Home Blog Page 449

Serbian Journalist’s Alleged Killer ‘Nearly Arrested in 2001’

0

BELGRADE, 05.04.2017. – At the trial for the murder of opposition journalist Slavko Curuvija, a former Serbian state security official testified that he was told in 2001 to arrest one of the defendants for the killing.

Zoran Stijovic, a former Serbian state security official, told Belgrade Special Court on Wednesday that he was ordered in July 2001 to arrest defendant Milan Radonjic and to charge him “as the organiser of the murder” of journalist Slavko Curuvija.

Radonjic, who is also a former state security officer, is one of four men on trial for Curuvija’s murder on April 11, 1999.

He was allegedly gunned down outside his apartment in Belgrade because of his opposition to the regime of Slobodan Milosevic.

Stijovic said he sent officers to track down Radonjic but was told it was not possible to arrest him.

Radonjic then reported to the secret service of his own free will, but when he was transferred to the court, he was actually charged with involvement in the attempted murder in 1999 of the leader of the opposition Serbian Renewal Movement, Vuk Draskovic.

He was eventually acquitted of the attempted murder of Draskovic in October 2016.

Stijovic also told the court that the records that the service kept about Curuvija were partially destroyed in 2000.

“It was very easy to see that the file had been ‘cleaned up’,” Stijovic said.

Records covering specific periods of time were missing from the file, he added.

His testimony is in line with what some previous witnesses have claimed during the Curivija murder trial.

In January last year, Ratko Ljubojevic, a former member of a state security surveillance team, told the court that the order to destroy the reports that he and his unit compiled on Curuvija came on October 5, 2000 – the day that Slobodan Milosevic was ousted in an uprising.

According to the indictment, an ‘unknown person’ ordered the killing of Curuvija and Radomir Markovic, the former head of Serbian State Security, abetted the crime, while three former security service officers – Ratko Romic, Milan Radonjic and Miroslav Kurak – took part in the organisation and execution of the murder.

Kurak was the direct perpetrator, while Romic was his accomplice, it is alleged.

Three of the suspects have pleaded not guilty, while Kurak is on the run and is being tried in absentia.

Markovic is currently serving a 40-year sentence for the murder of former Serbian President Ivan Stambolic and other crimes, while Romic was acquitted alongside Radonjic in September last year of the attempted murder of opposition party leader Draskovic.

Dusan Mihajlovic, who served as Serbian interior minister from 2000 to 2004, told the court on Wednesday that he had received information that the secret service was the organiser of the murder Curuvija.

Mihajlovic said he received the information from the former chief of the service, Goran Petrovic, who was in charge from January to November 2001, and Sreten Lukic, a former police general.

However, Mihajlovic said that he does not remember what happened very well and that does not consider himself a reliable witness.

On Tuesday, Mihajlovic testified that Curuvija’s wife Branka Prpa told him the identity of the shooter – an interior ministry Special Operations Unit member called Luka Pejovic.

Pejovic was also shot dead in December 2000.

Freedom House: Macedonia a “not free” country concerning the media

0

SKOPJE 05.04.2017 The Association of Journalists of Macedonia assesses that the report on the progress of democracy in the world of “Freedom House” in 2017, in which Macedonia is treated as a developing country with a hybrid regime, is an objective one. The Worst score in Freedom House report is in the part for the independence of the media and it ranks the state in the group of authoritarian regimes, where it controls most of the media.

“Freedom House” notes that Macedonia is a country where journalists are jailed for written texts, as exemplified by journalist Zoran Bozinovski.

“Freedom House”, recognizes the views of the Association of Journalists of Macedonia that the main source of the crisis in the media is impunity for violence against journalists and government corruption in the media. This assessment is based on data from AJM that in the first half of 2016 violence escalated with physical assaults, destruction of property and equipment of journalists and prevention to report on court proceedings.

The report confirmed the view of AJM that the agreement of the parties to form an ad hoc body to monitor media will not significantly improve their reporting. Although AAVMS on the recommendation of the body initiated 68 misdemeanor charges, the court has not issued a single sentence and pro-government media continued to report positive for VMRO-DPMNE and mostly negative or neutral for SDSM.

This relevant international organization claims that the parallel journalist association openly promotes views of VMRO-DPMNE in connection with the media.

The report is the last in the series, which fully unmasks the corrupt media system in Macedonia, for which the Association of the Journalists of Macedonia for six years constantly alerts.

Association of Journalists of Macedonia

Skopje, April 5, 2017

Evropski sud osudio Srbiju zbog kršenja slobode izražavanja

0

BEOGRAD, 04.04.2017. – Evropski sud za ljudska prava osudio je danas Srbiju zbog kršenja slobode izražavanja jedne novinarke osudjene za uvredu ličnosti u članku iz 2003. godine.

Novinarka Politike Ljiljana Milisavljević osudjena je za uvredu aktivistkinje za ljudska prava Nataše Kandić u članku objavljenom u tom listu u septembru 2003. godine.

U to vreme je vladao je visok stepen animoziteta prema Nataši Kandić zbog njenog učešća u istraživanju zločina koje su počinile srpske snage tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji i zato što je ona bila jedna od najglasnijih zagovornika pune saradnje sa Haškim tribunalom.

Posle objavljivanja članka Nataša Kandić je pokrenula privatnu tužbu protiv Ljiljane Milisavljević, navodeći da je članak napisan sa ciljem da je prikaže kao izdajnika Srbije.

Sporna fraza bila je “Kandić je nazivana vešticom i prostitutkom” što je preneto iz pisanja jednog drugog novinara ali Milisavlljević nije stavila znake navoda. Srpski sud je naveo da time što nije tu spornu rečenicu u članku stavila pod znake navoda novinarka prećutno prihvatila te reči kao da su njene i proglasio Milisavljević krivom za krivično delo uvrede i uputio joj sudsko upozorenje.

Novinarka se na presudu žalila evropskom sudu 13. decembra 2006, navodeći da je zbog presude dobila otkaz iz Politike.

Evropski sud je posle 11 godina ocenio da je sud Srbije imao “neproporcionalnu reakciju” i da je prekršio član 10 o slobodi izražavanja Evropske konvencije o ljudskim pravima. Odluku je jednoglasno donelo sedam sudija, koji su odredili da Srbija treba da plati Milisavljević 500 evra na ime nadoknade moralne štete i 386 evra za troškve.

Sudije evropskog suda su navele da inkriminisana fraza dolazi iz članka koji je napisao drugi novinar i da je bilo očigledno čak i bez znakova navoda da te reči ne odražavaju lično mišljenje Ljiljane Milisavljević. Oni su pored toga izrazili žaljenje što sud nije imao u vidu opšti kontekst članka koji jasno ukazuje da su mišljenja o Nataši Kandić bila podeljena.

Oni su napisali u presudi da se “Kandić, kao aktivistkinja za ljudska prava i javna ličnost neizbežno i svesno izložila sudu javnosti i da bi trebalo prema tome da pokaže veću toleranciju” jer krivična osuda Milisavljević može da odvrati druge novinare od toga da doprinose javnoj raspravi u pitanjima koja se odnose na život i na zajednicu.

Murdered Serbian Journalist’s Wife ‘Recognised Killer’

0

BELGRADE, 04.04.2017. – Former Interior Minister Dusan Mihajlovic told a Belgrade court that murdered opposition journalist Slavko Curuvija’s wife said she recognised the interior ministry operative who fired the deadly shots in 1999.

Former Interior Minister Dusan Mihajlovic testified at Belgrade Special Court on Tuesday that Curuvija’s wife Branka Prpa told him the identity of the shooter – an interior ministry Special Operations Unit member called Luka Pejovic.

“At the end of my mandate [as interior minister] in 2003, a friend, a historian from the Institute for Modern History, called me and told me Branka Prpa wants to speak with me, she has new information [in the Curuvija case],” Mihajlovic said.

He said that Prpa was afraid for her life before that, and didn’t trust the police, so she didn’t tell them exactly what she saw at the moment of Curuvija’s murder on April 11, 1999.

“She said that the person who shot her friend [Curuvija] wasn’t a masked person, she saw his face clearly and she could recognise that man. What happened with that information later, I don’t know,” stated former minister.

Pejovic was himself shot dead in December 2000.

The second witness at the hearing on Tuesday, Boro Banjac, the former head of the Department for the Fight Against Organised Crime, said that a lawsuit wasn’t filed against Pejovic because the prosecutor realised they didn’t have enough evidence and Prpa was only 75 per cent sure that he was the shooter.

“If the possibility of recognition was 100 per cent, we would have filed a lawsuit,” said Banjac.

He said he didn’t know what happened to the case documents afterwards.

Zora Dobricanin Nikodinovic, the lawyer for two of the defendants, insisted however that there is no official document with Prpa’s statement about the alleged killer.

“In evidence we don’t have the paper about that Branka Prpa recognition,” Dobricanin Nikodinovic told reporters.

Curuvija was shot in the back 17 times in front of the building where he lived in Belgrade – a murder that his family and former colleagues believe was motivated by opposition to Yugoslav President Slobodan Milosevic’s regime.

According to the indictment, an ‘unknown person’ ordered the killing and Radomir Markovic, the former head of Serbian State Security, abetted the crime, while three former security service officers – Ratko Romic, Milan Radonjic and Miroslav Kurak – took part in the organisation and execution of the murder.

Kurak was the direct perpetrator, while Romic was his accomplice, it is alleged.

Three of the suspects have pleaded not guilty, while Kurak is on the run and is being tried in absentia.

Markovic is currently serving a 40-year sentence for the murder of former Serbian President Ivan Stambolic and other crimes, while Romic and Radonjic were acquitted in September of the attempted murder of opposition party leader Vuk Draskovic in 2000.

Mihajlovic will continue to testify at the trial on Wednesday.

Suđenje za ubistvo Ćuruvije: Svedoče bivši ministar Dušan Mihajlović i šef Službe Goran Petrović

0

BEOGRAD, 03.04.2017. – Ministar policije u vladi Zorana Đinđića, Dušan Mihajlović, pozvan je da svedoči u utorak, 4. aprila, u nastavku suđenja za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije. Tokom trodnevnog pretresa, pred Specijalnim sudom u Beogradu trebalo bi da se pojave i svedoci Dejan Nikolić, Boro Banjac, Biljana Pejović, Zoran Stijović i Goran Petrović.

Mihajlović je bio najavljen tokom pretresa u februara, ali sud tada nije uspeo da ga pronađe – sa jedne adrese se odselio, a za drugu se ispostavilo da je nepostojeća. Kako je na poslednjem ročištu rekla predsednica sudskog veća Snežana Jovanović, poziv mu je nakon toga uručen.

U iskazu datom Tužilaštvu za organizovani kriminal u junu 2014. Mihajlović je rekao da je po dolasku na mesto ministra 2001. godine „dao nalog Ministarstvu da se prioritetno pozabave nerešenim ubistvima iz prošlosti za koje se pretpostavljalo da imaju političku pozadinu“ – ubistvom Ćuruvije, Ivana Stambolića i atentatom na Ibarskoj magistrali.

Kako je tada tvrdio, već u početku se ispostavilo da su se inspektori koji su radili na slučaju Ćuruvijinog ubistva žalili da im je glavni problem to što su nailazili na „gvozdena vrata“ Resora državne bezbednosti (RDB), odnosno da nije bilo saradnje sa RDB-om, zbog čega je on insistirao da načelnici policije i RDB-a „zajednički otklone te prepreke i razreše slučaj“.

On je naveo i da mu se 2003. godine kao ministru obratila Branka Prpa, jedini svedok Ćuruvijinog ubistva, koja mu je, kako tvrdi, saopštila da se ranije bojala za svoj život i da je zato rekla da je ubica imao fantomku, ali da „sada ima poverenja u policiju“ i da može da izjavi da je jasno videla lice ubice.

To je za njega, kako se navodi u optužnici, bila značajna novost koja je predstavljala pomak u istrazi i zbog toga je predložio Prpi da da izjavu policiji. Nakon toga je obavešten da je Prpa na fotografijama prepoznala lice tada ubijenog kriminalca Luke Pejovića.

Brojni svedoci, nekadašnji policajci, među kojima su i nekadašnji član „Poskoka“ i načelnik Uprave kriminalističke policije Rodoljub Milović, nekadašnji zamenik načelnika RDB-a Milorad Bracanović, nekadašnji šef „Poskoka“ Mile Novaković, šef podgrupe u „Poskoku“ koja je istraživala ubistvo Ćuruvije Dragan Karleuša, navodili su u svojim svedočenjima tokom procesa za ubistvo Ćuruvije da je Mihajlović tada bio siguran da je Luka Pejović ubica.

Pojedini policajci su svedočili da je Mihajlović čak rekao da policajci koji rade na istrazi „nemaju pojma“ i da je insistirao da se javnosti saopšti da je Pejović ubio Ćuruviju, što su neki operativci okarakterisali kao pritisak iz vrha policije.

Očekuje se da u sredu Dušan Mihajlović odgovori na ove tvrdnje, iako je u istrazi naveo da nikada nije opstruirao istragu za ubistvo.

„Mihajlović je u iskazu Tužilaštvu naveo da grupu ‘Poskok’ nije rasformirao zbog slučaja Ćuruvija, već zbog toga što je smatrao da borbom protiv organizovanog kriminala nije mogla da se bavi ad hok grupa, već posebna organizaciona jedinica MUP-a. Zbog toga je formirao Upravu za borbu protiv organizovanog kriminala, posle čega je ‘Poskok’ prestao da postoji.“

Rekao je, kako se navodi u optužnici, i da nikog nije sprečavao da razreši ubistvo Ćuruvije.

Dejan Nikolić i Boro Banjac

Za utorak je najavljeno i svedočenje Dejana Nikolića, koji je u martu 2007. godine dao iskaz pred Posebnim odeljenjem Okružnog suda u Beogradu, kao i Bore Banjca, načelnika Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala u vreme akcije „Sablja“.

Kako je Banjac izjavio za Blic, u to vreme nije postojao nijedan dokaz koji bi potkrepio navode da su pripadnici zemunskog klana ubili Ćuruviju. Kurir je objavio da je Banjac rekao ono što i mnogi drugi operativci koji su svedočili – da policija nije mogla da podnese krivičnu prijavu nakon što je Prpa prepoznala Pejovića kao ubicu, jer ona u to nije bila sto posto sigurna.

On je, kao i većina ostalih svedoka iz vrha policije, rekao da su nailazili na zatvorena vrata RDB-a i da nisu mogli da ostvare saradnju s njima, kao i da su optuženi operativci RDB-a Milan Radonjić, Ratko Romić i Miroslav Kurak tada odbili poligrafsko ispitivanje, pa policija „tu više nije mogla ništa“.

Biljana Pejović: Moj suprug nije ubio Ćuruviju

U sredu, 5. aprila, pred sudom bi trebalo da se pojavi i Biljana Pejović, supruga ubijenog Luke Pejovića, koga je Branka Prpa prepoznala kao mogućeg ubicu Ćuruvije. Kako su mnogi policajci koji su istraživali ovo ubistvo svedočili, nije bilo ni dovoljno dokaza niti indicija da je on počinio ubistvo.

Pejovićeva je pred Tužilaštvom za organizovani kriminal februara 2014. godine navela da ne veruje da Luka Pejović ima bilo kakve veze sa ubistvom Ćuruvije, jer je bio „jako uznemiren, revoltiran i besan tekstovima u novinama u kojima je dovođen u vezi s tim“. Bio je, kako je svedočila Pejovićeva, zabrinut da zbog toga može da bude ubijen.

Ona je posvedočila i da je 11. aprila 1999. godine, kada je Ćuruvija ubijen, Luka Pejović bio kod kuće, na porodičnom uskršnjem ručku.

U optužnici se navodi da su njeni navodi potvrđeni time što je analizom baznih stanica sa lica mesta utvrđeno da sa broja telefona koji je Pejović koristio nije inicirana komunikacija, odnosno da on nije bio u blizini mesta ubistva.

Stijović za NIN: To je sve jasno. Ćuruviju je ubio RDB

Zoran Stijović, nekadašnji načelnik beogradskog centra DB-a, treba takođe da se na sudu pojavi 5. aprila. On je u intervjuu nedeljniku NIN 2013. godine rekao da je krajem jula 2001. godine vodio istragu o ubistvu Ćuruvije. Na pitanje šta je saznao o likvidaciji, Stijović je odgovorio da je „tu sve jasno“, odnosno da ga je ubio Resor državne bezbednosti.

„Sve se do detalja zna. Znam ko je organizator ubistva i to zna i javnost. Služba. Imena su mnogo puta izrečena. Zna ih i Tužilaštvo. U pravu je Drašković koji kaže da Miljko Radisavljević sve zna, kako i na koji način je rađena operacija, od pripreme, praćenja do likvidacije. Pola ljudi iz DB-a koji su o tome dali izjave u internoj istrazi nije moglo da izdrži psihološki pritisak. Sve što o ubistvu Ćuruvije govori Drašković, uz još neke finese, to je to“, rekao je Stijović za NIN.

Na konstataciju novinara da Drašković kaže da je organizator ubistva Rade Marković, Stijović je rekao da to neće reći direktno, ali da je „sve što Drašković navodi o tom slučaju baš tako“.

Petrović: Operativci koji su ga pratili nisu znali da se sprema ubistvo

Poslednjeg dana trodnevnog pretresa – u četvrtak, 6. aprila, trebalo bi da svedoči Goran Petrović, koji je na mesto načelnika Državne bezbednosti došao 2001. godine, ali je na tom mestu bio samo devet meseci, jer je zbog sukoba Vlade Srbije sa Jedinicom za specijalne operacije i Legijom smenjen.

Nakon što je 2001. godine postao načelnik, izjavio je da je utvrđeno da su operativci Državne bezbednosti pratili Slavka Ćuruviju do samog ubistva, a da je nalog za praćenje izdao Milan Radonjić, tadašnji načelnik beogradskog DB-a.

Kako je rekao, u tom trenutku su postojale indicije i o tome ko je izvršio ubistvo, ali to nije bilo dovoljno za pokretanje optužnice.

„Radonjić je tražio da mu javljaju i najmanju novost o Ćuruvijinom kretanju, što je operativno besmisleno i inače se ne radi. Dan pre ubistva Ćuruvija je izbegao smrt jer se ljudi sa terena nisu javili kada je krenuo ka stanu, već su to učinili tek kad je do njega stigao. Zbog toga ih je Radonjić veoma grubo kritikovao i zahtevao još češće javljanje. Sutradan, kada je obavešten da je Ćuruvija krenuo prema stanu, na veoma neuobičajen način Radonjić je naredio brzi prekid praćenja i povlačenje. Jedan od operativaca, koji je bio izvan automobila, nije na vreme obavešten o tome, i kada mu je javljeno da se spasava, on se skoro sudario sa ubicama“, rekao je Petrović, a preneo Blic.

Kasnije je, prema pisanju B92, rekao da je izvršilac ubistva Luka Pejović, a da su naručioci rukovodioci Državne bezbednosti.

Petrović je, gostujući u emisiji Poligraf 2014. godine, rekao da pripadnici DB-a koji su pre ubistva pratili Ćuruviju nisu znali da se priprema zločin, već su zloupotrebljeni za prikupljanje informacija o njegovom kretanju.

„Te informacije su zatim dojavljene izvršiocima ubistva“, rekao je Petrović.

OPTUŽENI

Vlasnik i urednik Dnevnog telegrafa i Evropljanina Slavko Ćuruvija ubijen je na Uskrs, 11. aprila 1999. godine, tokom NATO bombardovanja.

Za ovaj zločin se pred Specijalnim sudom u Beogradu od juna 2015. godine vodi postupak protiv osumnjičenih Radomira Markovića, nekadašnjeg načelnika Resora državne bezbednosti, Milana Radonjića, bivšeg načelnika beogradskog centra DB, Ratka Romića, bivšeg glavnog inspektora Druge uprave RDB, i Miroslava Kuraka, pripadnika rezervnog sastava RDB, koji je u bekstvu.

List Danas kažnjen po tužbi Tasovca

0

BEOGRAD, 02.04.2017. – Prekršajni sud u Beogradu kaznio je dnevni list Danas sa 59.000 dinara, po tužbi bivšeg ministra kulture i informisanja Ivana Tasovca, zbog toga što naslovna strana od 12. februara 2015. godine nije u potpunosti bila crno-bela.

Naime, tada je zbog pogibije srpskih radnika u Sibiru proglašen dan žalosti u Srbiji, a dnevni listovi su, po zakonu, dužni da naslovnicu štampaju u crnoj boji. Iako je logo Danasa bio crn, po sredini naslovne strane jasno naznačeno da je dan žalosti, tadašnjem ministru Tasovcu nije promaklo da su dve fotografije, tehničkom greškom, osvanule u boji.

Odmah sutradan pokrenuo je postupak protiv Dan Grafa, izdavača lista Danas, i direktora Dušana Mitrovića. Po presudi Prekršajnog suda, Dan Graf mora da isplati 50.000 dinara, Mitrović 5.000 dinara i dodatnih 4.000 dinara na ime sudskih troškova. Ažurnost bivšeg ministra Tasovca prokomentarisao je glavni i odgovorni urednik Danasa Dragoljub Draža Petrović.

– Iako nisam bio glavni urednik u to vreme, drago mi je da se iz ove presude vidi kako je Ivan Tasovac, kao ministar, bio vrlo aktivan kada je trebalo prijaviti neki medij sudu. Šteta što nije bio tako revnostan kada je trebalo braniti medije i novinare. Svaka čast, majstore – prijaviš sudu jedine dnevne novine koje u svom sadržaju nemaju starlete ili bilo koji vid zabave ni kad je dan žalosti, a ni kada nije dan žalosti i to zbog jednog formalnog propusta izazvanog tehničkim razlozima. U pitanju je još jedan dokaz da je gori ministar informisanja od Tasovca bio samo njegov bivši poslodavac – zaključuje Petrović.

Sličnog mišljenja je i predsednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije Slaviša Lekić.

– To će u istoriji ostati kao jedini pisani trag da je Ivan Tasovac bio ministar informisanja. Eto, kad već Tasovac nije ništa učinio za Danas, red je da Danas učini Tasovcu – poručio je Lekić.

List Danas je svaki put poštovao zakonsku odredbu o štampanju naslovnice u crno-beloj boji tokom dana žalosti, što je predočio sutkinji Biljani Milenić Veselinović. Iako smo u odbrani naveli da tog dana tehnički uslovi u štampariji nisu omogućavali da čitavo izdanje novina bude štampano u crnoj boji, sutkinja nije imala razumevanja i presudila je u korist ministra Tasovca.

(Auto)cenzura dominira u predizbornoj kampanji

0

BEOGRAD, 31.03.2017. – Većina medija u Srbiji favorizuje Aleksandra Vučića, predsedničkog kandidata SNS-a. Informacije i poruke većine opozicionih kandidata do građana stižu preko društvenih mreža ili putem pojedinih sajtova. Ključno pitanje je da li je to posledica cenzure ili autocenzure? Bez obzira na to o čemu je reč, činjenica je da je to dovelo do dodatnog urušavanja profesionalnog i odgovornog novinarstva. Za “Komentar na stav” govore predsednici UNS-a i NUNS-a Ljiljana Smajlović i Slaviša Lekić.

Smajlovićeva: “Delim odgovornost za poraz profesionalnog novinarstva”

U razgovoru za Insajder.net predsednica Udruženja novinara Srbije Ljiljana Smajlović ocenjuje da nijedna vlast ne ograničava samu sebe, pogotovo ne u medijskoj sferi.

“Političarima ne smetaju ni cenzura ni autocenzura sve dok ne pređu u opoziciju. Nažalost, to važi i za mnoge naše urednike i novinare”, kaže Ljiljana Smajlović.

irex_21

Poredeći ove i prethodne izbore, predsednica UNS-a je stava da nema velikih razlika, te da su vladajuće stranke kod nas uvek u ogromnoj medijskoj i svakoj drugoj prednosti jer se nesmetano služe instrumentima izvršne moći. Ona podseća na pravilo “purda” u Velikoj Britaniji, koje šest sedmica uoči izbora zabranjuje upotrebu izvršnih ovlašćenja koja daje prednost nekoj stranci ili pojedincu u izbornoj kampanji.

“Uvek sam se čudila što naše ‘demokratske vlasti’ posle petog oktobra nisu donele sličan propis. To bi im omogućilo da traže krivične sankcije za zloupotrebe u kampanji”, smatra predsednica UNS-a.

Na pitanje da li je profesionalno novinarstvo na neki način doživelo poraz, Ljiljana Smajlović odgovara da “deli odgovornost za taj poraz”, smatrajući da njena generacija novinara nije razumela da nije došla na vlast posle petog oktobra i da političari nisu partneri s kojima novinari treba da sklapaju savezništva u borbi za “ma kako svetle ciljeve”.

“Moja generacija je propustila šansu da uspostavi kritičku distancu prema postpetooktobarskim vlastima. Sada zvučimo licemerno kada se žalimo na manjak profesionalizma i odustvo nepristrasnosti”, zaključuje Ljiljana Smajlović

Lekić: “Autocenzura metastazirala, postala deo mentaliteta”

Novi predsednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije Slaviša Lekić neuravnoteženost izveštavanja u kampanji i favorizovanje kandidata vladajuće stranke u skoro svim medijima ne dovodi u vezu s cenzurom jer nje kao jasne intervencije, koju je lako identifikovati, u Srbiji odavno nema.

“Poslednjih godina očevici smo potpune metastaze autocenzure, koja je sve prisutnija, a nažalost, daleko je efikasnija od svake cenzure. Za razliku od cenzure koja kao zlo ima rok trajanja, autocenzura postaje deo mentaliteta i nju je jako je teško iskoreniti. Zglajznuli smo: ovim nivoom autocenzure, najvišim, moglo bi se reći, definitivno je obesmišljena uloga medija u Srbiji“, stav je predsednika NUNS-a Slaviše Lekića.

download-1

Po njegovom sudu, devedesetih je glavni okidač autocenzure bio strah novinara od gubitka glave, a sada je reč o strahu od gubitka posla. To ipak nije, prema rečima predsednika NUNS-a, ni opravdanje ni abolicija za medijski mrak.

“Nikad medijsko izveštavanje u predizbornim kampanjama nije bilo ovako neuravnoteženo, a istovremeno sinhrono: imamo situaciju da je vladajuća stranka favorizovana u svim najtiražnijim i najgledanijim medijima, koji, opet, na drugoj strani, vode izrazito negativnu, diskvalifikatorsku, pa i otvoreno prljavu kampanju protiv svih pravih opozicionih kandidata”, tvrdi Slaviša Lekić.

Predsednik NUNS-a na kraju primećuje da ipak nije fer da građani od novinara traže da budu ono što oni sami nisu – istinoljubivi, hrabri i da zastupaju javni interes jer smelost i kritika nisu posao samo novinara.

U nastavku možete ostaviti komentar o stavovima sagovornika Insajdera.

U Srbiji lavina konkursa za projektno sufinansiranje

0

BEOGRAD, 30.03.2017. – U prva tri meseca ove godine raspisano je više od 80 konkursa za projektno sufinansiranje medijskih sadržaja od interesa za javnost, a nepravilnosti su brojne i problema ima u svakoj fazi procesa u pripremnim radnjama, u fazi raspisivanja konkursa, izboru stručne komisije, dodeljivanju sredstava i evaluaciji projekata, istaknuto je danas na javnoj debati “Mediji: Promoteri javnog ili političkog interesa”.

Generalni sekretar Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) Svetozar Raković izjavio je da je početkom ove godine zabeležen talas raspisivanja lokalnih konkursa za projektno finansiranje medija i ocenio da je “navala konkursa” vezana za činjenicu da se 2. aprila održavaju izbori za predsednika Srbije, kao i da se prethodno spekulisalo da će biti održani i parlamentarni izbori.

Po njegovim rečima, konkursi su raspisivani masovno “kao nagrada za lojalnost vladajućoj stranci”.

“Dva puta više konkursa su lokalne samouprave raspisale nego u 2016. godini. U 2015. godini je bilo još manje konkursa, jer je to bila prva godina”, naveo je Raković i dodao da je u 2017. godini situacija po po pitanju projektnog finansiranja “otišla nizbrdo”.

On je naveo i da je prošle godine više od polovine konkursa raspisano i sprovedeno suprotno podzakonskom aktu.

Advokat Miloš Stojković rekao je agenciji Beta da su brojni izveštaji, medju kojima i Koalicije novinarskih i medijskih udruženja, pokazali da problema ima u svakoj fazi procesa u pripremnim radnjama, u fazi raspisivanja konkursa gde neke lokalne samouprave i dalje ne žele da ispune svoju zakonsku obavezu a zatim i u samoj implementaciji u pogledu izbora stručne komisije, dodeljivanju sredstava i evaluaciji projekata.

On je kazao da je posle tri godine primene Zakona o javnom informisanju i medijima koji je prvi put uveo projektno finansiranje, pre svega potrebno bolje definisati javni interes.

“Da se tačno zna na šta se javni interes u konkretnoj zajednici odnosi. Da se ustanove pravila koja se odnose na članstvo u stručnim komisijama, da se sprovodu odgovarajuće evaluacije u pogledu potrebe stanovništva za odredjenim medijskim sadržajima, da se spreči diskriminacija u izboru projekata koji ostvaruju javni interes i da se proces monitoringa, nadzora i eventualnog kažnjavanja unapredi”, kazao je Stojković.

On je rekao i da odredjeni broj lokalnih samouprava ne raspisuje konkurse.

“S druge strane, dešavalo se da se biraju stručne komisije koje nisu kompetentne i koje ne ispunjavaju zakonom predvidjene uslove. Tokom raspisivanja konkursa davani su odredjni diskriminatorni kriterijumi koji su iz trke odmah isključivali brojne medije”, kazao je Stojković.

Prema njegovim rečima, na kraju često ne postoji evaluacija tih projekata.

“Mediji dostavljaju neke narativne finansijske izveštaje ali iz tih izveštaja ne može da se vidi da li je projektni zadatak ispunjen. Postoji nedostatak nadzora nadležnih tela, pre svega nadležnih ministarstava”, kazao je Stojković.

Kampanja bez nadzora REM, Vučić dominantna medijska ličnost

0

BEOGRAD, 29.03.2017. – Aktuelni premijer i predsednički kandidat Aleksandar Vučić dominatna je medijska ličnost, pokazala je analiza Biroa za društvena istraživanja (BIRODI), čiji stručnjaci ponovo upozoravaju na posledice činjenice da se telo zaduženo za monitoring medija u kampanji, Regulatorno telo za elektronske medije (REM), time ne bavi.

U centralnim informativnim emisijama televizija RTS1, Pink, Prva, B92, Happy i N1 u periodu od 3. do 23. marta, prema istraživanju BIRODI Aleksandar Vučić bio je zastupljen 250 minuta više od svih ostalih kandidata zajedno.

Kao premijer i predsednički kandidat Vučić je imao ukupno oko 38.000 sekundi, dok je prvi ispod njega Vuk Jeremić sa nešto malo više od 4.000.

„O omniprezentnosti ili sveprisutnosti Aleksandra Vučića u medijskom diskursu, taj podatak sam po sebi dovoljno govori. Da li možemo govoriti o ravnopravnosti jedanaestorice predsedničkih kandidata ako jedan u tolikoj meri štrči“, kaže istraživač BIRODI Dražen Pavlica.

Kako pokazuje istraživanje, najuravnoteženiji pristup predsedničkim kandidatima ima dnevnik televizije N1. Sa druge strane, od oko 38.000 sekundi, najviše vremena – oko 21.000 sekundi – Vučiću je posvećeno na televiziji Pink.

„Nemamo problem da kažemo da ono što radi Pink jeste svojevrsna medijska pretorijanska garda i to ovi nalazi pokazuju. Imate našu knjižicu iz 2016. godine gde smo statistički pokazali tu vezu, tu ulogu Pinka kao kanala promocije i zato nam je potreban REM“, smatra istraživač BIRODI Zoran Gavrilović.

Uz ocenu da REM svojim neradom utiče na stvaranje popullizma u Srbiji, učesnici tribine kritikovali su odluku REM-a da tokom predizborne kampanje ne vrši nadzor medija.

„REM-u je lakše da kaže da nema nešto, da nešto ne može, nego da izađe otvoreno i da kaže: da, medijska slika u Srbiji je u predizbornoj kampanji 2016. za vanredne parlamentarne izbore i u predizbornoj kampanji za aktuelne predsedničke izbore vrlo loša. Postoji veliki disbalans“, smatra pravnik Aleksandar Bratković.

Telefonska anketa BIRODI o načinu na koji se građani Srbije informišu, pokazala je da su za 40 odsto njih glavni izvor informacija televizije, dok se oko 20 odsto informiše na internetu.