PODGORICA, 09.02.2018. – Povodom jučerašnje izjave potpredsjednika Vlade, gospodina Zorana Pažina, Glavni odbor Sindikata medija Crne Gore izdao je saopštenje za javnost, koje prenosimo u cjelosti.

SMCG pozdravlja preporuke Vlade Crne Gore upućene Vrhovnom državnom tužilaštvu i Upravi policije Crne Gore koje se tiču preispitivanja istraga i postupanja policajaca u neriješenim slučajevima napada na novinare i medije, a naročito onima kojima prijeti zastara.

SMCG je tokom protekle godine više puta upozoravao na mogućnost uvođenja opasne prakse da se spisak neriješenih napada na novinare i medije skraćuje kroz zastaru. Na to smo upozorili i predstavnike Uprave policije i Vrhovnog državnog tužioca Ivicu Stankovića koji nam je, sredinom protekle godine, obećao da će se intenzivirati rad na tim slučajevima.

Smatramo da je dobro što je Vlada odlučila da ozbiljno shvati rad Komisije koja se bavi istragama slučajeva napada na novinare i medije i da je 30 dana optimalan rok u okviru kojeg se mogu postići određeni rezultati, utvrditi i eventualno ispraviti propusti koji su navedeni u izvještajima Komisije.

Glavni odbor SMCG

PODGORICA, 03.02.2018. – „Crna Gora mora da radi na rješavanju preostalih 16 slučajeva napada i prijetnji protiv novinara kao i na stvaranju okruženja u kojem će sloboda izražavanja biti u potpunosti poštovana“, navodi se u Nacionalnom izvještaju o stanju ljudskih prava u Crnoj Gori, koji je predstavljen krajem januara pred Savjetom za ljudska prava Ujedinjenih nacija u Ženevi.

Crnogorsku delegaciju u Ženevi predvodio je ministar pravde Zoran Pažin, a nakon prezentacije Izvještaja, Crna Gora je dobila oko 180 preporuka članica UN za dalju afirmaciju ljudskih prava i sloboda, što je, kako je saopšteno iz crnogorske Vlade, na nivou prosječnog broja preporuka za ovu vrstu izvještaja.

U dijelu izvještaja koji se tiče slobode izražavanja navedeno je da od tih 16 slučajeva Tužilaštvo još nije kvalifikovalo osam njih.

„U izvještajnom periodu bio je smanjen broj slučajeva nasilja nad novinarima i ne postoje stari slučajevi, koji se nalaze pred sudovima, već su svi oni zaključeni kroz 12 pravosnažnih presuda“, piše u dokumentu. Dodaje se da napravljena baza podataka o istragama napada na novinare i imovinu medija, i da su podatke dostavile sve nadležne institucije – Uprava policije, Tužilaštvo i Agencija za nacionalnu bezbjednost. Uprava policije je, kako se dalje navodi, u cilju zaštite novinare od prijetnji i nasilja, uvela sistem preventivnih i represivnih mjera, koji uključuje svakodnevnu komunikaciju sa nadležnim tužiocima. U izvještaju se kaže i da je poboljšan rad nove Komisije za praćenje istraga napada na novinare i imovinu medija, koja je formirana 2016. godine. Navodi se da Komisija „usvaja izvještaje o pojedinačnim slučajevima napada na novinare” te da „svaki izvještaj sadrži analizu dostavljene dokumentacije od strane nadležnih institucija na ovim slučajevima, kao i zaključke i preporuke“.

U izvještaju je preporučeno i jačanje kapaciteta novinarskih samoregulatornih tijela u Crnoj Gori. Podsjeća se da je dijalog medija o poboljšanju etičkih standarda u izvještavanju, sproveden uz podršku OEBS-a, rezultirao usvajanjem revidiranog Kodeksa novinara Crne Gore 2016. godine. Ipak, u izvještaju piše da je „oblast medijske samoregulacije i dalje fragmentirana, što ne doprinosi njenoj efikasnosti jer još ne postoji jedno tijelo koje bi pratilo sve medije u zemlji”. Postoje Medijski savet za samoregulaciju (MSS), kao i pojedinačni ombudsmani dnevnih listova „Vijesti“ i „Dan“ i nedjeljnika „Monitor“. Od jula 2017. godine, MSS rješava pritužbe koje se tiču isključivo njegovih članova pa je, zbog toga, stanje unutar medijske zajednice mnogo bolje. Prije toga je MSS razmatrao i žalbe koje se tiču „Vijesti“, „Dana“ i „Monitora“, što je rezultiralo nepovjerenjem i određenom netrpeljivošću unutar medijske zajednice.

KOLAŠIN, 26.01.2018. – Govorilo se ovih dana mnogo o lošem položaju novinara u Crnoj Gori. Dopisnici, pored onih koje dijele s kolegama iz redakcija, imaju i koju muku više. Bez kancelarije, bez podrške kolega „kada stvari krenu kako ne valja“, bez radnog vremena, bez iskustva timskog rada, uglavnom i bez pravovremenih pohvala i kritika od nadređenih, bez dodatne edukacije…

Zbog čega bi iko, a da ne mora, bio novinar u Kolašinu?“, pita me prijatelj nedavno. Ni prvi ni posljednji kojeg je interesovalo jesam li mogla birati „bolje, manje zamjerljivo“ i “plaćenije” zanimanje. Ne znam jesam li mogla nešto drugo raditi, ali, kunem se, sama sam izabrala da budem novinar i „prstom nijesam mrdnula“ da pokušam da izvještavam iz nekog većeg grada.

S nekolicinom onih koji su to isto birali ili ih drugo nije zapalo, obilježila sam nezvanično Dan novinara u Kolašinu. Zanemarismo uspješno lične razlike i razlike redakcija za koje radimo, ali je ostalo nejasno jesmo li u tih pola sata druženja mislili jedni o drugima, i o sebi, zaista kao o „pravim“ novinarima. Novinari iz malih mjesta nikada uspješno nijesu utekli kompleksu niže vrijednosti. Nekako, u skladu s tim, čast izuzecima, tako dopisnike tretiraju i u redakcijama za koje rade. Slikovit primjer toga je i onaj od prije nekoliko godina kada je jedan od „medijskih vukova“ omaložavao dugog „dodjeljujući“ mu „radno mjesto dopisnika iz Šavnika“. Čak i kad to nije slučaj, koliko god se važnim lokalnim temama bavili, u jednom trenutku pritisne nas poraznost činjenice da se „sve bitno dešava u Podgorici“ ili „ubije u pojam“ mali broj pregleda priče za koju smo potrošili mnogo dana, mnogo truda i zbog koje smo stekli vječne neprijatelje u najbližem okruženju. Kad-tad počnemo da kinjimo sebe „saznanjem“ da su „velike“ priče slučajnost u provincijama, a mi bitni redakciji onoliko koliko smo osvojili prostora na naslovnoj strani.

Govorilo se ovih dana mnogo o lošem položaju novinara u Crnoj Gori. Dopisnici, pored onih koje dijele s kolegama iz redakcija, imaju i koju muku više. Bez kancelarije , bez podrške kolega „kada stvari krenu kako ne valja“, bez radnog vremena, bez iskustva timskog rada, uglavnom i bez pravovremenih pohvala i kritika od nadređenih, bez dodatne edukacije… Pri tom, napor da se iz sredina koje su na izdisaju, u svakom smislu, i u kojima je manje stanovnika nego u nekom prigradskom naselju glavnog grada, svakog dana nađe tema. Izvještavati iz male sredine podrazumijeva mnogo toga što ne trpe novinari iz velikih gradova a, između ostalog, to znači i sresti se bar jednom dnevno na ulici, u kafani, u nečijoj kući… sa onim kojeg ste predhodnog dana pomenuli u teksu, čiji ste rad kritikovali, čije ste zloupotrebe razotkrili…

Podrazumijeva se, u varošima sa nekoliko hiljada stanovnika, i da ćete često pisati o rođaku, prijateljevom prijatelju, kumovom bratu, komšiji, o nekom ko vam je nekad valjao ili ko vam je nekad zlo nanio. Biti dopisnik iz varoši znači i da će, umjesto da pišu reagovanja ili demantije, oni kojima se ne sviđa vaše pisanje izabrati da vas „po slobodi“ presretnu na ulici i saopšte svoje zamjerke, ne birajući riječi. Znači, naravno, i da ćete dugo trpjeti posljedice, neprijateljstvo i osvete svih koje ste naljutili. Nakon godina takvog pisanja, ostane samo mali broj onih sa kojima se srdačno pozdravljate i samo mali broj onih koji će umjeti da razdvoje lično od poslovnog. Teško je i neprijatno u sredini u kojoj se živi po pravilu – „ne zamjeriti se“ i svaka kritika saopštava šapatom, a pod šifrom „ne čula mi se riječ“, istinu potpisati imenom i prezimenom. Još ako primate zaradu nižu od prosječne na državnom nivou, onda, zaista, ko bi to radio a da ne mora ili da može nešto drugo?

Evo u nastavku odgovora prijatelju, koji je postavio ono pitanje citirano na početku, ali i podsjećanje sebi i kolegama dopisnicima iz ovog manje srećnog dijela Crne Gore. Dobar i loš novinar može se biti i u velikom gradu i u Šavniku, Andrijevici, Plavu, Kolašinu… Loš i dobar čovjek, takođe. Kodeks novinara, podjednako dosljedno, može se poštovati ili ignorisati bilo gdje. „Velike“ i „male“ novinarske priče mjere se, pored čitanosti, i time koliko se poslije njih desi promjena na bolje i s koliko su odgovornosti napisane. Da, kolege dopisnici, „pravi“ smo i „veliki“ novinari onoliko koliko uspješno tragamo za istinom, čak i kad pišemo o otvorenom šahtu u nekom sokaku u svojoj varoši.

PODGORICA, 23.01.2018. – Sindikat medija Crne Gore (SMCG) dostavio je danas, na Dan novinara Crne Gore, svim poslanicima crnogorske Skupštine predloge za izmjene medijskih zakona. Sindikat je od poslanika zatražio da izmijene zakone o medijima i elektronskim medijima.

Podršku SMCG dali su predstavnici Evropske federacije novinara (EFJ), Mreže za etičko novinarstvo (EJN), Udruženja novinara Kosova i sindikata novinara Hrvatske i Srbije.

Predsjednica SMCG Marijana Camović kazala je na pres konferenciji ispred parlamenta, da crnogorski novinari i novinarke rade u uslovima cenzure i autocezure i da njihovi tekstovi moraju da prate politiku za koju se zalaže medij u kojem su zaposleni. Ona je dodala da je, uporedo sa tim, njihov ekonomski položaj, prema mišljenju 67 odsto anketiranih novinara u istraživanju SMCG, oslabio i to u odnosu na prošlu godinu te da više od 50 odsto zaposlenih prima manje od 500 eura, odnosno ispod prosjeka na nivou države.

„Zbog svega toga od poslanika i poslanica smo tražili da izmijene Zakon o medijima kako bi makar djelimično popravili situaciju“, kazala je Camović.

SMCG je predložio da budući Zakon o medijima sadrži odredbe koje će zaštititi dostojanstvo novinara i garantovati slobodu u radu jer će se na taj način doprinijeti unaprijeđenju profesonalizma medija u ostvarivanju njihove javne funkcije. Predloženo je uvođenje prava novinara da odbije nalog urednika pod određenim uslovima i da se bez konsultacija sa autorom teksta njegov sadržaj suštinski ne smije mijenjati. Takođe, predlog je i da osnivači medija preuzmu troškove sudskih postupaka po tužbama zbog objavljenih tekstova, jer sad imamo situacije da medij ostavi novinara da se sam nosi sa sporovima i snosi troškove postupka.

Camović je saopštila i da je zatraženo od Skupštine da pristupi i izmjenama Zakona o elektronskim medijima jer postojeći ne omogućava stabilno finansiranje lokalnih javnih emitera koji zapošljavaju veliki broj ljudi i jako su značajni za sve građane opština u kojima postoje.

„SMCG traži da opštine, koje su osnivači lokalnih javnih emitera, utvrde minimalni iznos godišnjeg budžeta za finansiranje tih medija, kako bi se konačno obezbijedila njihova održivost. Ono što se dešavalo krajem prošle godine u Radio televiziji Pljevlja, gdje su koleginice i kolege mjesec i po štrajkovale zbog pet zarada, ne smije da se ponovi“, poručila je Camović.

Ona je rekla da opštine ne smiju da tjeraju ljude u štrajk, da im duguju ko zna koliko zarada i doprinosa i da se prave kao da nisu odgovorne za situaciju u kojoj je medij doveden, već ako hoće da imaju lokalne medije – moraju im dozvoliti da rade slobodno, ne smiju im prijetiti stečajem i otkazima jer zaposleni nisu ti koji su medij doveli u to stanje.

Amandmane SMCG na Zakon o medijima i Zakon o elektronskim medijima snažno podržava i Evropska federacija novinara (EFJ), poručio je predstavnik EFJ Mehmet Koksal, koji se nalazi u posjeti Crnoj Gori.

“Da bi izgradili povjerenje u novinarstvo, potrebno je da podržimo odgovorne novinare i da zaštitimo njihove uslove rada. Važno je podržati inicijative za razvijanje održivog modela finansiranja lokalnih medija u Crnoj Gori i zadatak je zakonodavaca da obezbijedi novinarima i zaposlenim u medijima adekvatnu zaštitu dok obavljaju svoj posao u interesu prava javnosti da zna“, rekao je Koksal.

On je poručio i da, u doba elektronskih medija i borbe protiv lažnih vijesti, vlasti bi trebalo da rade sa SMCG na ponovnom uspostavljanju povjerenja između javnosti i novinara, a ta veza može biti unaprijeđena pružanjem podrške nezavisnosti uređivačke politike i zaštitom sadržaja koji su proizveli novinari.

PODGORICA, 22.01.2018. – Sindikat medija (SMCG) će u utorak, na Dan novinara Crne Gore, svim poslanicima crnogorske Skupštine dostaviti konkretne predloge za izmjene medijskih zakona, najavila je predsjednica Sindikata, Marijana Camović.

Camović je kazala da SMCG već pet godina, koliko i obilježava 23. januar – Dan novinara Crne Gore, uporno skreće pažnju na probleme sa kojima se suočavaju zaposleni u medijima.

“Mislimo da to nije dan kada treba da primamo čestitke od zvaničnika, već da im skrećemo pažnju na uslove rada u medijima i podstičemo ih da te uslove, iz raznih uglova, poprave”, rekla je Camović.

To će, kako je navela, uraditi i ove godine, kada će od poslanika i poslanica tražiti da izmijene zakone o medijima i elektronskim medijima.

“SMCG je tokom decembra predstavio ekpertsku analizu ta dva zakona sa konkretnim preporukama koje ćemo u utorak dostaviti svima koji čine aktuelni saziv Skupštine“, kazala je Camović.

Kako je pojasnila, predlozi se, između ostalog, tiču uvođenja autonomije za novinare.

“Smatramo da tekstovi i prilozi ne smiju biti suštinski mijenjani bez saglasnosti autora, a to je ono što je naša svakodnevica. Ko to uradi moraće da snosi odgovornost”, naglasila je Camović.

Prema njenim riječima, u SMCG se nadaju da će poslanici uvidjeti opravdanost tih zahtjeva. Iz SMCG ističu da zaposleni u crnogorskim medijima i dalje rade za plate koje su manje od državnog prosjeka.

PODGORICA, 21.01.2018. – Medijski zakoni u Crnoj Gori, za razliku od onih u regionu, ne uređuju posebno položaj novinara i njihova prava i obaveze, niti im pružaju bilo kakvu zakonsku zaštitu od upravljačke strukture i oglašivača.

U „Analizi položaja lokalnih javnih emitera i prava novinara u medijskim zakonima Crne Gore“, koju su za Sindikat medija CG, sačinili prof. dr Sandra Bašić-Hrvatin i Goran Đurović analizirana su ova prava, dat je pregled dobre prakse u zemljama Evropske unije i preporuke za unapređenje regulative u oblasti zaštite prava novinara.

Otklon od ove prakse u domaćem zakonodavstvu nalazi se jedino u članu 14 Zakona o nacionalnom javnom emiteru Radio i Televizija Crne Gore, koji popisuje da: „Novinari zaposleni u RTCG su nezavisni u svom radu i djeluju u interesu javnosti. Novinaru se ne može otkazati radni odnos, smanjiti zarada, promijeniti status u redakciji ili utvrditi odgovornost zbog stava ili mišljenja koje je izraženo u skladu sa profesionalnim standardima i programskim pravilima”.

Pored nepropisivanja osnovnih prava i obaveza, u propisima se ne nalaze mehanizmi zaštite novinara/urednika od uticaja vlasnika medija. Pa tako nema obaveze potpisivanja odgovarajućeg akta od strane vlasnika i novinara kako bi se osiguralo da se vlasnici ne miješaju u uređivanje medijskih sadržaja.

„U kombinaciji sa nezavidnim finansijskim položajem, niskim zaradama, ograničenim mogućnostima za napredovanje u karijeri, novinari i urednici pristaju često na uticaje vlasničke strukture na uređivanje medijskih sadržaja. Oni uglavnom nijesu spremni da pričaju o svom položaju i uslovima rada, a na taj korak se često odluče tek kada dobiju otkaz’’, navodi se u Analizi.

Plate novinara/ki uglavnom su manje od prosječne plate na nivou države, koja je, po podacima Monstata, u junu 2017. godine iznosila 510 eura, a i takve niske zarade u pojedinim slučajevima kasne,što se najčešće dešava zaposlenima u lokalnim javnim emiterima i privatnim medijima.

Neisplaćivanje doprinosa, rad na „crno“, prekovremeni rad i rad u toku praznika, samo su dio problema sa kojima se suočavaju zaposleni u medijima. Osim ekonomskih, novinari se u svakodnevnom radu suočavaju i sa problemima kada je u pitanju njihov profesionalni status u redakcijama. Sve je više njih preopterećeno, posebno zbog insistiranja na tome da jedan novinar prati više oblasti, a često im se dodaju zadaci koji ne spadaju u opis posla kojim se bave: montaža, prelom teksta, fotografisanje i obrada fotografija…

„Novinari ne govore otvoreno o pritiscima sa kojima se suočavaju u svakodnevnom radu, ali oni koji su spremni da govore ističu da svaka redakcija ima „spisak poželjnih“ sagovornika, kao i da se novinari suočavaju sa samocenzurom u smislu da znaju koje teme mogu raditi u zavisnosti od uređivačke politike medija. Nametnuti sagovornici i teme ograničavaju novinare/ke u radu, a intervjuisani novinari pojašnjavaju da „samocenzura postoji kad morate da birate temu u okvirima koji medij u kojem radite praktikuje ili – samo bez talasanja i nećete imati većih problema“, navodi se u Analizi.

Kao primjere dobre prakse navedene su dvije bivše članice Jugoslavije, sada članice EU, – Hrvatska i Slovenija. Obje države u svom zakonodavstvu poznaju minimalni standard statuta medija sa kojim bi morao biti osiguran određeni nivo novinarske autonomije u odnosu na poslodavca putem učestvovanja u izboru ili razrješenju glavnog urednika. Pored ovog tu je i tzv. pravo na „klauzulu savjesti”, kojim se novinaru daje mogućnost da urednički ili vlasnički nalog, pod određenim uslovima, ne izvrši bez materijalnih posljedica za novinara.

Dakle, Statut, kao mehanizam zaštite novinarske autonomije, i klauzula savjesti, kao mehanizam zaštite onih koji upozoravaju na cenzuru, trebalo bi da budu definisani u Zakonu o medijima zajedno sa mehanizmima koji garantuju njihovo sprovođenje. Minimalne standarde Statuta i klauzule koji će biti definisani u zakonu je potrebno uskladiti sa Zakonom o radu kako bi se izbjegle pravne nejasnoće i arbitrarna tumačenja.

U Analizi se navodi da su Slovenija i Hrvatska jedne od rijetkih država koje svojim novinarima osiguravaju takav stepen pravne autonomije. Međunarodna novinarska udruženja upravo te prakse uzimaju kao najviše standarde koje je potrebno uvesti u nacionalna zakonodavstva, da bi se zaštitio medijski integritet. Međutim, ono što u oba zakonodavstva nedostaje je jasno definisanje efikasnih mjera za sprovođenje tih zakonskih normi.

U Analizi se navode zapažanja iz EU, koja su itekako prepoznata i na medijskim scenama Crne Gore i regiona, da su novinari pod sve većim pritiskom tzv. „meke cenzure” (soft censorship) koja se temelji na nevidljivoj (barem za javnost) sprezi između interesa vlasnika medija i politike (politička instrumentalizacija medija) koja za posljedicu ima ograničavanje novinara prilikom njihovog rada. „Kada su novinari u nesigurnom radno-pravnom odnosu, kada njihova ekonomska i socijalna sigurnost zavisi od interesa oglašivača i različitih formalnih i neformalnih centara moći, teško je očekivati da će moći obavljati svoj posao u javnom interesu. Zato je od izuzetne važnosti da profesionalna novinarska udruženja i sindikati novinara razviju efikasnu mrežu mehanizama pomoći i javnog upozoravanja na probleme koji postoje u novinarstvu i da svoje aktivnosti usmjere na to da se novinarski rad unutar zakonodavstva definiše kao javni interes. Medijski integritet (profesionalna i lična posvećenost novinara javnom interesu) je osnovni garant slobode izražavanja’’, navodi seu Analizi.

Da bi došlo do unapređenja zakonske regulative u oblasti zaštite prava novinara, Bašić-Hrvatin i Đurović su preporučili da se Zakonom o medijima propišu mehanizmi zaštite profesionalnih interesa novinara i urednika u kreiranju/uređivanju medijskih sadržaja, kao i da se precizira pravo novinara da odbije nalog urednika pod određenim uslovima.

Preporuka je i da se kroz izmjene Zakona o medijima propiše obaveza za osnivača u pokrivanju troškova sudskih postupaka koji se odnose na novinarski rad (koji se temelji na poštovanju profesionalnih standarda) i kada se radi o novinarskim prilozima koje je novinar napravio u okviru svojih zaduženja i na osnovu odluke urednika – tužbe zbog novinarskog rada ili građanske parnice po tužbama zbog novinarskog rada.

PLJEVLJA, 14.01.2018. – Gradonačelnik Mirko Đačić krajem godine ocijenio je da RTV Pljevlja ispunjava sve uslove za pokretanje stečaja i da predstoje hrabri, oštri i bolni potezi, kako bi se stanje popravilo.

Zaposleni u Radio-televiziji Pljevlja prekinuli su štrajk 1. januara, iako im nijesu isplaćene zaostale zarade.

Većina zaposlenih bila je u štrajku od 17. novembra prošle godine, zbog kašnjenja u isplati pet zarada. Julsku i avgustovsku zaradu primili su početkom januara.

Iz štrajkačkog odbora “Vijestima” je saopšteno da su se odlučili da prekinu štrajk, jer ih ugovor koji su potpisali sa osnivačem – Opštinom Pljevlja, o finansiranju programskih sadržaja, obavezuje da realizuju određene emisije.

Tokom protesta, zaposleni su održavali minimum procesa rada na koji ih je obavezivao Zakon o štrajku.

Savjet RTV potpisao je u decembru ugovor sa Opštinom Pljevlja o pružanju javnih usluga za naredni trogodišnji period, na iznos od 250.000 eura. To je za oko 80.000 manje u odnosu na predlog ugovora koji je nudio Savjet.

Do prekida štrajka je došlo nakon što je gradonačelnik Mirko Đačić krajem godine ocijenio da RTV Pljevlja ispunjava sve uslove za pokretanje stečaja.

Citirajući izvještaj interne revizije, Đačić je tada kazao da je negativni kapital preduzeća na kraju 2016. godine iznosio 711.000 eura, a aktiva 85.000 eura.

Đačić je rekao da će u RTV Pljevlja uslijediti “hrabri, oštri i bolni potezi, kako bi se stanje popravilo”.

On je ocijenio da je potrebno smanjiti broj radnika u RTV Pljevlja, jer je učešće plata zaposlenih u ukupnim troškovima 271.000 eura.

U RTV Pljevlja radi 30 radnika. Da bi izmirili dospjele obeveze zaključno sa novembrom prošle godine, RTV Pljevlja potrebno je 215.000 eura.

Đačić tvrdi da je Opština, zaključno sa 29. decembrom 2017. godine, izmirila sve obaveze prema RTV Pljevlja.

“Mi smo za ovu godinu opredjelili 258.000 eura za RTV Pljevlja. Taj iznos je dovojan za isplatu 11 zarada. Neka se rukovodstvo javnog servisa potrudi i obezbijedi makar još jednu platu. Razmislite kako ćete doći do novca, snimajte svadbe, sahrane a razmislite i da li ćete džabe davati priloge RTV Crne Gore“.

Đačić je rukovodstu RTV Pljevlja poručio da kažu da li su u stanju da vode taj medij, jer će u protivnom naći “drugi način da realizuju potrebne mjere”.