SARAJEVO, 28.06.2018.-Razgovor sa Helenom Mandić, pomoćnicom direktora za emitovanje Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine.

Televizijski sadržaji koji se emituju putem kablovskih operatera u BiH sadrže programske pakete koji se nabavljaju u npr. susjednim zemljama. Ovim kanalima se publici na bh. tržištu emituju reklame kao i autorski sadržaji. Ako se govori o reklamiranju, nepoznanica je kome se plaća za plasiranje tih reklama publici u BiH kao i koliki su ti iznosi. Pitali smo Regulatornu agenciju za komunikacije BiH da li ova institucija ima informacije o tim iznosima i problemu uopće, te na koji način bi se ova oblast mogla urediti i da li bi rješenje podrazumijevalo intervenciju u zakone koji definišu rad RAK-a?

Glavna pitanja u vezi distribucije sadržaja putem kablovske, IPTV, DTH su predmetom Evropske konvencije o prekograničnoj televiziji (Konvencija) na nivou Vijeća Evrope, te Direktive o audiovizuelnim medijskim uslugama (Direktiva) na nivou Evropske unije. Član 4. Konvencije, kao i član 3 Direktive propisuju punu slobodu prijema i retransmisije sadržaja iz inostranstva, i ovaj princip koji podrazumijeva zabranu bilo kakvog oblika modifikacije programa koji se nalaze u distribuciji je obavezno primijenjen u svim zemljama članicama Vijeća Evrope, zemljama članicama Evropske unije, te svim zemljama koje imaju status kandidata ili potpisan Sporazum o pridruživanju i stabilizaciji sa Evropskom unijom.

U skladu sa obavezama BiH u smislu činjenice da je Konvencija ratifikovana, te u skladu sa Sporazumom o pridruživanju i stabilizaciji BiH sa EU, ovaj princip je također obavezan za BiH i očitava se kroz pravila i propise Agencije koje je usvojilo Vijeće.

U skladu sa navedenim, samo oni pružaoci audiovizuelnih medijskih usluga za koje se utvrdi da zadovoljavaju jedan od kriterija potpadaju pod nadležnost Agencije. Svi ostali programski sadržaji koji se mogu naći u ponudi distribucije na teritoriji BiH nisu u nadležnosti Agencije, te se imaju slobodno i bez ikakve modifikacije distribuirati na teritoriji BiH.

Pregledom prakse u zemljama okruženja, te zemljama članicama EU, utvrđeno je da ne postoje ograničenja u distribuciji reklamnih sadržaja u stranim kanalima, nego da su sve zakonske i podzakonske norme određene u skladu sa članom 3. Evropske Direktive o audiovizuelnim medijskim uslugama.

U skladu sa navedenim pravno-obavezujućim dokumentima, određene strane kompanije koje pružaju audiovizuelne medijske usluge mogu kod stranog regulatornog organa dobiti dozvolu za pružanje medijske usluge koja je posebno usmerena na teritoriju BiH, a što uključuje i reklamne sadržaje, što i jeste slučaj sa određenim brojem kanala.

Agencija smatra da je potrebno razmotriti mjere koje mogu dovesti do poboljšanja ekonomske moći emitera u BiH koje bi dovele do stvaranja atraktivnijih programskih sadržaja koje bi privukle oglašivačku indistriju. U tom smislu, Agencija smatra da treba pokrenuti inicijative za formiranje fonda za unapređenje audiovizuelnih medijskih ulsuga i medijskih usluga radija, što bi podrazumijevalo izmjenu određene legislative, kao što je Zakon o komunikacijama.

Šta je sa naplatom za autorska prava onih sadržaja koji se putem paketa programa kupljenih u inostranstvu emituju u BiH? Nekada su sadržaji nedostupni i na ekranima možemo vidjeti poruku tipa “Ovaj sadržaj je zatamnjen na zahtjev vlasnika autorskih prava ili emitera”. Zašto je to samo u slučajevima nekih kanala, a neki drugi kanali puštaju kompletan program? Jasno je da je za ovo pitanje značajnim dijelom odgovoran Institut za intelektualno vlasništvo, ali na koji način može ili bi mogao RAK doprinijeti, obzirom da RAK određuje uslove za dobijanje licence za kablovske operatere?

Kao što kažete, ova pitanja prvenstveno treba usmjeriti prema Institutu za intelektualno vlasništvo. Naime, zakonske ovlasti Agencije u oblasti autorskih i srodnih prava su veoma ograničene. Shodno tome, Agencija je, u okviru svojih nadležnosti regulacije oblasti komunikacija, propisala opštu obavezu poštivanja autorskih prava za korisnike dozvola koje izdaje. Naime, Zakon o komunikacijama („Službeni glasnik BiH“, br. 31/03, 75/06, 32/10 i 98/12), u članu 3. stav (4) tačka d) propisuje da Agencija preduzima sve razumne mjere za ostvarivanje zaštite autorskih prava. Pravilo 56/2011 o dozvolama za distribuciju audiovizuelnih medijskih usluga i medijskih usluga radija („Službeni glasnik BiH“, br. 98/11 i 52/15), u članu 7. propisuje obavezu korisnika Dozvole da prije početka distribucije pojedinih programa pribave prethodne pismene saglasnosti od vlasnika programskih sadržaja ili njihovih ovlaštenih zastupnika, te Agenciji dostave izjavu o riješenim pravima na distribuciju.

U pravilu, svi sadržaji su dostupni, osim ukoliko vlasnik sadržaja ne javi distributeru u određenom roku da se određeni sadržaji imaju zatamniti na osnovu propisa u vezi zaštite autorskih prava. Također, želimo istaći da Agencija nije nadležna za tumačenje ugovornih odnosa između korisnika Dozvola koje izdaje i trećih strana s kojim korisnici Dozvola sklapaju ugovore, kao ni za rješavanje sporova nastalih iz tih ugovora.

S tim u vezi, navodimo i obrazloženje prvostepene presude Suda BiH (U-1017/05) po tužbi SQN u kojoj je Sud BiH naveo: “Pravilan je zaključak tužene da o valjanosti ugovora može da odlučuje samo redovni sud u parničnom postupku. U upravnom postupku organ koji vodi postupak, u smislu Zakona o postupku (“Sl. glasnik BiH”, br. 29/02, 12/04, 88/07 i 93/09), nije nadležan da odlučuje o valjanosti pravnih poslova i ugovornih odnosa” … Ovaj stav potvrdio je Sud BiH i u drugostepenom postupku, Presudom Uvl-30/06, uz obrazloženje …. “Apelaciono upravno vijeće prihvata kao pravilan, i stav Vijeća za upravne sporove i tužene Agencije, da se o validnosti ugovora ne može odlučivati u upravnom postupku, jer o tome može da odlučuje samo redovni sud u parničnom postupku”

Ovaj tekst je originalno objavljen u petom specijalnog biltena Udruženja BH Novinari, koji se realizira u okviru projekta “Mediji i javni ugled”, kao doprinos javnoj raspravi o temi transparentnosti medijskog vlasništva i zagovaranju donošenja zakona za unapređenje medijskog prostora i tržišta informacija u BiH. Bilten možete preuzeti ovdje.

SARAJEVO, 23.06.2018. -Šestodnevna radionica posvećena izvještavanju o tranzicijskoj pravdi završila se danas u Sarajevu odlukom sudionika i sudionica o formiranju mreže novinara i aktivista civilnog društva iz Sirije, Iraka i Bosne i Hercegovine, sa ciljem doprinosa izgradnji mira, tolerancije i koegzistencije većinskih i manjinskih naroda u ovim državama.

Tokom edukacije je naglašeno da mediji i organizacije civilnog društva u postkonfliktno vrijeme imaju važnu ulogu u izgradnji mira. Novinari i aktivisti u takvim okolnostima moraju biti posebno odgovorni jer njihovo djelovanje može biti doprinos izgradnji društva tolerancije, ali isto tako i uticati na širenje govora mržnje i raspirivanje netrpeljivosti. Zajednici koja je zarobljena konfliktom potrebni su novinari koji bi izvještavali na inovativan način, sa fokusom na rješenjima i koji mogu napraviti iskorak iz konvencionalnog izvještavanja.

Svoja iskustva sa polaznicima razmijenili su medijski profesionalci koji su izvještavali iz ratnih okolnosti u BiH, predstavnici akademske zajednice, stručnjaci za tranzicijsku pravdu i aktivisti iz BiH. Edukativni program obuhvatio je teme kao što su standardi fer, balansiranog i objektivnog izvještavanja o osjetljivim temama vezanim za rat i kršenja ljudskih prava, tranzicijska pravda i suočavanje sa prošlošću, dokumentovanje ratnih zločina te medijski doprinos izgradnji mira i stabilnosti.

Pored toga, sudionici su posjetili redakcije Oslobođenja i Federalne televizije, kao i BHN klub novinara u Mostaru, te Galeriju 11/07/95 u Sarajevu.

Radionica o temi „Tranzicijska pravda i izvještavanje“ realizirana je uz podršku danske organizacije International Media Support (IMS), u organizaciji Udruženja BH novinari.

SARAJEVO, 21.06.2018. – Na konferenciji “Reguliranje tržišta oglašavanja” održanoj 21. juna 2018. godine u Sarajevu predstavljen je izvještaj o politikama i praksama oglašavanja u BiH, te se raspravljalo o problemima i mogućim rješenjima za neregulirano oglašivačko tržište u BiH.

Postojeće legislative i regulative u BiH obuhvataju pojedine aspekte oglašavanja, posebno u sektoru elektronskih medija, ali mnoge oblasti ostaju neuređene, kao što su uslovi cjenovnih popusta za usluge oglašavanja, oglašavanje igara na sreću i oglašavanje preko influensera, rekla je recenzentica izvještaja Sanela Hodžić, istraživačica Mediacentra Sarajevo, koja je i predstavila glavne nalaze.

U izvještaju autorica Selme Kadić-Maglajlić i Barbare Krajnc također se ukazuje na slabu dostupnost podataka o oglašavanju i neučinkovit nadzor nad praksama oglašavanja. Tako su nedovoljno uređeni kriteriji i procedure za oglašavanje javnog sektora, a podaci o oglašavanju javnih kompanija se tretiraju kao poslovna tajna, čime su omogućene zloupotrebe javnih sredstava za političku promociju i nagrađivanje lojalnih medija. Sistem javnih nabavki je djelomično unaprijedio transparentnost oglašavanja javnog sektora, ali je dostupnost informacija još uvijek ograničena usljed neopravdanog korištenja manje transparentnih procedura, te neredovnog objavljivanja i nepotpunih planova nabavki.

Naglasivši potrebu za reguliranjem tržišta, Senad Zaimović, direktor marketinške agencije Fabrika i konsultant na izvještaju, rekao je da je nedovoljno proizvodnje, znanja i interesa za oglašavanje u BiH i da industrija nije koristila potencijale Udruženja medijske industrije.„Kompletan domaći oglašivački sektor se nalazi u nepovoljnoj poziciji“, zaključio je Zaimović.

Adnan Bilal, direktor marketinga Radiotelevizije Federacije Bosne i Hercegovine, je dodao da su među najvećim problemima u ovoj oblasti u BiH nedostatak zakona o transparentnosti vlasništva nad medijima, kao i proizvoljno i netransparentno određivanje cijena oglašivačkog prostora u medijima.

Marketinški stručnjak Ekrem Dupanović je naglasio da je prvenstveno potrebno da se ujedini medijska industrija koja je do sada pokazala nezainteresiranost za rješavanje ovih pitanja.

Stručnjakinja za oglašavanje Samra Lučkin iz organizacije JaBiHEU je rekla da je vrlo važno razlikovati uredničke od oglašivačkih sadržaja.

U prezentaciji izvještaja je ukazano na nepostojanje sveobuhvatnog okvira kojim bi se reguliralo oglašavanje u BiH, ali i na nepostojanje inicijativa za osiguranje legitimnosti sistema mjerenja TV gledanosti i za promoviranje etičkih normi u sektoru oglašavanja.  Preporuke koje su dio izvještaja između ostalog idu u pravcu povećanja transparentnosti, posebno u pogledu oglašavanja javnog sektora, definiranja načina utvrđivanja cijena i uslova za ostvarivanje popusta, uvođenja eksterne revizije u postupcima javne nabavke medijskih usluga i učešća medijskih revizora u pripremi i selekciji nabavke medijskih usluga, redefiniranja poslovnih tajni u javnim preduzećima, uspostave suda časti na nivou oglašivačke industrije koji bi usvojio i promovirao etičke standarde oglašavanja, promoviranja pouzdanosti istraživanja publike.

Izvještaj je dio projekta „Mediji i javni ugled“ koji finansira Evropska unija, a provode BH novinari, Mediacentar Sarajevo, Vijeće za štampu i JaBiHEU.

SARAJEVO, 20.06.2018. – Više od osam mjeseci prošlo je otkako javni servisi BHRT i RTV Federacije BiH televizijsku ili RTV taksu naplaćuju putem računa za električnu energiju, ali javnosti i dalje nisu dostupni podaci o naplati takse, eventualnom povećanju naplate i slično, piše informativni portal Klix.ba.

SARAJEVO, 22.06.2018. – Mediji i organizacije civilnog društva imaju važnu ulogu u post-konfliktnim procesima izgradnje mira i društva tolerancije. U takvim okolnostima novinari moraju biti odgovorniji i profesionalniji, jer medijski sadržaji koje proizvode imaju uticaj na kulturu i ponašanje građana, rečeno je na radionici o temi „Tranzicijska pravda i izvještavanje“ koja je danas počela u Sarajevu.

Šestodnevna radionica koju organizuje Udruženje BH novinari uz podršku danske organizacije International Media Support (IMS) okupila je 11 novinara i aktivista civilnog društva iz Sirije i Iraka.

„Medijske kuće i organizacije civilnog društva moraju biti odgovornije i kreativnije u svom djelovanju u ratnim i post-ratnim društvenim okolnostima. Novinari i aktivisti moraju biti svjesni kako medijski sadržaji i aktivitet civilnog sektora značajno utiču na percepciju stvarnosti, kulturu kao i ponašanje građana“, rekao je medijski savjetnik IMS-a Henrik Keith Hansen te istakao kako su društvu u specifičnim konfliktnim okolnostima potrebni novinari koji bi izvještavali na inovativan način, sa fokusom na rješenjima i koji mogu napraviti iskorak iz  konvencionalnog izvještavanja.

„S obzirom da su novinari Bosne i Hercegovine u novijoj historiji iskusili kako ratno tako i tranzicijsko novinarstvo, vjerujem da će radionica u Sarajevu pomoći i doprinijeti izgradnji mira kao i izgradnji medijske scene u Iraku i Siriji“, rekao je programski direktor IMS-a Osama Hababe te iskazao snažnu podšku ove organizacije konstruktivnom izvještavanju koje istovremeno razumije i osnažuje građane.

Generalna tajnica Udruženja BH novinari Borka Rudić istakla je značaj organiziranja novinara u profesionalne asocijacije, naročito u konfliktnom i post-konfliktnom kontekstu. „To je važno zbog promocije etičkih principa i integracije medijske zajednice, kao i zbog doprinosa razvijanju medijskih zakona i institucija kao infrastrukture potrebne za slobodno djelovanje medija i rad novinara“, rekla je Rudić.

Sudionici i sudionice će kroz šest dana edukativnog programa, između ostalog, učiti i diskutovati o  standardima fer, balansiranog i objektivnog izvještavanja o osjetljivim temama vezanim za rat i kršenja ljudskih prava, tranzicijskoj pravdi i suočavanju sa prošlošću, dokumentovanju ratnih zločina te medijskom doprinosu izgradnji mira i stabilnoti.

Svoja iskustva sa polaznicima razmijeniće medijski profesionalci, predstavnici akademske zajednice, stručnjaci za tranzicijsku pravdu i aktivisti iz BiH. Pored toga, predviđene su posjete redakcijama Oslobođenja i Federalne televizije, BHN klubu novinara u Mostaru.

SARAJEVO, 18.06.2018.-Industrija oglašavanja oslanja se na svoja tri stuba: mediji, agencije i oglašivači. U zadnje vrijeme se sve češće pominju i potrošači, kao četvrti stub, što mi se čini prilično logičnim. Da bi se industrija oglašavanja u Bosni i Hercegovini unaprijedila, potrebno je riješiti probleme na sve tri strane.

Medijsko tržište u BiH je nerazvijeno i netransparentno. Ja se u ovom tekstu neću baviti politikom koju provode mediji, a to je uglavnom politika vlasnika i politika onih opcija kojima pripadaju vlasnici.

Kada govorimo o oglašavanju najveći problem je netrasparentost. Danas teško možete sa sigurnošću garantovati da su podatci o gledanosti, čitanosti i slušanosti koje vam serviraju mediji tačni.

Za oglašavanje je najvažnije mjerenje gledanosti televizijskih programa. Od kako je mjerenje prije par godina preuzeo Audience Measurement (AM) mnogi su skloni tvrditi kako ti podatci nisu tačni, odnosno da su naštimani. Pogotovo kada se pročulo da je jedan od vlasnika AM-a ujedno i vlasnik privante televizijske stanice. To su argumentirali činjenicom da je gledanost te televizije odjednom značajno porasla. AM je eliminirao svoju konkurenciju na osnovu zakonskog akta kojeg je donio Institut za mjeriteljstvo i u kojem je propisano da se piplemtri, instrumenti koji se koriste za mjerenje gledanosti, moraju svakih pola godine servisirati u ovlaštenoj laboratoriji. A kako tu laboratoriju ima samo AM, to znači da on jedini i može mjeriti gledanost. Naravno da konkurenciji neće pasti na pamet da svoje instrumente da AM-u kako bi ovaj provjeravao njihovu ispravnost. Ovaj zakon je protupravan, nelogičan i nema ga niko, ali ga gospodin Džemić, direktor Instituta brani na sve moguće načine. Jedino on zna razloge zašto to čini.

Za printane medije važni su podatci o štampanom, odnosno prodatom tiražu. A koliki su ti tiraži ne može utvrditi niko jer se ne vrši odit. U svijetu postoji ABC, organizacija koja vrši odit tiraža štampanih medija. ABC ima svoje članice i u zemljama regiona, ali ne i u BiH. Slogan ABC-a je “Ne oglašavajte u medijima koji ne dozvoljavaju odit svojih tiraža jer vas lažu.” Prinatni mediji koji ne dozvoljavaju odit svojih tiraža čine to samo iz jednog razloga: ne žele da se znaju tačni podatci. Znači da varaju. Prije 15 godina održan je u Sarajevu prvi sastanak u organizaciji Evropske komisije sa ciljem da se uvede ABC odit. Na sastanak su pozvani direktori i vlasnici štampanih medija. Ideju, misiju i ciljeve ABC prezentirala je direktorica ABC u Poljskoj. Bilo je to u zlatno doba donatorskih budžeta kada su se pare medijima dijelile i šakom i kapom. Ovaj put cilj nije bio dijeljenje para. Kada je to naslutio vlasnik jednog štampanog medija, ustao je i pitao: “Recite vi nama imate li danas kakvih para za nas. Ako nemate, ja odoh, mene ovo ne zanima.” Naravno da od ABC-a nije bilo ništa. Mareco je jedno vrijeme pokušavao da nešto uradi, ali niko od štampanih medija nije želio da se učlani. Znači – lažu kada prikazuju svoje tiraže. U Hrvatskoj, na primjer, nijedan printani medij nije izvan ABHC-a jer da jeste, niko u njemu ne bi oglašavao.

Veliki problem je i netransparentnost cijena oglašavanja. Slobodno mogu kazati da svako ko pravi svoj budžet za oglašavanje i raspolaže cjenovnicima televizija, slobodno može ukalkulisati i do 70% niže cijene od onih iz cjenovnika i proći će. U toj nemilosrdnoj konkurenciji boreći se za svaki euro televizije snižavaju cijene do besmisla. Skidanjem cijena gube svi. Na kraju će najveći gubitnici biti oglašivači koji najviše i bez milosti dave medije. Zato mediji nemaju novaca da isplate iole pristojne plate svojim novinarima. Nezadovoljni novinari vide sve crno i tako pišu. Loše vijesti stvaraju strah kod gledalaca i čitaoca. Uplašen čovjek manje troši i tako se to na tržištu sve vraća oglašivačima koji su do toga doveli. Država takođe gubi. Prema nekim procjenama od oglašavanja će ove godine naplatiti sedam miliona KM PDV-a manje zato što se obračunava na niže cijene zakupa medijskog prostora.

Agencije nikako ne mogu izbjeći svoju odgovornost za veoma loše stanje na tržištu oglašavanja. Većina ih je nedoraslo za veće poduhvate, prije svega u razvoju industrije. Koplja se uglavnom lome oko nekoliko velikih oglašivača. Niko neće da ulaže u tržište malih i srednjih poduzeća i da od njih školuje sebi velike klijente kada oni narastu. Kada postanu veliki, teško će im se onda prodati priča o tome koliko im je oglašavanje važno. Postali su veliki i bez njega. Imamo nekoliko primjera u BiH koji ovo ilustruju. i Bil Gates i Steve Jobs su krenuli iz garaže, ali takve kod nas niko neće.

Oglašivačima ili oglašavanje ne treba, ili hoće sve, odmah i džabe. Oni su limitirajući faktor u razvoju oglašavanja zato što su takvi kakvi su – nikakvi.

Ipak, najveća odgovornost medija, agencija i oglašivača jeste u činjenici da uporno odbijaju formiranje udruženja oglašivačke industrije u Bosni i Hercegovini. Samoregulacija, što jeste osnovna zadaća svakog udruženja, je ključna za razvoj industrije oglašavanja. Samoregulacijom se bave SOZ (Slovenska oglašivačka komora), HURA (Hrvatska udruga agencija za tržišno komuniciranje) i UEPS (Udruženje za tržišno komuniciranje Srbije). Razlog tome da bosanskohercegovačko tržište oglašavanja po obimu i kvalitetu znatno zaostaje za drugim tržištima u regiji je, između ostalog, i u nepostojanju udruženja. U BiH postoji samo UMI – Udruženje medijske industrije. Ali to nije udruženje, to je trgovačko društvo koje sa sastaje samo kada među članicama treba raspodijeliti troškove mjerenja gledanosti televizijskog porograma. I ništa više!

Prije tri godine u Sarajevu je svoje predavanje održao Saša Savić, direktor Mediacoma, vodeće američke medijske agencije. Saša je inače Sarajlija sa njujorškom adresom. Te je godine proglašen medijskom ličnošću u Americi. Nakon veoma insipirativnog predavanja slijedila su pitanja. Direktor jedne sarajsvek medijske agencije je pitao: “L’Oreal ima u Njemačkoj neuporedivo veći budžet za oglašavanje, a svojoj medijskoj agenciji odobrava veću proviziju od nas u Sarajevu. Em je veći budžet, em je veća provizija. Kako da se borimo protiv takve diskriminacije?”

“Osnujte udruženje, utvrdite pravila i insistirajte na njihovom provođenju,” kratko je odgovorio Saša.

A kada govorimo o donošenju zakona koji bi trebao regulisati odnose unutar industrije oglašavanja, jedini relevantan predlagač zakona može biti udruženje. Niko drugi. Svaki zakon na svijetu se donosi kako bi zadovoljio nečije interese. Ili je to država, ili su to njeni građani, ili su to neke interesne skupine. Zakon o oglašavanju može pisati isključivo udruženje koje zastupa interese industrije. Ne pojedinci koji se bave oglašavanjem, nego čitava struka. Bojim se da su inicijativu za donošenje Zakona o oglašavanju pokrenuli stranci. Mi u našoj struci imamo dosta njih koji su se izvještili u otimanju para od stranaca. Ako takvi uspiju doći do budžeta i počnu sami kreirati zakon kako bi novac završio u njihovim džepovima, bojim se da ćemo dobiti tako nakaradan zakon koji će uništiti i ovo malo što imamo danas.

Ovaj tekst je originalno objavljen u petom specijalnog biltena Udruženja BH Novinari, koji se realizira u okviru projekta “Mediji i javni ugled”, kao doprinos javnoj raspravi o temi transparentnosti medijskog vlasništva i zagovaranju donošenja zakona za unapređenje medijskog prostora i tržišta informacija u BiH. Bilten možete preuzeti ovdje.

BANJA LUKA, 14.06.2018. – Više nema nikakve razlike da li novinari rade za javne servise i agencije ili u privatnim medijskim kućama, otvoreno priznaju u Sindikatu medija i grafičara Republike Srpske. Sa tim su saglasni i u Inspektoratu, ali samo iz razloga što Zakon o radu ne poznaje razliku između privatnih i javnih medija, odnosno poslodavaca. Zato za inspektore vlasnička struktura nije ni relevantna za sam postupak inspekcijskog nadzora. Sindikalci, ipak, procjenjuju da se Zakon o radu u medijima još manje poštuje nego u drugim oblastima.

Andrijana Pisarević, potpredsjednica Sindikata medija i grafičara RS ističe da ne znamo koliko imamo medija pa samim tim i novinara. „Iako često vidimo njihova imena na televiziji i ispod tekstova, mnogi od njih nemaju nikakve ugovore ili imaju one na određeno vrijeme, ali ne znamo kolike su im plate i honorari, da li im iko ikada uplaćuje doprinose. Informacije za koliko medija (paralelno) rade da bi nabrali dovoljno novca za život, kakvo im je radno vrijeme i da li im iko plaća prekovremene sate su šture i na nivou kafanskih prepričavanja, a kontrola rada postoji samo formalno.“, kaže Pisarević.

Iz republičke inspekcije rada ne navode da li samo formalno kontrolišu medije što im predbaciju iz sindikata, ali je jasno da traže razumijevanje za rezultate svog rada. Ističu da u Republici Srpskoj postoji samo tridesetak inspektora koji nadzorom obuhvataju sve privredne djelatnosti i godišnje izvrše oko 6.000 kontrola. Kada prave godišnje planove rada nastoje da obuhvate sve djelatnosti imajući u vidu i kadrovske resurse.

Inspektori su tokom kontrole poštovanja radno-pravnog statusa zaposlenih u medijima zaticali pravo šarenilo ugovora, ali ništa nelogično ako se gleda samo slovo zakona. Tako poslodavci sa novinarima zaključuju ugovore o radu na neodređeno vrijeme, na određeno vrijeme, ugovore o dopunskom radu sa licima koja su u radnom odnosu na puno radno vrijeme prijavljena kod drugih poslodavaca, kao i ugovore o obavljanju povremenih i privremenih poslova.

„U pravilu u trenutku kontrole inspektori u medijskim kućama nisu zaticali radnike „na crno“. U svega jednom slučaju u ovoj godini u kontroli poslodavca jednog portala zatečena su dva radnika bez zaključenog ugovora o radu i prijave u Jedinstveni sistem naplate doprinosa. Tom poslodavcu je naloženo da radnicima obezbijedi radno-pravni status u skladu sa zakonom, što je i učinio. Takođe, izrečena mu je i novčana kazna.“, kaže Dušanka Makivić, načelnik Odjeljenja za odnose s javnošću Inspektorata RS.

Od januara 2017. godine do danas inspektori rada najveće Kantonalne uprave za inspekcijske poslove u Federaciji, one u Kantonu Sarajevo izvršili su šest kontrola u javnim i jednu u privatnim medijima i pohvalili se da su njihove naloge poslodavci naknadno ispoštovali. Osim neusklađenog pravilnika o radu sa zakonom, inspektori su konstatovali da radnici zaposleni na istim radnim mjestima imaju različite koeficijente za obračun plate, ali i da u jednom slučaju postoji česta promjena radnog mjesta jednog od urednika. Nepravilnosti su utvrđene i u inspekcijskom nadzoru  neisplaćivanja prekovremenih sati, nepriznavanja prava na stimulaciju, neispunjavanja uslova radnog mjesta pojedinih radnika, uskraćivanja prava na dnevni odmor, te rasporeda radnog vremena i opisa poslova.

„Jedan inspekcijski nadzor vršen je i na okolonost neisplaćivanja naknade za prevoz, na privatnom mediju, prilikom kojeg je utvrđeno da poslodavac radnicima ne isplaćuje naknadu za prevoz u skladu sa Pravilnikom o radu. Prema poslodavcu je djelovano izdavanjem upravne mjere – Rješenja o naređenju, koja je u cjelosti ispoštovana.“, navode iz Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo.

Predstavnici novinarske zajednice uvjeravaju da je stanje na terenu značajno drugačije. Postoji ogroman broj neprijavljenih radnika novinara koji rade i “za državu” i za privatnike, a plate dobijaju u kovertama i preko friziranih putnih naloga, uvjeravaju u sindikatu. Inspektori i na te tvrdnje imaju odgovor. Niko im se nije žalio, a ni oni nisu našli argumente da poslodavci na taj način krše zakon.

„Kada je riječ o tzv. isplati dijela plate „na ruke“ do sada nam se po tom pitanju nisu obraćali radnici zaposleni u medijima. Ukoliko je poslodavac radniku isplatio platu definisanu ugovorom o radu u zakonom propisanom roku, te ukoliko je uredno platio poreze i doprinose, inspektor rada nema osnova za preduzimanje mjera. Dokazivanje sumnje da poslodavci radnicima dio plate isplaćuju „na ruke“ kako bi izbjegli plaćanje poreskih obaveza, podrazumijevalo bi na prvom mjestu angažovanje poreskih organa. Dokazni postupak koji bi se provodio pred nadležnim sudom, zahtijevao bi i saradnju radnika konkretnog poslodavca koji bi svojim iskazima i dostavljenim dokazima potvrdili takve navode, te eventualno preduzimanje mjera od strane istražnih organa u smislu izuzimanja dokumentacije poslodavca, kontrole poslovnih transakcionih računa i drugo.“, navode u Inspektoratu RS.

Da su novinari i sami dijelom krivi za svoj položaj slažu se i oni koji brane njihove interese. Andrijana Pisarević priznaje da novinari često nemaju nikakvu svijest da su i sami radnici i da imaju neka prava kao što ih imaju prosvjetari, policija ili trgovci, pa se za njih ni ne bore, a što njihovi poslodavci nemilosrdno koriste.

„O svojim pravima daleko više znaju radnici u kožarskoj ili tekstilnoj industriji, nego oni koji svakodnevno izvještavaju o njima i poslodavcima koji ih izrabljuju, ne shvatajući da su često u jednako lošoj ili čak goroj situaciji.“, kaže potpredsjednica Sindikata novinara i grafičara.

Pravna služba Saveza sindikata RS je za sindikalne organizacije koje su u sastavu Sindikata medija i grafičara u prošloj godini imala osam prijava. One su se odnosile na isplatu toplog obroka, regresa i otpremnine, a samo jedna na sistematizaciju radnih mjesta. U sindikatu zaključuju da nema sumnje da ovo nisu realni pokazatelji situacije u medijima. Oni samo pokazuju da nema prijava i da se novinari rijetko odlučuju na borbu za svoja prava, što je u najmanju ruku apsurdno i kontradiktorno u odnosu na posao kojim se bave.

U praksi radnici koji su zaposleni u medijima, ne samo novinari već i tehničko osoblje, do sada se nisu obraćali ni inspekciji rada RS u većem broju sa pritužbama na kršenje njihovih prava koja proizilaze iz radnog odnosa, iako imaju mogućnost da svoje prijave dostave i anonimno. Sporadično, s vremena na vrijeme inspektorima su se obraćali najčešće radnici iz medija na nivou lokalne zajednice, sa zahtjevom za kontrolu zbog kašnjenja plata. U ovim slučajevima inspekcija rada je na kraju nalagala poslodavcima da isplate dugovane plate.

I iz Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Unsko-sanskog kantona navode da su, kada je u pitanju poštovanje Zakona o radu u privatnim i javnim medijima, zaprimili vrlo malo zahtjeva. Ukoliko je bilo i obraćanja predmet zahtjeva je bio na imenovanje direktora i procedura prijema, a  tema plate i način njene isplate nije bio predmet nadzora, priznaje Sena Družić, glavna kantonalna inspektorica za rad. Zato i zaključuje da radnici nisu dovoljno edukovani o svojim radnim pravima. Inspektori u Bihaću posebno naglašavaju da, osim novčanih potraživanja, radnici mogu da podnesu prigovor poslodavcu u roku od 15 dana, ali da je taj rok prekratak i ukoliko radnici ne podnesu prigovor gube pravo na sudsku zaštitu.

U Inspektoratu RS ne mogu dati generalnu ocjenu da li zakon više poštuju mediji koji su u državnom ili privatnom vlasništvu. Mišljenja koja često možemo čuti, da su zaposleni u privatnim medijima u težem položaju, inspektori su provjeravali u konkretnim inspekcijskim kontrolama i utvrdili da ovi poslodavci u pravilu poštuju osnovna radnička prava. Kao primjer navode kontrolu u privatnoj medijskoj kući koja je u trenutku kontrole zapošljavala ukupno 81 radnika, od čega njih 79 ima zasnovan odnos na neodoređeno vrijeme, dok su samo dva radnika angažovana po osnovu ugovora na određeno vrijeme. Takođe, svi radnici su kolektivno osigurani i uredno prijavljeni na penzijsko-invalidsko i zdravstveno osiguranje. Kao još jedan primjer ističu kontrolu u štampanom mediju koji je u trenutku kontrole zapošljavao ukupno 23 radnika, od čega su 22 radnika na neodređeno vrijeme i jedan radnik na određeno vrijeme. Evidencije o prisutnosti radnika na radu su vođene uredno, poslednja isplaćena plata u trenutku kontrole bila je za prethodni mjesec, a svi radnici su osigurani.

Kakvo je stanje u drugom entitetu kada su u pitanju samo privatni mediji, federalna inspekcija rada ne zna. Željko Koštro, federalni inspektor rada odgovorio nam je da je ta oblast od prije dvije godine u rukama kantonalnih inspektora i da sada kontrolišu samo subjekte koji su od interesa za Federaciju BiH. I baš zbog toga su iz kantona njima prosljeđivali nekoliko zahtjeva u vezi s angažmanom i potpisivanjem ugovora o radu koji su se odnosili na Federalnu TV.

Zato kada je u pitanju prestanak radnog odnosa novinara, on se, kako navode sindikalci, ako je i postojao u formalnopravnom smislu, gasi sa medijem ili sa istekom nekog od ugovora, skupa sa neisplaćenim platama i neuplaćenim doprinosima. Upravo ovaj scenario smo prije samo dvije godine vidjeli u slučaju dnevnih novina Press koji je bio jedini privatni medij sa aktivnom sindikalnom organizacijom u BiH. Iako su pregovori i pritisci sindikata tokom posljednjih godinu i po dana omogućavali isplatu plata iscijepanih u dijelove, na kraju je 50 radnika ipak ostalo bez posla, a medij je ugašen. Nekoliko godina ranije, istu sudbinu doživio je i banjalučki dnevni list Fokus.

Inspektori se pravdaju da su im, kada je riječ o otkazu ugovora o radu od strane poslodavca, ograničene mogućnosti djelovanja. Inspektor rada nema ovlaštenje da naloži poslodavcu da vrati na rad radnika sa kojim je raskinuo radni odnos, jer takvu mjeru može izreći samo sud ukoliko utvrdi da je otkaz nezakonit. Takođe, zakonom su ograničeni i rokovi u kojima se radnici mogu obratiti inspekciji rada za zaštitu svojih prava, a to su mjesec dana od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri mjeseca od dana učinjene povrede. Nakon proteka navedenih rokova svu dalju zaštitu radnici mogu tražiti putem suda.

Na pitanje zašto su rijetki sindikati u medijima, sindikalci odgovaraju da je sve do novinara. Formiranje velikog broja medija (govori se da ih u BiH ima više od 1.200, od čega oko 1.100 news portala), uz minimalna ulaganja, povezivanje komercijalnih i političkih interesa, rastuća koncentracija vlasništva i tehnološko zaostajanje doveli su novinare u postojeću situaciju iz koje mogu da se izvuku samo i jedino ako se udruže međusobno kako bi se zaštitili od izrabljivanja.

„Tu je potrebno malo znanja i hrabrosti koje barem novinarima ne bi trebali biti problem. Nijedan poslodavac ne može da otpusti sve radnike odjednom i da im nađe adekvatnu zamjenu za dan, dva ili mjesec. Svi oni se isprepadaju i uspaniče ako im spomenete sindikat, ali kada ga osnujete, moraju da se pomire sa tom činjenicom i prihvate njegovo postojanje. Osim toga, ni poslodavci često ne shvataju da im je mnogo jednostavnije da im u kancelariju dođe jedan čovjek u ime svih, nego da se suoče sa svim radnicima kada nezadovoljstvo eskalira ili firma počne da propada.“, kaže Andrijana Pisarević, potpredsjednica Sindikata medija i grafičara RS

Inspektori u Republici Srpskoj naglašavaju da do sada nisu imali slučajeva da su im se obraćali predstavnici sindikalnih organizacija medija sa žalbama da im se od strane poslodavca onemogućava sindikalno organizovanje.

Bez obzira na to granski sindikat nema dileme da postojeća zakonska rješenja nisu u skladu sa zagarantovanim obimom prava bilo kojeg radnika, pa samim tim ni novinara. Ističu da je problem u tome što se ni aktuelni, kako navode, krnji zakon ne poštuje, pa onda priča o zakonodavnoj i institucionalnoj zaštiti novinara i radnika nema nekog posebnog smisla.

Treba li onda mijenjati zakon, u inspekciji uzdržano odgovaraju. Imaju samo savjet da je, ukoliko zakonodavac smatra da obavljanje poslova novinara zbog određenih specifičnosti treba urediti posebnim zakonom, primarno potrebno odrediti nadležno ministarstvo koje bi pripremilo takav propis i jasno definisati koji organ je nadležan za kontrolu njegove primjene.

Ovaj tekstje proizveden u okviru projekta Regionalna platforma za zagovaranje  medijskih sloboda i sigurnosti novinara na Zapadnom Balkanu uz finansijsku podršku Evropske Unije. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost Udruženja/udruge BH novinari i autora i ni u kom slučaju ne odražava stavove Evropske unije.