Home Blog Page 352

Bliži se sjednica: Ima li većine za potvrđivanje imenovanja članova UO BHRT-a?

0

Sarajevo, 31.01.2017.-Bliži se sjednica Doma naroda PS BiH (1. februar) kada bi, prema utvrđenom dnevnom redu, trebalo biti potvrđeno imenovanje članova Upravnog odbora Javnog radiotelevizijskog servisa Bosne i Hercegovine iz bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda (rang-liste kandidata Regulatorne agencije za komunikacije BiH), piše Patria.

Međutim, prema saznanjima Patrije ovo imenovanje neće proći bez diskusije, a moguće je čak da pojedini delegati ne podrže sastav UO BHRT-a kojeg je utvrdio Predstavnički dom, a podsjećamo nije ispoštovana rang lista RAK-a.

Krajnje interesantan ishod glasanja u Parlamentarnoj skupštini BiH desio se prilikom imenovanja članova Upravnog odbora BHRT-a, a u koji su u konačnici imenovani Mufid Memija, Zoran Krešić i Dejana Radovanović Šarenac.

Imenovanje članova Upravnog odbora Javnog RTV servisa BiH iz reda bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda utvrđeno je tek iz drugog puta, jer je ranije odgođeno izjašnjavanje zbog neobavljenih konsultacije između koalicionih partnera SDA i SBB BiH.

Poslanici SBB-a upitali su po kojem članu su članovi Kolegija ovog doma izabrali s Rang liste RAK-a trećeplasiranog Memiju, a ne npr. prvorangiranog Emira Hadžimuratovića.

Poslanici SBB-a ostali su principijelni i na kraju su sva četiri zastupnika Damir Arnaut, Mirsad Đonlagić, Mirsad Isaković i Fehim Škaljić glasali jasno protiv ovog imenovanja.

Protiv su bili i zastupnici SDP-a Mirsad Mešić, Denis Bećirović i Saša Magazinović, baš kao i zastupnik BPS-a Zaim Backović, zastupnik NDP-a Momčilo Novaković i zastupnica HDZ-a 1990 Dijana Zelenika.

Dakle, ukupno 11 protiv, naspram 16 glasova iz SDA, HDZ-a BiH i Saveza za promjene.

No, ono što je bilo iznenađenje u Parlamentarnoj skupštini BiH je suzdržanost poslanika DF-a, a čijim bi glasovima bilo osporeno ovo imenovanje. Suzdržani kod ovog glasanja bili su Hanka Vajzović, Damir Bećirović, Maja Gasal-Vražalica dok Željko Komšić iako je bio prisutan na sjednici nije bio prisutan prilikom glasanja!

Suzdržana je ostala i četvorka koja već duže vrijeme ne djeluje u Klubu SDA Šemsudin Mehmedović, Salko Sokolović, Senad Šepić i Sadik Ahmetović.

Inače, tim Ureda za reviziju institucija BiH prije nekoliko dana ušao je u BHRT radi izvršavanja specijalne revizije koja obuhvata Finansijsku reviziju. Tim od 10 ljudi pregleda finansijske izvještaje i usklađenost rada BHRT za zakonom i drugim relevantnim propisima.

Nakon izvršene revizije bit će sačinjen izvještaj sa konkretnim nalazima i preporukama koji će biti proslijeđen Parlamentu BiH.

Podsjećamo, BHRT se već duži period nalazi u teškoj finansijskoj krizi, a još uvijek nije riješeno pitanje stabilnog finansiranja.

Javni protest dr Sebiji Izetbegović

0

Sarajevo, 27.01.2017.-Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari najoštrije osuđuje neprimjereno i arognatno ophođenje dr Sebije Izetbegović, generalne direktorice Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, prema Nataši Kovačev, novinarki Al Jazeere Balkans, kao i prema drugim novinarima koji su pratili press konferenciju danas u Sarajevu.

Na primitivan, ciničan i nedostojan način dr Izetbegović je ismijavala ekavski izgovor novinarke Kovačev, koja je iskoristila novinarsko pravo i postavila sasvim legitimno pitanje o odlasku liječnika iz sarajevskog Kliničkog centra, i to na svom maternjem – srpkom jeziku. Umjesto argumentiranog i profesionalnog odgovora, direktorica Izetbegović je na ironičan način i koristeći ekavicu nastavila odgovarati na pitanje novinarke, te nipodaštavati zanimanje medija za ono što se događa u Kliničkom centru u Sarajevu. Na neprimjereno ponašanje dr Izetbegović reagirao je jedino Avdo Avdić, novinar magazina Žurnal, nakon čega je mu je zaprijećeno da će i sam biti udaljen sa press konferencije “ukoliko se ne smiri”.

Upravni odbor BH novinara zahtijeva od direktorice Izetbegović hitno i javno izvinjenje novinarki Kovačev, te da svoj odnos i komunikaciju sa novinarima i medijima svede u okvire profesionalnog postupanja, dostojnog javne funkcije koju obnaša. Istovremeno UO BH novinara poziva medijske kuće i novinare iz Sarajeva da bez odlaganja bojkotiraju svaki budući nastup i izjavu dr Sebije Izetbegović, sve dok se ne izvini novinarki Al Jazeere Balkans.

Novinarska solidarnost iskazana kroz bojkot, ignoriranje ili odbijanje dolaska na događaje svakom javnom dužnosniku koji se ne ophodi prema novinarima i novinarkama na civiliziran, profesionalan i argumentiran način, jedina su i sasvim legitimna sredstva u borbi protiv bahatih, oholih i nacionalistički raspoloženih bosanskohercegovačkih zvaničnika.

Bez jače zaštite za novinare

0

PODGORICA, 29.01.2017.  – Akcija za ljudska prava (HRA) i Sindikat medija obavještavaju da Ministarstvo pravde u Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika (KZ) nije uvrstilo ni jedan od nekoliko predloga za jaču krivičnopravnu zaštitu novinara i bolji okvir za istraživačko novinarstvo, koji su predložile naše dvije organizacije. Umjesto toga su predložene dopune koje mogu da ugroze slobodu izražavanja.

Šta nije prihvaćeno

Nisu usvojeni predlozi da se propišu nova krivična djela Napad na novinare u vršenju profesionalnih zadataka i Sprječavanje novinara u vršenju profesionalnih zadataka i dopune postojeća krivična djela Teško ubistvo i Teška tjelesna povreda. Usvajanjem predloga bi se iskazala društvena svijest o tome da su napadi na novinare posebno društveno opasna i neprihvatljiva pojava, i dodatno obezbijedili novinari u obavljanju posla od javnog interesa.

Nije usvojen ni predlog da se dekriminalizuju krivična djela Povreda ugleda Crne Gore, Povreda ugleda naroda, manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica i Povreda ugleda strane države ili međunarodne organizacije, što smo predložili kao logično upotpunjavanje odluke o dekriminalizaciji k.d. Uvreda i Kleveta, kao ni da se dekriminalizuje k.d. Iznošenje ličnih i porodičnih prilika, imajući u vidu da se radi o posebnom obliku uvrede, a ne djelu koje štiti samu privatnost.

Nije usvojen ni predlog da se novinarima olakša bavljenje istraživačkim novinarstvom tako što bi se oslobodili krivične odgovornosti u svakom slučaju kada bi spriječili ili otkrili krivično djelo preduzimanjem radnje izvršenja sljedećih krivičnih djela: Povreda tajnosti pisama i drugih pošiljki, Neovlašćeno prisluškivanje i snimanje, Neovlašćeno fotografisanje, Neovlašćeno objavljivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka i  Neovlašćeno prikupljanje i korišćenje ličnih podataka. Naime, trenutno važeći uslov isključenja postojanja navedenih krivičnog djela ”otkrivanje krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od 5 godina ili teža kazna” neopravdano je restriktivan i suprotan međunarodnim standardima, jer ne omogućava razotkrivanje npr. policijskog zlostavljanja i drugih zloupotreba službenih lica za koje su propisane niže kazne od kazne zatvora od najmanje 5 godina.

Šta se predlaže

S druge strane, advokati su u Nacrtu izmjena KZ-a prepoznati kao lica koja treba da dobiju veću zaštitu u okviru čl. 396a, pored sudija, tužilaca, notara i javnih izvršitelja, i to svakako podržavamo.

Međutim, u Nacrtu su predložene dopune krivičnog djela Ometanje pravde (čl. 396a), koje širokim formulacijama omogućavaju da se u praksi sloboda izražavanja ugrozi mimo evropskih standarda.

Prvo, predloženo je kažnjavanje i zatvorom do jedne godine za onoga ko „javno izloži poruzi sud ili državno tužilaštvo“.

Predloženu odredbu smatramo problematičnom iz dva razloga. Prvo, radnja „izlaganje poruzi“ nije definisana u KZ, niti je Ministarstvo pravde predložilo njenu definiciju, a prema praksi Evropskog suda za ljudska prava zakon mora biti precizno formulisan[1]. „Izlaganje poruzi“ bi se moglo tumačiti i tako da spriječi i argumentovanu kritiku u javnom interesu na račun suda ili tužilaštva s primjesama humora, što je suprotno evropskim standardima. Posebno zabrinjava propisana kazna zatvora za predloženo djelo, ako se ima u vidu da ni za dekriminalizovana djela Kleveta i Uvreda prije dekriminalizacije nije bila propisana zatvorska kazna, a da KZ već predviđa mogućnost da sud novčanu kaznu zamijeni zatvorom u slučaju da se novčana kazna ne plati.

Drugo, predloženo je da se takođe i zatvorom do jedne godine kazni „ko prije donošenja pravosnažne sudske odluke javnom izjavom o postupku koji je u toku prekrši pretpostavku nevinosti ili je javnu izjavu dao u namjeri da povrijedi nezavisnost suda ili da utiče na državnog tužioca u obavljanju njegove funkcije ili da na drugi način ozbiljno ometa vođenje krivičnog postupka”.

Od predloženog, smatramo da je jedino primjereno novčano kažnjavati za kršenje pretpostavke nevinosti.

Što se tiče davanja izjava ”u namjeri da se povrijedi nezavisnost suda” i ”utiče na državnog tužioca u obavljanju funkcije”, te široko postavljene zabrane mogu da dovedu do kažnjavanja za iznošenje argumentovanih kritika u javnom interesu, što je suprotno slobodi izražavanja.

Usvajanjem pomenute odredbe zavela bi se opšta zabrana komentarisanja istraga i sudskih postupaka koji su u toku. Uvođenje istog krivičnog djela u Srbiji je bilo naširoko kritikovano, nije dovelo ni do jednog slučaja krivičnog gonjenja, pa je dekriminalizovano.

HRA i Sindikat medija pozivaju Ministarstvo pravde da još jednom razmotri mogućnost da se izmjenama i dopunama KZ omogući jača krivičnopravna zaštita novinara, izvrši logično upotpunjavanje odluke o dekriminalizaciji klevete i uvrede i olakša bavljenje istraživačkim novinarstvom, kao i da se odustane od pomenutih izmjena i dopuna čija primjena može da ugrozi slobodu izražavanja.

 

[1] “(…) norma se ne može smatrati ‘zakonom’ osim ako nije formulisana sa dovoljnom preciznošću koja omogućava građaninu da upravlja svojim ponašanjem: on mora biti u stanju – ako treba i uz odgovarajući savjet – predvidjeti, do razumnog stepena u datim okolnostima, posljedice koje neka radnja može izazvati” Sunday Times (No.1) protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 6538/74, stav 49.

Pravosnažnom presudom odbijena tužba protiv novinarke “Politike” Olivere Milošević

0

BEOGRAD, 27.01.2017. – Apelacioni sud u Beogradu potvrdio je prvostepenu presudu kojom je je odbijen tužbeni zahtev za naknadu nematerijalne štete Miloša Stajića iz Smedereva protiv novinarke Olivere Milošević i “Politika Novine i Magazini” d.o.o.

Stajić je u tužbi tvrdio da je pretrpeo duševne bolove zbog povrede časti, ugleda i ljudskog dostojanstva “objavljivanjem netačnih informacija” u listu “Politika” i nedeljniku “Naše novine” u julu i novembru 2013. godine i tražio da mu tuženi solidarno isplate 3. 500.000 dinara.

Tokom suđenja je utvrđeno da je u “Politikinom” tekstu, pod naslovom “Varao kupce stanova i bankare”, navedeno da je policija uhapsila Miloša Stajića, vlasnika privrednog društva “Orka” zbog prevare više od 50 porodica koima je prodavao stanove i lokale pod hipotekom. Takođe je napisano da se za aferu “Orka” zne već pet godina, te da se njen vlasnik tek pre tri dana našao iza rešeteka zbog prevare, zloupotrebe položaja odgovornog lica, neodgovornog korišćenja kredita i drugih podobnosti i falsifikovanja službene isprave.

Stajić se prema tom tekstu, sačinjenom na osnovu saopštenja MUP-a, teretio da je krajem 2007. godine od “Pireus banke” uzeo dugoročni nenamenski kredit od 650.000 evra za izgradnju poslovno-stambenog prostora u Smederevu, uz obavezu da od svakog prodatog stana otplaćuje ugovoreni iznos banci. Nepoštujući ovu obavezu, vlasnik “Orke” je bez znanja i saglasnosti banke prodao 45 stanova, 60 garažnih mesta i četiri lokala za 283.114.281 dinara i tako, kako je naveo MUP, oštetio banku za 62.700.000 dinara.

U tekstu je još navedeno da Stajić nije obavestio kupce da su nekretnine date u zalog na ime kredita, a ovi nisu mogli ni u zemljišnim knjigama da otkriju da postoji teret na tim nekretninama, jer osumnjičeni sudski službenik P. Ć. nije sproveo rešenje o hipoteci Osnovnog suda u Smederevu o uknjižbi hipoteke prvog reda u korist “Pireus banke”.

Tekst gotovo istovetne sadržine objavljen je i u “Našim novinama”. U njemu je preneta izjava Stajićevog advokata koji je rekao da nisu tačni navodi policije u krivičnoj prijavi i da će njegov klijent ubrzo biti pušten iz pritvora. Advokat je tvrdio da je sudski službenik, protiv koga je takođe podneta krivična prijava, u zemljišne knjige stavio takozvanu plombu na stanove koje je gradila “Orka” i da je svaki kupac mogao da se uveri u to, kao i da je plomba isto što i upis u hipoteke prvog reda.

U nedeljniku se zatim ističe da vlasnik “Orke” nije stao sa prevarama, odnosno da je u vreme dok je obmanjivao banku i građane našao i nove žrtve. Kao primer naveden je slučaj u Ulici Đure Daničića gde je Stajić vlasnicima uzeo kuće kako bi gradio novi stambeno-poslovni objekat koji nije ni počeo da zida. Kuće su srušene, vlasnici su praktično ostali na ulici, a samo su jednom od njih ustupljena dva stana pod hipotekom u spornom objektu. Na kraju teksta stoji da je u maju 2012. godine preduzeće “Orka” otišlo u stečaj, a da je blokada sa kamatom iznosila oko 85,2 miliona dinara.

Sud je konstatovao da je pre objavljivanja ovih tekstova novinarka pokušala da stupi u kontakt sa Stajićem, ali nije mogla to da učini jer je ovaj bio u pritvoru.

I Apelacioni sud je, kao i prvostepeni, zaključio da sporni tekst u “Politici” predstavlja” “verno preneto saopštenje MUP RS pa nema odgovornosti tuženih za štetu eventualno nastalih objavljivanjem tih informacija, nezavisno od toga da li su one nesitinite i potpune”. Istu ocenu sud je doneo i o drugom tekstu objavljenom u nedeljniku “Naše novine”.

“I po oceni ovog suda, tužena Olivera Milošević, kao autor spornih tekstova, postupala je sa odgovarajućim stepenom novinarske pažnje primerene okolnostima…”, piše u pravosnažnoj presudi Apelacionog suda u Beogradu.

Parliament commission secretly discuss the law on public broadcaster

0

PRISTINA, 27.01.2017 – The Independent Union of RTK (SPRTK) strongly reacted against the closure for public by the Kosovo’s parliament commission for media that gathered to discuss the new draft law on Radiotelevision of Kosovo.

The union stated that the commission’s closed door meeting held on January 26 breached the right of public to be informed about the public media.

“SPRTK considers that closed discussions and non-transparency are worsening the situation within the institution,” the union’s press release reads.

The Union stated that Radiotelevision of Kosovo is continuing to face huge irregularities including unclear financial future because of mismanagement.

The actual law on the RTK, which was approved in 2012, foresaw the financing from Kosovo budget for another three years, after which another independent financial mechanism was expected to be established.

The leaked draft law in media foresees to collect 2.5 euro per household through energy bills as well as 0.4 per cent from Kosovo budget to public broadcaster, starting from January 2018.

Revizori ušli u BHRT: Provjeravaju se finansije, poslovanje, zakonitost rada Uprave

0

Sarajevo, 27.01.2017.-Tim Ureda za reviziju institucija BiH prije nekoliko dana ušao je u BHRT radi izvršavanja specijalne revizije koja obuhvata Finansijsku reviziju. Tim od 10 ljudi pregleda finansijske izvještaje i usklađenost rada BHRT za zakonom i drugim relevantnim propisima, piše bh. novinska agencija Patria.

Nakon izvršene revizije bit će sačinjen izvještaj sa konkretnim nalazima i preporukama koji će biti proslijeđen Parlamentu BiH.

Podsjećamo, BHRT se već duži period nalazi u teškoj finansijskoj krizi, a još uvijek nije riješeno pitanje stabilnog finansiranja.

Krajem novembra 2016. godine Samostalni sindikat radnika u BHRT-u zatražio je ulazak državnih i entitetskih organa revizije u sva tri javna emitera (BHRT, RTV FBiH, RTRS), kako bi se utvrdilo činjenično stanje i kaznili krivci za milionske dugove javnih RTV servisa, jer je to novac građana BiH koji imaju pravo znati na koji način se trošio njihov novac.

Također je zatraženo hitno usvajanje izmjena zakona o Javnom RTV sistemu po hitnoj proceduri u Predstavničkom domu Parlamenta BiH na način kako bi se konačno obezbijedilo stabilno finansiranje i riješila dramatična situacija u javnim servisima. Ranije je Parlament BiH produžio na dodatnih pola godine Zakon putem kojeg se RTV taksa naplaćuje putem telekom operatera.

Nekoliko puta ovaj zakon u Parlamentu BiH nije dobio potrebu većinu da se naplata takse vrši putem računa za električnu energiju.

Poslanik Mirsad Mešić na posljednjoj sjednici Parlamenta BiH tražio je da se po hitnom postupku produži ovaj rok do kraja 2017. godine ali je procedura hitnosti odbijena te je prijedlog poslan na daljnje usaglašavanje.

Početkom ove sedmice u RTV Domu održan je protest upozorenja Samostalnog sindikata radnika BHRT-a te je zatraženo rješavanje problema stabilnog finansiranja BHRT-a u roku od 60 dana.

Zanimljivo je da i pored svih finansijskih problema s kojima se suočava BHRT plaće menadžmenta iznose i po nekoliko hiljada KM dok su prava radnika svedena na minimum zbog nepostojanja kolektivnog ugovora.

Sindikat od novog Upravnog odbora BHRT-a i menadžmenta BHRT-a traži da riješi problem naplate usluga koje radnici BHRT-a vrše za Radio-televiziju Federacije, te da, nakon što finansiranje bude riješeno, napravi novu organizaciju i poštenu sistematizaciju, jer smatra da se dosadašnji sistem nije pokazao učinkovitim.

Peščanik kažnjen zbog teksta o Kusturici

0

BEOGRAD, 27.01.2017. – Apelacioni sud u Beogradu pravosnažno je obavezao novinare Zorana Janića i Miroslava Bojčića da plate 150.000 dinara reditelju Emiru Kusturici, na ime naknade nematerijalne štete zbog teksta objavljenog na sajtu Peščanika, saopštila je advokatska kancelarija Tomanović.

Apelacioni sud je ocenio da su u tekstu pod naslovom “Novogodišnja bajka za ubice”, objavljenom 14. januara 2011. godine, Janić i Bojčić naveli neistinite i uvredljive tvrdnje o navodnim nezakonitim radnjama Kusturice.

Prema nalogu Apelacionog suda, biće ponovljen postupak o odgovornosti radiotelevizije B92, kao vlasnika internet strane na kojoj je objavljen tekst.

Sejdinović: Sve što se loše moglo desiti novinarstvu, desilo se u Srbiji

0

SARAJEVO, 27.01.2017. – Na današnji dan, prije 27 godina, u Novom Sadu je osnovano Nezavisno društvo novinara Vojvodine kao prvo nedržavno udruženje novinara na prostoru bivše države. Tim povodom, o medijskoj sceni Srbije i njenom razvoju od devedesetih pa do danas, kao i o aktuelnim temama koje muče medijsku zajednicu te zemlje, razgovarali smo sa Nedimom Sejdinovićem, predsjednikom NDNV-a.

NDNV je osnovan u trenucima kada je za novinare bilo izuzetno važno oduprijeti se ratnohuškačkoj propagandi. Od tada pa do danas, koji biste period izdvojili kao najteži za profesionalan rad medija, i da li je, s druge strane, bilo faza u kojima je biti novinar u Srbiji podrazumijevalo i mogućnost da se novinarski posao obavlja na pravi način?

U zemljama kakva je Srbija, dakle zemljama s ozbiljnim deficitom demokratije i nepostojanjem tradicije medijskih sloboda, novinarstvo nikada nije bilo lagodno zanimanje. Tu, naravno, mislim na one novinare koji drže do profesije i novinarske etike. Sa druge strane, biti novinar koji služi vlasti i interesima moćnih grupa i pojedinaca oduvek je u “nedovršenim državama” bila lukrativna delatnost, pa možete videti mnoge naše “kolege” koji su od svog posla napravili “ozbiljan biznis”: voze se u džipovima i predstavljaju tzv. džet-set. Naravno da se oni ne obaziru ni na kakve norme ili elementarni moral, a dobre su sluge svim latifundistima. Upravo je to problem Srbije – to što ni u jednoj, pa ni u novinarskoj profesiji – čak bih rekao, pogotovo ne u medijima – nije napravljen raskid sa prošlošću, bar simbolična lustracija u odnosu na jezive Miloševićeve godine. Podsetiću da je devedesetih vlast upregla medije i novinare u krvavu ratnu propagandu koja je prouzrokovala masovne zločine, desetine hiljada mrtvih i milione unesrećenih, a da niko od tih silnih urednika i novinara koji su u tome učestvovali ne samo da nije odgovarao nego nije izgubio ni pravo da bude ugledna ličnost. Kao manje-više ni njihovi nalogodavci. Tokom dvehiljaditih okretali smo se u krugu, koji smo potom zatvorili i ponovo se vratili u devedesete, u potpuni medijski mrak, a najpopularniji političar u zemlji postao je Miloševićev ministar informisanja Aleksandar Vučić, čovek koji je devedesetih cenzurisao medije i zatvarao ih, a pod njegovim ministrovanjem ubijen je i Slavko Ćuruvija.

Iako su tokom dvehiljaditih medijske slobode itekako bile ugrožene, a medijski klijentelizam cvetao na sve strane, može se reći da je taj period za medijske slobode u odnosu na ovo što se danas dešava – bio Periklovo doba. Pogotovo se to odnosi na vreme Đinđićeve vlade, koja je bila medijski najnapadanija vlada u istoriji Srbije. Ipak, vlast se posle 2000. manje-više oslanjala na istu ili veoma sličnu elitu koja je Srbijom vladala i tokom devedesetih, što i nije čudno jer ju je velikim delom i činila ista ta elita (vladajući DOS je činilo 18 stranaka). Mislim da je odluka zapadnih donatora da posle 5. oktobra prestanu da finansiraju medije i medijske sadržaje bila pogrešna, svakako preuranjena. Oni mediji koji su postojali zahvaljujući donacijama iz inostranstva bili su nešto najbolje što je Srbija imala, a odjednom su, ukoliko ih prethodno nije ugušio Šešelj-Vučićev zakon o informisanju, naterani da igraju tržišnu utakmicu pod potpuno neregularnim okolnostima – sa jedne strane imali su budžetske, državne medije kao konkurenciju, a sa druge medije raznih miloševićevskih mogula koji su svoje usluge nudili novoj vlasti i bili vezani za brojne nerasformirane centre moći. Kada su se strani donatori povukli, mnogi od tih medija počeli su da se “snalaze”, a medijska scena je, bez alternative, počela da liči na “balkansku krčmu” u kojem se jedino znalo ko su krčmari, a to su vlast i razne tajne službe. U svemu tome je novinarstvo bilo kolateralna šteta. Na kraju, treba ponoviti da medijska scena ne može biti ni mnogo bolja niti mnogo gori od društva u kojem nastaje.

Postoji li u Srbiji danas novinarska solidarnost? Koliko su sami novinari svjesni pritisaka i cenzure kojima su izloženi?

Novinarska profesija je potpuno devastirana, i to je opšte mesto. Sve što se loše moglo desiti novinarskoj profesiji, desilo se u Srbiji, uključujući i mnoge negativne globalne trendove. Sva istraživanja kazuju da je novinarstvo profesija koju najbolji napuštaju, jer ne mogu u njoj da se ostvare, ni profesionalno, ni ljudski. Solidarnost je nestala ne samo iz novinarstva nego iz celog, divljeg, zapuštenog društva. Postoje međutim ohrabrujuće naznake da se – upravo zbog velikog, neljudskog pritiska na medijske slobode – ponovo rađa novinarska solidarnost. To jeste dobra vest, ali treba priznati da se sve to zapravo dešava na marginama društva, gde su saterani svi oni koji ne pristaju na autoritarnu Vučićevu vladavinu.

Više od pritisaka vlasti zabrinjava me to što je izuzetno veliki broj novinara ili tzv. novinara odustao od svoje profesije, ako se njome odista ikada i bavio. To su oni koji su naučeni, takoreći odrasli ili srasli s aksiomom da je novinarstvo tek uslužna delatnost, zanat koji prodaješ onome ko je na vlasti ili onome ko plati više. Takvi ne mogu, ni u najluđim snovima, da zamisle da negde neki novinar odista radi svoj posao poštujući profesionalne i etičke principe, odnosno da zaista radi u skladu s onim što piše u novinarskim udžbenicima i kodeksima. Taj cinizam je najveći poraz novinarstva koji se može zamisliti. Postoje dakako i oni drugi, i nije ih malo, postoje i rastu novinari koji su spremni da stanu u odbranu profesije, a na svima nama je da ih pokušamo sačuvati, ohrabriti, na kraju omogućiti im da prežive ovaj svirep period.

Prilično direktno i smjelo oglašavate se povodom različitih događaja koji svjedoče o zastrašivanju i prijetnjama novinarima. Koliko ste Vi i Vaši saradnici u organizaciji, i sami izloženi prijetnjama i na koji način se nosite sa njima? Postoje li mehanizmi zaštite za kojima možete posegnuti?

Verujem da bi osnovna karakteristika svakog novinara, a pogotovo predsednika novinarskog udruženja morala da bude elementarna hrabrost, a nikako spremnost na kompromise, prećutkivanje i žmurenje. Posledica shvatanja da treba ukazivati na političke i društvene devijacije jeste i ta što sam u proteklom periodu često bio izložen svojevrsnim kampanjama pretnji i uvreda, kao uostalom i moj prethodnik Dinko Gruhonjić i mnogi naši saradnici i članovi. Da smo mi jedini, bio bi to manji problem, ali prema bazama podataka koje imaju novinarska udruženja i međunarodne organizacije broj napada na novinare u Srbiji u drastičnom je porastu. Istovremeno, državni organi ništa ili veoma malo i simbolično preduzimaju da nas zaštite. Kažu da su nemoćni, da teško mogu da otkriju počinioce, a istovremeno bivaju veoma efikasni, u roku od nekoliko sati, saznaju ime i adresu izvršilaca ukoliko je na meti pretnji – neko iz vlasti, potom ih uhapse i kazne u rekordnom roku. Takve se stvari dešavaju kada vlast uzurpira sve institucije i stavi ih u službu svoje partijske oligarhije, a upravo se to desilo u Srbiji. U takvim situacijama vi kao žrtva ne možete da napravite razliku između onih koji vas ugrožavaju i onih koji bi trebalo da vas štite.

U okviru pristupnih pregovora sa EU i Akcionim planom za Poglavlje 23, nedavno su novinarska i medijska udruženja potpisali sa Republičkim javnim tužilaštvom i MUP-om sporazum koji za cilj ima ili bi trebalo da ima – poboljšanje bezbednosti novinara. Nisam veliki optimista, ali pokušavamo sve što je u našoj moći. Trenutno je najveći izazov taj da li će ovaj sporazum zaista biti platforma koja će omogućiti bolji rad državnih organa ili će pak država pokušati da nas preko njega pacifikuje, odnosno pokušati da nas poduči kako ne može da nas zaštiti i kako bi mi trebalo da drugačije izveštavamo kako ne bi bili izloženi pretnjama. Ako stvari budu krenuli u tom pravcu, mi na to svakako nećemo pristati, jer to ne predstavlja ništa drugo do ucenu i nametnutu autocenzuru. Problem je i u tome što još uvek nije jasno da li sva novinarska i medijska udruženja koji su potpisali ovaj sporazum predstavljaju profesiju ili neka od njih – državu.

Često se oglašavate saopćenjima u kojima kritikujete trenutno stanje na Radio-televiziji Vojvodine. U posljednjem takvom obraćanju navodite da se ugled ove medijske kuće sistematski urušava s jasnom namjerom. Koja je to namjera vladajuće strukture, kakvu budućnost možemo očekivati za RTV u narednom periodu?

Podsetiću vas da je jedan od glavnih uzroka ratova na prostoru bivše Jugoslavije bila želja Beograda da centralizuje bivšu SFRJ, da odlučuje o politici i, pre svega, novcu cele zemlje, odnosno da ostvari potpunu supremaciju na teritoriji jedne veoma složene države. Pošto im se ta ideja izjalovila, pre svega jer je bila potpuno sumanuta, srpski nacionalisti utehu vide u Republici Srpskoj i Vojvodini, doživljavajući ih kao osvojen plen i svojevrsni dokaz da je ta politika, koja je još vladajuća, ipak imala i neke benefite. Iako je Srbija od početka devedesetih do danas konstantno visokocentralizovana zemlja, posle dolaska bivših radikala na vlast, centralizam se dodatno učvršćuje, a Vojvodini se ukidaju i one neznatne, poverene nadležnosti. Ukidaju se i svi simboli koji su prepoznati kao vojvođanski kao što se u Banjaluci ukida sve što podseća na BiH. Koliko god sada RTV, posle preuzimanja od strane Srpske napredne stranke, bila tragikomična medijska kuća, ona je i dalje simbol Vojvodine. Čini mi se da ovako sistematsko, brahijalno uništavanje RTV-a, ima za cilj da potpuno obesmisli i da u konačnici ukine Javni servis Vojvodine. Ne mora po pravilu to da znači da sadašnje rukovodstvo zna šta radi, sasvim je dovoljno to što oni o novinarskom poslu malo šta znaju. Znate, to je isto kao kada trener iz bilo kog razloga želi da njegova ekipa ne samo izgubi nego da doživi katastrofalni poraz, pa umesto prvog ili drugog tima na teren izvede ekipu koja ispred obližnje prodavnice ispija pivo i bistri svetsku politiku.

U okviru proslave godišnjice postojanja, tradicionalno dodjeljujete i godišnju nagradu za novinare koji su se svojim izuzetnim radom izdvojili tokom protekle godine na medijskoj sceni Srbije/Vojvodine. Koliko je danas teško pronaći pojedince koji su na takav način posvećeni novinarskom poslu?

Pre nekoliko godina našu godišnju nagradu podelilo je čak četvoro novinara. Tada sam, u obrazloženju, otprilike rekao da je pritisak na medijske slobode i jedna karikaturalizacija društva kojoj prisustvujemo postigla i poneki kontraefekat, da se pokazalo da je naša profesija u pojedinim segmentima vitalna i otporna, a da se na tamnoj pozadini još bolje vide svetli primeri. Te godine se jednostavno nismo mogli odlučiti birajući između kolega, pa smo odlučili da ih sve nagradimo, jer je svako od njih bio odista sjajan u svojoj oblasti, uprkos užasnom okruženju. Tako je donekle i ove godine. Staljinistička čistka urednika koju je sprovelo novo rukovodstvo RTV-a izazvala je kontraakciju, a mnoge kolege iz ove kuće pokazale su značajan nivo profesionalizma i hrabrosti da se odupru tim pritiscima kroz javni protest. Za to su dobili i podršku građana, a na uličnim protestima zbog političkog nasilja na javnom servisu okupljalo se i više od pet hiljada građana. Iako nisu postigli rezultate, iako su političke smene na RTV-u nastavljene, protesti su pokazali da neki od nas, ni kao novinari ni kao građani, nismo ostali bez elementarnog dostojanstva. Banalno to zvuči, ali je uvek tako: u najtežim se vremenima najbolje vidi ko je novinar ili građanin, a ko uplašeni mali čovek koji mrvice koje mu padaju sa stola tokom partijskih bahanalija stavlja iznad časti i principa.

Koji su budući pravci djelovanja NDNV-a, u kojim oblastima je potrebno najbrže i najsnažnije djelovati kako bi se osigurao dostojanstven rad novinara u Srbiji, bez straha i pritisaka?

Ova će godina biti izuzetno teška, jer će, pored ostaloga, biti i izborna. Počela je time što su aktivisti partije na vlasti pretukli pripadnike Inicijative mladih za ljudska prava koji su protestovali zbog učešća haškog osuđenika i ratnog zlikovca Šljivančanina na tribini SNS-a. Koliko god to prebijanje bilo strašno, još veća nas jeza hvata kada čujemo reakciju državnih organa, koji su žrtve nasilja proglasili za zločince, nazivajući ih “fašistima koji su pokušali da prekinu tribinu”. To nije nažalost ništa novo, to je model koji isti ti ljudi primenjuju proteklih skoro tridesetak godina. Kampanja zastrašivanja traje već nekoliko godina, ali nećemo se dati. Veliki je problem što su zapadne zemlje spremne da zažmire na jedno oko kada posmatraju ljudska prava i slobode u Srbiji, u nadi da će dobiti benefit kroz regionalnu sigurnost, ili pak u želji da imaju jedan broj telefona koji mogu da nazovu kada postoji neki problem. Plašim se da je ta politika, slična onoj kada je posle Dejtona Milošević proglašavan “faktorom stabilnosti”, osuđena na propast. Možete vi krvoločne kurjake da hranite koliko god hoćete, ali oni nikada neće biti dobri čuvari ovaca.

Treba reći da nisu samo državni i paradržavni organi ti koji činjenjem ili nečinjenem ugrožavaju novinare i njihove slobode. Tu su i korumpirani mediji koji su počesto kolovođe zastrašivanja onih koji su prepoznati kao kritičari vlasti, neretko upravo novinara profesionalaca. Država za te korumpirane medije izdvaja milijarde dinara godišnje, a zauzvrat oni bivaju batina za pripitomljavanje. Razgovaramo sa nevladinim organizacijama da napokon napravimo širok front za odbranu novinara i novinarske profesije, ali i odbranu društva od medija koji drastično krše etički kodeksi zarad ostvarenja autoritarnih namera jedne kriminogene vlasti. Razgovaramo o kampanji usmerenoj pre svega na multinacionalne kompanije koje rade u Srbij, a koje bi u skladu sa principom društvene odgovornosti morale da prestanu da se reklamiraju u takvim medijima, odnosno da na taj način podržavaju možda čak i nepovratno razaranje jednog društva. Ne znam, međutim, da li će ta kampanja imati efekta, jer, kako stvari stoje, mnoge kompanije i ne biraju gde će se reklamirati nego je država uspostavila takav sistem da preko marketinga od njih uzima reket, i tako dodatno finansira svoje medije.

We urge the incident with the journalist Miloshevski to be resolved

0

SKOPJE 27.01.2017 The Association of Journalists of Macedonia, Regional Office for Bitola and Prilep, urges the authorities as soon as possible to resolve the case from four days ago when unknown perpetrators put gasoline and set fire to the garage of the home of journalist Zoran Miloshevski, the owner of the portal “Publikum” correspondent of the weekly “Focus” and associate the portal “Free Macedonia”.

Elucidating the attack would resolve the dilemma whether the attack is linked to the work of Miloshevski as a journalist or an isolated incident.

Police and prosecutors in shedding light on the event must take into consideration the suggestions of the journalist that he had previously been subjected to threats and pressures from local people of power.

Swift resolution of attacks and acute punishment of bullies will contribute to reduce the wave of violence against journalists. We remind that the state institutions are required to ensure normal working conditions for journalists.

Regional Center of AJM Bitola and Prilep

Photo: publikum.mk

Bitola, 27.01.2017