PODGORICA, 09.03.2018. – Iznošenjem završnog izlaganja advokatice Gorice Vujisić, koja zastupa novinara i urednika in­for­ma­tiv­nog por­ta­la IN4S Goj­ka Ra­i­če­vića, koji je tužio Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) zato što su ga policajci više puta pretukli tokom 2015. godine, završena je glavna rasprava u tom slučaju.

Stranke u postupku će za mjesec znati kako je Osnovni sud u Podgorici odlučio po tužbi u kojoj Raičević tvrdi da je tri puta izložen torturi, odnosno brutalno pretučen u pe­ri­o­du od 17. do 24. ok­to­bra 2015. go­di­ne  to­kom pro­te­sta opozicionog političkog saveza DF u Pod­go­ri­ci.

Pošto Ministarstvo unutrašnjih poslova i Uprava policije nisu utvrdili ko su policajci koji su tukli Raičevića, on je podnio tužbu kojom traži 75.000 na ime nematerijalne štete. Raičević je predložio da mu se na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova usljed povrede časti i ugleda i zbog neosnovanog lišenja slobode isplati iznos od 40.000 eura, na ime naknade štete zbog povrede profesionalnog dostojanstva 20.000 eura, zbog fizičkih bolova 10.000 eura i zbog pretrpljenog straha 5.000 eura. Na sve iznose bi trebalo obračunati zateznu kamatu i to od presuđenja do isplate.

„Tokom postupka su dokazani navodi tužbe i da je Raičević kao novinar obavljao posao, odnosno da su povrijeđeni članovi 3 i 10 Evropske konvencije jer je država propustila da sprovede djelotvornu istragu kako bi otkrila počinioca. Država nije učinila ništa kako bi otkrila napadače iako su postojali  uslovi za to. Radi se o zavjeri da se ne otkriju počinioci“, kazala je Vujisić dodajući da naknada koju traži Raičević nije samo satisfakcija njemu već i pouka državi da ne može proći nekažnjeno.

Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore Minja Radović predložio je da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

PODGORICA, 03.03.2018. – Novinari Javnog servisa Radio-televizije Crne Gore i portala UL Info imaće priliku da prođu obuku o profesionalnom i etičnom izvještavanju o evropskim integracijama Crne Gore. Obuka je dio projekta koji, pored ta dva medija, realizuje i NVO Centar za građansko obrazovanje (CGO), a finansira Delegacija Evropske unije u Podgorici.

Projekat „Činjenice su važne – objektivno i inovativno novinaristvo za EU“, kako su saopštili partneri na projektu, ima za cilj da novinarima pruži podršku u produkciji kvalitetnog izvještavanja o evropskim integracijama Crne Gore i omogući im da izvještavaju objektivno, slobodno i na profesionalan i etičan način.

Namjera je da se kroz projekat unaprijede profesionalni kapaciteti medija i novinara, prvenstveno novinara Istraživačkog deska RTCG-a i portal UL Info.

Jedan od ciljeva projekta je i osnaživanje kapaciteta medija u Crnoj Gori da proizvode inovativan, prijemčiv sadržaj o procesu EU integracija kroz saradnju sa organizacijama civilnog društva i obrazovnim institucijama.
Od učesnika projekta očekuje se da unaprijede kapacitete i primijene istraživačke tehnike i principe objektivnog izvještavanja.

Trening je podijeljen u dvije grupe – osnovni trening za 15 mladih novinara, te napredni trening za deset iskusnih novinara.

PODGORICA, 01.03.2018. – Politički pritisak na novinare i slobodu medija pokazatelj je regresije i nerazumijevanja principa i vrijednosti demokratskog društva, ocijenio je predstavnik Evropske federacije novinara (EFJ), Mehmet Koksal.

U razgovoru za Portal RTCG Koksal je saopštio da bi javne ličnosti, poput političara, trebalo da uključe novinare, kao i kritičke glasove, u svoje strategije, kako bi na taj način razvili demokratske vrijednosti u državi.

Ocjenjujući medijsku sliku u regionu, te govoreći o tome gdje je stanje najbolje, a gdje najlošije, Koksal kaže da je na regionalnoj platformi www.safejournalists.net, posvećenoj zastupanju slobode medija i bezbjednosti novinara, u Crnoj Gori prijavljeno 26 slučajeva kršenja prava novinara.

U Crnoj Gori najbolja situacija

To našu zemlju, prema riječima Koksala, najbolje pozicionira od svih zemalja regiona.

“U Hrvatskoj je prijavljen 41 slučaj kršenja prava novinara, u Makedoniji 56, Bosni i Hercegovini 102. Postoji i 136 prijavljenih slučajeva kršenja prava novinara u Srbiji. Na osnovu ovih konkretnih cifara, Crna Gora je u najboljoj situaciji u regionu”, rekao je Koksal.

Njegov utisak je i da je Makedonija trenutno zemlja koja pokazuje najveću posvećenost poboljšanju ljudskih prava.

Na pitanje jesu li novinari u Crnoj Gori dovoljno zaštićeni, Koksal kaže da se novinari u našoj zemlji, iako situacija nije toliko siva kao u drugim zemljama u regionu, “i dalje suočavaju sa brojnim preprekama i kršenjima prava”.

“Na Platformi za mapiranje slobode medija prijavljena su 43 slučaja o kršenju prava crnogorskih novinara za period između 2010. i 2018. godine. Na primjer, u oktobru 2017. godine, istraga je potvrdila da je namjerno zapaljeno privatno vozilo crnogorskog novinara Miroslava Drobnjaka. EFJ je objavio saopštenje za javnost u septembru 2017. godine o crnogorskom novinaru Vladimiru Otaševiću, koji je pretrpio prijetnje smrću od brata premijera, Velizara Markovića. Ovakvi incidenti pokazuju da novinari u Crnoj Gori ne rade u sigurnom okruženju, uprkos posvećenom radu Sindikata medija”, kaže Koksal.

Pohvalio je i rad predsjednice SMCG, Marijane Camović koja, kako je podsjetio, ukazuje na brojne probleme sa kojima se suočavaju crnogorski novinari.

“Ona kritikuje zatvaranje medija i neisplaćivanje zarada. Kako je pravilno rekla, ne može biti slobode medija ako novinari nijesu slobodni”, rekao je on.

Teško govoriti o sličnosti između Crne Gore i Turske

Kad je riječ o slobodi medija, Koksal kaže da je teško govoriti o sličnosti između Crne Gore i Turske, budući da su velike razlike između dvije zemlje.

Pohvalio rad Sindikata medija koji Pohvalio rad Sindikata medija koji “ukazuje na brojne probleme sa kojima se suočavaju crnogorski novinari”: Koksal s predsjednicom SMCG Marijanom Camović (Foto: SMCG)

Ako se u obzir uzmu prosječne novinarske plate u Crnoj Gori, Koksal ocjenjuje da nije teško biti “bolje plaćen” u Turskoj.

“Ne bih istakao turski prosjek (500 do 600 eura) kao dobru platu za profesionalnog novinara. Klasični pristup podrazumjeva poređenje prosječne plate novinara sa platom profesora u javnoj školi ili univerzitetskim profesorima u zemlji i nigdje na Zapadnom Balkanu ili Turskoj ta donja granica još nije dostignuta, kada je u pitanju medijski sector”, kaže naš sagovornik.

Stoga nam je, kako je kazao, potrebna snažna regionalna kampanja, kako bi se kod medijskih kompanija i vlasti podstakla politička volja i konkretne akcije koje bi podržale medijske radnike.

“Novinari u Turskoj suočeni su sa ogromnim i dramatičnim problemima koji su povezani sa različitim faktorima – koncentracija medija, cenzura i samocenzura, zatvaranje, fizički i verbalni napadi, blaćenje putem interneta/trolovanje i psihičko uznemiravanje, oduzimanje imovine. EFJ i njene članice kroz različite aktivnosti podržavaju kolege u Turskoj i pokazuju solidarnost u ovim teškim vremenima”, kaže Koksal.

Novinarima obezbijediti pristojne uslove

On smatra i da se od novinara ne može očekivati da postanu super heroji slobode medija, ako im se ne ponude pristojni uslove rada, kao što ih imaju državni službenici.

Govoreći o tome da da li su se preko Platforme Savjeta Evrope za zaštitu novinara interesovali o nekim konkretnim slučajevima u Crnoj Gori, Koksal je rekao da je EFJ u oktobru 2015. godine upozorila na incident u kojem je crnogorska policija koristila suzavac protiv grupe od oko 30 novinara, koji su izvještavali sa protesta.

“EFJ je u decembru 2015. objavila još jedno upozorenje na Platformi SE o Gojku Raičeviću, glavnom i odgovornom uredniku portala www.in4s.net, koji je bio redovna meta pripadnika policije i fizički napadan više puta, na šta je Vlada Crne Gore odgovorila u u martu 2016”, kaže Koksal.

Koksal je prilikom nedavne posjete Crnoj Gori podržao amandmane Sindikata medija na medijske zakone. Smatra da su ti koraci od ključnog značaja za poboljšanje situacije mnogih kolega koji rade u teškim uslovima u Crnoj Gori.

“Bez dobrih radnih uslova nije moguće imati slobodu štampe i nezavisno novinarstvo, a to su ključni elementi naših demokratskih društava”, smatra Koksal.

PODGORICA, 01.03.2018. – Zbog policijskih propusta ne postoji ni jedan trag koji bi pomogao rasvjetljavanju napada na novinara Mladena Stojovića, koji je u maju 2008. godine brutalno prebijen u svom stanu u Baru. Izvještaj Komisije za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima, ubistava novinara i napada na imovinu medija pokazuje postojanje dvije sadržinski različite službene zabilješke koje navode na sumnju da se možda željelo prikriti to što je oštećeni izrazio sumnju da bi napad na njega mogli organizovati Branislav Brano Mićunović i Radojica Božović. U dužoj verziji službene zabilješke je upravo izostavljen taj dio iz kraće verzije službene zabilješke. Od Mićunovića i Božovića policija nikada nije tražila nikakva obavještenja u vezi sa napadom na Stojovića i njegovim sumnjama s tim u vezi.

Vladina Komisija je u januaru objavila Izvještaj o radu za period od 23. septembra 2017. do 23. januara 2018. u kojem je, između ostalih, obrađen i Stojovićev slučaj.

Pored nepostupanja po preporukama Komisije, kao jedan od ključnih problema u njenom radu navedeno je i da javnost nije bila upoznata sa aktivnostima Komisije jer njeni izvještaji nijesu objavljivani.

„Izvještaj o istrazi slučaja napada na Mladena Stojovića“ sačinio je izvjestilac Komisije za taj slučaj  Dragoljub Duško Vuković.

„Novinar Mladen Stojović povrijeđen je 23.08.2008. godine u večernjim satima (između 22.00 i 23.00 časa) u stanu svojih roditelja u Baru. U vrijeme zadobijanja povreda, Stojović je radio kao novinar u „Wireless media doo Podgorica“. Prethodno je radio kao sportski novinar u više medija iz Srbije i Crne Gore. Između ostalog je govorio o svojim saznanjima vezano za temu tzv. fudbalske mafije za serijal „Insajder“ beogradske televizije B92“, pojašnjeno je u Izvještaju.

U zaključcima Izvještaja Komisije navodi se da dvojica službenika policije, koji su 23.05.2008. godine bili na licu mjesta, odnosno u stanu povrijeđenog Mladena Stojovića, nijesu, sudeći prema službenoj zabilješci, ni pokušali da uzmu otiske ili otkriju nešto što bi mogao biti trag za pronalaženje napadača. Nema podataka o tome da je policija naknadno dolazila u Stojovićev stan u pokušaju da otkrije eventualne tragove koji bi je mogli odvesti do napadača.

Na propuste prilikom pretrage Stojovićevog stana ukazala je u svojim dopunskim zaključcima Dragana Čukić, specijalista za sudsku medicinu, koja je navela da policija nije tražila tragove krvi na stručan način. Ona je, kako se navodi, pouzdano zaključila da su u stanu „morali postojati tragovi krvi i u slučaju da su povrede nanesene u stanu, kao i ako su nanesene van stana. Na osnovu svih podataka, mišljenja sam da tragovi krvi nijesu nađeni zato što nijesu traženi na stručan način“.

U policijskim spisima koji su dostavljeni Komisiji nema traga o tome da li je policija, nakon kontroverznih izjava nekoliko građana u vezi sa informacijom o momcima koji su se navodno interesovali za Stojovića, nastojala da prikupi dodatna obavještenja i utvrdi istinu.

Krajnje su zbunjujuće informacije o različitim datumima formiranja predmeta za nepoznatog počinioca u Osnovnom državnom tužilaštvu Bar na osnovu krivične prijave koju je policija podnijela 11.06.2008.

„U policijskim spisima koji su dostavljeni Komisiji nema informacija o tome da li je ikada provjeravano da li je Stojovićev pasoš, kojeg nije mogao da nađe poslije napada, korišćen prilikom ulaska u Crnu Goru ili izlaska iz nje, odnosno ulaska u neku od evropskih država ili izlaska iz njih“, navodi se u zaključcima Izvještaja Komisije.

PODGORICA, 26.02.2018. – Kada je 2002. godine usvojen zajedinički Kodeks novinara Crne Gore, ni najveći pesimisti nijesu mogli zamisliti da će naredna faza samoregulacije u crnogorskim medijima biti toliko sporohodna. Šesnaest godina nakon što je pet relevatnih novinarskih i medijskih udruženja potpisalo tekst Kodeksa koji je uradila zajednička radna grupa, u Crnoj Gori još uvijek ne postoji zajedničko samoregulatorno tijelo koje bi brinulo o primjeni Kodeksa, koji je, u međuvremenu, doživio i jednu izmjenu.

Početna, eksperimentalna faza koja se ogledala u analizi medijskog sadržaja i ukazivanju na kršenje Kodeksa završena je svađom i raspadom samoregulatornog tijela početkom 2010. godine. Podjele unutar medijske zajednice, koje su indukovane iz političke sfere, djelovale su na samoregulaciju kao jak mraz na nježnu biljku.

Uslijedilo je par pokušaja, iniciranih od strane Delegacije Evropske unije i Misije OEBS u Crnoj Gori, da se obnovi jedinstvo i osnuje novo zajedničko samoregulatorno tijelo, ali su nezaintresovanost i otvorena opstrukcija potkopali ta nastojanja. Uzaludan je bio i pokušaj predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića da bude pokrovitelj obnove jedinstvene samoregulacije, jer je to predstavljano kao jedan od uslova koji je postavljan Crnoj Gori u procesu kandidovanja za priključenje Evropskoj uniji.

Ovaj spoljašnji, politički razlog je motivisao grupu od dvadesetak medija, koji su prepoznati kao manje ili više bliski aktuelnoj crnogorskoj vlasti, da u martu 2012. godine osnuju Medijski savjet za samoregulaciju (MSS). Njegovo funkcionisanje prve dvije godine finansirano je iz državnog budžeta i novcem od međunarodne donacije.

MSS-u nikada nijesu pristupila dva najtiražnija dnevna lista (Dan, Vijesti), jedna od najuticajnijih komercijalnih televizija u zemlji (TV Vijesti) i jedini politički nedjeljnik u Crnoj Gori (Monitor). Oni su kasnije, na preporuku lokalne nevladine organizacije Akcije za ljudska prava, uspostavili instituciju ombudsmana. U MSS-u se nijesu našli ni lokalni štampani i elektronski mediji, pa su oni osnovali svoje samoregulatorno tijelo, koje je, poslije početne akivnosti, sasvim zamrlo.

MSS nije uspio da se nametne kao nepristrasan i kredibilan promoter novinarske etike i čuvar Kodeksa novinara Crne Gore. MSS se, prema analizi Akcije za ljudska prava (ova NVO je dvije godine monitorovala samoregulatornu praksu u Crnoj Gori, analizirala je i davala preporuke), mnogo strožije postavljao kada je procjenjivao sadržaj medija koji nijesu njegovi članovi, nego sadržaj u medijima koji su ga osnovali. Kada je razmatrao žalbe na račun medija koji nijesu njegovi članovi, MSS nije poštovao propisanu proceduru. Sa ovom praksom nije prestao ni nakon što su ti mediji uspostavili svoja inokosna samoregulatorna tijela (ombudsmane). Uzalud su bile i dobronamjerne sugestije stručnjaka. Te sugestije MSS je prihvatio tek sredinom 2017. godine, čemu je prethodio novi pokušaj Misije OEBS u Crnoj Gori na uspostavljanju jedinstvene samoregulacije ili, makar, saradnje.

Misija OEBS-a je u novom pokušaju postavila minimalistički cilj – zajednički izmijeniti i dopuniti postojeći Kodeks novinara Crne Gore, koji je od početka bio prihvaćen od svih medija i novinara. Radna grupa, koja je bila osnažena ekspertom OEBS-a,  uz koordinaciju OEBS-a i Savjeta Evrope, okončala je rad na novoj verziji Kodeksa krajem 2015. godine.

Zajednički uspješan rad na izmjenama i dopunama Kodeksa bio je korak koji je nagovještavao mogućnost postepenog prevazilašenja razlika unutar medijske i novinarske zajednice i osnivanje jedinstvenog samoregulatornog tijela. Na žalost, ostalo se samo na nagovještaju.

Ovaj zajednički posao je, ipak, stvorio pretpostavke za kakvu-takvu saradnju na promociji novinarske etike i uklonio nesporazume na relaciji MSS – ombudsmani. MSS je odustao od prakse rješavanja po prigovorima i žalbama na račun medija koji nijesu njegovi članovi i uvažio činjenicu da nije jedini i ekskluzivni čuvar novinarskog etičkog Kodeksa.

Kada je mijenjao svoj Statut, MSS je propustio da uvaži još neke preporuke Akcije za ljudska prava. Propušteno je da se Statutom ili Poslovnikom o radu Komisije za žalbe propišu obavezujuće sankcije za medije koji krše Kodeks.

Za razliku od poslovnika o radu ombudsmana dnevnika Vijest i Dan, te nedjeljnika Monitor, u Poslovniku o radu Komisije za monitoring i žalbe MSS nije precizno propisana procedura medijacije između oštećene strane i medija.

U Komisiji za monitoring i žalbe MSS i dalje preovlađuju novinari/urednici koji su radno angažovani u medijima članovima MSS i osoba koja obavlja administrativnu dužnost u MSS, iako je Statutom MSS predviđeno da to budu stručnjaci.

Komisija za monitoring i žalbe MSS, kao i ombudsmani, sada prvenstveno odlučuju o žalbama, dok je u maloj mjeri razvijena praksa njihovog preventivnog i edukativnog djelovanja.

 Ovaj tekst je proizveden u okviru projekta Regionalna platforma za zagovaranje  medijskih sloboda i bezbjednosti novinara na Zapadnom Balkanu uz finansijsku podršku Evropske Unije. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost Sindikata medija Crne Gore i autora i ni u kom slučaju ne odražava stavove Evropske unije.

SARAJEVO, 23.02.2017. – Regionalna platforma zapadnog Balkana za zagovaranje medijskih sloboda i bezbjednosti novinara, koja zastupa više od 7.800 članova, oštro osuđuje fizički napad na Nedžada Latića, publicistu i urednika portala The Bosnia Times iz Sarajeva. Napad se desio u utorak popodne ispred zgrade u kojoj živi Latić, nedugo nakon izlaska iz džamije u kojoj je obavljao molitvu.

Nanošenje tjelesnih povreda i napad na Nedžada Latića predstavljaju brutalan napad na slobodu izražavanja i ugrožavanje sigurnosti novinara, kao i grub pokušaj gušenja slobode medija i kritičkog pisanja o aktulenim događajima u Sarajevu.

Platforma zahtijeva hitnu istragu svih okolnosti napada na Latića, utvrđivanje identiteta napadača i motive napada, kao i preduzimanje zakonom propisanih mjera na brz i efikasan način.

Udruženje/Udruga BH novinari je u 2017. godini zabilježilo 24 slučaja prijetnji i napada na novinare, ali samo za neke od ovih napada je pokrenut sudski postupak.

Regionalna Platforma podržava Udruženje/Udrugu BH novinari u naporima da zaštiti novinare i slobodu govora. Platforma takođe, poziva međunarodne organizacije koje se bave slobodom medija i pravima novinara da zahtijevaju od bosanskoheregovačkih vlasti da hitno istraže ovaj slučaj.

Napad na novinara je direktni napad na slobodu izražavanja i pravo građana da budu informisani. Svaki napad na novinara je napad na javni interes, demokratiju i prava svih građana.

Udruženje/udruga BiH novinari

Sindikat medija Crne Gore

Hrvatsko novinarsko društvo

Udruženje novinara Kosova

Nezavisno udruženje novinara Srbije

Udruženje novinara Makedonije

PODGORICA, 18.02.2018. – Vijeće podgoričkog Osnovnog suda, u petak 16. februara, ukinulo je privremenu mjeru kojom je ovaj sud Skupštini naložio da vrati razriješenog člana  Gorana Đurovića u Savjet RTCG. Vijeće je, nasuprot stavu Skupštine Crne Gore, stanovišta da sud može preispitivati odluke Skupštine o imenovanjima i razrješenjima.

,,Vijeće Osnovnog suda u Podgorici danas je potvrdilo da je Osnovni sud u Podgorici nadležan da odlučuje i preispituje odluke Skupštine, što je u skladu sa sudskom praksom Vrhovnog suda i zakonom o sudovima“, kazao je Dalibor Tomović, Đurovićev advokat. On je najavio žalnu Ustavnom sudu na odluku sudskog Vijeća.

Goran Đurović je izjavio da je ,,Sud je i ovom odlukom potvrdio svoju nadležnost u odnosu na odluke Skupštine sa čime jedino ne mogu da se pomire poslanici DPS-a. Osnovni sud će nastaviti postupak i siguran sam da će jednog dana biti potvrđeno nezakonito djelovanje skupštinske većine u ovom procesu. Nažalost, RTCG i građani od takve odluke neće imati velike koristi jer će Javni servis uskoro biti ponovo pod jakim uticajem DPS-a”.

Dan prije ove odluke istekao je rok koji je bio dat Skupštini od strane Osnovnog suda da vrati Đurovića u Savjet.

,,Upozoravamo da odluka vladajuće koalicije da Skupština ne poštuje odluku suda o privremenoj mjeri u slučaju Đutrovića, predstavlja pored njihovih javnih saopštenja i poseban politički pritisak na vijeće Osnovnog suda u Podgorici, koje odlučuje o prigovoru Skupštine na privremenu mjeru. Neskriveno nepoštovanje sudskih odluka i pritisak na sud je sasvim neprimjereno demokratskoj državi koja je kao članica Savjeta Evrope dužna da obezbjedi vladavinu prava i koja nastoji da postane članica Evropske Unije”, kazala je direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc-Prelević.

Dan prije Skupština Crne Gore imenovala je mr Ivana Jovetića, saradnika u nastavi na Univerzitetu Donja Gorica, za člana Savjeta Radio-televizije Crne Gore (RTCG) na mjesto razriješenog člana Nikole Vukčevića. Poslanici su imenovali Jovetića, iako je nikšićki Osnovni sud, dan ranije, naložio Skupštini da Vukčevića vrati na mjesto u Savjetu i za to odredio rok od tri dana.

Nakon što je prije desetak dana Osnovni sud u Podgorici donio rješenje kojim se nalaže da se Đurović vrati na mjesto člana Savjeta RTCG, krenulo je otvoreno nepoštovanje suda od strane skupštinske većine i različita pravna tumačenja.

Iz Skupštine je ocijenjeno da je ovakva odluka Osnovnog suda – pokušaj urušavanja pravnog sistema države.

DPS poslanica Marta Šćepanović je to objasnila tvrdnjom da Osnovni sud u Podgorici ne može da odlučuje o odlukama Skupštine jer, kako kaže, nadležnost nije stekao preko noći: ,,Po prvi put u pravosuđu Crne Gore Osnovni sud kao redovni odlučuje o odlukama parlamenta čime se degradira cjelokupno pravoduđe’’. Po njenom rezonu ova odluka otvora mogućnost da sudovi preispituju odluke Skupštine o izboru i razrješenju članova Vlade, sudija, i drugih državnih funkcionera.

Da se radi o zamjeni teza smatra potpredsjednik Izvršnog odbora Ujedinjene Crne Gore Savo Šofranac koji je reagovao povodom Šćepanovićkine izjave. Šofranac objašnjava da je jasno da članovi Savjeta RTCG za koje su zakonom propisani uslovi i način izbora kao i razlozi za njihovo razrješenje, imaju pravo na pravni lijek i sudsku zaštitu u slučaju nezakonite odluke Skupštine o razrješenju.

Ni advokat Antonio Brajović, nema dilemu o ovom pitanju, kako je objasnio za Vijesti, ukoliko nekim pravnim aktom nije propisana nadležnost određenog organa za kontrolu prvostepenih odluka, nadležan je Osnovni sud: ,,Nesumnjiva je nadležnost Osnovnog suda u ovom postupku, o tome su se već izjasnile i više instance u nekim prethodnim slučajevima”, kazao je Brajović. Na prethodni slučaj ukazao je i advokat Siniša Gazivoda, koji je naveo primjer sudske prakse u slučaju nekadašnje članice Savjeta RTCG Slavice Striković. Ona je zbog neizbora u Savjet, Skupštinu tužila Osnovnom sudu i dobila u tom postupku, pošto je Vrhovni sud taj slučaj vratio pred Osnovni sud.

I dok su pojedini pravnici govorili o pravnoj zavrzlami, Goran Đurović je izjavio da o tome nema govora, već da je po srijedi namjera vladajuće partije da preko kontrolisanih medija i poslanika unesu konfuziju kako bi lakše ostvarili svoje političke ciljeve.

,,Izjave poslanika i Skupštine predstavljaju neviđen pritisak na rad Osnovnog suda kako bi promijenio svoju odluku i ukinuo privremenu mjeru”, kaže Đurović.

On objašnjava da u skladu sa članom 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima kao i našim propisima, svi građani imaju osiguran pristup sudu. Nakon Đurovićevog razrješenja, podnijeta je tužba Upravnom sudu koji se oglasio nenadležnim. Poslije toga podnesena je tužba Osnovnom sudu u skladu sa članom 14 stav 2 Zakona o sudovima koji propisuje da je osnovni sud, kao redovan sud,  nadležan da odlučuje u prvom stepenu i u drugim predmetima, ako zakonom nije propisana nadležnost drugog suda.

,,S obzirom da Upravni sud nije nadležan za ovu vrstu spora, niti je drugim zakonom izričito propisana nadležnost drugog suda za odlučivanje u sporovima o imenovanju i razrješenju o kojima odlučuje Skupština Crne Gore, jasno je da jedino osnovni sud ima nadležnost u ocjeni zakonitosti postupka”, kaže Đurović, dodajući da ,,izjave poslanika DPS-a  i Skupštine smatram veoma opasnim jer osim što odaju neznanje koje vlada Crnom Gorom, one upućuju i na namjeru da ne prihvate odluke sudova koje im se ne sviđaju”.

Sudska grana vlasti apsolutno ima pravo da kontroliše zakonitost donesenog pojedinačnog pravnog akta od zakonodavne, ocijenio je profesor Đorđije Blažić. On je u saopštenju dostavljenom medijima naglasio da izjave pojedinih zvaničnika Skupštine koji negiraju mogućnost kontrole parlamenta od sudske grane vlasti predstavljaju znak elementarnog nerazumijevanja sistema podjele vlasti: ,,To je direktno narušavanje ustavno pravnog poretka upravo od onih kojima je zadatak da ga štite, a što je inače uobičajena praksa i površna primjene prava”, ocijenio je Blažić.

Isto su poručuili i iz Evropske unije. U  Skupštini Crne Gore komesar EU za proširenje Johanes Han poručio je, povodom odluke suda u slučaju Đurović, da se sudske odluke moraju poštovati: ,,Nekad se slažete sa odlukom sudija, a nekad se ne slažete sa tom odlukom. Ali u svakom slučaju, obaveza je da se prihvati ta presuda i da se ona poštuje. To je od presudnog značaja,” poručio je Han na zajedničkoj sjednici skupštinskih odbora za evropske integracije i za međunarodne odnose.

To je ove nedjelje ponovio i šef Delegacije EU u Podgorici Aivo Orav –  odluke suda, da se Goran Đurović i Nikola Vukčević vrate u Savjet RTCG, moraju se poštovati.