Home Blog Page 49

Analiza Savjeta Evrope: Lokalni javni emiteri zbog lošeg načina finasiranja skloniji pritiscima

0

PODGORICA, 04.06.2018. – Analiza eksperata Savjeta Evrope koja je „skenirala“ medijsku scenu u Crnoj Gori bavila se i stanjem u lokalnim javnim emiterima (LJE) konstatujući jako loše stanje i način na koji se finasiraju. Zajedničko za 14 lokalnih javnih radio stanica i tri lokalna TV/radio javna medija je što ih sve finansiraju njihove opštine.

U dokumentu se konstatuje da je teško napraviti detaljnu analizu autonomije i nezavisnosti lokalnih LJE jer ta tema obično nije zastupljena u postojećoj literaturi. Ipak, konstatovana je visoka zavisnost tih medija od lokalnih političkih vlasti i generalno su okarakterisani kao veoma politizovani i svrstani uz vladajuću partiju.

Analizu medijskog sektora u Crnoj Gori sa preporukama za usklađivanje sa standardima Savjeta Evrope i Evropske unije radili su Tanja Kerševan-Smokvina (ured.), Jean-François Furnémont, Marc Janssen, Dunja Mijatović, Jelena Surčulija-Milojević i Snežana Trpevska

Autori apostrofiraju i da bi pored finansijskih mehanizama, trebalo uspostaviti mjere pravne zaštite kako bi se garantovala urednička nezavisnost LJE. U tom smislu naglašen je specifičan položaj LJE što se tiče medijskog pluralizma i koncentracije. Naime, lokalni emiteri su trenutno isključivo javni emiteri, koji imaju korist od de facto monopola. Njihova urednička nezavisnost je pod stalnom prijetnjom političkog pritiska, a lokalni emiteri su često predstavljeni kao glas lokalnih političara, koji zloupotrebljavaju njihov značaj u smislu finansiranja kako bi kreirali uredničku politiku.

Da bi se preduprijedio uticaj osnivača, preporučene su izmjene koje su gotovo u potpunosti u skladu sa onim što je Sindikat medija Crne Gore predložio u decembru 2017. godine, a tiče se izmjena Zakona o elektronskim medijima i omogućavanja stabilnijeg finasiranja LJE. Preporučeno je da se Zakon o elektronskim medijima izmjeni, kako bi se pružile dovoljne garancije za institucionalnu autonomiju regionalnih i lokalnih javnih emitera. Sugeriše se i da LJE moraju slijediti postupak kao i RTCG prije zaključivanja ugovora sa opštinama kao svojim osnivačima. Da bi se obezbijedila autonomija lokalne samouprave, iznos finansijskih sredstava za LJE ne treba da bude utvrđen zakonom i već postoji potreba da se u Zakon o elektronskim medijima unese odredba koja bi obavezala opštine da utvrde minimalni procenat u osnovačkim aktima (statutima) za obaveze servisa koje pružaju lokalni javni emiteri.

Osnivačka akta još nijesu usklađena sa novim odredbama Zakona o elektronskim medijima, a samo je nekoliko LJE počelo da radi na svojim Prijedlozima programskih obaveza. Neki od njih se nalaze u veoma teškoj finansijskoj situaciji zbog neisplaćenog duga prema Poreskoj upravi. Naime, zbog nesigurnog finansiranja iz opštinskih budžeta, većina LJE nije mogla da plaća doprinose za bruto zarade zaposlenih.

Zaključak je da lokalni javni emiteri treba da slijede tranziciju RTCG iz državnog medija u javni servis. Pa tako sastav njihovih savjeta treba istinski da bude pluralističan i da odražava različitost mišljenja. Preporuka je i da iako Savjet i dalje treba da bude odgovoran za praćenje svakodnevnog poslovanja i za utvrđivanje prioriteta i reformi, RTCG i LJE treba da budu odgovorni nezavisnom medijskom tijelu i to tijelo treba da ih reguliše. Potrebno je uspostaviti i djelotvorno sprovesti sve mjere zaštite nezavisnosti redakcije. A finansijska sredstva treba da garantuju predvidljivost i transparentnost za RTCG i LJE i ne treba da se koriste kao sredstvo pritiska, nagrađivanja ili podređivanja.

14 godina od ubistva Duška Jovanovića: Nadležni da preuzmu odgovornost

0
Dusko Jovanovic, editor of Dan daily

 

PODGORICA, 28.05.2018. – Sindikat medija Crne Gore (SMCG) vjeruje da je potrebno hitno obezbijediti uslove za sprovođenje nezavisne istrage ubistva Duška Jovanovića, glavnog i odgovornog urednika dnevne novine „Dan“.

Prošlo je 14 godina od ubistva našeg kolege Duška Jovanovića, a državni organi nisu uspjeli da otkriju, pronađu i uhapse izvršioce i nalogodavce najtežeg slučaja protiv novinara u istoriji Crne Gore.

Duško Jovanović ubijen je 27. maja 2004. godine ispred redakcije svog lista u Podgorici. Nakon 14 godina jedino je Podgoričanin Damir Mandić osuđen kao saizvršilac ubistva.

Nakon ovog ubistva, u narednim godinama, uslijedila je serija napada na novinare u Crnoj Gori ali je ostala jedna konstanta – nekažnjivost. Sindikat medija Crne Gore traži od nadležnih da konačno preuzmu odgovornost za takvo stanje.

Sindikat medija Crne Gore će, kao njihov član, izvijestiti Međunarodnu (IFJ) i Evropsku federaciju novinara (EFJ), o ovom slučaju nekažnjivosti i tražiti od njih da slučaj ubistva Duška Jovanovića bude postavljen na Platformu Savjeta Evrope za bezbjednost i zaštitu novinara (CoE Media Freedom) koja prikuplja podatke o napadima, prijetnjama i teškoćama sa kojima se suočavaju novinari iz 47 zemalja širom Evrope.

 

GO SMCG

Stojović: Batine me nisu boljele, nego sve što se poslije desilo

0

PODGORICA, 28.05.2018. – Napad i teško prebijanje novinara iz Bara Mladena Stojovića 23.maja 2008. više ni formalno nije pod pažnjom tužilaštva i policije, jer je osnovni tužilac u Baru Milenko Magdelinić proglasio zastaru krivičnog gonjenja i zatvorio predmet.

“Dana 24.05.2018. donijeto je rješenje o odbačaju krivične prijave protiv NN izvršioca jer je nastupila apsolutna zastarjelost krivičnog gonjenja…” navodi se u odgovoru Magdelinića “Vijestima”.

“Batine me nisu boljele, boljelo me više sve ono što se kasnije dešavalo”, rekao je juče “Vijestima” Mladen Stojović.

On je ironično kazao da se “raduje zastari”, jer je svih prethodnih godina nakon onoga što mu se desilo i nedostatka volje da se to zaista istraži, odlučio da ćuti.

“Trpio sam razne pritiske sve ovo vrijeme, u različitim oblastima, jer sam bio žrtva. Sve sam morao da prećutim da se ne igram sa tim. Moja je bila lična procjena da ćutim i čekam da sve prođe,” rekao je Stojović.

Njega su u kasnim večernjim satima prije 10 godina napadači pretukli u roditeljskom stanu u Baru. Dok je sjedio za kompjuterom, napadači su ušli u stan i udarali ga po glavi. Sudski vještak dr Dragana Čukić je u nalazu Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, kako piše u izještaju Komisije za istrage napada na novinare, 30.06.2012. konstatovala “da se kod Mladena Stojovića radi o teškoj tjelesnoj povredi (prelom kljunastog nastavka donje vilice, prelom tubera gornje vilice, potres mozga)”.

“Dr Čukić je zaključila da su “povrede u predjelu glave nastale višekratnim djelovanjem tupine mehaničkog oruđa, gdje spada pesnica, ‘boks’, stopalo i druga tupa sredstva”. Ona je isključila “mehanizam višekratnog padanja” kao mogući razlog povređivanja u predjelu glave”, navodi se u dokumentu.

Stojović je juče “izvorima koji su plasirali informaciju da je bolestan od epilepsije” poručio da to nije bio prije napada, ali ni poslije.

Do zastare, izviđaj napada na njega nije odmakao od početka i vodio se protiv NN lica.

“Stojović je policajcima nakon napada rekao „da bi jedini motiv napada na njega mogao biti njegovo učešće u emisiji ‘Insajder’ koja se emitovala na televiziji B92 u kojoj je on učestovao i tom prilikom govorio o sumnjivim poslovima u fudbalu Srbije i Crne Gore, kojom prilikom je između ostalih govorio i o Branislavu Branu Mićunoviću i Radojici Božoviću“, navodi Komisija u izvještaju iz januara ove godine.

Mićunović i Božović saslušani su deset godina kasnije, dva mjeseca prije nego je proglašena zastara. Mićunović je policiji izjavu dao 15. marta a Božović 2. aprila ove godine, saopštio je barski osnovni tužilac “Vijestima”.

Oni su, kako je prenio ODT MIlenko Magdelinić, rekli da nemaju ništa sa napadom i da novinara ne poznaju.

Istragom napada najprije je rukovodio osnovni tužilac u Baru Zoran Radović, koji je sada predsjednik Osnovnog suda u Podgorici. Njega je naslijedio Milenko Magdelinić.

Četiri godina prije napada na Mladena Stojovića, 27.maja 2004. ubijen je glavni urednik lista “Dan” Duško Jovanović, za šta je osuđen jedinoDamir Mandić a nalogodaci i direktni izvršioci ni do danas nijesu nađeni.

Nakon ubistva Jovanovića, 2007. ispred kuće u Beranama pretučen je novinar Tufik Softić, a zatim je uslijedila serija napada na novinare, među kojima je i ranjavanje Olivere Lakić 9. maja ove godine.

Pristao sam da ćutim, nisam mogao da odem iz Crne Gore

“Među bezbroj neprijatnih slučajeva nakon ovog napada, bio je i dolazak trojice pripadnika Interventne jedinice u moj stan. To je bilo prije pet godina, kada je prvi put bila proglašena zastara istrage. Na vratima stana pojavili su se pripadnici Interventne, 15 minuta prije nego što je trebalo da budem u stanici policije gde sam pozvan, uz prijetnju da ću biti priveden ako se ne odazovem pozivu. Inspektora, kome sam dao izjavu, međutim, čekao sam pola sata, pa sam stekao utisak da me nisu očekivali. A takav utisak imao sam svih 10 godina – da od mene očekuju da ćutim. I ja sam pristao na njihova pravila, jer nisam hteo da odem iz Crne Gore iz privatnih razloga”, rekao je Mladen Stojović.

Što prije osposobiti RTV Pljevlja

0

PLJEVLJA, 23.05.2018. – Sindikat medija Crne Gore (SMCG) izražava solidarnost sa zaposlenima u RTV Pljevlja čije su prostorije u potpunosti uništene u jučerašnjem požaru i pozdravlja najave zvaničnika koji su obećali hitnu pomoć.

U ime zaposlenih u tom lokalnom javnom emiteru apelujemo na predstavnike Opštine Pljevlja, Ministarstva kulture i Agencije za elektronske medije da ispune obećanja koja su juče dali i pomognu RTV Pljevlja da se što prije osposobi za emitovanje programa.

Podsjećamo da je ovo samo još jedna u nizu nesrećnih okolnosti koja je zadesila zaposlene u ovom lokalnom javnom emiteru. Oni se već godinama bore i za osnovna prava, zato što im se već duže vrijeme duguje po nekoliko zarada, zbog čega su štrajkovali prošle godine. Značaj lokalnih javnih emitera u lokalnim sredinama u Crnoj Gori je nemjerljiv, pa stoga pozivamo sve da shvate ozbiljnost situacije. Vjerujemo da, uprkos svemu, ovo može biti novi početak za RTV Pljevlja u kojem će zaposleni, bez straha za svoju materijalnu egzistenciju, moći da ostvaruju svoju misiju informisanja građana u lokalnoj zajednici.

GO SMCG

Kod velikih oglašivača podigni ručnu

0

PODGORICA 21.05.2018. – Veliki trgovinski lanci i mobilni operateri su najveći oglašivači u komercijalnim medijima. Novinari sa njima nužno nemaju direktan kontakt, ali oni mogu indirektno uticati na slobodu izvještavanja.

To je mišljenje nekoliko novinara koji su zaposleni u komercijalnim medijima u Crnoj Gori, a koji su anonimno ispričali svoje iskustvo iz redakcija. “I pored toga što smo informacije o trgovinskim lancima koji su uvozili zaraženo meso iz inostranstva, imena trgovina nijesu objavljena odnosno izbrisana su iz teksta”, priča jedan od novinara.

On smatra da oglašivači nemaju direktan uticaj na novinari već na menadžment ili uredništvo medijske kuće:

“Nije isključeno da oglašivač možda ni ne govori unaprijed da možemo imati problem zbog objavljenog teksta već se kod novinara ili urednika javi autocenzura – strah da može imati problem ako objavi imena onih koji plaćaju reklamni prostor”, kaže ovaj novinar.

Prema podacima Indeksa medijske održivosti iz 2017. godine crnogorsko oglašivačko tržište je procijenjeno na oko 12-13 miliona eura vrijednosti, od čega 10 miliona čine komercijalni oglašivači, a 2-3 miliona čini reklamiranje državne i lokalne administracije i kompanija u državnom vlasništvu.

Sindikat medija u analizi “Indikatori nivoa medijskih sloboda i bezbjednosti novinara” prepoznaje problem neodvojivosti marketinga službe i redakcije. Navode da većina medija nema unutrašnje akte koji regulišu pravila rada u redakciji:

“U nekim slučajevima redakcije nijesu odvojene od sektora za marketing. Zbog toga se u praksi često dešavaju indirektni uticaji vlasnika ili marketing sektora na uređivačke politike medija”.

I analiza Centra za demokratsku tranziciju (CDT) koja je rađena na osnovu razgovora sa novinarima iz ekspertima iz oblasti medija prepoznaje da direktni pritisci ekonomskih uticajnih grupa i pojedinaca na novinare nijesu vidljivi, ali da u nekim redakcijama postoje teme koje se ne smiju obrađivati, a vezane su za strukture koje imaju ekonomski uticaj na poslovanje medija.

Novinar i NVO aktivista Darko Ivanović iz Građanske alijanse (GA) smatra da državni i lokalni javni servisi imaju određene agende koje se naslanjaju na državni protokol što je “ kamen spoticanja za razvoj sloboda”, dok se komercijalni mediji u Crnoj Gori suočavaju sa drugim problemom: “Komercijalni mediji moraju da funkcionišu na tržištu koje je usko što se tiče oglašivača i marketinga, zato je teško ostati nezavisan i obrađivati apsolutno sve teme. Kada se dođe do velikih oglašivača obično se tu diže ručna”.

Rad kod privatnika je svuda isti

Naši sagovornici smatraju da je rad u privatnom mediju, kao rad u bilo kojoj privatnoj firmi.

“To što imaš ugovor i što je radno vrijeme ograničeno, ne znači da ćeš raditi osam sati dnevno. Imaš nisku platu i ne postoji mogućnost da budeš dodatno nagrađen za dobro urađen posao”.

To potvrđuju i brojne analize i istraživanja o stanju u medijima, prema kojima su, niske plate razlog zbog kojeg novinari napuštaju medije i sve češće posao traže u PR službama kompanija i državnih organa.

“U pojedinim medijima, novinari se suočavaju i sa radom na crno, iako moram biti potpuno iskrena, u mediju u kojem ja radim to nije slučaj”.

Uglavnom imaju korektan odnos sa uredništvo od ključnog značaja za rad svakog novinara.

“Ukoliko je taj odnos ‘zategnut’, to izuzetno loše utiče na produktivnost, dok sa druge strane, korektna saradnja i komunikacija mogu produkovati dobar medijski materijal. Lično imam dobar odnos sa uredništvom, počevši do urednika rubrike to većih instanci, zbog čega smatram i svoj rad kvalitetnijim. Svakako da situacije u kojima morate da ‘poslušate’ naređenog nisu rijetkost, ali u dosta drugih slučajeva imam slobodu da sama odlučim”, kaže naša sagovornica.

I njena koleginica ima korektan odnosno sa uredništvom, a formalan sa menadžmentom.

“Na slobodu izvještavanja ne utiču u velikoj mjeri. Taj uticaj ogleda se nekada u odabiru tema koje uredništvo nameće novinarima”, kaže ona i dodaje: “eksterni faktori utiču na moj rad tako što urednik periodično zadaje teme vezano za određena pitanja koja u datom trenutku i nisu u dovoljnoj mjeri od javnog značaja. Primjećujem i favorizovanje određenih sagovornika kroz teme koje se obrađuju u mediju”.

Naši sagovornici su saglasni da se uticaji pojedinaca, partija ili indirektnih grupa teško mogu izbjeći:

“Ne utiču previše i ne utiču uvijek, ali utiču. Utopija je da postoji medij koji makar jednim dijelom nije naklonjen nekoj strani”.

Darko Ivanović iz Građanske alijanse kaže da je kao autor emisija koje su emitovane i na komercijalnim i javnim medijima, imao ugodnu poziciju jer je sa medijskim kućama sklapao ugovore koji su imali klauzulu o uredničkoj slobodi.

“Dok smo se god pridržavali toga, nije bilo problema. Mislim da većina novinara ima priličnu slobodu ali da ona oscilira od interesa vlasnika u privatnim medijima do zapanjujuće autocenzure u javnim servisima u državi”, smatra Ivanović.

On smatra da je vlasnici medija često na zaposlene gledaju kao na potrošni materijal i novac im se “daje na pipetu” čime se stvar blaga ucjena.

“Kada god novinar finansijski zavisi od vlasnika, a vlasnici imaju određene interese i teme o kojima se vodi posebna pažnja i o kojima se ne piše, taj proces je svojevrstan kavez novinarskih sloboda”, kaže Ivanović i dodaje: “Soft cenzura koja se ogleda u oglašavanju državnih institucija i nerijetko biznisa u medijima koji su ‘podobni’ stvara dodatan pritisak na medije koji se osmjele da pišu i pokreću teme od društvenog značaja, a koje se bave korupcijom , netransparentnošću, nepotizmom, kronizmom…”.

O problemima novinara se ne piše

Sindikat medija u Crnoj Gori ima oko 600 članova, od toga jedna trećina članova radi u privatnim medijima. Naši sagovornici su članovi novinarskih udruženja i zbog toga, kažu, nijesu imali problema sa menadžmentom kuće u kojoj rade.

“Njihovu pomoć do sada nisam tražila. Mogu pomoći novinarima isključivo kroz proaktivniji pristup. Problem je što se o problemima novinara ne može pisati na objektivan način, zbog uticaja menadžmenta na uređivačku politiku”, kaže jedna od novinarki.

Darko Ivanović, koji je aktivan i u Sindikatu medija, smatra da je rješenje za sadašnju lošu situaciju u medijima promjena u procesu izvještavanja.

“Tu promjenu bi trebalo da sprovedu esnafske organizacije, na čelu sa Sindikatom i novinarima koji se u okviru njega organizuju. Granski kolektivni ugovor, jedinstven kodeks, samoregulacija su ključni dokumenti od kojih se polazi. U suštini nema idealnog stanja i idealnih odgovora. Ali mislim da je ključ u volji da se novinari organizuju i tako nastupe prema poslodavcima”, smatra on.

“This project is funded by the European Union through the small grants programme “Protecting Media Freedom and Freedom of Expression in the Western Balkans” implemented by the Croatian Journalists’ Association as part of the regional project Western Balkan’s Regional Platform for Advocating Media Freedom and Journalists’ Safety, carried out through partnership of six regional journalists’ associations – Independent Journalists’ Association of Serbia (IJAS), Association of BH Journalists (BHJ), Croatian Journalists’ Association all public communications, the Grantee is obliged to comply with the European Commission’s visibility requirements (CJA), Association of Journalists of Kosovo (AJK), Association of Journalists of Macedonia (AJM) and the Trade Union of Media of Montenegro (TUMM)”.

Regionalna platforma: Neophodno je utvrditi ko je i po čijem nalogu pucao na Oliveru Lakić

0

PODGORICA, 09.05.2018. – Regionalna platforma Zapadnog Balkana za zagovaranje slobode medija i bezbjednosti novinara, koja zastupa više od 8.000 članova, najoštrije osuđuje brutalni napad na novinarku lista “Vijesti” iz Podgorice Oliveru Lakić, koja je pucnjem iz vatrenog oružja sinoć ranjena u nogu, ispred zgrade u kojoj živi.

Iz Vijesti je objašnjeno da je Lakić rekla da joj je jedan muškarac prišao kada je prilazila ulazu zgrade u kojoj živi i pucao joj u nogu, a da je vidjela još dva muškarca kako bježe. Metak je prošao ispod desne potkoljenice i Lakić je van životne opasnosti.

Olivera Lakić je crnogorska novinarka koja je doživjela najviše napada i prijetnji. Ispred zgrade u kojoj živi je pretučena i u martu 2012. godine. Takođe, dva puta joj je prijećeno godinu ranije 2011, zbog serije tekstova o navodno nelegalnoj proizvodnji i švercu cigareta. I 2014. godine je dobila  prijetnje od osoba bliskih čovjeku koji ju je napao 2012. Crnogorsko užilaštvo je procesuiralo većinu lica koja su prijetila Lakić ali nikada nije istraženo ko je bio nalogodavac prijetnji i napada. Takođe, nisu uvjerljivo istražene ni njene tvrdnje o švercu cigareta.

„Od rješavanja ovog slučaja zavisiće budućnost medijske scene u Crnoj Gori. Ako i ovaj slučaj ostane neriješen, novinari moraju ozbiljno razmisliti o alternativnim načinima odbrane svog života i profesionalnog integriteta“, kazala je predsjednica Sindikata medija Crne Gore, Marijana Camović i zaključila da „država Crna Gora ne smije biti sinonim za mjesto gdje se na slobodnu riječ ide mecima.“

Napad na Lakić je već treći slučaj napada i prijetnji novinarima u Crnoj Gori u 2018. godini a čak deseti od početka 2017. godine. Velika većina najtežih slučajeva napada na novinare nisu rasvijetljeni, a niko u policiji i tužilaštvu nije snosio odgovornost zbog toga.

Regionalna platforma traži od predstavnika nadležnih institucija u Crnoj Gori, koji su već osudili napad na Lakić, da pođu korak dalje i konačno pronađu počinioce ali i, što je još važnije, nalogodavce ovog gnusnog napada.

Napadi i prijetnje novinarima su direktan napad na slobodu izražavanja i pravo građana da budu informisani. Svaki napad na novinare je napad na javni interes, demokratiju i prava svih građana.

Skoplje – Beograd – Podgorica – Prishtina – Sarajevo- Zagreb, 09.05.2018.

Udruženje/udruga BiH novinari
Sindikat medija Crne Gore
Hrvatsko novinarsko društvo
Udruženje novinara Kosova
Udruženje novinara Makedonije
Nezavisno udruženje novinara Srbije

 

Sramotnim pucnjem poslali poruku da na Oliveru Lakić prestane da piše

0

 

PODGORICA, 09.05.2018. – Sindikat medija Crne Gore najoštrije osuđuje brutalni napad na koleginicu Oliveru Lakić, novinarku dnevnika „Vijesti“, i postavlja pitanje nadležnim institucijama – do kada će novinari u Crnoj Gori morati da strijepe samo zbog toga što žele da rade svoj posao najbolje što mogu?

Olivera Lakić je i ranije bila meta brutalnih napada koji nisu do kraja rasvijetljeni. Ovog puta, sudeći prema okolnostima i posljedicama napada, situacija je još jezivija. Lakić je očigledno praćena pa napadnuta ispred zgrade u kojoj živi, a jasno je da su napadači sramotnim pucnjem željeli da joj pošalju poruku da prestane da piše o sumnjivim i kriminalnim poslovima, čime se bavi godinama.

Nadležni i visoki zvaničnici su sinoć požurili da osude napad ali nadamo se da je i njima konačno jasno da od deklarativnih izjava neće biti koristi ukoliko počinioci ne budu pronađeni i procesuirani. Duga je i sramotna istorija nekažnjivosti napada na novinare u Crnoj Gori i do sada niko ko je bio nadležan za njihovo rješavanje nije snosio odgovornost zbog neobavljenog ili loše obavljenog posla.

Vrijeme je da se prestane sa tom praksom jer još od najtežeg slučaja napada na novinare – ubistva Duška Jovanovića 2004. godine, matrica se nije mnogo promijenila. Od rješavanja ovog slučaja možda neće zavisiti ulazak Crne Gore u Evropsku uniju, ali sigurno hoće budućnost medijske scene u Crnoj Gori. Jer ako i ovaj slučaj ostane neriješen, novinari moraju ozbiljno razmisliti o alternativnim načinima odbrane svog života i profesionalnog integriteta.

Država Crna Gora ne smije biti sinonim za mjesto gdje se na slobodnu riječ ide mecima. Nadamo se da će i nadležni to konačno shvatiti.

Glavni odbor SMCG

 

Slučaj Vladimira Otaševića: Prijetnje i „plod otrovne voćke“

0

PODGORICA, 06.05.2018. – Novinar: Halo, halo…
Velizar Marković: Halo…
Novinar: Velizare, jeste li Vi? Dobro veče.
Velizar Marković: Dobro veče. Ko je?
Novinar: Vladimir Otašević iz ,,Dana”, novinar. Izvinjavam se što zovem ovako kasno. Ne znam jeste li dobili poruku od mene. Jeste li vidjeli?
Velizar Marković: Ne, Vladimire, ali, oli prestat ti sa tim porukama više, da ja tebe pitam sad?
Novinar: Velizare, ja se izvinjavam…
Velizar Marković: Slušaj, Vladimire Otaševiću! Samo me saslušaj sad! Dobro me saslušaj! Dobro me saslušaj! Prošli put sam bio prema tebi iskren i sve sam ti rekao tačno.
Novinar: Pa dobro, evo…
Velizar Marković: Slušaj, slušaj! Samo slušaj sad do kraja. J…te se sa Duškom Markovićem i Milom Đukanovićem i sa govnarima crnogorskim, a ja sam pošten građanin ove Crne Gore. Ako ćete se na moja leđa j..at ovamo politički i shvatat neke stvari, nemojte se onda zapitat zašto je neko nekoga ubio. Je li ti jasno? Je li ti jasno, majku ti u p…u j…m? Naći ću ja tebe, j….u ti majku u p…u! Mrš, fukaro jedna, j…m ti mater u p…u!

Ovako je tekao razgovor Velizara Markovića, brata premijera Duška Markovića i novinara Vladimira Otaševića 11. septembra 2017. godine. Novinar je pokušao da stupi u kontakt sa Markovićem kako bi preko njega uspostavio kontakt sa njegovim bratom Radojem Markovićem od koga je htio da dobije komentar na optužbe koje su na njegov račun tada iznijeli iz političke partije Demokratska Crna Gora zbog prijetnji njihovim aktivistima. Nakon što nije odgovarao na pozive, Otašević je Velizaru Markoviću, u 19 časova i 24 minuta poslao SMS, u kojem je objasnio da traži kontakt njegovog brata i zašto. Nakon što se javio na sljedeći poziv Velizar je novinaru uputio navedene uvrede i psovke, uz prijetnju ubistvom.

Brojne međunarodne i domaće medijske organizacije osudile su prijetnje i apelovale da se ovaj slučaj do kraja istraži. Oglasio se i premijer Duško Marković, ali umjesto da utiša strasti, on je upozorio: „Radite svoj posao kako god želite, pišite, izmišljajte, konstruišite, vrijeđajte predsjednika Vlade, ali ostavite na miru moju porodicu!”

Da premijerovo upozorenje nije prošlo bez odjeka, vidjelo se ubrzo u postupcima tužilaštva. Otaševiću je prilikom davanja izjave, 14. septembra, u Centru bezbjednosti Podgorica oduzet telefon. Objašnjeno mu je da će biti poslat u Forenzički centar na vještačenje.

Zanimljivo je da se inspektor koji je od njega uzimao izjavu skoro složio, kako tvrdi Otašević, da je praktičnije da istog dana u CB Podgorica, dok on daje izjavu, njihovi ovlašćeni tehničari izuzmu snimak sa prijetnjama iz telefona i druge potrebne snimke i eventualno naprave foto-elaborat, s obzirom da to nije komplikovano i da za to ne treba puno vremena. Međutim, nakon što je inspektor pozvao tužioca Slavenka Smolovića, dobija se drugačija direktiva:

„Od inspektora koji me je saslušavao dobio sam objašnjenje da je postupajući tužilac iz Bijelog Polja Smolović naredio da mi se oduzme telefon, kako bi ga navodno iskoristili za istragu o prijetnjama”, izjavio je Otašević.

Uzaludne su bile reakcije brojnih organizacija da se oduzimanjem telefona novinaru ugrožava ne samo njegova privatnost, već i profesija – narušavanjem pravila čuvanja izvora informacija koje je garantovano domaćim i međunarodnim zakonodavstvom.

Tek nakon četiri mjeseca „vještačenja“, 16. januara 2018, Otaševiću je vraćen telefon.

U međuvremenu, Otašević je na saslušanju u tužilaštvu tvrdio da se zbog prijetnji koje mu je Marković uputio osjetio ugroženo, zbog čega se i pridružio krivičnom gonjenju protiv njega.

S druge strane, Velizar Marković je pred tužiocem negirao da je počinio krivično djelo. Rekao je i da je bio iznerviran jer je novinar napisao članak pod nazivom „Premijerov brat je milioner“.

„Kad me je pozvao sjećam se da je prvi rekao i pitao: „Je li Velizar Marković“, što sam ja potvrdio, a on se potom predstavio i to samo riječima Otašević, čini mi se, a ja kad sam to čuo i sjetio se onog teksta iz „Dana“ uhvatila me je neka nervoza“, kazao je, između ostalog, Marković, na saslušanju pred tužiocem.

Marković je prilikom saslušanja izjavio i da ga je novinar snimao, a da mu to nije kazao.

Istraga koja je najprije pokrenuta u bjelopoljskom Osnovnom tužilaštvu, premještena je u Podgoricu jer je utvrđeno da su pozivi u toku kojih je brat predsjednika Vlade uputio prijetnje novinaru upućeni iz Podgorice.

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici, 25. januara 2018, odbacuje krivičnu prijavu protiv Velizara Markovića. Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić u obrazloženju svoje odluke navodi da je snimak „nezakonit dokaz“ i da je novinar počinio krivično djelo „neovlašćeno prisluškivanje i snimanje“.

Objašnjeno je da se audio snimak ne može koristiti kao dokaz jer je nastao „analizom izvornog nezakonitog dokaza (takozvani „plod otrovne voćke“), dok se nesporno za utvrđivanje činjenica ne može koristiti ni novinski članak iz lista „Dan“ (u kom je dat transkript razgovora), jer nije dokaz koji je prikupljen u skladu sa odredbama krivičnoprocesnog zakonika“.
„Nesumnjivo je utvrđeno da je oštećeni aktivacijom aplikacije „call recorder“ snimao njegov razgovor sa osumnjičenim, od 11. septembra 2017. godine u 20.02 časa, a da ga o tome prethodno nije obavijestio da se saglasi, odnosno da je to činio neovlašćeno“, navodi se u rješenju tužilaštva.

Tužilac se u rješenju pozvao i na član 176a Krivičnog zakonika, u kojem je propisano da se neće kazniti lice koje preduzimanjem radnje izvršenja krivičnog djela neovlašćeno prisluškivanje i snimanje iz čl. 173 istog zakona spriječi ili otkrije krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža.

„Za krivično djelo ugrožavanje sigurnosti iz čl. 168 st. 1 Krivičnog zakonika Crne Gore, za koje se osumnjičeni tereti, propisana je kazna zatvora do jedne godine. Onda je jasno da nema pravnog osnova da se snimak razgovora cijeni kao zakoniti dokaz u postupku“, obrazloženo je u rješenju.

Postupak Markovića, tužilac je obrazložio: „Kada se riječi „nemoj se čuditi što je neko nekog ubio“, za koje osumnjičeni ne spori da ih je izgovorio, jezički tumače, u okviru predstavljenih okolnosti i pri nesumnjivoj činjenici da su izgovorene zajedno sa brojnim uvredama i psovkama na račun oštećenog (pri čemu je oštećeni izrekao psovku i prema rođenom bratu), ne može se osporiti njegova odbrana da njima nije imao namjeru da prijeti oštećenom da će prema njemu učiniti neko zlo, već da ih je izrekao usled nervoze i u kontekstu predstavljanja ponašanja oštećenog (koji je novinar) takvim da (prema njegovom mišljenju ) može kod građana stvoriti revolt sa teškim posljedicama po novinare generalno (kako osumnjičeni kaže, da budu „prebijani i ubijani“), a sve na osnovu sopstvenog doživljaja njihovog odnosa”.

Otašević je odluku tužilaštva ovako prokomentarisao: „Tužilac je mene okrivio za krivično djelo nezakonito snimanje, a osobu koja je prijetila smrću abolirao krivice uz obrazloženje da je malo bio nervozan. To znači da je državni tužilac poručio da svako ko je malo nervozan može da prijeti, a u krajnjem i da prebija i ubija novinare, a da pri tom ne treba da brine da li će odgovarati pred zakonom“.

Otaševićev advokat Aleksandar Kovačević uputio je pritužbu Višem državnom tužilaštvu na rješenje tužioca Radonjića o odbacivanju krivične prijave. I u VDT potvrđuju odluku Osnovnog tužilaštva. Krajem aprila podnijet je privatni optužni akt protiv Markovića Osnovnom sudu u Podgorici.

eu Ovaj tekst je proizveden u okviru projekta Regionalna platforma za zagovaranje  medijskih sloboda i bezbjednosti novinara na Zapadnom Balkanu uz finansijsku podršku Evropske Unije. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost Sindikata medija Crne Gore i autora i ni u kom slučaju ne odražava stavove Evropske unije.

Nema slobode medija bez slobode onih koji rade u njima

0

PODGORICA, 02.05.2018. – Svjetski dan slobode medija i ove godine nije razlog za slavlje za brojne zaposlene u toj djelatnosti u Crnoj Gori. Njihov ekonomski položaj se u odnosu na prošlu godinu pogoršao, a u velikom broju lokalnih javnih emitera (LJE) zaposlenima zarade kasne po više mjeseci, što je praksa koja traje već godinama. Ta zarada u većini medija je ionako mizerna, a zaposleni zbog njenog kašnjenja ne mogu sebi ni svojim porodicama obezbijediti osnovne zivotne potrebe i na ivici su egzistencije.

Zbog lošeg materijalnog položaja, zaposleni u medijima su podložni pritiscima i veoma skloni autocenzuri. Sve to dovodi do daljeg pada profesionalnih standarda. Takođe, oštra podijeljenost medija i politička obojenost ne jenjavaju, što ne čini nimalo veselom budućnost medijske scene u Crnoj Gori.

Da nema nikakvog napretka u slobodi medija, uprkos deklarativnim zalaganjima nadležnih, opet je pokazao je i Izvještaj Evropske komisije (EK) o Crnoj Gori. Zbog ovoga treba da budu zabrinuti svi kreatori medijske politike i cjelokupna medijska zajednica. Najviše, naravno, ispaštaju zaposleni u medijima koji ostaju najranjivija kategorija u tom lancu.

Država se i dalje samo formalno zalaže za rješavanje slučajeva napada na novinare, a stiče se utisak da se čeka da najdrastičniji slučajevi zastare, što se već desilo sa nekima. To može biti snažan signal svima da mogu nekažnjeno napadati novinare. Država je pokazala da nije u stanju da se izbori za bezbjednost novinara i riješi slučajeve napada kao ni slučaj ubistva Duška Jovanovića.

Sindikat medija će nastaviti da se zalaže za popravljanje lošeg stanja u  crnogorskom novinarstvu i ukazuje na probleme. Kroz pregovore o novom Granskom kolektivnom ugovoru očekujemo da ćemo popraviti uslove rada zaposlenih, a nadamo se da ćemo, nizom novih predloga, dati doprinos da se i izmjenama Zakona o medijima i ostalim zakonima iz ove oblasti poboljša situacija i počne sa rješavanjem nagomilanih problema. SMCG je početkom godine predložio i izmjene Zakona o elektronskim medijima i apelujemo na poslanike da ih uzmu u razmatranje jer se mora odmah djelovati kako bi se konačno prekinula agonija u brojnim lokalnim javnim emiterima i obezbjedilo im se normalno finansiranje.

Nema slobode medija bez slobode onih koji rade u njima. Dok se to ozbiljno ne shvati, 3. maj neće biti razlog za slavlje.

GLAVNI ODBOR SMCG