Home Blog Page 310

Montenegro: Four attacks on journalists in half a year

0
Waving Montenegrin and European Union flags of the political map of the world

PODGORICA, 03.08.2018. – Montenegro Police Directorate from December last to early July this year reported four attacks on journalists or on their property.

In the semi-annual Report of the Government of Montenegro for Chapter 23, it is stated that these are threats to journalist Sead Sadikovic, as well as the installation of an explosive device in front of his house, threats to journalist Jelena Jovanovic, wounding of journalist Olivera Lakic and damage to premises of daily newspapers Sloboda. So far, only cases in which Sadikovic and Jovanovic were injured have been resolved.

“In cases where perpetrators of the criminal act at the detriment of journalists haven’t been discovered, actions are being carried out continuously for the purpose of disclosure“, the document states.

In response to a suggestion to introduce a system of preventive measures undertaken in order to protect journalists, from the Police Directorate emphasized that operational inspections on the ground were continuously carried out. They said they do it “in relation to persons that could endanger the safety of journalists and analyze the situation in the written and electronic media – whether their current activity can have the consequences and endanger the safety of employees in those media”.

The document also highlights the need to “ensure the protection of journalists from threats and violence, in particular through effective investigations of previous attacks and deterrent punishment”. As well as “it is necessary to re-examine and amend the legal regulations and the institutional framework for the protection of the freedom of the media“.

The biggest problem in the work of the Commission for Investigating Attacks on Journalists and Media was, as noted, the fact that the results of its work weren’t familiar to the public, since the reports on work weren’t published until December last year.

The document states that this change came only after the initiative of 11 non-governmental organizations, and that the Commission’s work reports were published on December 27, 2017.

The government says that in case of an attack on Mladen Stojović, the Commission found a failure of the prosecutor’s office, which did not hear two persons, and that after the publication of the report of that body, the Basic State Prosecutor’s Office from Bar heard them.

“On the implementation of other recommendations, we do not have information, even though we asked the General Secretariat for reporting on it,” the report says.

Also, it is added that the Government is obliged to refer the Commission’s recommendations to the correct addresses and to take care of their implementation, but that there is no information about it.

Prošireno delovanje Komisije za istrage ubistava novinara

0

BEOGRAD, 03.08.2018. – Vlada Srbije je donela odluku o proširenju polja delovanja Komisije za razmatranje činjenica iz istraga o ubistvima novinara na u ratovima u Jugoslaviji i na Kosovu.

Kako se navodi, odluka je doneta kako bi se, kroz koordinaciju službi Srbije, saradnju sa novinarima i sa sličnim institucijama iz regiona, nastavila “borba protiv nekažnjivosti ubistava novinara” i doprinelo rasvetljavanju ubistava novinara u sukobima u Jugoslaviji od 1991 do 1995. kao i kidnapovanja i ubistva novinara na Kosovu od 1998. do kraja 2000.

Izabrani su i novi članovi Komisije koji predstavljaju Tužilaštvo za ratne zločine i Službu za ratne zločine MUP Srbije.

Matić: Pomak ka konstruktivnom učešću u rasvetljavanju ubistava

Veran Matić, predsednik Komisije za istraživanje ubistava novinara, povodom odluke Vlade Srbije da proširi mandat i obaveze Komisije, ocenio je da je ta odluka veoma važna za borbu protiv nekažnjivosti ubistava novinara.

“Ova odluka je odgovor na podatke Udruženja novinara Srbije o preko 40 ubijenih i nestalih novinara sa prostora Srbije u proteklom periodu. I pored činjenice da postoje međunarodni dogovori o istragama vezanim za ubijene i nestale, nije bilo pomaka kada je reč o otkrivanju činjenica vezanih za ubijene i nestale novinare i medijske radnike u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, i AP Kosovo i Metohija”, naveo je on.

Matić je dodao da nije bilo ni ozbiljnijih pomaka u saradnji tužilaštava i policija.

“Posebno, nije bilo fokusa na slučajeve ubijenih i kidnapovanih novinara. Zbog toga odluka da se u rad Komisije uključe i predstavnici Tužilaštva za ratne zločine i Službe za ratne zločine MUP-a predstavlja pomak ka konstruktivnom učešću u rasvetljavanju ubistava i kidnapovanjima novinara”, dodao je.

Razotkrivanje sudbine novinara sa prostora Srbije, kako je rekao, ovim dobija nove mogućnosti. Stvoren je i sistemski pravni prostor za učešće institucija Srbije u naporima da se rasvetle i ubistva i nestanci novinara iz regiona, dodao je.

“Nadam se da će i međunarodni Komitet za zaštitu novinara iz Njujorka prihvatiti da je u Srbiji bilo i drugih žrtava, pored ubistva Slavka Ćuruvije, odnosno da će najzad na svoj spisak nastradalih novinara i medijskih radnika staviti i 16 ubijenih medijskih radnika RTS i da će, na taj način, dati bitan doprinos borbi protiv nekažnjivosti, jer bi takvo priznanje omogućilo da se naprave efikasnije akcije u prikupljanju podataka o tome ko je izdao naređenje za bombardovanje jedne medijske kuće, po prvi put u istoriji”.

Matić prve pomake očekuje u razgovorima o načinima na koje je moguće voditi istrage u slučajevima pet nestalih srpskih novinara na Kosovu i Metohiji, kao i ubistava devet novinara. Razgovaraćemo i sa kolegama i predstavnicima nadležnih institucija u Hrvatskoj o istragama koje su rađene ili nisu postojale u slučajevima ubistava naših kolega za vreme ratnih operacija”.

“Važno da izgradimo mehanizme koji će omogućiti da se suprostavimo napadima na novinare, i van granica naših država”, objašnjava Matić.

On je rekao i da je nemoguće očekivati da je sve slučajeve moguće rešiti preko angažmana jedne Komisije, ali je veoma važno da se uspostave mehanizmi koji su pokazali svoju efikasnost i na širem planu i uz snažno izraženu političku volju da se razjasne sudbine ubijenih i nestalih novinara.

“Ova aktivnost je veoma važna u vremenu kada raste broje pretnji i napada na novinare, i kada imamo rast procenata nekažnjivosti”, zaključio je on.

Journalists as the First Casualties of Fake Colored Revolutions

0
photo: pixabay

BELGRADE, 02.08.2018. – Traditionally, the first casualty of an election year or an election campaign is truth, but the journalists, too, have a price to pay, at least in the Western Balkans. In the region in question, such a state of affairs is an indispensable ingredient of the pre-election decorum – the alleged colored revolutions aiming to overthrow the elected governments top the hit list of the authorities struggling to ensure yet another term in office.

The special problem of such mishmash stories and cheap conspiracy theories, however, is that as of the past several years their plots have become potentially lethal, especially for journalists, but also for all those who dare criticize the powers that be.

Thus the highest state officials, such as Republika Srpska President Milorad Dodik, for example, are publicly announcing the names of journalists whom they accuse of being foreign spies.
{YTVideo1}
“What is the major concern is that such statements, given the high places they come from, are becoming socially acceptable,” warns Suzana Radjen Todorovic, BN TV station editor in chief.

The acceptance of untruths and manipulations coming from the authorities, supplemented with full names of their critics – is actually a verbal bullet, sometimes even a verbal burst fire, aimed at journalists. It is only a matter of time when, owing to a tense situation in Bosnia and Herzegovina and Republika Srpska, such rounds will turn real and efficiently silence the targets.

“Unfortunately, this is not the first and probably will not be the last time that he [Dodik] is treating journalists and news media in such a way. So far, we have seen and experienced quite a lot. But what is of great concern now, when their house of cards is shaking, is that such statements are becoming ever more frequent and that threats and pressure are on the rise,” says Zeljko Raljic, editor of the portal Istinito (Truthfully) and BN TV journalist.

From the Milorad Dodik regime’s long menu of colored revolutions, whose items are spiced with threats to individuals from the CSO sector as well, the most popular course has for months been the alleged threat coming from Great Britain. According to the authorities, it arrived in the form of some 40 intelligence agents dispatched to Republika Srpska to create a digital and armed chaos. As an extra, a non-existing entity – the British Business Club, dubbed the financier of the enterprise in question – is also being offered.

A journey of two reporters to London to participate in the Fellowship Program, which included visits to several most influential British news media, was labeled by the Republika Srpska ruling structures as a direct action against the Serb entity’s very foundations.

“The fact is that two senior BN TV journalists have gone for a-several-day training with certain structures in London, and it is obvious why this was done. I will tell you who they were: Mrs. Radjen and one Raljic, from here, from Banjaluka. We know all that and are aware how difficult it is to wage a political battle,” Dodik said at a press conference held on June 29 in Banjaluka.

“When the president of Republika Srpska, as the highest entity official, says that the journalists traveled abroad to be trained, and when he alludes to this being connected to traitorous activities against Republika Srpska, then it is but an attack against such journalists and the placing of a target sign on their foreheads. It is only logical that after such statements you feel unsafe,” Radjen Todorovic said.

“I would have preferred a bit more serious approach on the president’s part. He cannot be serious when he says that 40 British intelligence agents, once here in Republika Srpska, will report to me and my colleague, Suzana Radjen Todorovic! And, for God’s sake, if the 40 of them are indeed coming to Republika Srpska, it is a sad and not a funny matter. One has to be serious about that, because it is also dangerous,” Raljic said.

Calls for seriousness, however, were to no avail, since the authorities continued with their “British conspiracy” story, although the British themselves denied the allegations, pointing out that such shams intended to anaesthetize the public are endangering the lives of journalists.

In an announcement the Embassy of Great Britain said that such kind of political pressure and intimidation is completely unacceptable and is a violation of freedom of expression.

“In fact, the British-Bosnia and Herzegovina Fellowship Program has almost 250 participants coming from the fields of politics, civil society, bu siness and the media. Senior RS government officials and Republika Srpska Radio and TV (RTRS) representatives also participate in this program,” the announcement from the British embassy in Sarajevo added.

Despite the announcement which clearly states that the program participants include both RS government officials and their chief assistants in the anti-media campaign – the RTRS public service – the entity’s highest officials continue to turn a deaf ear to the facts, upping the attacks on journalists and the outlets they work for, as well as CSO representatives.

“In a society with only one officially acceptable point of view, such as exists in Republika Srpska but also in Bosnia and Herzegovina as a whole, any attempt to mention crime, corruption or everyday problems facing the ordinary people amounts to high treason. That is very unfortunate,” says Radjen Todorovic.

Apparently, calls to reason in this entity is a tradition long forgotten. Thus those 40 non-identified, alleged agents continue to figure in the stories about colored revolutions and conspiracy theories, all of them plotting against the self-proclaimed defenders of national interests, while the verbal outbursts targeting journalists are not subsiding.

“They [the journalists] were the logistics for those [the agents] that are arriving now. Regardless of their muddled explanations, my information from yesterday says that all those arriving are highly skilled professionals assigned to Republika Srpska. The question is why to Republika Srpska? BN TV comes into view as a station trying to implement the policies that are not in the interest of the Serb people and Republika Srpska,” Dodik said on June 29.

“The fact is that at one point Milorad Dodik was the hope of citizens of both Republika Srpska and Bosnia and Herzegovina, even of the international community. The international community assisted him and his option, although he would now like to erase that from history. Unfortunately, it cannot be erased. It is also unfortunate that today we have major problems precisely with the media and politicians in Bosnia and Herzegovina that at one point were assisted and promoted by the international community. That indeed is a problem. I think that the international community should change its approach,” Raljic says.

Stefan Blagic, president of the ReStart movement that was labeled as a client of the British Business Club, claims that instead of being prosecuted for breaking the law and falsely accusing media and CSO representatives, the RTRS public service is trying to present itself as a victim.

“I think this is happening as we speak. RTRS is trying to portray us as criminals and terrorists. Let me recall that they claimed that some of our members are terrorists, which is completely untrue and even preposterous. This is a classical example of placing a target sign on one’s forehead,” Blagic stresses.

Outraged by false accusations of being a criminal and terrorist, Blagic posted on social networks a message to the public service journalists: “Be careful when you meet me in the street.” As a result, he was taken in by the police.

After his release, the public service showed a document portraying him as a “person listed on the RS Interior Ministry’s criminal registry.” Publication of such documents is a serious offense.

“The document contained my personal identification number and my address, my father’s name and other data. Thus, whoever wishes to pay me a visit and do what he pleases with me is welcome to do so,” says Blagic.

The authorities also do as they please: they continue to make uncorroborated accusations and issue threats having in mind that Election Day is unavoidably coming closer. The attempt to anaesthetize the public is all encompassing and violent. Freedom of the media here has long ago ceased to mean anything.

“If we start from the premise that freedom of the media is one of the basic prerequisites for a society’s development, then it is only logical to conclude that suppressing such freedom means suppressing that society’s development. This is why I say that a country where journalists feel threatened and which they are forced to leave fearing for their safety is a very sad place,”Radjen Todorovic concludes.

Ubistva i nestali novinari izgubljeni u vrzinom kolu odgovornosti

0
photo: pixabay

BEOGRAD, 02.08.2018. – “Prošlo je 20 godina od početka niza slučajeva ubistava, kidnapovanja i „nestanka“ 14 srpskih i albanskih novinara na Kosovu, a da niko nije priveden pravdi za ove počinjene zločine između 1998. i 2005. godine”…

Ovo između ostalog piše u Rezoluciji o istragama ubistava novinara, koja je početkom juna meseca ove godine jednoglasno usvojena u Skupštini Evropske Federacije novinara (EFJ), održane u Lisabonu. Rezoluciju su podnela Udruženje novinara Srbije, Nezavisno udruženje novinara Srbije, Asocijacija novinara Kosova i Sindikat novinara Srbije.

Prema informacijama koja su prikupila udruženja novinara u Srbiji i na Kosovu, u periodu od 1998. do 2005. godine ubijeno je osam albanskih i dvojica srpskih novinara i medijskih radnika, a petoro srpskih novinara se vode kao „nestali“. U međuvremenu, rešen je samo slučaj Šabana Hotija, ubijenog 1998. godine, jer je prevodio za ekipu ruske državne televizije. Od tada je otvoreno 14 predmeta.

Koji je razlog što se i nakon skoro dve decenije počinioci ovih zločina nalaze na slobodi?

Budimir Ninčić iz Udruženja novinara Srbije kaže da je najveći problem što na Kosovu postoji više bezbednosnih sistema ili struktura, koji su se bavili ovim slučajevima.

“Na početku smo imali UNMIK, pa je UNMIK to prebacio EULEX-u, pa EULEX sada to domaćem tužilaštvu, i sada svi prebacuju odgovornost jedni na druge. EULEX na UNMIK da mu UNMIK nije dostavio sve podatke, kosovsko tužilaštvo na EULEX i na UNMIK  da nije istražio pravovremeno, tada kada su se desila ta ubistva i te otmice, tako da smo došli u neko vrzino kolo, gde jedni prebacuju odgovornost na druge”, kaže Ninčić.

Misija OEBS-a na Kosovu se poslednjih godinu dana snažno zalaže za otkrivanje počinioca zločina nad kosovskim novinarima. Šef ove Misije, Jan Bratu podseća da je i pre UNMIK-a i EULEX-a, dakle 1998., postojao jedan sasvim “drugi režim” koji, takođe nije imao nikakvih rezultata u istragama. Nakon ove vremenske distance. smatra da će tužilaštvo Kosova imati veoma težak posao:

“Mislim da ima volje da se radi na ovim stvarima. Oni ne kažu da su ovi slučajevi zatvoreni, oni su otvoreni i oni žele da ih istraže.  Ali moramo isto tako tako da shvatimo praktična ograničenja, koja bi uticala na bilo koji slučaj tužilaštva u bilo kom delu sveta, nakon toliko godina”, kaže Bratu.
Da su istrage bile površne, govore i činjenice da su u nekoliko slučajeva ubistava postojali i svedoci, ali i da su predmeti nakon nekog vremena jednostavno “nestajali”.

Bajruš Morina, bivši direktor lista “Bota Sot”, izdanja za Kosovo, blizak Demokratskom savezu Kosova pokojnog predsednika Ibrahima Rugove, kaže da je pored saradnika Džemalja Mustafe, ubijenog 2000 godine, istu sudbinu 2001. godine doživeo i dopisnik iz Srbice, Bekim Kastrati, i novinar Bardulj Ajeti 2005. godine. U slučaju Ajetija postojala su dva svedoka, automehaničari koji su šlepovali njegov pokvareni automobil.

“Dakle, oni su bili tu u trenutku ubistva. Videli su vozilo bez tablica, BMW crne boje iz kojeg je pucano i primetili su da su Bardulj-ova kola izgubila pravac. Dakle, oni su svedočili u policiji, ali su zatim i svedočenje i svedoci ‘nestali’”, izjavio je Morina.

Prema informacijama Udruženja novinara Srbije, novinaru Radio Prištine, Marjanu Melonašiju se nakon ulaska u narandžasti taksi 2002. godine gubi svaki trag, a istraga je otvorena tek 2005. godine.

“Drugi slučaj naš novinar Aleksandar Simović, koji je nestao 1999. godine nakon dolaska međunarodnih snaga na Kosovo, u jednom kafiću u centru Prištine, govori da niko od prisutnih, čak i potencijalnih, ne svedoka nego otmičara, nije saslušan. Ništa nije istraženo, iako su tu bili svedoci, koji se navode u tom izveštaju. Niko nije saslušan, ništa nije istraženo. On je otet i nakon godinu dana njegovi posmrtni ostaci su pronađeni u jednom selu kod Glogovca, UNMIK je odradio površno sve te istrage i to tako stoji do danas”, rekao je Ninčić.

Ogranak Udruženja novinara Srbije na Kosovu godinama traži efikasnu istragu dvojice kolega Đure Slavuja i Slavka Perinića, koji su “nestali” izmedju Orahovca i Velike Hoče. Šest puta je oštećena ili uklonjena memorijalna ploča koju su postavili na mestu nestanka, a na kojoj na srpskom i albanskom jeziku piše: “Ovde su 21. avgusta 1998. godine otete naše kolege novinari, tražimo ih”. Maja ove godine postavljena je nova ploča.

“Mi se na taj način, da kažem borimo i podsećamo nadležne da mi nećemo nikada odustati sve dok ne dobijemo odgovor gde su naše kolege i ko je odgovoran za njihovu otmicu jer oni tamo nisu bili ni sa puškom ni sa uniformom, ni su imali diktafon, svesku i olovku i radili svoj posao”, izjavio je Ninčić.

Šef OEBS-a, Jan Bratu je takođe bio prisutan prilikom postavljanja sedme po redu memorijalne ploče:

“Prvo, ovi novinari ne bi trebali da budu zaboravljeni. Njihove porodice imaju pravo da dobiju informacije o tome šta im se desilo, gde su njihovi ostaci, i naravno, nadamo se da će izvršioci biti identifikovani i krivično gonjeni”, kaže Ninčić.

Bajruš Morina, danas direktor online medija “BotaPress” kaže da su novinari lista “Bota sot”, nakon 1999. godine, bili pod stalnim pretnjama, da su bili praćeni od nepoznatih osoba i da su morali da čak angažuju naoružanu pratnju. Kaže da će i dalje tražiti institucionalnu pravdu za svoje kolege, ali da nije optimista da kosovsko tužilaštvo može da postigne neke rezultate.

“Najveće zlo je što ova politika umešala prste u pravosuđe i izgleda da je politika sastavni deo ovog organizovanog kriminala. Ili su elementi politike na Kosovu umešani u razne oblike organizovanog kriminala. Zato politika sprečava i do sada je sprečavala istrage. Jer se može dogoditi da se ne otkrije jedno ili dva ubistva, ali je besmisleno da se apsolutno ne otkrije ni jedno od brojnih ubistava nakon rata…”, kaže Ninčić.

I Budimir Ninčić smatra da ne postoji politička podrška za rasvetljavanje ubijenih i nestalih novinara, ali i da će insistirati da se saznaju identiteti ubica i otmičara:

“…Ako oni ostanu nepoznati i dalje, to šalje jednu veoma lošu poruku potencijalnim i napadačima i otmičarima i ubicama, da je lov na novinare dozvoljen, da novinara može svako da bije, da ubije, da kidnapuje i da za to neće da odgovara”, kaže on.

Šef OEBS-a Jan Bratu kaže da je za efikasniju istragu veoma bitna politička podrška i da je predsednik Hašim Tači jedini političar iz neke etničke zajednice na Kosovu koji je dao otvorenu podršku naporima da se sagledaju slučajevi ubijenih i nestalih novinara, i čak predložio izdvajanje sredstava za sagledavanje tih slučajeva.

“… Ovo nije etnička stvar, ovo je stvar krivičnih dela izvšenih nad novinarima koji su radili svoj posao”, smatra Bratu.

Bratu kaže da se radi i na osnivanju Komisije za nestale i ubijene novinare na Kosovu i da je u tom cilju angažovan izdavač Veran Matić, koji je bio na čelu ili učestvovao u sličnim komisijama u Srbiji i Crnoj Gori.

“Prvi zadatak će biti da se sagledaju dostupna sudska dokumenta, izveštaji o slučajevima. Takodje, da se podnesu zahtevi za dobijanje informacija od organa vlasti. Ti zahtevi mogu biti upućeni zvaničnicima i međunarodnim organizacijama na Kosovu, ali i u Srbiji. Videćemo, još je rano, mi ne znamo koji će biti krajnji rezultat…”, izjavio je šef Misije OEBS-a na Kosovu, Jan Bratu.

Glavni tužilac Kosova, Aleksandr Ljumezi tvrdi da se od aktuelno 14 ubijenih i nestalih novinara, istraga vodi u sedam predmeta, da su tri u procesu “primopredaje” od EULEX-a, da je jedan slučaj zatvoren, dok za tri slučaja nemaju informacija.

Kallëzim penal ndaj Agim Bahtirit për kërcënim ndaj gazetarit Shkumbin Kajtazi

0

PRISHTINË, 02.08.2018 – Policia e Kosovës, konkretisht departamenti i hetimeve ka dorëzuar kallëzim penal në Prokurorinë Themelore të Prishtinës ndaj kryetarit të Mitrovicës Agim Bahtiri, pasi që i njëjti me datë 23.07.2018 nëpërmjet telefonit e kishte kërcënuar dhe sharë gazetarin Shkumbin Kajtazi.

Policia ka bërë të ditur se pas denoncimit të rastit nga gazetari Shkumbin Kajtazi, në kuadër të autorizimeve ligjore i ka marrë të gjitha veprimet e nevojshme hetimore lidhur me rastin, ku pas përfundimit të hetimeve ka dorëzuar kallëzim penal në Prokurorinë Themelore të Prishtinës ndaj kërcënuesit Agim Bahtiri.

“Bazuar në procedurat ligjore  Policia e Kosovës ka ndërmarr te gjitha veprimet e nevojshme hetimore lidhur me rastin. Rasti është kompletuar dhe është dërguar në prokurorinë kompetente”, bën të ditur Policia e Kosovës.

Kujtojmë se, që nga janari i këtij viti e deri me tash, Asociacioni i Gazetarëve të Kosovës ka regjistruar gjithsej 13 raste të gazetarëve. 2 nga këto raste janë sulme fizike, 10 raste të tjera janë kërcënime verbale dhe 1 rast tjetër është dëmtim i pronës së një gazetareje.

Власта и опозицијата лесно се договорија околу парите

0

СКОПЈЕ, 01.08.2018 – Од измените во Изборниот законик и во Законот за финансирање на политичките партии задоволни се и СДСМ и ВМРО-ДПМНЕ, а реагираат граѓаните и медиумските организации

„Измените во Изборниот закон ги загрозуваат и долго најавуваните медиумски реформи, а ја поткопуваат и декларативната волја на Владата за креирање на амбиент каде новинарите и медиумите ќе можат да работат слободно и независно. Интересно е како тоа за Законот за аудио и аудиовизуелни медиумски услуги веќе две години се дебатира и сé уште е во постапка, моментално блокиран во Собранието, од ВМРО-ДПМНЕ, а за Изборниот закон, преку ноќ се договорија со владеачките партии, и консензуално, со 101 пратеник беше набрзина изгласан!?“, изјави за Гласот на Америка на македонски јазик, извршниот директор на Здружението на новинарите на Македонија, Драган Секуловски, по повод законските измени, усвоени како резултат на политички договор меѓу власта и опозицијата.

Со измените, трошоците за платено политичко рекламирање кои досега беа лимитирани од финансиските можности на партиите, сега ќе се плаќаат од буџетот, односно, од парите на граѓаните.

Веднаш по донесувањето на законските измени, со заедничко соопштение до јавноста реагираа Здружението на новинарите на Македонија (ЗНМ), Самостојниот синдикат на новинарите и медиумските работници (ССНМ) и Советот за етика во медиумите на Македонија (СЕММ), според кои, со нив, ќе се наруши „севкупниот демократски амбиент во време на предизборна кампања“.

Според ЗНМ, ССНМ и СЕММ, измените и дополнувањата на Изборниот законик, донесени како резултат на политички договор меѓу власта и опозицијата, нетранспарентно и зад затворени врати, „директно ја загрозуваат работата на медиумите во време на предизборна кампања и се во спротивност со претходните укажувања и ставови на еснафските здруженија“.

Наспроти барањата на ЗНМ, ССНМ и СЕММ да се укине платеното политичко рекламирање за време на изборни кампањи во приватните медиуми, измените „не само што го озаконуваат истото, туку и овозможуваат тоа да биде направено со јавни пари од граѓаните“. За трите органиации, „уште поголем апсурд е што измените и дополнувањата во Изборниот законик ѝ даваат овластување на Државната изборна комисија… да ги регистрира онлајн медиумите коишто ќе известуваат за изборите, како и да ја мониторира и оценува нивната работа“, со што „се нарушува концептот на медиумската саморегулација“.

И Агенцијата за аудио и аудиовизуелни медиумски услуги, ги осуди усвоените измени во Изборниот законик донесени по скратена постапка, со кои „платеното политичко рекламирање за време на изборните процеси што досега учесниците во изборите им го плаќаа на медиумите од своите сметки, ќе се плаќа од буџетот, преку Министерството за финансии“. За Агенцијата, законското решение со кое, наместо медиумите, учесниците во изборната кампања ќе ги изготвуваат медиа плановите за платено политичко рекламирање, е мешање во уредувачката слобода на медиумите.

„Измените на Изборниот закон кои ги донесоа минатата недела опозицијата и власта со политички договор, ќе бидат на штета на медиумите, а со тоа и на граѓаните. Со години им укажуваме на политичките партии во Македонија дека платените политички реклами во време на изборни кампањи треба да се забранат во приватните медиуми, затоа што го создаваат и го хранат медиумско–политичкиот клиентелизам и креирањето на тесни врски меѓу медиумските сопственици и политичките елити. Со последните измени во Изборниот закон, партиите најдоа ’мала врата’ да ја продолжат корупцијата во медиумите, но овој пат, наместо сами да го плаќаат тоа, товарот го ставија на граѓаните. Иако, претставниците на Владата повеќе пати изјавуваа дека јавни пари во приватни медиуми – ќе нема, спротивно на тоа што ВМРО-ДПМНЕ го правеше во минатото“, изјави за Гласот на Америка на македонски јазик, Секуловски (ЗНМ).

„Во оваа насока, нашите предлози беа политичкото рекламирање да го има само на јавниот сервис, во време на предизборни кампањи, и тоа бесплатно, на начин што ќе овозможи присутност на сите политички субјекти, но очигледно, овој принцип не им одговара на големите партии во Македонија“, беше дециден Секуловски.

„Ваквиот пристап не помага да се подобри и така лошиот имиџ што Македонија го има во Европа и светот, кога станува збор за слободата на изразување и за независноста на медиумите. И самата Влада знае дека ова се лоши решенија за медиумите и граѓаните. Ако не беше така, измените немаше бидат донесени на нетранспарентен начин, без вистински консултации со еснафските здруженија и во период кога фокусот на јавноста е отсутен од овие прашања„., ни изјави извршниот директор на ЗНМ.

Од друга страна, иако во јавноста имаше реакции дека една од целите на опозицијата при мачните преговори за деблокирање на повеќемесечната политичката криза, била договор за законски измени, со кои, пред сé, поранешните членови на раководството на ВМРО-ДПМНЕ би избегнале судски пресуди и издржување на затворски казни, по последната успешна соработка на власта и опозицијата, околу измените во Изборниот закон, како и новите законски одредби за финансирање на партиите, сé почести се коментарите во јавноста дека на опозицијата, всушност, од најголема важност и било понатамошното финансирање на партиските активности, со пари на граѓаните. А дека актуелната власт, го искористила моментот и широкоградо го прифатила зголемувањето на средствата на партика сметка, врз грб на граѓаните.

Навистина, по жестоките реакции во јавноста, пратениците претходно си ги намалија за една третита надоместоците за патни трошоци, кои за оддлени пратеници, само за неколку месеци – изнесуваа колку годишна плата на просечен македонски граѓанин. Но, покрај контроверзната измена со која изборните учесници, со пари од граѓаните ќе ги плаќаат и рекламите за изборните кампањи, најголемите партии (за чии советници и пратеници ќе бидат наменети 70 отсто, а за малите партии – 30 отсто), драстично си го зголемија износот кој од парите на граѓаните, ќе им биде доделуван според бројот на освоените гласови на изборите. Наместо досегашните 1,9 милиони евра, отсега ќе добиваат 4,7 милиони евра. Навистина, во пакетот измени е и намалувањето на дозволената сума на донации – од 150 просечни плати од едно правно лице, на 60 просечни плати, и од 75 просечни плати од едно физичко лице – на 30, и иако, срамежливо, на јавноста и беше најавувано процентуалното зголемување од досегашните 0,06 отсто од буџетот, на 0,15 отсто, тоа всушност, во евра, значи – речиси три милиона евра повеќе за партиите!

Паралелно, со меѓупартиски договор на лидерска средба, е договорена и задолжената минутажа на час, за политичка кампања на партиите на приватни медиуми, и цената на рекламирањето и медиа планот! А со новите законски одредби е легализирана и досега крајно контроверзната партиска сопственост над земјоделски имот и пасишта, и дозволено е и финансирање на партиите од кредити.

Власта, сепак, смета дека законските измени обезбедуваат поголема контрола врз трошењето на парите на партиите и спречување на влијанијата на бизнисот врз нив.

Министерката за одбрана Радмила Шекеринска, според која, Изборниот законик треба да претрпи и генерална ревизија за зголемена контрола врз политичките партии, изјави во медиумите, меѓу другото, и дека една од научените лекции „и за време на политичката криза е дека финансирањето на политичките партии од невидливи извори, кои честопати се криеја, доведува до зголемување на корупцијата во државата… Партиите на власт немаат проблем со финансирањето, но не сакаме нездравите врски меѓу бизнисот и партиите да ни создаваат корупција, која со години ја гледаме на дело“.

Веста е преземена од: https://mk.voanews.com/a/voa-macedonian-political-parties-goverment-oposition/4505666.html

Gentiana Begolli – Pustina elected as new president of AJK

0

PRISTINA, 31.07.2018 – The assembly of the Association of Journalists of Kosovo held on Tuesday elected Gentiana Begolli-Pustina as the new president of the organisation. The assembly also voted for eight members of the board.

Begolli-Pustina got 97 of votes leaving behind two other candidates, Alban Selimi who got 77 votes and Fitim Gashi who gained 63 of votes from the journalist’s community.

The assembly also elected another eight members of the board including Leonora Dalipi, Ardiana Thaçi, Arsim Halili, Elvira Berisha, Dardan Hoti, Mentor Gjergjaj, Besiana Krasniqi and Mentor Buzhala.

The assembly took place in Pristina and there were 277 members registered, while 239 members casted votes that day.

Srpski telegraf da plati 100.000 dinara Đinđićevom telohranitelju

0

BEOGRAD, 31.07.2018. – Milan Veruović, nekadašnji telohranitelj premijera Zorana Đinđića, dobio je u petak, 27. jula, sudski spor protiv Srpskog telegrafa zbog povrede ugleda i časti, saznaje Danas.

Veruović je početkom aprila prošle godine podneo tužbu protiv ovog provladinog tabloida jer su, između ostalog, objavljivale da je kriminalac, da odaje državne tajne i da neovlašćeno proizvodi i stavlja u promet opojne droge, a jedan od podnaslova je bio „Posle atentata na premijera Milan Veruović dobio posao kod Jeremića“. Sada će odgovorni urednik Srpskog telegrafa Boris Vuković i Medijska mreža doo, na ime naknade nematerijalne štete, morati bivšem Đinđićevom telohranitelju da isplate 100.000 dinara. Sud je obavezao Vukovića da u prvom sledećem broju Srpskog telegrafa objavi ovu sudsku odluku.

Veruovićev advokat, Vladimir Todorić, kaže za Danas da je „žalosno to što Milan Veruović, čovek koji je zamalo poginuo braneći život Zorana Đinđića, mora na sudu da odbrani čast i ugled od iste one vrste tabloida koja je napadala Đinđića pre smrti pripremajući teren za atentat“.

– Dobro je što još uvek ima sudija koje sude po zakonu i što je donesena presuda protiv Srpskog telegrafa, šampiona u kršenju pretpostavke nevinosti. Prosto neverovatno zvuči činjenica da je Savet za štampu utvrdio da je Srpski telegraf u periodu mart-novembar 2017. prekršio Kodeks novinara Srbije čak 1.282 puta. To znači da je u tom periodu Srpski telegraf svakodnevno kršio Kodeks više od pet puta. Najporaznija činjenica je ta što su poreski obveznici Srbije zalili taj „korov“ sa skoro osam miliona dinara državne pomoći u poslednje dve godine, po podacima iz Registra medija, ističe Todorić za naš list.

The Western Balkans – Media freedom under attack

0

BELGRADE, 31.07.2018. – Frequent ownership changes; apparently random dismissals in the newsroom; sudden shifts in advertising revenue; and the occasional friendly or less friendly call by the prime minister to the editor in chief, on her private mobile phone outside of office hours – these are all among the ways in which political and business elites are seeking to control what journalists are allowed to say in the countries of the Western Balkans. More direct methods of intimidation are also used by power-brokers in the region: there were six instances of physical assault on reporters and editors in Serbia last year and nine the year before, according to Serbia’s independent journalists’ union, NUNS. “Journalists [in the Western Balkans] are being mistreated, pressured and are working in a hostile environment,” says Aljaž Pengov Bitenc, a blogger and podcaster who is editor in chief of Radio KAOS, a small multimedia radio station in Ljubljana.

Sometimes, practitioners may, from smaller incidents, sense broader developments before political observers and diplomats pick up on them. Reporters and editors have been experiencing the decline of democratic politics in their countries for years, long before political scientists and think-tankers began to write about the “democratic backsliding,” “illiberal democracy,” “stabilitocracy” or “democratic deconsolidation” that has been in evidence across the six countries – just as they are moving closer toward eventual membership in the European Union.

Over the years, the nature of the attacks on the free media in Southeastern Europe has shifted. Physical assaults have decreased, giving way to somewhat subtler forms of intimidation. “Scant attention is paid to ownership structures and their connections to various power-centers,” says Pengov Bitenc. “As a result, attempts at cowing the media and journalists by threatening their economic fortune rather than physical well-being are more and more prevalent.”

Other changes are also evident, especially in Serbia, a pioneer in curbing free media. Dejan Anastasijević, a veteran Belgrade journalist, says: “Unlike Milošević, who was content to control mainstream media outlets and didn’t care for the rest, Vučić tolerates no dissent: not in small-circulation newspapers and magazines, not even on social media. His government follows the same pattern. If a journalist asks an official even a benign question on, for example, spending public money, he or she will immediately be faced with a torrent of insults, and no answer.”

Of course, the decline in the quality of democratic practices in the WB6 has had its ups and downs as well as its exceptions. The toppling of Macedonia’s previous government brought about by unprecedent civic action early last year was an inspiration to activists across the region. But it was clearly the exception: in most other countries, unaccountable leaders tightened their control over core aspects of public life while powerful networks of political and business figures deepened their hold on the state, prompting the European Commission for the first time to publicly complain about “state capture,” in its Western Balkan Strategy adopted in February. On the whole, politics in these countries has turned harsher and more polarized as incumbent leaders assert control, and the media have been among the main targets.

What should outsiders do about this, and what can they do? Curbs on media freedom are especially evident in Serbia and in Montenegro, the two countries that are closest to joining the EU, which suggests that the accession process may be insufficient on its own to keep governments from meddling. Moreover, the EU’s moral authority on the issue has been dented by anti-democratic developments in its midst. Hungary is only the most egregious example of an EU government seeking to control the media. As in most other fields to do with democracy and rule of law, the EU’s messaging in the region is ripe with inconsistencies, contradictions and double standards. A trivial yet telling example occurred last week at the London Summit of the Berlin Process, where the host – the UK government – allowed questions only from pre-selected British media, and only on issues not to do with the summit’s topic. Observers largely agree that the EU’s messaging has been weak, and that more naming and shaming is needed. The hope remains that the next European Commissioner for Enlargement will take the issue more seriously than the incumbent.

But there are also more concrete areas that the EU could focus on. One concerns the role of “new” media. “As we saw elsewhere, given time, online media with relatively small but dedicated following can very much compete in agenda-setting with their mainstream competition,” says Pengov Bitenc. “Perhaps this is the venue the EU needs to explore if it serious about both getting its message out as well as keeping an ear to the ground.”