čega se i posle više od 18 godina od ubistva Duška Jovanovića ne mogu još uvijek otkriti i procesuirati nalogodavci, organizatori i svi izvršioci tog zločina, zaključuje se u izvještaju Komisije.

Komisija je na osnovu Izvještaja donijela osam preporuka. U cilju prepoznavanja lica vezanog za golf III saslušati u svojstvu svjedoka Ivana Đukića, kao i Veselina Vučetića i Uroša Marčetića, uz ponudu na poligrafsko testiranje. Te na osnovu tih iskaza sačiniti fotorobot i izvršiti radnju prepoznavanja lica u skladu sa zakonom.

Ponovo saslušati Milana Vujanovića, tadašnjeg načelnika CB Podgorica u vezi sa službenom zabilješkom, kao i na okolnosti postupanja tužioca VDT Novaka Ražnatovića, te u vezi postupanja drugih nadležnih lica – tada čelnih funkcionera policije, tužilaštva i sudstva.

Kako bi se razjasnile brojne nepoznanica oko službene zabilješke preporučeno je ponovno saslušanje Branislava Živkovića i Tihomira Gačevića. Preporučeno je i saslušanje tadašnjeg direktora UP Veselina Veljovića u vezi sa zabilješkom kao i njegovih saznanja vezanih za ubistvo Jovanovića.

Na okolnosti nedolaska na saslušanje Mandića, Komisija predlaže saslušanje tadašnjeg tužioca VDT Novaka Ražnatovića. Uz pitanje da li njegovo napuštanje dužnosti tužioca i prelazak u advokaturu ima bilo kakve veze sa njegovim postupanjem u ovom slučaju. Za sve predložene svjedoke predloženo je i poligrafsko testiranje.

Zbog nepredlaganja da se kao svjedok sasluša Ivan Đukić, Komisija je preporučila da se saslušaju tada postupajuća zamjenica VDT-a Ljiljana Klikovac i istražni sudija Višeg suda Radomir Ivanović.

Kao posljednju preporuku Komisija navodi da je neophodno inicirati postupke pred nadležnim državnim organima u cilju utvrđivanja svih činjenica i okolnosti radi ispitivanja zakonitosti postupaka i utvrđivanja eventualne odgovornosti svih službenih lica iz Uprave policije i Višeg državnog tužilaštva, a eventualno i drugih lica, u vezi njihovog postupanja u istrazi ubistva Duška Jovanovića.

Sada je na državnim organima da postupe po preporukama Komisije i da pokušaju da dođu do nekih novih saznanja. Ne bi li se istraga o najtežem zločinu nad novinarem, nakon skoro dvije decenije, konačno pokrenula s mrtve tačke.

Ovaj članak kreiran je kroz projekat “Bezbjednost novinara kroz sudsku praksu” koji realizuje Sindikat medija Crne Gore (SMCG).  Projekat je podržan je od strane Centra za monitoring i istraživanje (CeMI) u okviru programa „Pristup pravdi i ljudskim pravima u Crnoj Gori – Projekat monitoringa suđenja 2021 – 2023“ koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

Sadržaj članka isključiva je odgovornost SMCG i ne odražava nužno stavove CeMI-ja, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.

PODGORICA, 01.02.2023. – 2022. bila je godina u kojoj je ponovo zabilježen značajan broj slučajeva napada na novinare u Crnoj Gori. Podaci pokazuju da su novinari i medijski radnici i dalje često na meti fizičkih napada ili prijetnji tokom obavljanja radnih zadataka dok je i sve više onlajn prijetnji putem društvenih mreža.

Prijete preko društvenih mreža i sprečavaju izvještavanje

Tokom prošle godine Uprava policije (UP) registrovala je ukupno 21 slučaj napada za novinare i medijske kuće, zbog njihovog profesionalnog angažmana. Od toga je 11 slučajeva prijetnji preko društvenih mreža ili telefona i 10 slučajeva fizičkih napada ili pokušaja ometanja novinara i medijskih radnika tokom obavljanja radnih zadataka.

„Od navedenog broja, nadležni državni tužilac je 12 događaja kvalifikovao kao krivično djelo za koja se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.  Sedam događaja je rasvijetljeno i izvršioci su procesuirani, dok je pet događaja za sada nerasvijetljeno“, pokazuju podaci UP dostavljeni  Sindikatu medija Crne Gore (SMCG).

Iz policije kažu i da su u dva događaja policijski službenici, analizirajući spise predmeta, ocijenili da se u radi o prekršajima iz Zakona o javnom redu i miru, pa su pokrenuti prekršajni postupci.

U tri slučaja nadležni tužilac je ocijenio da nema elemenata krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti, dok su četiri predmeta sa formiranim spisima dostavljen tužiocu na ocjenu, odlučivanje i pravnu kvalifikaciju, kažu u Upravi policije.

Analiza podataka Uprave policije pokazuje da su novinari i medijski radnici i dalje često na meti tokom izvještavanja sa rizičnih događaja kao što su protesti i druga javna okupljanja. Učesnici tih događaja u nekoliko navrata pokušali su da spriječe novinare i medijske radnike da snimaju i izvještavaju, pokazuju podnesene prijave. To su radili i kada su novinari i medijski radnici na sebi imali vidno istaknuto obilježje „press“.

Što se tiče prijetnji, one se novinarima najčešće upućuju preko društvenih mreža. U nekoliko slučajeva nadležni nisu uspjeli da otkriju ko je slao prijeteće poruke pa je istraga i dalje u toku ili su slučajevi arhivirani.

Iz Uprave policije je rečeno i da su tokom 2022. godine vršili procjenu bezbjednosne ugroženosti za devet novinara i dvije medijske kuće. Na osnovu izvršenih procjena i po odluci Vlade, policija štiti dva novinara.

Prva godina primjene izmijenjenog Krivičnog zakonika

2022. bila je i prva godina primjene izmijenjenog Krivičnog zakonika (KZ) Crne Gore po kojem su povećane kazne za napade na novinare i medijske radnike. Krajem 2021., na inicijativu nevladine organizacije Akcija za ljudska prava (HRA) i Sindikata medija, a koju su podržale i ostale organizacije koje se bave medijima, Skupština Crne Gore jednoglasno je usvojila izmjene KZ-a kojima su povećane kazne za krivična djela prinuda, ugrožavanje sigurnosti, teška tjelesna povreda i teško ubistvo, ukoliko su izvršena nad novinarima i medijskim radnicima, u vezi sa obavljanjem njihovog posla.

Nadležni organi, tužilaštva i sudovi, postupali su u nekim slučajevima napada na novinare i medijske radnike po izmijenjenom Krivičnom zakoniku. Tako su, po izmijenjenom KZ-u, pred nadležnim pravosudnim organima u Bijelom Polju, u toku dva postupka zbog krivičnog djela prinuda prema novinarki Jadranki Ćetković. Jedan od ta dva slučaja pokazuje različito postupanje nadležnih organa u odnosu na isti događaj.

Naime, Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Bijelom Polju čak četiri puta odbacilo je krivičnu prijavu novinarke protiv Elvisa Palavrtića iz Plava koji joj je, kako kaže, upućivao uvrede i pokušao da je spriječi u obavljanju novinarskog posla odnosno fotografisanja, na platou ispred Višeg suda u tom gradu sredinom 2022. ODT je to uradilo iako je svaki put Više državno tužilaštvo (VDT) u Bijelom Polju usvajalo pritužbuadvokata novinarke Mirka Boškovića na odluku o odbacivanju krivične prijave, ocjenjujući da je pritužba osnovana i da Osnovno tužilaštvo treba da sprovede dodatne dokazne radnje. VDT je ukazalo i da su određeni krivično-pravni stavovi i zaključci nižeg tužilaštva neprihvatljivi.

„Sve što se događalo u ovom predmetu predstavlja zaista svojevrsni pravni paradoks, koji je nastupio usljed niza propusta i pogrešnih koraka tužilaštva. Naime, Osnovno tužilaštvo u Bijelom Polju, i pored jasnih naloga i uputstava Višeg tužilaštva, propušta da ih uvaži i u naredna četiri  navrata donosi rješenja o odbacivanju krivične prijave, nakon što je, ponavljam, Više tužilaštvo četiri puta usvajalo pritužbu punomoćnika oštećene, sa gotovo identičnim obrazloženjem i uputstvima ODT-u. Koliko je meni poznato, sličan slučaj se nije desio u našoj praksi”, kaže Bošković.

On dodaje da je već nakon prvog odbacivanja krivične prijave, ODT u Bijelom Polju, zbog napada na novinarku Ćetković, podnijelo zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka Sudu za prekršaje u Bijelom Polju, pritom ne puštajući da proteknu zakonski rokovi za podnošenje pritužbe oštećene ili preduzimanje gonjenja od nje. Iako je Više tužilaštvo ocijenilo da je podnijeta pritužba novinarke osnovana i vratilo predmet ODT-u da preduzme određene dokazne radnje i pruži potpunije obrazloženje, Sud za prekršaje u Bijelom Polju sproveo je prvostepeni prekršajni postupak protiv Palavrtića i proglasio ga krivim.

Dakle, imamo istovremeno prvostepenu odluku Suda za prekršaje i aktivan postupak pred Osnovnim tužilaštvom, protiv istog okrivljenog i  povodom istog događaja, zaključuje Bošković.

Inače, Sud za prekršaje osudio je Palavrtića na novčanu kaznu od 150 eura „zato što je vrijeđao i drsko se ponašao prema Ćetković, dok je obavljala svoj novinarski zadatak”. Kako mu je od kazne odbijeno 100 eura za vrijeme koje je bio zadržan po odluci ODT-a, na kraju je morao da plati 50 eura, odnosno 33,3 eura, u roku 15 dana od dana presude.

Ovaj članak kreiran je kroz projekat “Bezbjednost novinara kroz sudsku praksu” koji realizuje Sindikat medija Crne Gore (SMCG).  Projekat je podržan je od strane Centra za monitoring i istraživanje (CeMI) u okviru programa „Pristup pravdi i ljudskim pravima u Crnoj Gori – Projekat monitoringa suđenja 2021 – 2023“ koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

Sadržaj članka isključiva je odgovornost SMCG i ne odražava nužno stavove CeMI-ja, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.