PRIJEDOR, 11.01.2018. –  Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari smatra nedopustivim privođenje i ispitivanje novinara iz Slovenije u Stanicu javne bezbjednosti u Prijedoru, koje se desilo u srijedu 10. janaura, te ovaj postupak ocjenjuje grubim kršenjem prava na slobodu izražavanja. Posebno je zabrinjavajuće što je privođenje i ispitivanje uslijedilo nakon što su policajci legitimisali slovenačke kolege i utvrdili da je riječ o novinarima na radnom zadatku.

U tom kontekstu, Upravni odbor BH novinara podsjeća policijske strukture u Prijedoru i nadležne organe MUP Republike Srpske da se Pravilima OSCE za postupanje policije prema novinarima izričito navodi kako se “policija ne može miješati ili kazniti novinara tokom obavljanja njihovih profesionalnih zadataka”, te posebno naglašava da “novinari imaju pravo fotografisati, snimati, praviti bilješke, promatrati, raditi intervjue i/ili praviti izvještaje a da pri tom ne moraju tražitidozvolu od vlasti ili policije”.

Nerazuman i necivilizacijski postupak policije iz Prijedora predstavlja također kršenje prava na slobodan, siguran i nesmetan rad novinara i novinarskih ekipa. Ovo pravo je zaštićeno Ustavom Bosne i Hercegovine i Ustavom Republike Srpske, kao i brojnim drugim domaćim zakonima i međunarodnim deklaracijama, i podjednako se odnosi na bosanskohercegovačke novinare kao i novinare iz drugih država, koji snimaju i rade na teritoriju BiH.

Zbog toga Upravni odbor BH novinara zahtjeva od MUP Republike Srpske da javnosti u BiH saopći zašto su i po čijem nalogu policajci iz Prijedora kršili osnovne medijske slobode i prava novinara iz Slovenije, kao i da kolegama novinarima upute javno izvinjenje.

Podsjećamo, novinari slovenačke POP TV Irena Joveva i Kanala A Miha Orešnik su privedeni u stanicu prijedorske policije dok su snimali istraživačku priču o Dijani Đuđić, državljanki BiH iz Prijedora, za koju se navodi kako je pozajmila 450.000 eura Janezu Janši, predsjedniku Socijaldemokratskog saveza Slovenije.

SARAJEVO, 05.01.2018.-Jedan od faktora koji mogu uticati na suzbijanje slobode medija jeste nesrazmjerno visoka naknada nematerijalne štete koja je dosuđena protiv novinara, reako je Arben Murtezić za Oslobođenje.

BANJA LUKA, 25.12.2017 – Mediji tokom predizbornih kampanja ne bi trebali mijenjati svoju jedinu ulogu, a to je odgovorno izvještavanje u javnom interesu. Ako prihvatimo definiciju novinarstva koja kaže da je prva i osnovna svrha novinarstva da pomogne pojedincu da lakše donosi odluke[1], onda bi zastupanje odgovornog novinarstva tokom predizbornih kampanja bilo suvišno. Paralelu možemo prikazati u odnosu na medicinu: zadatak doktora je da svakom pacijentu obezbijedi odgovoran tretman, bez obzira ko je on i o kojem periodu godine se radi. Međutim, pošto odgovornost novinarstva u Bosni i Hercegovini nije na visokom nivou[2], neophodno je analizirati poziciju novinarstva i političkih subjekata u vanrednim okolnostima, kao što je predizborna kampanja.

U svom idealnom obliku, predizborne kampanje bi trebale imati zadatak da biračima predstave izborne kandidate, gdje politički akteri nemaju obavezu izbalansiranog i nezavisnog pristupa. Štaviše, politički akteri se ponašaju kao proizvodi na političkom tržištu, odnosno koriste marketinški pristup sa ciljem obezbijeđenja najveće moguće podrške. Takav pristup je, napominjem, opravdan sa tačke gledišta političkog aktera, uz izuzimanje ponašanja koje odlikuje govor mržnje i neprikladna tehnika oglašavanja. Sa druge strane, mediji zbog svoje specifične uloge imaju potpuno suprotnu ulogu, a to je da svojoj publici obezbijede pluralizam informacija o političkim kandidatima, na osnovu kojih publika treba donijeti, promijeniti ili učvrstiti svoju izbornu odluku.

Predstavljanje kandidata u BiH

Mediji u BiH ne mogu ispuniti prethodno opisan zadatak, jer su političke partije prepoznale efekte medija i na neki način preuzele uređivačke politike medija. Bez obzira na Izborni zakon koji u poglavlju 16 ima određene članove koji sankcionišu neetično ponašanje aktera i medija (o čemu ćemo govoriti kasnije), većina medija ne poštuje pluralizam unutar svog programa ili sadržaja. Govoriću većina medija, a pod tom definicijom podrazumijevam medije velikog dometa, kao što su tri javna servisa (BHRT, FTV i RTRS), najveće komercijalne RTV stanice i vodeći štampani mediji i portali oba entiteta. Ovdje se neću baviti novim medijima čiji domet i doseg je ograničen, kao ni medijima u inostranom vlasništvu koji ipak imaju potpuno drugačiju uređivačku politiku (Al Jazeera i N1). Dakle, govorim o pluralizmu unutar medija, jer ne mogu reći da u BiH ne postoji pluralizam medija. Ako se vratimo istorijski u 1644. godinu i Areopagitiku Džona Miltona, vidićemo da je on smatrao da je zadatak medija da obezbijede pluralizam informacija, a da će publika prije ili kasnije doći do istine. Danas je teško govoriti o takvom pluralizmu, jer je Džon Milton pretpostavljao da nikada neće postojati više od nekoliko medija unutar društva. Pored toga, današnja mlađa publika uglavnom prikuplja informacije sa društvenih mreža[3], pa je često pod uticajem tzv. balkanizacije medija.[4]

Kako mediji ispunjavaju svoju funkciju fer i nezavisnog izvještavanja tokom predizbornih kampanja u BiH? Prema Finalnom izvještaju o monitoringu izvještavanja medija u predizbornoj kampanji 2016. godine, rezultati pokazuju razliku između komercijalnih i javnih televizijskih stanica: komercijalni mediji su težili neutralnom izvještavanju, dok su javni servisi pristrasni. Izuzetak je BHRT koji je imao 98% neutralnih izvještavanja o kandidatima, dok je najviše pristrasan bio RTRS – u 25% slučajeva. Drugi problem koji je identifikovan u ovom izvještaju je zloupotrebljavanje političkih funkcija, pa je često uočeno kako su trenutni funkcioneri u povlaštenom položaju kada je u pitanju publicitet. Milorad Dodik i Bakir Izetbegović su političke ličnosti o kojima je najviše izvještavano, što je određeni paradoks ako se uzme u obzir da su u pitanju lokalni izbori na kojima oni nisu bili kandidati. To se može objasniti pomoću dva procesa: kult ličnosti i instrumentalizacija medija. U podijeljenom društvu kakva je BiH, etno-nacionalni lideri imaju karakteristike kulta ličnosti, jer se smatra da su oni glavni borci za deklarisane ciljeve konstitutivnih naroda (veća autonomija entiteta, veća centralizacija države, uvođenje novog entiteta). U tom procesu mediji imaju ključnu ulogu, jer prekomjernim davanjem publiciteta smanjuje se prostor kojeg mogu iskoristiti ostali politički akteri.

Instrumentalizacija medija u pedizbornim kampanjama

Instrumentalizacija medija se ogleda u korištenju sljedećih tehnika tokom predizbornih kampanja[5]:

• finansijska pomoć u obliku izdvajanja iz budžeta, donacija i reklamnih usluga;
• postavljanje podobnih novinara i urednika;
• permanenti spin u vidu lažnih analitičara, logičkih grešaka i eksploatacije nacionalnih tema.

Posmatrano iz ugla političkih aktera koji drže političku moć, potpuno je jasno da oni imaju povlašten odnos prema najuticajnijim medijima. Oni u svakom trenutku mogu da dodijele sredstva iz budžeta, bilo direktno (kao pomoć ili kao način finansiranja) ili indirektno (zakup reklamnog prostora). Pored toga, novac je odlučujući faktor prisustva određenih političkih kandidata. Na primjer, najveće stranke uvijek mogu finansirati gostovanja u svim emisijama, dok nezavisni kandidati ne mogu. Na taj način se zaboravlja zakonska uloga javnih servisa koji bi trebali biti korektor u takvim okolnostima. Ruku na srce, primjer RTRS-a pokazuje da oni ispunjavaju obaveze kada je u pitanju većina programa, ali kada govorimo o centralnim informativnim emisijama i specijalnim magazinima, tada su primjetna favorizovanja.

Druga tehnika je takođe najviše vidljiva na entitetskim javnim servisima. Kako bi se obezbijedila podrška trenutno vladajućim, koristi se prilika da se na ključna mjesta dovede kadar koji ima povezanost sa strankom (šefovi kabineta, savjetnici i slično). Kako i na koji način oni rade svoj posao je potpuno drugo pitanje, ali je činjenica da postoje slučajevi političkog postavljanja.

Permanentni spin je nešto što krasi političke partije, a napomenuli smo da one nemaju obavezu nepristrasnog nastupa. Problem je kada mediji nekritički prenose sve ono što partije kažu, pa se dobije situacija u kojoj određena mišljenja imaju više publiciteta. Ako analiziramo pojavljivanje kandidata u Finalnom izvještaju, vidimo da se politički kandidati često nalaze na jednakom broju pozitivnih i negativnih predstavljanja. Međutim, problem je u tome što se većina pozitivnih izvještavanja vezuje samo za jedan ili dva medija, a isto važi i za negativna. To znači da dio publike koji ne prati oba medija ne može imati cjelovitu sliku. Sličan rezultat iznose Aleksandar Bogdanić i Jelena Ćurguz, navodeći kako RTRS i BN televizija izvještavaju kao da su u pitanju dva različita svijeta.[6]

Izborni zakon BiH i pozicija medija

Jedan od proizvoda Finalnog izvještaja i saradnje Konzorcija Udruženja BH novinari i agencije Boram sa Koalicijom „Pod lupom“ su nedavne predložene izmjene Izbornog zakona, tj. člana 16 koji se odnosi na medije. Ove izmjene možda neće kratkoročno promijeniti sveukupnu medijsku sliku političkog predstavljanja u procesu permanentne kampanje, ali dugoročno može popraviti izvještavanje u zvaničnoj predizbornoj kampanji.

Jedna od najvažnijih promjena se odnosi na insistiranju na fer i nezavisnom predstavljanju svih kandidata, uz izričitu zabranu promovisanja interesa samo jedne političke partije. Ova predložena izmjena čini Izborni zakon jasnijim, jer mediji više ne bi imali alibi u tvrdnji kako ne favorizuju jednog aktera zato što žele, nego jednostavno se najviše eksponira.

Najvažnija promjena se odnosi na zabranu bilo kakvog govora mržnje i diskriminacije u medijima, uz napomenu da medij može odbiti plaćeni oglas koji sadrži takve elemente. Dešavalo se u ranijim predizbornim kampanjama da se mediji sakrivaju iza činjenice da nisu oni kreatori govora mržnje, nego samo prenosnici. To nije bilo dovoljno, jer odgovorni mediji ne igraju ulogu držača mikrofona, nego mogu i trebaju da odbiju bilo kakvo promovisanje vulgarnih uvreda, diskriminacije i govora mržnje.

Takođe, ovim izmjenama se obuhvataju još neki članovi koji su do sada bili dio isključivo etičkog kodeksa, ali je očigledno potrebno zakonsko uporište kako bi se mediji i akteri više pridržavali. Na primjer, pravo na odgovor bi trebao biti jedan od osnovnih postulata novinarstva uopšte, a ovdje imamo situaciju gdje se to mora zakonski urediti. Isto je sa težnjom spriječavanja zloupotreba publiciteta, jer je Finalni izvještaj pokazao da postoje veliki problemi sa zloupotrebom položaja ili diskriminacijskim odnosom prema ženama kandidatima.

Odgovorno novinarstvo kao jedini lijek

Odgovorno novinarstvo možda zvuči kao oksimoron, ali je u periodu neodgovornog novinarstva potrebno insistirati na tome kako bi publika uvidjela da postoji bolji način funkcionisanja medija. Što je član 16 Izbornog zakona važniji i opširniji, to znači da novinarstvu u BiH nedostaje element rada u javnom interesu. Kako onda u takvim okolnostima stvoriti bolje uslove predstavljanja političkih kandidata, a da ciljevi i metode budu realno ostvarivi?

Prvo, potrebno je demokratizovati sam izborni proces u BiH. U situaciji gdje imamo veliki broj žalbi na regularnost izbora, veliki broj apstinenata, podaničku ili parohijalnu političku kulturu – teško je govoriti o demokratskim medijima. Oni samo postanu dio problema, a ne njihovo rješenje.

Drugo, u akademskoj sredini koja obučava mlade novinare treba insistirati na usvajanju principa nezavisnosti, koji može zamijeniti nepristrasnost, poštenje i uravnoteženost. Ako prihvatimo činjenicu da živimo u visoko podijeljenom i politizovanom društvu, od novinara/urednika se može tražiti jedino da budu nezavisni (ne nose funkcije u strankama, nisu članovi stranaka, nisu povezani sa političarima i sl), pa ćemo kao rezultat imati fer i izbalansirano izvještavanje. Dakle, lakše je novinare naučiti da budu nezavisni, nego da budu fer ili pošteni. Ako to izostane, onda imamo situacije autocenzure u kojima novinari doprinose problemu.

Treće, mediji mogu biti platforma ili forum za različita mišljenja u predizbornoj kampanji, a da pri tome ne traže novac ili bilo kakvu drugu uslugu. Na primjer, u dijaloškim emisijama se mogu ponuditi isti uslovi za sve, gdje nečije nepojavljivanje ne znači automatski prestanak truda da se to mišljenje sazna. Prime time je sa razlogom udarni termin na televiziji i radiju, pa stoga nije neralno zahtijevati od javnih servisa i drugih komercijalnih medija da tada posebno budu forum mišljenja.

Četvrto, nuditi odgovorno novinarstvo na novim medijima: blogovi, portali, društvene mreže. Već imamo primjere medija koji odgovorno rade svoj posao, koji su nezavisni od politike i ekonomije i koji svojim radom značajno utiču na pozitivnije predstavljanje kandidata.

Moja teza na početku teksta je bila da se ne treba tražiti od političkih aktera da budu objektivni u svom pristupu, da zastupaju interese svih građana i da na objektivan način istupaju u javnosti. To nije njihov cilj i imaju potpuno pravo da se na etičan način nadmeću na političkom tržištu. Međutim, vidjeli smo da za medije ne važe ista pravila, već upravo suprotna: ako političke partije neće ili ne mogu da budu nepristrasne, onda mediji moraju, jer jedan interes nije javni interes.

[1] Bill Kovach i Tom Rosenstiel (2006). Elementi novinarstva. CID: Podgorica.

[2] Rea Adilagić (2016). Indikatori nivoa medijskih sloboda i sigurnosti novinara. Udruženje BH novinari: Sarajevo.

[3] https://www.slobodnaevropa.org/a/glasom-mladih-drustvene-mreze/28604222.html, pristupljeno 23.11.2017.

[4] Pod balkanizacijom medija podrazumijevamo proces u kojem publika prati samo one medije/osobe na društvenim mrežama sa čijim mišljenjem se slaže, dok izbjegava konfrontaciju sa medijima koji ne pdoržavaju njihove stavove.

[5] Napominjem da se u BiH ne može govoriti o vanrednim okolnostima u predizbornim kampanjama, jer se kroz nastup političkih partija može govoriti o permanentnim kampanjama.

[6] Aleksandar Bogdanić i Jelena Ćurguz. (2015). Novinarnost elektronskih medija u vrijeme izborne kampanje: Uporedna analiza RTRS-a i BN televizije; u Medijska slika: Istraživanja odgovornog novinarstva.Fakultet političkih nauka u Banjoj Luci: Banja Luka.

Ovaj tekst je proizveden u okviru projekta Regionalna platforma za zagovaranje  medijskih sloboda i sigurnsoti novinara na Zapadnom Balkanu uz finansijsku podršku Evropske Unije. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost Udruženja BH novinari i autora i ni u kom slučaju ne odražava stavove Evropske unije.

SARAJEVO, 23.12.2017.-Pitanje zaštite medija od političkih uticaja, između ostalog je dio regulatornih principa sadržanih u Zakonu o komunikacijama Bosne i Hercegovine koji podrazumijevaju odvojenost emitera od političke kontrole i manipulacije, a u cilju jačanja demokratskih principa i uspostavljanja tržišne ekonomije.

S tim u vezi i pravila i propisi Regulatorne agencije za komunikacije (Agencija) idu u tom smjeru da se osigura nesmetan rad elektronskih medija u Bosni i Hercegovini. Naime, pravilima Agencije 76/2016 o audiovizuelnim medijskim uslugama i 77/2016 o medijskim uslugama radija, kojima je regulisano djelovanje RTV stanica u Bosni i Hercegovini, postoje odredbe, prvenstveno za javne stanice (prema pravilima Agencije osnovane od strane države, entiteta, Distrikta Brčko, kantona, grada ili opštine, njihovih upravnih organizacija ili institucija, odnosno imaju udio veći od 51% u vlasništvu ili finansiranju) koje su, imajući u vidu status i način finansiranja, najizloženije riziku od raznih uticaja na njihovu nezavisnost.

Kako bi se zaštitila nezavisnost javnih RTV stanica, Agencija je propisala da lica ovlaštena za zastupanje i lica koja obavljaju poslove glavnog i odgovornog urednika javne RTV stanice, ne mogu biti izabrani vršioci javne dužnosti niti članovi tijela političkih subjekata, koji prema definiciji podrazumijevaju političku stranku, nezavisnog kandidata, koaliciju ili listu nezavisnih kandidata ovjerenu za učešće na izborima, kao ni organizacija koje su osnovali navedeni politički subjekti. Isto tako, lica ovlaštena za zastupanje i lica koja obavljaju poslove glavnog i odgovornog urednika javne RTV stanice su dužna dostaviti Agenciji izjavu kojom potvrđuju da ispunjavaju taj uslov. Pored toga, prilikom izbora članova za Uredničko vijeće javnih RTV stanica (savjetodavni organ javnih RTV stanica po pitanjima programskih sadržaja i programske šeme), Agencija je propisala da izabrani vršilac javne dužnosti ne može biti član Uredničkog vijeća.

Kada su u pitanju Javni RTV servisi, u relevantim Zakonima, entitetskim i državnim, propisano je, između ostalog da članovi Upravnog odbora, a i članovi Programskog vijeća, tamo gdje je Zakon predvidio njihovo postojanje, ne mogu biti članovi organa političkih stranaka. Ista odredba je, od strane Agencije, uvrštena i opšte uslove Dozvole za Javni RTV Sistem. Također, Zakonima a i uslovima Dozvole Sistema, propisano je da će se program javnih RTV servisa proizvoditi i uređivati nezavisno od stavova državnih organa, političkih stranaka i drugih interesnih grupa. Kodeksom o audiovizuelnim medijskim uslugama, Agencija je također na određen način pružila zaštitu RTV stanicama uspostavljajući standarde kada je u pitanju proizvodnja i emitovanje programa, na način da su pružaoci medijskih usluga slobodni u kreiranju i uređivanju svojih sadržaja, uz poštivanje osnovnih prava i sloboda. Pored toga što program svake RTV stanice treba da bude baziran na poštivanju profesionalnih i opšteprihvaćenih vrijednosnih i etičkih standarda, pravičan i nepristrasan, on, između ostalog, ne može tendenciozno promovisati interese jednog političkog subjekta ili bilo koje grupe ili pojedinca.

Sve navedeno predstavlja ono što je Agencija u okviru svojih nadležnosti mogla uraditi da osigura nezavisnost RTV stanica u pogledu emitovanja i proizvodnje programa, propisujući norme kojima se mogu zaštiti. Ono na što Agencija ne može uticati, a što predstavlja osnov za mogući uticaj na nezavinost medija, jeste finansiranje. Svjedočimo vrlo teškom finansijskom položaju javnih RTV servisa, prvenstveno BHRT-a, koji su pred finansijskim kolapsom i prijeti im gašenje zbog neredovnog i nedovoljnog izvora finansiranja. U boljem položaju nisu ni ostale RTV stanice, obzirom da je naše medijsko tržište prostorno malo i siromašno u poređenju sa susjednim ili evropskim tržištima. Ako uzmemo u obzir činjenicu da je način finansiranja medija jedan od osnovnih kriterija po kojima se određuju medijske slobode, ne iznenađuje izvještaj Reportera bez granica za 2017. godinu koji je Bosnu i Hercegovinu, od 180 zemalja, svrstao na 65. mjesto.

Ovaj tekst je originalno objavljen u drugom izdanju specijalnog biltena Udruženja BH Novinari, koji se realizira u okviru projekta “Mediji i javni ugled”, kao doprinos javnoj raspravi o temi transparentnosti medijskog vlasništva i zagovaranju donošenja zakona za unapređenje medijskog prostora i tržišta informacija u BiH. Bilten možete preuzeti ovdje.

SARAJEVO, 19.12.2017.-Pitanje transparentnosti vlasništva nad medijima – uvijek se dovodi u vezu sa slobodom izražavanja i medijskim pluralizmom. Danas je ovo pitanje od strateškog značaja za BiH i njen put evropskih integracija. Digitalno doba donosi veću potrebu za informacijama i dostupnost, pa građani kao konzumenti usluga i sadržaja imaju pravo da znaju ko je odgovoran za plasirane informacije.

U BiH nema posebnog registra preko kojeg bi javnost mogla da dobije informacije o vlasničkim strukturama medija i o načinu njihovog finansiranja. Javnim servisima – preko institucije upravnih odbora upravljaju ljudi kojima je etnički, partijski, ili lični partikularizam iznad općeg i javnog interesa. Normativno regulisanje transparentnosti vlasništva nad medijima, javnosti bi omogućilo da bude politički i medijski opismenjena radi prepoznavanja prikrivenih veza medija sa pojedinim političkim krugovima, kako se ono izražava, i kakve posljedice ima na programske sadržaje, informacije, izbor uredničkog i novinarskog kadra, tajming objavljivanja emisija.

U knjizi Mediji i demokratija John Kean navodi da ulazimo u doba političke cenzure, doba demokratskog Levijatana u kojem ključne segmente života predvode neodgovorne političke ustanove. Politička represija se odvija na dva načina: prethodnim ograničenjima i cenzurom poslije objavljivanja. Prethodna ograničenja uključuju formalne i neformalne procedure (ćaskanje sa vladinim predstavnicima za štampu, razne molbe ili upozoravanja, diskretne naloge…) a cenzura poslije objavljivanja podrazumijeva pokretanje sudskih postupaka protiv novinara, zatvaranje novinskih kuća. Ako tome dodamo postmoderne metode PR-demokratije, kao što su ‘umijeće političkog laganja’ i sve manji broj kritički nastrojenih novinara utoliko je potreba za slobodnom komunikacijom bez cenzure značajnija.

Bosanskohercegovačke medijske slobode znatno manje tj. ne korespondiraju sa pravom glasa. Naime, prema posljednjem izvještaju Freedom House, sve zemlje, osim Makedonije, okarakterizirane su djelomično slobodnim. Makedonija je u 2015. godini doživjela značajan pad u pogledu novinarskih sloboda, te je označena kao neslobodna. Bosna i Hercegovina je ponovo uz Makedoniju na dnu ljestvice. U Bosni i Hercegovini, kao ni u Makedoniji, ne postoji podatak o broju online medija. Konkurencija na medijskom tržištu bi trebala biti garant kontrole i nadzora demokratskih institucija, međutim korporativni medijski sistem više služi potrebama poslovnih carstava, stranačkih ili porodičnih, nego samim građanima. Prisjetimo se samo da je jednom Churchill-u nije bilo dozvoljeno da uoči Drugog svjetskog rata govori na britanskom radiju koji je tada bio državni monopol pod upravom Britanske radio korporacije (Friedman, 1992: 30).

Njegovi pokušaji da parira Hitlerovim prijetnjama ocijenjeni su suviše konzervativnim. Razloga za uvođenje restrikcija u pogledu regulisanja vlasništva nad medijima ima i previše. Bez obzira da li motivi vlasnika bili politički ili ekonomski, vlasnik medija diktira njegov sadržaj. To je važno i da stajališta očuvanja novinarske profesije. Živimo u uslovima koji nisu povoljni za novinarsku profesiju. Štaviše, zabrinjavajući su. Nedavno je sprovedeno Istraživanje o medijskim slobodama za 2017 koje je pokazalo da 12 % sugrađana BiH opravdava čak i nasilje nad novinarima. Povjerenje građana koje su do ove godine mediji uživali je značajno ugroženo jer građanstvo smatra da su novinari pod utjecajem politike. Očiglednih prepreka za razvoj bh.medija i novinarskih sloboda je previše s obzirom koliko je inostranog novca potrošeno na medijsku reformu u BiH. U jednom drugom istraživanju Indikatori nivoa medijskih sloboda i sigurnosti novinara (2016) navodi se podatak da je na godišnje na bh.sudovima preko 300 tužbi protiv novinara i medija zbog klevete. Za samo tri godine od (2013 go 2016. godine) zabilježeno je 67 prijetnji i 16 fizičkih napada na novinare, s tim da se ti napadi ne odvajaju od napada na svako drugo fizičko lice u državi.

Dakle, senzura, fizičko nasilje i zastrašivanje novinara, stavljanje novinara na ‘crne liste’ su lako prepoznatljive i važno je donositi smjernice, preporuke da bi se iste otklonile.. Međutim, postoje i neočigledne prepreke u vezi razvoja medija i medijskih sloboda. To su: društvena ograničenja kao što je etnički podijeljeno društvo, ekonomski pristici (nepostojanje sindikata na državnom niovu ni u privatnim medijima, nedostatak infrastrukure, nedostatak stručnosti. Riječ je o rafiniranim i složenim mehanizmima koji oduzimaju novinarstvu njegovu esenciju – a to je da bude slobodno od svih, a ovisno jedino od profesionalnih i etičkih načela struke. U te neočigledne prepreke smjestila se i autocenzura koja proizilazi iz straha, ali i zbog očiglednog vampirizma na relaciji mediji vs. politika.

Naime, neki mediji se finansiraju iz budžeta države, kantona, općine ali ne postoji dovoljno informacija koji se sadržaji tačno finansiraju. To sigurno nisu programi na jezicima nacionalnih manjina, već programi koji veličaju i publiciraju lokane moćnike. Zbog niza kriza, ne samo u BiH, nego i u svijetu, raste medijska odgovornost, posebno u kontekstu kreiranja medijske budućnosti. Medijsko tržište preplavljeno je „servilnim novinarstvom i novinarstvom koje se rukovodi tržištem“, pri čemu interesi vlasnika i oglašivača imaju prioritet nad interesima javnosti. Istraživačko novinarstvo i istraživački članci su sve rjeđi.

Vlasnici medija promatraju novinare kao ne suštinsku stavku u svojim troškovima, pa je modernizacija u medijskom poslovanju praćena čestim otpuštanjem radnika, smanjenjem plata, nepoštivanjem kolektivnih sporazuma. U današnjim uslovima, nezavisnost medija i novinara se nalazi u rukama vlasnika medija, a u skladu s tim, isti je slučaj i sa slobodom izražavanja svakog pojedinca. Poslije sposobnosti da mislimo, sposobnost da saopćavamo svoje misli drugima je najdivnija osobina koja dijeli čovjeka od životinje. Sloboda medija ne može biti odvojena od slobode govora i zato društvo mora biti odlučnije da zaustavi naciodespote da progone one koji drugačije misle, da izgone slobodu i ime nebeskih naroda ili neke vladajuće stranke.

Sloboda nije ničiji privilegij, a posebno ne članova neke partije pa se pred medije i novinare stavlja strateški zadatak – depolitizacija radi razvoja demokratskog i pluralističkog društva kao i jačanje razvoja novinarstva kao autonomne profesije. Bez nesputane slobode medija, bez slobodne borbe mišljenja, izumire život u svakoj javnoj instituciji. Kada dozvolimo da nekoliko partijskih lidera neiscrpne energije i bezgranične potrebe da dirigiraju i vladaju, onda dobijemo društvo u kojem se povezanost medija i političkih grupa ne dovodi u pitanje. Njihov odnos sve više liči na službeni sistem društvenih odnosa, u kojem je sasvim uredu da su politika i mediji u jednom simbiotskom odnosu.

Probudimo se. Davno je kontroverzni Robespjer kazao: „Medijima nije ni najmanje potrebno blago naklonsko čuvanje vlasti. Štampa je čudna voćka. Ona donosi zlatne plodove samo onda kada je divlja, tj. slobodna; čim državni baštovan počne da je kalemi policijskim i sudskim makazama, ona zakržlja i donosi gorak, pa čak i otrovan plod“ (Robespjer, 1909)

Ovaj tekst je originalno objavljen u drugom izdanju specijalnog biltena Udruženja BH Novinari, koji se realizira u okviru projekta “Mediji i javni ugled”, kao doprinos javnoj raspravi o temi transparentnosti medijskog vlasništva i zagovaranju donošenja zakona za unapređenje medijskog prostora i tržišta informacija u BiH. Bilten možete preuzeti ovdje.

BANJA LUKA, 16.12.2017.-Susret i diskusija urednika, novinara i predstavnika/ca javnih institucija relevantnih za borbu protiv rodno zasnovanog nasilja održan je danas u Banjaluci sa ciljem formiranja mreže medijskih profesionalaca u BiH posvećenih podizanju javne svijesti o ovom društvenom problemu.

Predstavnica nevladine organizacije Udružene žene Banjaluka Lana Jajčević istakla je važnost bolje i redovne saradnje medijskih profesionalaca sa predstavnicima nevladinih organizacija koje se bave rodnim pitanjima jer je to već značajan doprinos boljoj vidljivosti rodno zasnovanog nasilja kao društvenog problema.

Predstavnica Gender centra Republike Srpske Tijana Arambašić Živanović podržala je umrežavanje novinara i novinarki sa ciljem edukativnog djelovanja medija i predstavljanja rodno zasnovanog nasilja kao društvenog problema, a ne ad hoc događaja i incidenata koji se dešavaju iznenada. Podsjetila je na potrebu dosljedne primjene novinarske etike i profesionalnih standarda u izvještavanju o ovoj temi.  „To je važno zbog osoba koje su preživjele nasilje, a novinari bi trebali više konsultovati stručnjake iz akademske zajednice i civilnog sektora i time proširiti pristup izvještavanju o ovakvim temama“, rekla je Arambašić Živanović.

Sudionici diskusije, novinari i novinarke iz Banjaluke, Brčkog, Sanskog Mosta, Zenice, Doboj Juga, Sarajeva, Bihaća i Bugojna istakli su potrebu aktualiziranja ovog društvenog problema u lokalnim zajednicama kroz izvještavanje lokalnih medija, kao i da je problemu potrebno pristupiti i iz sociološkog, kulturološkog i drugih perspektiva. Medijski profesionalci iskazali su interes i potrebu za formiranjem „rostera“ medijskih profesionalaca, odnosno mreže novinara koji bi bili posvećeni podizanju javne svijesti o rodno zasnovanom nasilju u Bosni i Hercegovini.

Susret je održan u okviru projekta „Isključimo nasilje – Mediji protiv nasilja nad ženama“ koji realizira Udruženje/udruga BH novinari uz podršku UN Women ureda u Bosni i Hercegovini i Švedske međunarodne agencije za razvoj i saradnju (Sida).

BANJA LUKA, 15.12.2017.-Bosna i Hercegovina pozicionirana i dalje je na začelju liste zemalja Jugoistočne Evrope prema mjerenju Indeksa klijentelizma u medijima za 2017. godinu. Indeks za Bosnu i Hercegovinu iznosi -0,67.

Projekat, ciljeve i istraživanje je predstavila generalna tajnica BHN Borka Rudić, a rezultate je komentirala viša asistentica na FPN Banjaluka Bojana Vukojević. Predsjednik BHN Kluba novinara Banjaluka Siniša Vukelić i član Odbora za evropske integracije i regionalnu saradnju NSRS Adam Šukalo govorili su o problemu klijentelizma i korupcije u medijima u BiH.

“Šteta za bh. medijsku scenu je što nema mnogo neprofitnih medija jer način finansiranja ovakvih medijskih kuća može doprinijeti smanjenju klijentelizma”, rekla je Vukojević i dodala da mediji gajeći korporacijski karakter štete medijskom profesionalizmu i načelima koja bi trebala biti vodič novinarskoj profesiji. “Političke partije će uvijek pokušavati da koriste medije i zbog toga moramo imati transparentne podatke o vlasništvu, a ujedno medijski opismenjavati građane kako bi znali tumačiti te podatke”, naglasila je Vukojević.

“Šteta za bh. medijsku scenu je što nema mnogo neprofitnih medija jer način finansiranja ovakvih medijskih kuća može doprinijeti smanjenju klijentelizma”, rekla je Vukojević i dodala da mediji gajeći korporacijski karakter štete medijskom profesionalizmu i načelima koja bi trebala biti vodič novinarskoj profesiji. “Političke partije će uvijek pokušavati da koriste medije i zbog toga moramo imati transparentne podatke o vlasništvu, a ujedno medijski opismenjavati građane kako bi znali tumačiti te podatke”, naglasila je Vukojević.

Potpuna transparentost vlasništva nad medijima istaknuta je kao prvi prioritet koji moraju rješavati sve buduće politike uređenja medijskog prostora. Među ostalim preporukama istraživanja naglašena je potreba za promjenom političke kulture i prakse u kojoj pobjednik na izborima dobija javne medije kao dio „izbornog plijena“, kao i potreba za slobodnim pristupom sveobuhvatnim registrima vlasništva nad medijima, finansijskih i materijalnih davanja medijima, subvencija, te postojećih i skrivenih interesa onih koji su uključeni u odlučivanje o medijskim pitanjima, u realnom vremenu svim zainteresiranim građanima.

Rezultati mjerenja Indeksa klijentelizma u medijima i ove godine su predstavljeni simultano u svih šest zemalja pokrivenih ovim istraživanjem – u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, FYR Makedoniji, Srbiji i Rumuniji.

Indeks klijentelizma u medijima na temelju empirijskih podataka mjeri politički uticaj na medije, postojeće stanje zakonodavnog i institucionalnog okvira medija, te ključna ekonometrijska mjerenja realnosti u kojoj mediji i novinari/ke rade u zemljama jugoistočne Evrope. Indeksom su pokrivena sva ključna pitanja kojima se bave smjernice za razvoj slobode medija Evropske komisije, te drugih postojećih indeksa koji mjere medijske slobode (Freedom House, Reporters Without Borders i sl.), no na nešto drugačiji način.

Pored mjerenja stvarnosti medija u jugoistočnoj Europi, Indeks pruža i detaljan uvid u sve aspekte funkcionisanja medija donosiocima odluka, kao i onima koji žele učestvovati u javnim raspravama o medijskim politikama.

Mjerenje Indeksa provedeno je u šest zemalja Jugoistočne Evrope u okviru projekta Odgovor građana na klijentelizam u medijima, MEDIA CIRCLE. Nositelj projekta je Partnerstvo za društveni razvoj iz Hrvatske, a konzorcij od 8 organizacija čine Expert Forum iz Rumunjske; BH novinari i VESTA iz Bosne i Hercegovine; Institut za javnu politiku iz Crne Gore; Public iz Makedonije; Nezavisno društvo novinara Vojvodine i Komitet pravnika za ljudska prava iz Srbije. Projekat se finansira iz Instrumenta pretpristupne pomoći Evropske unije (IPA) Civil Society Facility (CSF) i sufinansira od strane Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.