AJK reacts against State Prosecution

09/05/2017

PRISTINA, 09.05.2017 – The Association of Journalists of Kosovo was informed by its member journalist, Dardane Neziri that she felt offended by the language used by spokeswoman of prosecution, Liridona Kozmaqi-Hajdaraj calling the journalist “rude and incompetent”.

Also, journalist Neziraj added that spokeswoman Liridona Kozmaqi-Hajdaraj said that there will be no replies in the future for daily “Koha Ditore”. We condemn this act and we believe that such acts will not happen in the future because such acts are in conflict with the principles of prosecution’s transparency and mission.

AJK calls on cooperation from the prosecution’s office of information with all journalists, without any exemption.

In recent months, AJK and State Prosecution have been engaged for creation of professional relations with the aim of professional communication and the right to information for citizens.

Novinari iz regije o najtežim trenucima u karijeri

BHJA

09/05/2017

Sarajevo, 09.05.2017.-Dugogodišnji novinari iz regije za Media.ba govore o najtežim trenucima u njihovoj profesionalnoj novinarskoj karijeri.

“Jednog popodneva u aprilu 1992. godine pozvao me je Goran Milić iz Sarajeva, tada je on bio glavni urednik Jutela čija se redakcija nalazila u Sarajevu, i rekao mi: ‘Gledaj dnevnik u pola osam – imaćeš šta da vidiš. Šešelj te je stavio na listu izdajnika Srbije'”, započinje svoju priču Omer Karabeg, novinar bh. porijekla, koji je najveću slavu stekao uređujući i vodeći dnevnik na nekadašnjoj Radio-televiziji Beograd.

“Sjeo sam pred televizor u pola osam da odgledam dnevnik, koji inače nisam gledao otkako su me izbacili iz te emisije čiji sam urednik i voditelj bio preko 10 godina. Nakon generalne najave prvi prilog je bio neuobičajeno dugačak izvještaj sa Šešeljeve konferencije za štampu na kojoj je pročitao spisak izdajnika srpskog naroda među kojima je bilo i moje ime. Na spisku su bili novinari Radio-televizije Beograd koji nisu bili Srbi kao i oni koje je tadašnje rukovodstvo na čelu sa generalnim direktorom Miloradom Vučelićem smatralo lošim Srbima”.

To je bio trenutak u kojem Karabeg shvata da je došao kraj njegove novinarske karijere i da hitno mora napustiti Beograd. Prvo odlazi u London, a zatim kod prijatelja u Ameriku.

“Nisam ja odustao od novinarstva nego je kuća, u kojoj sam kao novinar radio dvadeset godina, odustala od mene i proglasila me izdajicom i neprijateljem”.

Kako nije mogao računati da će u Americi pronaći posao u struci, Karabeg je mislio da se više nikada neće vratiti novinarstvu i počeo je razmišljati o drugim opcijama koje su mu bile dostupne.

“I vjerovatno bih se nekako snašao da 1993. nisam dobio poziv da radim u Minhenu u novoosnovanoj redakciji Radija Slobodna Evropa koja se poslije preselila u Prag”.

Karabegovo iskustvo jedno je od brojnih kroz koje su prolazili mnogi novinari iz regije tokom ratova devedesetih godina. Prijetnje kojima su bili izloženi, opasnosti s kojima su se svakodnevno suočavali i stalni politički pritisci, mnoge od njih su udaljili od novinarstva ili ih naveli na ozbiljno promišljanje o promjeni profesije.

U dilemi da odustane od novinarstva bila je i Gordana Knežević, novinarka sa više od 30 godina iskustva rada u regionalnim medijima. U ljeto 1992. godine, radila je u redakciji Oslobođenja. Njen tadašnji glavni urednik Kemal Kurspahić, napravio je ratni raspored – kako bi što manje novinara radilo u zgradi u sarajevskom naselju Nedžarići do koje je bilo opasno dolaziti, napravio je punkt u gradu, priča Knežević. Gubitak kolege bio je jedan od najtežih trenutaka u njenoj cijeloj novinarskoj karijeri.

“Iako je već pred rat trebao ići u penziju, Salko Hondo je svaki dan dolazio na posao. Ne znam gdje je to pronalazio, ali uvijek nam je donosio neke sitnice, ako ništa drugo onda svakom po bombonu – što je u ratu bila rijetkost. Često mi je govorio: ‘Neka ovi mlađi idu na prve linije – ja mogu slikati sve što treba u gradu'”.

U gradu je, međutim, bilo najopasnije raditi.

“Imali smo priču o nekom Sarajliji koji je u svom dvorištu otkrio izvor vode. Naravno, uz tu priču nam je trebala fotografija. Salko je odmah ponudio da on ide da uradi tu fotografiju. Kada se vraćao sa zadatka, kod pijace na Ciglanama je pala granata. Detonacija je odbacila njegov fotoaparat. Sutradan smo u istom broju Oslobođenja objavili Salkovu smrtovnicu i njegovu posljednju fotografiju – nasmijane Sarajlije raduju se novom izvoru vode. Ja sam javila Kurspahiću da više ne mogu da radim novinarski posao. Strašno me pogodila Salkova smrt. Kemo je došao kod mene kući, savjetovao mi je da se dan ili dva odmorim – i da onda dođem na posao”.

Imati dovoljno profesionalne odgovornosti i hrabrosti da se uhvati u koštac s osjetljivim temama i izvještava o njima na način koji se moćnicima i kriminalcima ne sviđa, često podrazumijeva i život u strahu, ne samo od prisilne cenzure, nego i od gubitka života. Srbijanski novinar, Dejan Anastasijević, iskusio je šta znači realizovana prijetnja, kada je, prije deset godina, na prozoru njegovog stana eksplodirala bomba kašikara. Novinar je tada poručio kako bombaški napad na njegov stan nije samo napad na njega, “već čin terorizma uperen protiv društva i države”, i dodao kako je riječ o napadu “na profesiju i sve ljude koji slično misle”. Ipak, taj atentat Anastasijević ne izdvaja kao najteži u svojoj karijeri.

“Bilo je više takvih trenutaka, ali najgori je bio u selu Likošane na Kosovu s početka 1998., kada je srpska policija potpuno bez razloga pobila 25 ljudi, uključujući celu porodicu Ahmeti, deset članova. Posle Vukovara i Bosne, mislio sam da ne mogu više, ali eto, ispratio sam sve do kraja”, kaže Anastasijević.

Bh. novinar Marko Divković kaže nam da je u njegovoj profesionalnoj novinarskoj karijeri bilo mnogo teških trenutaka i uvijek su se odnosili na ljudske nesreće.

“Prvi put je to bilo 26. avgusta 1990. godine, kada sam izvještavao o rudarkoj katastrofi u rudniku Dobrnja-jug kod Tuzle, kada je poginulo 180 rudara”. Tri godine kasnije, Divković je bio svjedok dolaska prvog konvoja Srebreničana u Tuzlu.

“Sve ovo izdvojeno iz podužeg spiska takvih trenutaka, doživljavao sam kao paklene dane. Ne znam zašto, da li zato što sam se u privatnom životu bavio opasnim disciplinama, civilno i vojno padobransvo, nikada nisam razmišljao o napuštanju novinarstva”.

Trenutak koji postane uvijek

Mobing na radnom mjestu i uvrede kojima je bila izložena, bili su trenuci u kojima je dugogodišnja banjalučka novinarka Milkica Milojević razmišljala o napuštanju profesije.

“Najteže mi je bilo kada sam bila izložena žestokom mobingu glavnog urednika, a niko od kolega nije stao uz mene. Pomišljala sam da odem, ali je u meni proradio profesionalni i ljudski prkos. Nisam mogla dopustiti da sila i bezobrazluk pobede bez borbe. I izborila sam se. Jedan od trenutaka koji, takođe, pamtim ostavio mi je gorak ukus u ustima. Stajali smo mi, novinari i novinarke, bilo nas je bogami dvadesetak, i mladi i mi malo stariji, i prišla nam je koleginica, portprolka, koja je ranije bila novinarka i to izuzetno dobra. Rekla sam joj da ima lep sat, a ona mi je odgovorila, pred svima: ‘To mi je mama kupila kad sam napustila novinarstvo, da me počasti što sam se izvukla iz toga'”, priča Milojević.

Hrvatski novinar Zoran Daskalović kaže da nikada nije ramišljao da napusti novinarstvo, ali je često na razne načine bio primoran da to učini kako bi osigurao egzistenciju za sebe i svoju porodicu.

“Uostalom, kao što i danas kad sam po treći puta ‘upisan’ među nezaposlene ne odustajem od novinarstva, premda su egzistencijalne muke vjerojatno jedini razlog koji me mogu barem privremeno izbaciti iz novinarstva, ali do sada sam uvijek pronašao način da u njemu ostanem”.

Zbog nepovoljnih radnih uslova razmišljanje o napuštanju profesije za mnoge novinare u regiji postane dio svakodnevnice. Na pitanje o najtežim trenucima u profesiji, crnogorska novinarka Mila Radulović ne može izdvojiti jedan.

“Nažalost taj trenutak nije prošao već se pretvorio u gotovo svakodnevno razmišljanje da odustanem od posla. Veliki stres kojim smo svakodnevno izloženi i nezainteresovanost kolega da se angažuju da radimo na popravljanju našeg statusa i zarada, kao i degradacija profesije, svakodnevno me teraju da preispitam posao kojim se bavim. Novinari sve više, i mediji naravno, pristaju da budu nečije oruđe što se odražava na obesmišljavanju novinarstva. Postajemo deo taloga društva, umjesto elite koja smo nekad bili”, zaključuje Radulović.

NUNS osudio napad na vlasnika TV Spektri

IJAS

06/05/2017

BUJANOVAC, 06.05.2017. – Nezavisno udruženje novinara Srbije najoštrije osuđuje napad na Dželjaja Behljuljija, jednog od vlasnika bujanovačke Televizije Spektri. NUNS poziva nadležno tužilaštvo da protiv napadača pokrene postupak u skladu sa zakonom.

Jonuz Musliju, predsednik Skupštine Bujanovca sa dvojicom sinova napao je Dželjaja Behljuljija, saopštio je menadžment TV Spektri koja program emituje na albanskom jeziku.

Prema saopštenju, incident se dogodio u subotu, 29. aprila, u prepodnevnim satima u jednom kafiću u centru Bujanovca a ozbiljniji fizički sukob je sprečen zahvaljujući prisebnosti prisutnih gostiju.

„Dok je Behljulji pio kafu, prišli su mu Muslijevi sinovi koji su počeli da ga vređaju i prete fizičkim nasiljem. Do fizičkog sukoba nije došlo zahvaljujući prisebnosti prisutnih gostiju“, tvrde u TV Spektri.

Brat napadnutog Dželjaja, Nedžat Behljulji, inače suvlasnik TV Spektr, za pravnu službu NUNS-a izjavio je da je povod napada uređivačka politika tog medija koji je kritički nastrojen prema predsedniku Skupštine Bujanovac, koji je uz to i predsednik Nacionalnog saveta Albanaca.

“Kritički smo bili nastrojeni prema Muslijuu povodom njegovog nastupa u vezi sa Tačijem, Ramom i podrške izjavama o velikoj Albaniji. Muslijua smo kritikovali i zbog toga što prima dve plate kao predsednik Skupštine Bujanovac i Nacionalnog saveta i ironično ukazivali da su njegova primanja veća od premijera i predsednika Srbije. Nedavno smo emitovali i prilog o tome da je u prostoru gde je 15 godina bilo sedište Muslijuove stranke njegov sin otvorio kafić”, naveo je Nedžat Behljulji za NUNS.

Slučaj je prijavljen policiji, koja je o slučaju obavestila Tužilaštvo.

European Parliament on media freedom in Western Balkans: ‘no progress’ situation

IJAS

04/05/2017

BRUSSELS, 04.05.2017. – Media freedom, a core EU value and a cornerstone of democracy, is a priority reform area in the Western Balkans’ EU accession agenda. Yet, despite a certain level of preparedness and a broadly developed legal framework, aspirant countries keep facing systemic shortcomings that require long-term sustained efforts. These efforts have stalled in recent years, resulting in a ‘no progress’ situation.

Background: main trends in 2017

The media landscape of the six Western Balkan countries: Albania, Bosnia and Herzegovina (BiH), the former Yugoslav Republic of Macedonia, Montenegro, Serbia and Kosovo, is marked by similar trends and challenges.

Transition to media freedom in the region is not complete, and as the Commission’s 2016 annual reports reveal, ‘no progress’ has been made in improving the overall environment. The trend of media freedom erosion is particularly visible in FYR Macedonia, whose press-freedom ranking has declined the most. A recent comparative overview of the state of play of media freedom concluded that the media’s watchdog role in the region is being undermined by poor implementation of existing laws; clientelism, politicisation and corruption and insufficient political will to promote media pluralism and independence.

In 2016, Transparency International warned of direct and indirect pressure exerted on the media. Increasing attacks, smear campaigns, vilification of investigative media, hate crimes and defamation suits against journalists, and de facto impunity can be observed throughout. Self-censorship, triggered by both subtle and overt factors, is also on the rise.

External influence, particularly through Russia’s information operations, has also allegedly grown, prompting calls for the EU to consider measures for increasing its own visibility in the region.

Current challenges

The Commission’s country reports outline several categories of challenges that obstruct media freedom, each affecting the individual countries to a different extent.

Intimidation of journalists

Intimidation of journalists has been described as pervasive and examples abound, as a Human Rights Watch overview suggests. Some recent cases include threats with explosive devices and death threats in Kosovo; attacks against investigative media, an ‘enemy of the state’ accusation and a sentence for an unauthorized publication in Serbia. Impunity for crimes against journalists is also a challenge. Montenegro’s pending case of a 2004 murder and Serbia’s three long-unresolved murder cases are often cited as examples.

Media rules and their implementation

According to the Commission, media legislation in the Western Balkan countries is fairly up-to-date and aligned with EU standards. Yet, lack of implementation of existing rules leads to a media environment not conducive

to the full exercise of media freedom. For example, while in theory journalists’ sources enjoy legal protection, the authorities have frequently tried to circumvent this; requests for access to public information have often been refused; and regulatory bodies’ editorial independence has been undermined.

While implementation needs to be reinforced, gaps and country-specific issues also remain to be addressed: in Kosovo, media legislation is seen as ‘fragmented and ineffective’; in BiH, media-related legislative initiatives are hindered by political and ethnic divides, and in FYR Macedonia, amendments to media laws are part of the Commission’s 2015 urgent reform priorities, required to pull the country out of its political crisis.

Public service broadcasters

Independent and efficient public service broadcasters (PBSs) are crucial for media pluralism, but as a 2016 Analitika report points out, their legitimacy is at stake and they face three existential threats: ‘political colonization and instrumentalisation’; a broken funding model (particularly BiH and Kosovo); and inability to redefine their structure, operation and services and to adjust to new technological realities.

Osservatorio Balcani e Caucaso suggests that the public-service media’s plight serves as a ‘barometer’ for the state of media freedom and argues that the political grip on the PSBs prevents them from serving the public interest. It highlights that in practice, their editorial policies are prone to direct and indirect pressures.

Media ownership and funding

A 2014 European Parliament study draws attention to the ‘non-transparent financial dependencies of media outlets, the overwhelming share of state aid and/or state advertising in media funding and its arbitrary distribution’. The lack of transparency of media ownership and funding sources, together with the alleged opaque functioning of the media market, remain a concern. In BiH and Kosovo, most media do not disclose information on their finances or real ownership. In Serbia, unclear ownership structures and state financing, especially at local level, have been an issue since the privatisation of state media. In FYR Macedonia, some TV stations and newspapers are owned by individuals who are alleged to have close links with the government.

Social protection and pay

The general picture is one of low social protection and pay for journalists. A mixture of low wages paid late, little job security and no or easily terminated contracts, represents a direct form of pressure that fuels the spread of self-censorship, hinders independent, quality journalism and favours ‘tabloidisation’ instead.

Journalists’ unions and labour laws are crucial for alleviating these issues, but although they exist, their influence is limited and journalists are often penalised for belonging to a trade union.

What is the EU doing?

As media freedom is an enlargement priority, the EU monitors closely its aspirants’ media landscape, mainly through the European Commission’s annual country reports and, once accession negotiations start, through acquis chapters 10 (Information society and media) and 23 (Judiciary and fundamental rights).

To raise awareness about media freedom issues in enlargement countries, the EU held three Speak-Up! conferences with multiple stakeholders from the region. In 2014, it adopted guidelines for EU support to media freedom in the enlargement countries for 2014-2020, to build on previous efforts and translate political objectives into a long-term framework of desired outcomes and indicators to monitor them. In practical terms, the Commission provides financial assistance under its 2014-2020 Instrument for Pre-accession Assistance.

Examples of EU-funded projects include a regional award scheme for investigative journalism, launched in 2015, and a regional platform for advocating media freedom and journalists’ safety, launched in 2016.

European Parliament’s position

In a 2013 resolution on media freedom across the EU, the EP called for stronger emphasis on protection of freedoms, particularly the freedom of speech, in further EU accessions. The EP also backed a pilot project on media freedom, the European Centre for Press and Media Freedom, whose scope includes enlargement countries.

In January 2017, during a parliamentary debate on the Western Balkans in the EP’s Committee on Foreign Affairs, its chair and 2016 rapporteur for Serbia, David McAllister (EPP, Germany), stated that the lack of media freedom is among the issues of increasing concern. In its 2017 resolutions on the Commission’s country reports, the EP deplores the limited progress in that area and highlights the critical importance of professional and independent private and public-service media. It deplores the political pressure, the merging of media, political and government activities, and the widespread self-censorship.

The EP urges the aspirant countries to create a safe media environment, conducive to objective and accurate reporting, and calls for a proactive role for professional organisations and self-regulatory bodies; an efficient judicial system; political commitment; and a greater role for civil society, all of which contribute to the improvement of the media climate in the long term.

Lekić: Slobodu u Srbiji dozira jedna osoba

IJAS

04/05/2017

BEOGRAD, 04.05.2017. – Slobode u medijima ima koliko je ima i u društvu, ni manje ni više, ocenio je danas predsednik NUNS Slaviša Lekić na konferenciji “Umetnost i demokratija: Značaj slobode izražavanja u umetnosti”, koju su organizovali NUNS i Misija OEBS.

Lekić smatra da slobodu u Srbiji dozira jedna osoba koja je okupirala javni prostor.

On je napomenuo da je u sredu gledao na televiziji i to nekoliko puta konferenciju za novinare predsednika Vlade Srbije i novoizabranog predsednika Republike Aleksandra Vučića, koja je i uživo prenošena. Prema Lekićoj oceni, Vučić je na toj konferenciji doslovno izjavio da nikada nije vodio nacionalističku politiku, a niko od oko 20 novinara koji su pratili taj događaj nije se usudio da ga pita o čemu on to govori.

“To je strah. Ambijent straha u društvu koji se pretočio u medije”, ukazao Lekić i konstatovao da cenzure u Srbiji ima, ali da ona nije tako čvrsta, nego je više suptilna. Kao primer, Lekić je naveo slučaj Feketić, kada je snimak o tome skinut sa Jutjub kanala, kao i “gušenje” Peščanika posle informacija o plagijatu doktorata Nebojše Stefanovića.

Lekić je napomenuo i da su se novinarska udruženja godinama borila za Medijsku strategiju i medijske zakone, ali da se na kraju ispostavilo da država krši zakone koje je sama donela.

Srirak Plipat iz organizacije Freemuse iz Kopenhagena je na konferenciji upozorio da je svuda u svetu sve veći stepen netolerancije. On se, pri tome, pozvao na podatke te organizacije za 2016. godinu, po kojima su tri umetnika u svetu ubijena zbog svog rada, 84 ih je pritvoreno, dok je protiv 43 pokrenut sudski postupak.

Marko Risović iz grupe fotoreportera Kamerades podsetio je na svoje i iskustvo kolega, kada im je u martu 2016.godine skinut jedan deo izložbe fotografija na kojoj su prikazani umrljani posteri političara. Risović smatra da cenzura u Srbiji postoji, ali i da je ona postala globalni problem.

Profesorka na Fakultetu političkih nauka Divna Vuksanović ukazuje da su u tradicionalni medijima u Srbiji kultura i umetnost marginalizovani i da se zato savremeni umetnici okreću novim vrstama medija. Ona je naglasila da iskustvo sa društvenim medijima pokazuje da je njih mnogo teže kontrolisati.

EU PARLAMENTARCI BH.VLASTIMA: PODUZETI HITNE MJERE ZA SPAS JAVNOG MEDIJSKOG SERVISA

BHJA

04/05/2017

Sarajevo,04.05.2017. – Članovi Evropskog parlamenta uputili su pismo bh. vlastima u kojem ih upozoravaju na potrebu rješavanja problema održivosti Javnog radio-televizijskog servisa Bosne i Hercegovine.

Pismo objavljujemo u cjelini:

“Dragi članovi Predsjedništva, Parlamentarne skupštine i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine,

Članovi Evropskog parlamenta uznemireni su zbog situacije u kojoj se nalazi Javni servis u Bosni i Hercegovini i upozoravaju bosanske vlasti da je, ako Parlamentarna skupština ne donese adekvatnu odluku o finansiranju Javnog medijskog servisa do kraja juna 2017, sistem, a posebno nacionalni emiter BHRT, u velikoj opasnosti od raspada.

Kolaps javnog nacionalnog emitera je neprihvatljiv za zemlju koja je članica Vijeća Evrope i koja otvara pregovore o članstvu u Evropskoj uniji. Bosna i Hercegovina bi postala jedina evropska zemlja bez javnog emitera, što je u suprotnosti sa evropskim standardima i vrijednostima.

Zato, zastupnici u Evropskom parlamentu pozivaju vlasti BiH da ispune standarde Evropske unije i Vijeća Evrope i obezbijede:

– nezavisnost Javnog medijskog servisa;

– trenutnu finansijsku održivost sistema Javnog medijskog servisa;

– trenutne izmjene i dopune postojećeg zakonodavstva ili njegovu zamjenu drugim odgovarajućim zakonodavstvom, osiguravajući trenutna i odgovarajuća privremena rješenja;

– da osiguraju odgovarajuće entitetske Javne medijske servise, zasnovane na etničkim specifičnostima konstitutivnih naroda, koji neće služiti prvenstveno vladama ili strankama na vlasti i koji će afirmisati život i kreativnost stanovništva i spriječiti etničke podjele i poticanje na govor mržnje;

– podržati nacionalog emitera BHRT kao faktor sinergije, instrument demokratskog dijaloga između različitih etničkih grupa u BiH i njihovog međusobnog razumijevanja, povjerenja i afirmacije, baziranog na nepristrasnom, nezavisnom, uravnoteženom, profesionalnom i najkvalitetnijem sadržaju, koji priprema multietničko osoblje, uz podjednako korištenje svih jezičkih verzija u Bosni i Hercegovini.

Zastupnici u Evropskom parlamentu, potpisnici ovog apela, pozivaju Evropsku komisiju da obrati pažnju, vrši nadzor i pomogne ove aktivnosti.

S poštovanjem,

Tanja Fajon Soraya Post Jens Nilsson

Ivan Jakovčić Brando Benifei Olle Ludvigsson

Ivo Vajgl Birgit Sippel Sylvie Guillaume

Igor Šoltes Demetris Papadakis Javier Nart

Petra Kammervert Jozo Radoš Ana Gomes

Afzal Khan Knut Fleckenstein Cristian Dan Preda

Julie Ward Maria Grapini

Eduard Kukan Bart Staes

Peter Niedermüller Jesenko Selimović

Across Europe, Far-Right and Populist Threat to Journalism Growing, University of Vienna Report Shows

IJAS

04/05/2017

VIENNA, 03.05.2017. – Growing support for far-right and populist politicians presents a threat to journalism across Europe, a University of Vienna research report released on World Press Freedom Day shows.

The study, overseen by Prof. Katharine Sarikakis, head of the University’s Media Governance & Industries Research Lab examines press freedom in 12 European countries, in the context of the threat posed to the watchdog role of independent journalism in democracies by far-right and populist political parties.

“The research shows a correlation between the rise of far-right and populist political power in many countries across Europe, and intensified assaults on press freedom,” Prof. Sarikakis said. “It is vital that governments do all they can to ensure a climate is not consolidated in which attacks, of any kind, on media freedom are perceived to be acceptable.”

The countries examined are: Austria; Bosnia & Herzegovina; Bulgaria; Croatia; France; Germany; Greece; Hungary; Italy; Montenegro; Poland; Romania; and Serbia. The time period covered is 2012-2016, inclusive, which marks a rise in support for far-right and populist parties in a number of European countries.

Although particular attention was paid, in the research, to reports of physical assaults on journalists, a broadened interpretation of the term ‘assault on the media’ was used, to include legal action, threats, intimidation, verbal and online abuse, the leverage of employment precarity, and the abuse of monopolistic media positions by state and private actors.

The key findings of the report can be summarised as follows:

• Impunity is commonplace.

• Rises in the number of assaults are usually accompanied by increased concerns about the democratic health of a country.

• Online abuse is disproportionately directed at women.

• Media monopolies / oligarchies, constitute an increasing threat to independent journalism.

• The ability of far-right / populist politicians and parties to circumvent the mainstream media by reaching large numbers of supporters directly, online, in particular through social media, is creating echo chambers for political ideologies and in particular for vilification of the mainstream press.

• Most of the countries examined have experienced a drop in international press freedom rankings across the time period researched; the decline in ranking is particularly evident in countries that have witnessed a systemic rise in populist / far-right support.

• Economic dependence on the state and other actors endangers and compromises independent journalism, especially in times of prolonged financial crisis.

The complete report, including the full ‘Key Findings’, as well as ‘Recommendations’ can be found here.

The Media Governance and Industries Research Lab, established by Prof. Sarikakis in 2011, brings together international scholars from different disciplines, whose intellectual and sociocultural interests are focused on the systematic study of the policies and politics of media, culture and communication.

NUNS prijavio Tužilaštvu pretnje zaječarskom novinaru Madžoskom

IJAS

04/05/2017

ZAJEČAR, 03.05.2017. – Nezavisno udruženje novinara Srbije osuđuje pretnje koje su poslednjih dana upućene novinaru Vladu Madžoskom iz Zaječara.

NUNS je o pretnjama koje su kolegi Madžoskom upućene putem fejsbuka danas obavestio Tužilaštvo za visokotehnološki kriminal u skladu sa Sporazumom o saradnji i podizanju nivoa bezbednosti novinara, koji su potpisali Policija, Tužilaštvo i novinarska i medijska udruženja.

Vlado Madžoski je uveren da su pretnje usledile zbog serije njegovih kolumni koje je objavio na portalu Za media. On je pretnje prijavio zaječarskoj policiji, dok je njegov advokat danas tužilaštvu podneo privatne krivične prijave.

Kako je Madžoski izjavio za redakciju portala Za media, „pretnje i uvrede su mu preko Fejsbuka uputili Boško Ničić i grupa oko ovog političara, zbog objavljivanja tekstova o lokalnoj političkoj sceni u Timočkoj reviji i na portalu Za media“.

Redakcije Za media je danas osudila pretnje kolegi Vladu Madžoskom uz konstataciju da je ironično što se novinarima preti i na Svetski dan slobode medija.

Klub novinara Unsko – sanskog kantona medijsku kuću JP RTV Bihać

BHJA

04/05/2017

Bihać, 03.05.2017. – Klub novinara Unsko – sanskog kantona je u okviru javne debate povodu Dana slobode medija, održane u Bihaću, jednoglasno, podržala medijsku kuću JP RTV Bihać:

Oštro osuđujemo sve pritiske na medije, pogotovo kada se uskraćuju egzistencijalne potrebe zaposlenih, kao što je u ovoj kući gdje uposlenici nisu dobili pet ličnih dohodaka, a nemaju ni podršku menadžementa i gradske uprave, u rješavanju njihovog statusa. Klub novinara USK očekuje razumijevanje i podršku gradskog vijeća i gradonačelnika, te da će u što skorije vrijeme uposlenici JP RTV Bihać, primiti zarađene plate i početi bezbrižnije obavljati svoje radne zadatke.

Cijenimo da uvažavate i poštujete 51-godišnju tradiciju ove medijske kuće i plejade novinara koji su utkali dio svog radnog vijeka i angažmana, poštujući profesionalizam, njegujući ljudske i novinarske slobode. Većina uposlenika je puni angažman pružala i u ratnom periodu, kada su građani čuli glas Radio Bihaća i osjećali, kao jedini prozor u svijet.

BIHAĆ,03. 0 5. 2017.godina

Predsjednik Kluba novinara USK
Senudin Safić

1...441442443...468 Page 442 of 468

Safejournalists.net