BERANE, 12.01.2018. – Povodom pravosnažne presude kojom je bivši direktor Radio Berana Milan Šćekić osuđen zbog zloupotrebe službenog požaja u produženom trajajanju, saopštenjem se oglasio Savjet radija.

Saopštenje Savjeta Radija Berane prenosimo integralno:

“Obavještavamo javnost da je Viši sud u Bijelom Polju potvrdio presudu Osnovnog suda u Beranama da je bivši direktor Radio Berana M.Š. izvršio produženo krivično djelo zloupotrebe službenog položaja .

Bivši direktor je osuđen na zatvorsku kaznu od tri mjeseca, uslovno godinu dana, i obavezan da Radio Beranama plati 4.464,17 evra na ime utvrđenih zloupotreba, pod prijetnjom posledica prinudnog izvršenja.

Savjet Radio Berana ne želi da komentariše visinu kazne, ali moramo da izrazimo zadovoljstvo što je i na sudu potvrđeno da su se u četvorogodišnjem mandatu prethodnog Savjeta i direktora u Radio Beranama dešavale nezakonite radnje, koje su znatno doprinijele da se Radio Berane i danas nalazi u teškoj situaciji. Podsjećamo javnost da je nezavisna revizija dala negativan nalaz za poslovanje od 2013-2015, a da je prvi pozitivan nalaz dobijen za poslovanje u 2016., odnosno periodu u kome je sadašnja uprava vodila beranski javni servis.

Savjet Radio Berana se zaposlenima zahvaljuje na profesionalizmu koji pokazuju, kao i ličnom strpljenju i žrtvi koju podnose zbog teške situacije u kojoj se nalaze. Ovom presudom su dobili bar moralnu satisfakciju da su bili u pravu dok su godinama upozoravali na zloupotrebe koje su se dešavale u Radiju.

Uvjereni smo da će od ove godine, nakon potpisivanja trogodišnjeg ugovora sa osnivačem doći i do boljih dana za zaposlene na materijalnom planu, posebno u smislu redovnosti isplate zarada i isplate zaostalih plata koje su u prethodne tri godine marljivim radom itekako zaradili.

Javnosti Berana, našim vjernim slušaocima i posjetiocima portala se takođe zahvaljujemo na podršci, uz obećanje da će naš program iz dana u dan biti sve bogatiji i da Radio ostaje prva adresa na kojoj će dobijati aktuelne i istinite informacije iz Berana”, zaključuje se u saopštenju Savjeta Lokalnog javnog emitera Radio Berana.

PODGORICA, 10.01.2018. – Vlada treba da preduzme korake kako bi se očuvala urednička sloboda RTCG-a ili će se njen demokratski kredibilitet smanjiti, ocijenio je zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD Hojt Brajan Ji. On je u razgovoru za “Vijesti” rekao da bi preuzimanje političke kontrole nad Javnim servisom moglo biti korak nazad na evroatlantskom putu Crne Gore.

“Zabrinuti smo da je Skupština ugrozila uredničku nezavisnost Javnog servisa promjenama u upravljačkom Savjetu RTCG-a, akcijom koja nosi izgled političke motivacije da se ograniči sloboda medija. Vlada hitno treba da preduzme korake da potcrta uredničku slobodu RTCG ili će se Vladin demokratski kredibilitet smanjiti, što bi bio korak unazad na evroatlantskom putu Crne Gore. Još važnije, javnost Crne Gore bi mogla da izgubi povjerenje u Javni servis čija je dužnost da građanima obezbijedi nezavisno i objektivno izvještavanje”, kazao je Ji upitan da prokomentariše upozorenja opozicije, NVO i medija da DPS otvoreno pokušava ponovo da preuzme političku kontrolu nad RTCG.

• Eksperti zvaničnici pričaju o “ponovnom angažovanju” Sjedinjenih Država na zapadnom Balkanu. Šta će SAD da urade u 2018. kako bi pomogle da se spriječi da region sklizne u dalje pogoršanje stanja demokratije, ljudskih prava, i vladavine prava?

Najmanje posljednjih četvrt vijeka, Sjedinjene Američke Države su aktivan i važan partner zapadnog Balkana i namjeravamo to i dalje da budemo. Naš osnovni cilj tokom mandata više različitih američkih administracija bio je da radimo sa našim partnerima na jačanju demokratskih institucija i sprovođenju reformi neophodnih za evroatlantske integracije. To ostaje naš prioritet. Posvećeni smo posebno pomoći jačanju vladavine prava, borbi protiv korupcije i obezbjeđenju da vlade budu transparentne i odgovorne. Nastavićemo, takođe, da podržavamo snažne nezavisne glasove, uključujući novinare, nevladine organizacije i druge članove civilnog društva, koji teže izgradnji društava koja su slobodna, inkluzivna i prosperitetna.

• Šta će Vašington da uradi kako bi spriječio druge igrače, poput Rusije, Kine ili Turske da ponekad vrše štetetan uticaj na zapadnom Balkanu, popunjavajući postojeći vakuum, koji je nastao, prema nekim tumačenjima, dok su se Brisel, a posebno Vašington, bavili sami sobom?

Daleko od toga da ignorišu Balkan, Sjedinjene Države i EU su zapravo intenzivirale podršku bezbjednosti, stabilnosti i ekonomskom razvoju regiona. Učlanjenje Crne Gore u NATO, demokratski prenos vlasti i obnavljanje privrženosti reformama u Makedoniji, dalji koraci Srbije i Crne Gore ka Evropskoj uniji i pravosudne reforme u Albaniji samo su neki od primjera uspješne saradnje Balkana, EU, Amerike i drugih bliskih država u 2017. godini. Ipak, vlade u regionu mogu i treba više i brže da napreduju u 2018, uključujući to da ostave po strani političarenje i bolje iskoriste prednosti pomoći i mogućnosti koje im pružaju međunarodni partneri.

Vjerujemo da budućnost regiona leži na Zapadu, ali transparentne, legalne investicije i pomoć iz drugih djelova svijeta mogu, takođe, da pomognu da Balkan dostigne svoj cilj evropskih i evroatlantskih integracija. Istovremeno, vlade moraju da se odupru lažnom prijateljstvu nekih stranih aktera koji zanemaruju međunarodno pravo ili se suprotstavljaju zapadnoj orijentaciji Balkana. Rusija, na primjer, pokazala je spremnost da se miješa u izbore, podriva ključne institucije Zapada, kao što su NATO i EU, koristi snabdijevanje energijom kao političko oružje, i slabi povjerenje u demokratiju i slobodno tržište. Nastavićemo da pomažemo našim partnerima da osnaže otpornost na takav maligni uticaj, uključujući jačanje policijskih i pravosudnih institucija, borbu protiv energetskog snabdijevanja i unapređenje održivog ekonomskog rasta i evroatlantskih integracija.

• Nedavno ste rekli da je besramno kako su balkanski politički lideri, uprkos njihovom nedemokratskom ponašanju, dobrodošli u mnogim evropski prijestonicama, kao da ne rade ništa loše. Koga ste konkretno ima na umu?

Moj komentar se nije odnosio ni na koga posebno. Riječ je o potrebi da nedemokratske ili korumpirane balkanske vođe držimo odgovornima. Jedan od metoda je i način na koji dočekujemo ili ne dočekujemo takve vođe u našim prijestonicama. Političarima koji su korumpirani, koji se suprotstavljaju vladavini prava i međunarodnoj zajednici, podstiču nestabilnost i napetost ne bi trebalo dati priliku da legitimišu svoje nedemokratsko ponašanje kroz sastanke i fotografisanje sa visokim zvaničnicima u evropskim metropolama.

• U izvještaju Atlantskog savjeta “Balkan naprijed: Nova američka strategija za region”, autori upozoravaju na takozvane “Big Men” koji aktivno ometaju reforme, i pominju nekoliko lidera, među kojima i Mila Đukanovića. Nedavno ste rekli da bi partnerstvo između Zapada i balkanskih lidera trebalo da bude dvosmjerna ulica a da se očekuje da oni treba ispune svoje obaveze. Da li mislite da ovi lideri to namjerno rade kako bi ostali na vlasti i šta može Vašington da uradi ako oni nastave to da rade?

Upućujem vas na Atlantski savjet za komentar njihovog izvještaja. Moja izjava se odnosila na vrstu partnerstva koju SAD žele sa zapadnim Balkanom. Mi ćemo ispuniti naše obaveze prema vladama, bilo da je riječ o pomoći, tehničkim savjetima ili političkoj podršci, i mi očekujemo da te vlade i lideri takođe ispune svoje obaveze, na primjer da sprovedu reforme ili poštuju vladavinu prava. Radićemo sa onim zvaničnicima koji se budu pridržavali vladavine prava i budu dijelili našu posvećenost demokratskom i ekonomskom razvoju. Lideri odgovaraju, naravno, prvo i najviše onima koji ih biraju, koji su slobodni da izaberu i nekog novog.

• Šta mislite o nedavnim komentarima Đukanovića u kojima etiketira nezavisne medije kao “medijsku mafiju”?

Svi politički lideri imaju odgovornost da poštuju slobodu medija, koja je jedan od stubova demokratije. SAD se pridružuju Evropskoj uniji u naglašavanju potrebe da Crna Gora pokaže značajan napredak u zaštiti novinara i očuvanju medijskih sloboda. Medijske slobode pomažu da se obezbijedi forum za sve članove društva, a ne samo one na pozicijama moći. Politički lideri imaju odgovornost da se pobrinu da Vlada ispravno istraži fizičke napade na novinare. S druge strane, mediji su dužni da nezavisno i odgovorno izvještavaju.

• Došlo je do kolapsa opozicionog bojkota parlamenta i 21 opozicioni poslanik se vratio u Skupštinu. Je li to dobar korak ka rješenju krize, uprkos visokim tenzijama i uvredama na svim sjednicam do sada? Šta ostatak opozicije treba da radi?

Tokom prošle godine, ohrabrivali smo političate sa različitih strana da zajedno rade u Skupštini, gdje na najbolji način mogu da zastupaju interese građana Crne Gore. Ta poruka ostaje nepromijenjena. Izabrani predstavnici naroda ne mogu da ispune svoju dužnost prema građanima ako ostanu po strani i samo se selektivno uključuju u rasprave ili su fokusirani na širenje nemira. Građani širom Balkana žele njiihovi lideri da rješavaju probleme, a ne samo da se žale i optužuju druge. Crna Gora se suočava sa veoma važnim izazovima. Potrebno je da svi njeni izabrani zvaničnici u potpunosti učestvuju u političkom procesu, predstavlju svoje glasače i rade za opšte dobro svoje zemlje.

• U toku je suđenje za navodni pokušaj državnog udara u Crnoj Gori. Političko i javno mnjenje podijeljeno je oko toga da li se nešto zaista dogodilo ili nije, i u kojoj mjeri, ako je uopšte, Crna Gora bila u opasnosti. Na osnovu dokaza kojima su SAD pomogle istragu i onoga što još Vi znate, šta mislite o tom događaju i suđenju koje je uslijedilo?

Suđenje je još u toku, ali dokazi koji su do sada prezentovani jasno ukazaju na miješanje Rusije i drski pokušaj da se poremeti nezavisni izborni proces u Crnoj Gori. Kontinuirano plasiranje dezinformacija i propagandne kampanje imaju za cilj da diskredituju povjerenje javnosti u specijalno tužilaštvo i sudstvo. Vjerovatno će RT, Sputnjik i državno sponzorisani trolovi nastaviti te aktivnosti i u 2018. Pozivamo odgovorne nezavisne medije da informišu javnost o tome i pomognu građanima da razlikuju činjenice od fikcija.

Kredibilitet izbora ostaje prioritet

• Da li bilo dobro ili loše za Crnu Goru ako se Đukanović kandiduje za predsjednika države?

To ko će ili neće učestvovati na izborima nije pitanje za SAD. To je odluka koju treba da donesu političari, partije i glasači. Mi smo zainteresovani za kredibilitet izbornog procesa, da li su kampanje fer, transparentne i ispunjavaju li međunarodne standarde. Može li se bilo ko kandidovati na izborima na osnovu sopstvenih zasluga? Da li su građani Crne Gore slobodni da glasaju za kandidate po svom izboru? Da li institucije obezbjeđuju forum gdje će se čuti glas građana tokom slobodnih i fer izbora? Ne radi se ovdje o pojedincima nego je riječ o pravilima, normama i institucijama koje predstavljaju snažnu demokratiju.

Vlast i opozicija da nađu način da zajedno rješavaju probleme

• Šta treba crnogorska vlast, opozicija, civilno društvo i mediji da urade u 2018. kako bi se riješila politička kriza koja traje od izbora 2016. godine?

Sadašnja politička situacija ometa napredak Crne Gore ka evropskim integracijama, koje velika većina građana Crne Gore podržava. Svi koji su zainteresovani za političku i ekonomsku dobrobit Crne Gore treba da učine što je do njih kako bi se riješio politički zastoj, u skladu sa Ustavom i evropskim standardima. Normalno je u svakoj demokratiji da stranke imaju neslaganja. Međutim, krajnje je vrijeme da vladajuće i opozicione stranke pronađu način da rade zajedno na rješavanju nekih od hitnih izazova s kojima se zemlja suočava, uključujući to kako da ojačaju ekonomiju i uvjere mlade građane Crne Gore da ne napuštaju zemlju. Novinari i civilno društvo treba da pomognu da se informiše javnost o najznačajnijim pitanjima i aktuelnim događajima i da služe kao kontrola zloupotrebe moći. Građani bi trebalo jasno da saopšte svojim izabranim liderima da žele rezultate i funkcionalnu demokratiju, a ne prazno poziranje i stagnaciju.

Protesti i nemiri mogući ako se ne ispune obećana poboljšanja

U svom izvještaju “Preventivni angažman”, Savjet za inostrane odnose tvrdi da je Balkan među 30 potencijalnih “vrućih tačaka” na svijetu, upozoravajući na moguće političke nemire i ekstremističko nasilje u regionu, čak ponovno crtanje nekih granica. Koliko su realne ove prijetnje u regionu?

Region se suočava sa ozbiljnim izazovima – spoljnjim i unutrašnjim prijetnjama koje, ako ostanu bez odgovora, mogu prozvesti ozbiljne posljedice po težnje država Zapadnog Balkana. Krhke institucije, slaba vladavina prava i neslobodni mediji omogućavaju endemsku korupciju, obeshrabruju strane investicije i tjeraju građane da emigriraju u stabilnije i prosperitetnije zemlje. Protesti i nemiri mogu takođe da se dogode ako vlade ne ispune obećana poboljšanja u upravljanju i životnom standardu. Loši ekonomski uslovi otvaraju takođe puteve za potencijalno destabilizujuće činoce kao što su nasilni ekstremisti, organizovani kriminal i države koje vrše maligni uticaj. Sjedinjene Države će nastaviti da obezbjeđuju sredstva i tehničku pomoć kako bi pomogle vladama na Balkanu da se suprotstave tim prijetnjama i štetnim akterima koji žele da oslabe institucije, podriju reforme i spriječe napredak regiona.

PODGORICA, 04.01.2018. – Država bi morala da bude odlučnija i da konačno nađe neki mehanizam da riješi slučajeve napada na novinare i spriječi dalje napade, poručila je predsjednica Sindikata medija, Marijana Camović.

Ona smatra i da bi mediji u Crnoj Gori morali da budu solidarniji sa kolegama koje su žrtve napada, a ne dolaze iz njihovih redakcija.

Camović je u intervjuu Portalu RTCG rekla da je, u odnosu na 2016. Godinu, kada nije bilo drastičnijih napada na mediji i novinare, 2017. bila znatno gora.

Uvođenje autonomije u radu novinara, što je jedan od predloga Sindikata medija bi, prema riječima Camović, značilo da se novinari pitaju za svoj rad.

“Mi smo taj problem uočili u istraživanju koje sprovodimo već dvije godine i gdje su nam kolege i koleginice otvoreno kazali kakvi su uslovi u kojima rade. Na osnovu toga smo Ministarstvu kulture dostavili konkretne predloge izmjena Zakona o medijima, po kojima bi novinari imali pravo da odbiju određene naloge urednika, ako bi se postupanjem u skladu sa tim nalogom kršio propis, pravila struke ili Kodeks novinara”, kazala je Camović.

Takođe, kako je pojasnila, medijski tekst ili prilog, kojem je smisao promijenjen u postupku uredničke obrade, ne bi se smio objavljivati pod potpisom novinara-autora, bez njegovog pristanka.

Kako biste, u pogledu slobode medija i položaja novinara u Crnoj Gori ocijenili 2017. godinu? Da li je bilo ikakvih pomaka u odnosu na ranije godine?

„U odnosu na 2016. godinu kada nije bilo drastičnijih napada na mediji i novinare, 2017. je bila znatno gora, naročito njen drugi dio. U septembru je premijerov brat u telefonskom razgovoru prijetio kolegi Vladimiru Otaševiću i mi smo prije nekoliko dana dobili obavještenje od Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Bijelom Polju da je taj predmet proslijeđen ODT Podgorica, ali nam je rečeno i da se Velizar Marković tereti za krivično djelo ugrožavanje sigurnosti. Za to krivično djelo je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do godinu. Nastavićemo da pratimo taj slučaj. Drugi drastičan slučaj, ali koji iz nekog razloga nije probudio interesovanje medija, je slučaj paljenja automobila kolege iz Pljevalja Miroslava Drobnjaka, dopisnika Večernjih novosti. Njemu je 11. oktobra neko zapalio auto i duže od mjesec dana niko ništa nije radio po tom pitanju, dok nije stigao nalaz vještaka koji je nedvosmisleno utvrdio da je neko benzinom polio auto i zapalio ga. Nakon toga Drobnjak je desetak puta saslušavan u policiji, čak je ispitivan i na poligrafu, i mi smo zbog načina na koji su se policajci ponašali prema njemu tražili mišljenje Savjeta za građansku kontrolu rada policije i više puta dopunjavali taj zahtjev, jer nakon svakog dopisa Savjeta koji je stigao do pljevaljske policije, Drobnjak je dodatno isljeđivan. Čak i njegova porodica.

U međuvremenu ništa nije urađeno da se nađe osoba koja mu je zapalila auto. IZ ODT Pljevlja smo obavješteni da su oni utvrdili da se radi o krivičnom djelu uništenje i oštećenje tuđe stvari (čl.253 KZCG) za koje se gonjenje preuzima po privatnoj tužbi, što je jako simptomatično. Tužilaštvo i policija, osim što su ispitivali Drobnjaka kao da je on osumnjičeni, a ne žrtva, nijesu uradili ništa, čak su i krivično djelo kvalifikovali na način da se Tužilaštva on više ne tiče. Obavješten je Ombudsman i čekamo i njegovo mišljenje. Tokom godine ni jedan od starih slučajeva napada na novinare nije riješen niti je bilo nekih pomaka u istragama.

Sami mediji, naročito elektronski, su bolje prošli, jer im je Vlada u martu odobrila pomoć u ukupnom iznosu od 1,84 miliona eura i to po zahtjevu Radio-difuznog centra. Kako su svi mediji dobili pomoć, niko nije ukazao na činjenicu da je ona potpuno nezakonita i da predstavlja kršenje Zakona o dodjeli državne pomoći, koji tu pomoć predviđa jednom u 10 godina, a mediji su na sličan način pomognuti prije nekoliko godina. Ćutanje medija tu odluku nije učinilo zakonitom, ali je osvijetlilo mnoge stvari“.

Kakva su očekivanja i planovi Sindikata medija u narednoj godini?

„Svakako ćemo nastaviti pregovore o novom granskom kolektivnom ugovoru, jer je to najvažniji dokument koji se direktno tiče svih zaposlenih u medijima i mi smo tom poslu pristupili jako ozbiljno. Pregovaračkom timu će se sad pridružiti i neko od kolega iz Sindikata zaposlenih RTCG, koji su odnedavno dio Sindikata medija. Oni od nas, ali i mi od njih, očekujemo dosta i vjerujem da će se u samom Sindikatu medija desiti promjene koje će biti pozitivna posljedica dolaska novih ljudi i ideja. Naše aktivnosti u 2017. će početi vrlo brzo, već 23. januara, kada ćemo petu godinu zaredom obilježiti Dan novinara Crne Gore.

Mi smo nedavno, kroz analizu Zakona o elektronskim medijima i Zakona o medijima, dali konkretne predloge izmjena tih zakona i svakako ćemo učiniti sve što je u našoj moći da ti predlozi postanu sastavni djelovi tih zakona. Iskustvo koje imamo i poznavanje načina rada bukvalno svih crnogorskih medija nam je pomoglo da formulišemo predloge i vjerujem da imamo dobre argumente za ono za šta se zalažemo.

Ono što od države očekujemo je da profesiju kojom se bavimo počne ozbiljnije da tretira i da prestane sa sad već očiglednom praksom da slučajeve napade na novinare kvalifikuje kao prekršaje ili krivična djela koja se ne gone po službenoj dužnosti, jer smatramo da na taj način ‘pere ruke’ od sopstvene nesposobnosti da riješi slučajeve napada na medije i novinare i skraćuje listu tih slučajeva. Takav odnos prema novinarstvu obeshrabruje novinare da prijavljuju slučajeve napada, a ohrabruje napadače da nastave sa takvim ponašanjem jer ono očigledno nije kažnjivo“.

Nedavno ste predstavili analizu o položaju lokalnih javnih emitera u Crnoj Gori, s preporukom da se oni finansiraju po modelu nacionalnog Javnog servisa. Da li očekujete da se to desi u praksi? Imate li informaciju o tome da li postoji raspoloženje u lokalnim samoupravama o takvom modelu finansiranja?

“Jasno je da sadašnji način finasiranja lokalnih javnih emitera tim medijima ne pruža nikakvu sigurnost i nije im od koristi. Ako opština procijeni da je neophodno osnovati lokalni javni emiter, onda je neophodno osigurati njegovo finansiranje na način koji će obezbijediti što veći stepen samostalnosti u radu. Zalažemo se za to da unaprijed budu poznata minimalna sredstva za ostvarenje misije javnog emitera, jer samo na taj način se osigurava visok stepen njihove nezavisnosti i poštovanje profesionalnih standarda.

Sada imamo situaciju da se pregovara o nekom iznosu koji predloži opština koja sama procjenjuje koliko je to. Tim medijima, koji su ionako u ogromnim dugovima, to nije nikakva sigurnost i problem nije riješen, iako je Zakon o elektronskim medijima mijenjan polovinom 2016. godine. RTCG sad zna sa čim raspolaže i mnogo je relaksiraniji u to smislu, o lokalnim medijima se nije mislilo.

Ono što je problematično je što raspoloženje lokalnih samouprava diktira politika, ništa nije riješeno na nivou standard, jer ako bi oni postojali bilo bi nebitno koja je partija na vlasti, ovako i imenovanje direktora i savjeta zavisi od politčara koji postavljaju svoje ljude, a kasnije se njihova (najčešće) nesposobnost prenosi na nefunkcionisanje medija, neisplaćivanje zarada, doprinosa i slično”.

Jedan od predloga tiče se veće autonomije za novinare? Što to konkretno podrazumijeva, i vjerujete li u blagonaklon odnos urednika i vlasnika medija prema tom predlogu?

“Ne vjerujem u blagonaklon odnos glavnih urednika i vlasnika medija kada je u pitanju pokušaj da im se iz ruku oduzme moć i smanji uticaj ali vjerujem da je to neophodno da se desi ako želimo da ova profesija opstane i povrati ugled. Sada imamo novinare koji više ni ne moraju da budu cenzurisani i da čekaju da budu opomenuti, oni sami znaju dokle mogu da idu i to je poražavajuće.

Uvođenje autonomije bi ukratko značilo da se novinari pitaju za svoj rad. Mi smo taj problem uočili u istraživanju koje sprovodimo već dvije godine i gdje su nam kolege i koleginice otvoreno kazali kakvi su uslovi u kojima rade. Na osnovu toga mi smo Ministarstvu kulture dostavili konkretne predloge izmjena Zakona o medijima po kojima bi novinari imali pravo da odbiju određene naloge urednika ako bi se postupanjem u skladu sa tim nalogom kršio propis, pravila struke ili Kodeks novinara.

Takođe, medijski tekst ili prilog, kojem je smisao promijenjen u postupku uredničke obrade, ne bi se smio objavljivati pod potpisom novinara-autora, bez njegovog pristanka. U slučaju tužbe podignute protiv novinara zbog članka, priloga, fotografije ili karikature, njegov poslodavac je dužan da o svom trošku angažuje pravnog zastupnika, kao i da nadoknadi troškove u slučaju gubitka sudskog spora. Na ovaj način bi smo štitili pojednice, njihov dignitet ali profesiju u cjelini”.

Sa kojim se problemima najviše suočavaju crnogorski novinari?

“Novinari se u svakodnevnom radu suočavaju i sa problemima kada je u pitanju njihov profesionalni status u redakcijama. Sve je više njih preopterećeno, posebno zbog insistiranja na tome da jedan novinar prati više oblasti, a često im se dodaju zadaci koji ne spadaju u opis posla kojim se bave. Novinari ne govore otvoreno o pritiscima sa kojima se suočavaju u svakodnevnom radu, ali oni koji su spremni da govore ističu da svaka redakcija ima ‘spisak poželjnih’ sagovornika, kao i da se novinari suočavaju sa samocenzurom u smislu da znaju koje teme mogu raditi u zavisnosti od uređivačke politike medija.

Nametnuti sagovornici i teme ograničavaju ih u radu, a intervjuisani novinari pojašnjavaju da ‘samocenzura postoji kad morate da birate temu u okvirima koji medij u kojem radite praktikuje ili – samo bez talasanja i nećete imati većih problema’. Novinari koje smo anketirali za istraživanje SMCG, njih 43,8% je kazalo da uređivačka politika na njih utiče izuzetno ili veoma, a 34,4% njih kazalo je da ona djelimično utiče na njihov rad. Oni su kazali da teme nameće uređivačka politika medija i ono što preferira redakcija. Anketa je još jednom potvrdila da novinari trpe različite uticaje pojedinaca, ali da što su ti pojedinci bliži novinarima u svakodnevnom radu, oni imaju i veći uticaj na njihovo izvještavanje”.

Nedavno istraživanje pokazalo je da je gotovo svaki treći novinar prinuđen da radi dodatni posao. Što to govori o našoj profesiji i da li se ekonomska slika novinara uopšte razlikuje od one u prosvjeti, zdravstvu…?

“To su podaci koji govore o degradaciji profesije. Ove godine nam je 31,3% anketiranih reklo da radi dodatni posao koji nije vezan sa novinarstvo, prethodne godine tako je odgovorilo 18% anketiranih. Ako znamo da prosječan novinar zarađuje manje od prosječnog zaposlenog u državi, da su novinari grupa zaposlenih u medijima koji imaju veće plate od ostalih kolega i koleginica koje rade u tehnici, štampariji, administraciji jasno je zašto su ljudi prinuđeni da rade po dva i više poslova. Kašnjenje zarada, neisplaćivanje doprinosa, rad na „crno“, prekovremeni rad i rad u toku praznika, samo su dio problema sa kojima se suočavaju zaposleni u medijima. Anketirani su saglasni da se njihov ekonomski položaj pogoršao čak i u odnosu na prošlu godinu, pa je 53% njih istaklo da je ekonomski položaj dosta oslabio”.

Prošle godine je bilo pet, ove osam slučajeva napada na novinare? Kakav trend očekujete u narednoj godini?

“Toliko slučajeva smo mi registrovali u bazi napada koju vodimo na regionalnom sajtu www.safejournalists.net. U većini slučajeva su to prekršaju, kako policija i tužilaštvo to kvalifikuju, i mi to smatramo problematičnim i na neki način omalovažavanjem napada na novinare. Ako bih dala sebi za pravo da potpuno nerealno budem optimistična mogla bih da kažem da očekujem da će se napraviti neki pomak u stvoriti atmosfera u kojoj će se znati da je nedozvoljeno napadati novinare zbog posla kojim se bave, jer zbog svoje profesije niko drugi u Crnoj Gori ne strada, te da će biti napravljen pomak u slučajevima ranijih napada.

Sindikat medija već neko vrijeme ukazuje na opasnost da se slučajevi ‘riješe’ kroz zastaru, što se desilo sa slučajem prebijanja Mladena Stojovića, i desiće se sa još nekim tokom 2018. godine. To je ozbiljna stvar i mi smo apelovali i na Upravu policije i na Vrhovnog državnog tužioca da urade sve što je u njihovoj moći, da posebnu pažnju posvete tim slučajevima jer ne smijemo spisak napada na novinare skraćivati putem zastare”.

Što bi država, a što sami novinari, odnosno mediji, trebalo da urade po tom pitanju? Kakva je uopšte reakcija nadležnih?

“Mediji bi morali da budu solidarniji sa kolegama koje su žrtve napada, a ne dolaze iz njihovih redakcija. Slučaj paljenja automobila Miroslava Drobnjaka u nekim vodećim medijima nije ni registrovan, što je i neprofesionalno i nekolegijalno. Ako smo protiv napada na novinare onda ne treba da pravimo selekciju nego da se za to borimo na nivou principa. Država bi morala da bude odlučnija i da konačno nađe neki mehanizam da riješi slučajeva napada na novinare i spriječi dalje napade. Mi smo, zajedno sa Akcijom za ljudska prava, predlagali jedan način koji se nije dopao Ministarstvu pravde pa u Krivični zakonik nijesu unijeli nova krivična krivična djela kojima bi se napadi na novinare kažnjavali rigoroznijim kaznama i posebno kvalifikovali. Nisam primjetila da je neki državni organ predložio neki bolji način ili uopšte problematizovao ovo pitanje”.

PODGORICA, 30.12.2017. – Dva dana prije Nove godine poslanici vladajuće koalicije su u Skupštini  izglasali smjenu Gorana Đurovića sa mjesta člana Savjeta Radio televizije Crne Gore (RTCG).

Skupštinski Administrativni odbor je poslanicima predložio njegovu smjenu, što su poslanici vlasti ekspresno aminovali i pored toga što je Agencija za sprječavanje korupcije utvrdila da ne postoji ni formalni razlog za smjenu, a to je navodni konflikt interesa. Po istom scenariju iz Savjeta je ranije smijenjen i reditelj Nikola Vukčević.

Đurović je prilikom izjašnjenja pred Administrativnim odborom kazao da nezakonitim razrješenjem članova Savjeta RTCG Demokratska partija socijalista (DPS) pokušava da od Javnog servisa ponovo napravi partijsku televiziju.

Da je to tako pokazuje i glasanje vladajuće većine za novog člana Savjeta RTCG Slobodana Pajovića, odbornika DPS-a u Baru. Zakon je jasan – odbornici i poslanici ne mogu biti članovi Savjeta RTCG. Pajović je ispoštovao tu formalnost pa je nedavno podnio ostavku na odborničko mjesto.

Neposredno prije smjene Đurovića nekoliko nevladinih organizacija je protestovalo ispred Skupštine CG. Transformacija RTCG iz partijskog u Javni servis ne smije biti zaustavljena, jer bi to bio prvi korak ka gušenju evropskih integracija i evropske budućnosti Crne Gore, poručeno je sa protesta – ,,Nezavisni Javni servis i tačka”.

Zbog dešavanja u RTCG premijeru Dušku Markoviću pisao je Komesar za evropsku susjedsku politiku i pregovore o proširenju Evropske unije Johanes Han. On u pismu navodi da su problemi u vezi Javnog servisa jedna od ključnih zabrinutosti EU, pišu,,Vijesti”.

Lideri tzv. građanske opozicije pisali su Hanu i u pismu naveli da DPS brutalno zloupotrjebava Skupštinu, te da iz  Savjeta RTCG  smjenjuje članove koje ne kontroliše, a u isti uvodi svoje partijske vojnike.

U posljednjem radnom dokumentu EK o trenutnom stanju u poglavljima 23 i 24, navodi se da ,,Rukovodstvo RTCG-a i njegovi upravni organi moraju biti zaštićeni od neprimjerenog uticaja i političkog pritiska”.

A u praksi, DPS, pred predsjedničke i seriju lokanih izbora, polako ali sigurno, ponovo stavlja javni servis pod svoju partijsku šapu.

PODGORICA, 26.12.2017. – Nakon oslobađanja dvojice optuženih za bombaški napad na redakciju “Vijesti”, tužilaštvo izgleda nije učinilo ništa u otkrivanju počinilaca i nalogodavaca napada, koji se dogodio 26. decembra prije četiri godine.

To se može zaključiti iz odgovora Osnovnog državnog tužilaštva na pitanja “Vijesti” da li ima novih detalja u istrazi bombaškog napada i kada su preduzeli posljednju radnju u otkrivanju bombaša i koju.

Pitali smo ih i da li ima osumnjičenih u postupku, i ako ima, ko su.

Odgovori na ova pitanja nijesu stigli ni iz Uprave policije.

Iz ODT-a su Vijestima napisali šta su učinili u postupku koji je pravosnažno okončan oslobađajućom presudom, te dodali da je predmet protiv nepoznatih izvršilaca i dalje aktivan.

“Povodom aktiviranja eksplozivne naprave na zgradu redakcije “Vijesti” u ovom tužilaštvu su prvo formirani spisi protiv nepoznatih izvršilaca zbog krivičnog djela. Tokom izviđaja, prikupljeni su dokazi. Ocjenom dokaza, a naročito vještačenja tragova na određenim predmetima (vozila, garderoba), te antropološkog vještačenja, pokrenut je krivični postupak protiv dva lica. Nakon završenog postupka, sud je našao da nema dovoljno dokaza koji bi nesumnjivo ukazivali da su optužena lica izvršioci te ih oslobodio od optužbe i ova je odluka je pravosnažna. Predmet formiran protiv nepoznatih izvršilaca je i dalje aktivan”, odgovor je tužilaštva.

Iz policije nijesu ni odgovorili na pitanja “Vijesti”.

Podgoričani Marko Šofranac i Nemanja Vukmirović jedini koji su bili optuženi, pravosnažno su oslobođeni optužbi u junu 2016. godine.

Viši sud u Podgorici potvrdio je odluku sudije podgoričkog Osnovnog suda Nenada Vujanovića, koji ih je dva puta oslobađao optužbi da su postavili 300-400 grama eksploziva ispod prozora kancelarije glavnog i odgovornog urednika “Vijesti” Mihaila Jovovića.

Sudilo im se za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, u sticaju sa izazivanjem opšte opasnosti.

Sudovi su zaključili da se mora presuditi u korist okrivljenih u slučaju postojanja sumnje u to ko je izvršilac djela.

Vještak telekomunikacione struke Predrag Boljević na suđenju je isključio mogućnost da je moglo doći do  preklapanja bazne stanice oko objekta “Maša”, sa baznom stanicom oko redakcije “Vijesti”. U tom rejonu optuženi su koristili mobilne telefone u noći napada.

Da bi došlo do preklapanja, objašnjavao je tada vještak, mora biti preopterećenja ili ispada na mreži, što “ovdje nije slučaj”.

U nedokazanom optužnom predlogu pisalo je da je Vukmirović postavio eksploziv, dok mu je Šofranac čuvao stražu…

Viši sud prihvatio je obrazloženje sudije Vujanovića da je takva optužba paušalna i neutemeljena, jer nije sa sigurnošću utvrđeno da su njih dvojica postavila eksploziv.

“Sud je našao da odbrane okrivljenih nijesu obesnažene sprovedenim dokazima, osim u dijelu da je do kontaminacije eksplozivom moglo doći miniranjem puta… vještaci su rekli da se eksploziv ne koristi u te svrhe, ali to nije od uticaja”, naveo je tada sudija.

Vukmirović je tvrdio i da je pomagao svom ocu na selu kada se širio i minirao put, obrazlažući prisustvo čestica TNT-a na automobilu, patikama i rukavicama pronađenim u gepeku. Vještačeći unutrašnjost rukavica oduzetih iz Vukmirovićevog “renoa”, Forenzički centar je utvrdio prisustvo biološkog materijala, koje vjerovatno pripada njegovom bliskom srodniku.

Obrazlažući to što je na djelovima garderobe optuženih nađen eksploziv, sudija je rekao da su i vještaci hemijske struke naveli da do kontaminacije eksplozivom može doći putem bilo kakvog kontakta.

“Do kontaminacije je moglo doći na bilo kom mjestu… Na primjer, mogao se slučajno rukovati s bilo kojim licem, pa je i tako moglo doći do kontaminacije. To ne može biti pouzdan dokaz o krivici”, zaključio je sudija.

Vujanović je dodao i da je odbrana optuženih potvrđena i iskazom svjedoka Vuka Krute, ali i listinzima koji potvrđuju navode kuda su se njih dvojica kretala te večeri.

Za antropološko vještačenje naveo je da nije dovoljno pouzdano, dok je za razliku od tužioca konstatovao da je jedan od ključnih dokaza za utvrđivanje krivice rezultat vještačenja saobraćajne struke.

Vještačenjem saobraćajne struke je utvrđeno da osobe sa video-snimka nijesu mogle za vrijeme koje je zabilježeno na snimku, da nestanu iz kadra, uđu u vozilo, pokrenu ga i prođu Bulevarom revolucije.

Tužilaštvo nije u nedokazanom optužnom predlogu definisalo jednu od ključnih stvari – tačno vrijeme eksplozije.  Ono navodi da je djelo izvršeno „između 23:30 i 23:40. „Vijesti“ su objavile da je eksplozija odjeknula „oko 23:35“, a na snimku jedne kamere sa „Pobjede“ jasno se vidi bljesak u „23:46:36“. U jednom od policijskih dokumenata navodi se da sat na toj nadzornoj kameri žuri 13 minuta, što bi odredilo vrijeme eksplozije u 23:33:36. Na drugoj kameri, bljesak se vidi u 23:32:49, a nije jasno da li sat na toj kameri pokazuje tačno vrijeme. Novinarka „Vijesti“ je pozvala policiju nekoliko minuta nakon napada, oko 23:38.

Na snimku sa „Pobjede“, koji „žuri 13 minuta“, vidi se kako muškarac pješice dolazi trotoarom Bulevara revolucije iz pravca zgrade Vektre, sastaje se sa drugim koji dolazi iz suprotnog pravca. Obučeni u jakne sa kapuljačama na glavi, zajedno prelaze preko pješačkog prelaza i ulaze u ulicu između zgrada „Vijesti“ i „Pobjede“. U kadru kamere su oko minut i 19 sekundi, iz kojeg izlaze nekoliko metara poslije rampe na ulazu u dvorište „Pobjede“. Nakon minut i 28 sekundi vraćaju se u kadar trčeći istom ulicom iz pravca „Vijesti“, jedan skida kapuljaču sa glave, pretrčavaju isti pješački, nastavljaju trotoarom bulevara u pravcu raskrsnice sa Ulicom Ivana Vujoševića i nestaju u mraku.

U ovom kadru su ukupno 24 sekunde. Šest sekundi nakon njihovog nestanka iz kadra, iz pravca raskrsnice sa Ulicom Ivana Vujoševića u kadar velikom brzinom ulazi sivi „reno senik“ i nastavlja prema raskrsnici sa Moskovskom ulicom iz kadra nestaje nakon tri sekunde. Sve ovo traje ukupno tri minuta i 11 sekundi. Trideset sedam sekundi nakon nestanka “renoa” iz kadra, na snimku se vidi bljesak od eksplozije.

Policija i tužilaštvo su tvrdili da je krupniji muškarac, čija je visina utvrđena vještačenjem snimka 194,67 cm sa mogućim odstupanjem od plus-minus 3,20 cm, Šofranac, a drugi, sa visinom od 182,40 uz isto moguće odstupanje, Vukmirović.

Problem u postupku je izazvao i prolazak sivog „reno senika“, koji je po sopstvenom priznanju vozio Vukmirović.

Vještak je tvrdio da je nemoguće da su jedan ili oba napadača mogli za šest sekundi ući u automobil, s obzirom na položaj kada nestaju u mraku, mjesto na kojem se u kadru pojavljuje „reno“ i brzinu kojom se kretao. To bi značilo da je Vukmirović mogao biti na dva mjesta u isto vrijeme, koliko god ta dva mjesta bila blizu.

Policija je prvo na osnovu „operativnih informacija“ do sredine januara zaključila da je u napadu učestvovao Šofranac, a do sumnje u Vukmirovića, navodno je došla preko Šofrančevog telefonskog listinga koji je pozvao Vukmirovića u 23:34:47 i razgovarao sa njim 36 sekundi.

Vještak je utvrdio da su tu komunikaciju obavili sa različitih, iako bliskih baznih stanica, a da su do komunikacije Vukmirovića u 23:33:26 sa drugim brojem bili „najvjerovatnije u rejonu Ulice Ivana Vujoševića, u dijelu između bulevara Revolucije i Svetog Petra Cetinjskog“. Poslije toga, Šofranac i dalje komunicira sa iste bazne stanice do oko ponoći, a Vukmirović komunicira sa raznih stanica u gradu.

U periodu kada tužilac tvrdi da je došlo do eksplozije između 23:30 i 23:40, a nije utvrdio kad je to tačno, Šofranac je razgovarao telefonom ukupno minut i 49 sekundi, a Vukmirović 50 sekundi, računajući i njihov međusobni razgovor od 36 sekundi.

Obojica su sve vrijeme postupka negirali bilo kakvu vezu sa događajem.

Nakon oslobađanja, Vukmirović je pokrenuo postupak protiv države, tražeći odštetu od 1.000 eura zbog neosnovanog lišenja slobode.

Proces je u toku pred podgoričkim Osnovnim sudom.

Šofranac, prema saznanjima “Vijesti”, nije pokretao postupak za odštetu.

Vukmirović ranije nije imao nikakvih sukoba sa zakonom, dok je Šofranac više puta osuđivan zbog vršenja nasilnih krivičnih djela.

Do danas nije utvrđen ni eventualni motiv Šofranca i Vukmirovića, a nije poznato ni da su policija i tužilaštvo istraživali nalogodavce ovog napada.

Jovović: Koje su to strukture zalutale u Đukanovićev sistem?

“Đukanović je dan nakon bombaškog napada na Vijesti, “zaprijetio” da će smijeniti odgovorne u tužilaštvu i policiji ako to brzo ne riješe. Slučaj nije riješen, niko nije smijenjen, a samo je bez posla ostao tužilac koji se opirao pritiscima pretpostavljenih da prije izbora u Beranama 9. marta te godine, po svaku cijenu zvanično osumnjiči Šofranca i Vukmirovića, a ovog drugog uhapsi – jer je smatrao da za tako nešto nema dokaza, što je sud kasnije i potvrdio – nakon par mjeseci mu je istekao mandat i nije produžen. Sad radi nešto drugo.”

Jovović je naveo da sumnja da je tužilaštvo napravilo makar jedan korak da otkrije ko su nalogodavci i izvršioci za ovih godinu i po.

“Naravno da niko od njih nema hrabrosti da pozove Đukanovića i pita ga da objasni koje su to strukture zalutale u njegov sistem, pa podržavaju ovakve napade ili usporavaju istragu. A možda su u tužilaštvu vidjeli da ni sud dvije godine ne može da ga nađe da mu uruči poziv da svjedoči i to kao oštećeni, pa neće da se i oni blamiraju. Na stranu što nikad niko iz njegovog sistema nije odgovarao za ovako nešto, nego su takvi samo napredovali. Zašto bi se sad desio izuzetak. Zato javno pitam Đukanovića: Koje su to strukture umiješale prste u napad na ‘Vijesti’? One koje su za to optužene u tajnom dokumentu koji je dobio iz vrha policije, ili one koje su mu taj dokument poslale?”, saopštio je glavni i odgovorni urednik “Vijesti” Mihailo  Jovović.

Đukanović nikada nije saslušan u tužilaštvu da kaže šta zna

Tadašnji premijer Milo Đukanović je u januaru 2014, mjesec nakon bombaškog napada, rekao da su u taj slučaj umiješane državne strukture, ali nikad nije saslušan u tužilaštvu da kaže kakve konkretne podatke o tome ima.

Đukanović je na završnom predizbornom skupu DPS-a u Ulcinju kazao da se napadima eksplozivom poput onoga na “Vijesti” želi napraviti šteta Crnoj Gori i da su svoje prste u tim akcijama umiješali, ne samo kriminalci koji su kao i svuda iznajmljeni za te potrebe, „nego bi se reklo da tu ima raznih interesa na čijoj identifikaciji pažljivo radimo“.

“Ili onih koji su zalutali u sistem, pa iz sistema ili podržavaju takve namjere ili usporavaju istragu, ali nije ni mali broj onih kojima odgovara uloga žrtve, jer će iz te uloge bolje približiti svoje ekonomske interese potencijalnim donatorima”, kazao je Đukanović.

“Pobijedićemo sve one iz bilo kojih struktura da dolaze – kriminalnih, državnih, medijskih, vladinih ili nevladinih i svih drugih, i pokazati da je Crna Gora sposobna da građanima i partnerima garantuje bezbjednost”, dodao je on.

Glavni urednik “Vijesti” je ranije više puta tražio da se bivši premijer ispita u vezi sa tim šta zna o tom slučaju.

On je i u toku postupka protiv Vukmirovića i Šofranca predlagao saslušanje Đukanovića, ali je sudija zaključio da time ne treba da se bavi sud, nego tužilaštvo.

PODGORICA, 12.12.2017. – Sindikat zaposlenih Radio-televizije Crne Gore (RTCG) pristupio je Uniji slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) i Sindikatu medija Crne Gore (SMCG), kao reprezentativnom granskom sindikatu u oblasti medija.

Na taj način Sindikat medija je skoro dvostruko uvećao svoje članstvo. Do sada je SMCG okupljao oko 300 članova iz oko 20 crnogorskih privatnih medija i lokalnih javnih emitera, a dolaskom kolega iz Sindikata zaposlenih RTCG taj broj se gotovo udvostručio. Sindikat medija je sada i zvanično najveći granski sindikat u ovoj oblasti i okuplja gotovo 50 odsto od ukupnog broja zaposlenih u crnogorskim medijima.

Uz dobrodošlicu kolegama iz Javnog servisa, koji su SMCG i USSCG prepoznali kao organizacije koje im mogu pomoći u njihovom radu, nadamo se da ćemo zajedno poboljšati njihov ekonomski položaj i unaprijediti radna prava ali i status svih zaposlenih u ostalim crnogorskim medijima. Medijski radnici u Crnoj Gori moraju biti solidarni, sindikalno organizovani i upoznati sa svojim pravima jer samo na taj način možemo uticati na uslove u kojima radimo i poboljšavati ih.

Glavni odbor SMCG

PODGORICA, 10.12.2017. – Povodom štrajka većine zaposlenih u RTV Pljevlja, Unija slobodnih sindikata Crne Gore i Sindikat medija Crne Gore apeluju na rukovodstvo Opštine Pljevlja da hitno pristupi rješavanju problema i zaštiti egzistencijalnog statusa zaposlenih i njihovih porodica.

Naime, nezamislivo je da zaposlenima u lokalnom javnom emiteru Radio televizija Pljevlja, čiji je osnivač Opština Pljevlja, nije isplaćeno pet zarada, za razliku od njihovih kolega zaposlenih u opštinskim organima i institucijama kojima su sve zarade uredno isplaćene. Zato opštinsko rukovodstvo mora da prestane sa ignorisanjem stanja i problema u kojima se nalazi RTV Pljevlja, čiji zaposleni već 24. dan štrajkuju i proizvode samo program koji je obavezan u minimumu procesa rada. Posebno pozivamo predsjednika Opštine Pljevlja, gospodina Mirka Đačića, da ispuni obećanje koje je dao predsjedniku Crne Gore, g-dinu Filipu Vujanoviću, kada je saopštio da  mu je pred­sjed­ni­k Op­šti­ne sa­op­štio da ima pu­no ras­po­lo­že­nje za dobru ko­mu­ni­ka­ci­ju i pre­va­zi­la­že­nje tog pro­ble­ma. Podsjećamo da je predsjednik Vujanović, prilikom posjete povodom dana Opštine Pljevlja 20.11.2017.g., apelovao da se „na­pra­vi do­bra ko­mu­ni­ka­ci­ja i pre­va­zi­đu pro­ble­mi u Ra­dio-te­le­vi­zi­ji Plje­vlja“. Predsjednik Vujanović je tada naglasio da lo­kal­nim me­di­ji­ma pri­da­je po­se­ban zna­čaj, da misli da su iz­u­zet­no vri­jed­ni, ve­o­ma slu­ša­ni i gle­da­ni i da je va­žno je da se kroz lo­kal­ne me­di­je sa­op­šti ono što je pri­mar­ni in­te­res gra­đa­na.

Zato zahtijevamo da se prestane sa diskriminacijom zaposlenih u RTV Pljevlja i da se uspostavi socijalni dijalog sa Štrajkačkim odborom, kako bi se spriječila najavljena radikalizacija štrajka.

Generalni sekretar,

Srđa Keković

Predsjednica Sindikata medija CG

Marijana Camović