PODGORICA, 28.07.2022. – Sindikat medija Crne Gore najoštrije osuđuje današnju izjavu premijera Dritana Abazovića u kojoj prijeti gašenjem Gradske televizije. Abazović je u neformalnom razgovoru sa novinarkom rekao da, na isti način kao što je blokiran Sputnjik, može biti blokirana i ta televizija.

Ovakve prijetnje su nedopustive u bilo kom kontekstu, formalnom ili neformalnom razgovoru, a naročito ne sa nivoa najviših državnih zvaničnika. Ovo je jasan pokazatelj da crnogorskim zvaničnicima i dalje nedostaje senzibilitet za slobodu medija.

Sloboda medija kojoj svi težimo podrazumijeva i različite uređivačke politike, a javni zvaničnici bi trebalo da imaju veći stepen tolerancije na kritiku i da se suzdrže od bilo kakvih pritisaka i nesmotrenih izjava. Ukoliko smatraju da su im povrijedjena neka prava izvještavanjem medija, imaju mogućnost da pravdu potraže na sudu.

Ponovo pozivamo kolege da budu solidarne, jer su nažalost prijetnjama i napadima izložene gotovo sve redakcije crnogorskih medija, bez obzira na uređivačku politiku.

Glavni odbor SMCG

PODGORICA, 27.07.2022. – Savjet Evrope je na svojoj Platformi za bezbjednost novinara od početka godine zabilježio 23 napada na novinare i povrede njihovih prava u regionu. Od toga deset slučajeva je uvršteno nakon reakcije SafeJournalists mreže.

Posljednji u nizu slučaj iz regiona uvršten na Platformu jeste slučaj iz Srbije. Naime,  Dragojlo Blagojević, urednik časopisa Drvotehnika, dobio je prijetnje smrću putem telefonskog poziva nakon objavljivanja julskog broja časopisa, u kojem je Blagojevićev članak o drvoprerađivačkoj industriji.

Platforma za zaštitu i bezbjednost novinara pomaže dijalogu između vlada i novinarskih organizacija, sa ciljem da se zaustavi kršenje slobode štampe u državama članicama Savjeta Evrope i omogući novinarima da obavljaju svoju profesiju bez rizika po sopstvenu bezbjednost. Cilj platforme je da poboljša zaštitu novinara, da što bolje odgovori na prijetnje i nasilje nad medijskim profesionalcima i da podstakne mehanizme ranog upozoravanja i reagovanja u okviru Savjeta Evrope. 

Od 2015. godine, Platforma olakšava prikupljanje i širenje informacija o ozbiljnoj zabrinutosti za slobodu medija i bezbjednost novinara u državama članicama Savjeta Evrope, kao što je zagarantovano čl. 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima. Platforma takođe omogućava da se Savjet Evrope na sistematičniji način obavještava o stanju u vezi sa slobodom medija u državama članicama i da po potrebi preduzme blagovremene i koordinisane akcije. 

Podsećamo, SafeJournalists mreža reaguje u slučajevima prijetnji po živote i tijelo novinara, fizičkih napada, ubistva novinara, kao i u izuzetnim situacijama kada se svi članovi mreže dogovore da je zajednička reakcija neophodna. Mreža obavještava sve relevantne evropske i institucije u zemljama članicama mreže o slučajevima u kojima reaguje, a koje se tiču medijskih prava i sloboda. 

SafeJournalists platformu čine novinarska udruženja i medijski sindikati iz država Zapadnog Balkana i to Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS), Udruženje BH novinari, Sindikat medija Crne Gore (SMCG), Udruženje novinara Makedonije (ZNM), Udruženje novinara Kosova (AGK) i Hrvatsko novinarsko društvo (HND). 

Svi slučajevi koji su se na Platformi našli nakon upozorenja SafeJournalists mreže: 

• https://fom.coe.int/en/alerte/detail/107637504;globalSearch=false 
• https://fom.coe.int/en/alerte/detail/107637047;globalSearch=false 
• https://fom.coe.int/en/alerte/detail/107637704;globalSearch=false 
• https://fom.coe.int/en/alerte/detail/107637566;globalSearch=false
• https://fom.coe.int/en/alerte/detail/107637182;globalSearch=false 
• https://fom.coe.int/en/alerte/detail/107637517;globalSearch=false 
• https://fom.coe.int/en/alerte/detail/107637171;globalSearch=false 
• https://fom.coe.int/en/alerte/detail/107637349;globalSearch=false 
• https://fom.coe.int/en/alerte/detail/107637458;globalSearch=false
• https://fom.coe.int/en/alerte/detail/107637797;globalSearch=false 

izvor: SafeJournalists/Anka Kovačević

Podgorica, 25.07.2022. – U Crnoj Gori, na medije, medijske i produkcijske usluge 192 organa javnog sektora utrošilo je prošle godine 3.426.183 EUR, saopšteno je iz Centra za građansko obrazovanje (CGO).

Iz te nevladine organizacije kazali su da su od štampanih medija iz javnih fondova najviše dobili Pobjeda, Vijesti i Dan, od televizija Radio Televizija Nikšić, Televizija Vijesti i Radio Televizija Crne Gore, a među radio stanicama Radio Tivat, Radio Kotor i Radio Antena M.

“Od portala i agencija, najviše sredstava, po različitim osnovama, dobili su Portal Analitika, portal Vijesti i informativno-agencijski portal Mina”, pokazali su podaci koje je CGO dobio za potrebe izvještaja o novčanim transakcijama iz javnog sektora za medijske i medijsko-produkcijske usluge “Jednake šanse za medije u Crnoj Gori – 2021”.

Koordinator za razvoj CGP-a Damir Nikočević, objasnio je da je istraživanje različitih oblika transfera novca iz javnih fondova ka medijima, medijskim agencijama i produkcijskim kućama i vezanim subjektima za pružanje različitih medijskih usluga, sprovedeno od 23. februara do 8. juna, a uključilo je 621 organ javnog sektora.

Nikočević je rekao da su podaci prikupljeni na osnovu odgovora na zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kao i iz dostupnih dokumenata nadležnih organa, za period od 1. januara do 31. decembra prošle godine.

“Finansiranje medija iz javnih fondova solidno je uređeno kroz Zakon o medijima, čemu su doprinijeli i višegodišnji napori CGO-a koji od 2012. prati ove novčane tokove i ukazuje na posljedice urušavanja tržišta medija, a što je u direktnoj vezi sa tim koliko povoljno ili kritički medijske kuće izvještavaju o aktivnostima vlasti”, naveo je Nikočević.

On je kazao da su najviše novca za medije i vezane usluge prošle godine opredijelile lokalne samouprave – 1.387.518,40 EUR, zatim javna preduzeća – 1.139.791,92 EUR, dok su najmanje za ove svrhe potrošili organi pravosuđa odnosno 3.646,94 EUR.

Nikočević je rekao da je od ministarstava, najviše novca opredijelilo Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija – 374.823,29 EUR (dominantno kroz dva javna konkursa namijenjena medijima), a najmanje Ministarstvo unutrašnjih poslova 499,12 eura.

On je kazao da je interesantno da se Ministarstvo finansija i socijalnog staranja, dok je na njegovom čelu bio Milojko Spajić, oglašavalo na Radio Televiziji Srbije, od 1. do 11. novembra prošle godine, izdvajajući za to 4.950,70 eura.

Nikočević je istakao da iz dostavljenih faktura i ugovora nije jasno zašto bi se to Ministarstvo oglašavalo na javnom servisu druge države.

On je istakao da je prošle godine od pojedinih organa javnog sektora uplaćivan novac neregistrovanim glasilima.

“Tako je javno preduzeće Rudnik uglja neregistovanom glasilu IN4S 5. oktobra 2021. uplatio 500 EUR jednokratne pomoći, a Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) od 1. novembra 2021. uplaćuje 600 EUR mjesečno bez PDV-a tom portalu za objavu banera”, objasnio je Nikočević,

Prema njegovim riječima, RTCG je imala planirane ukupne prihode od 17.786.900 EUR za prošlu godinu, od čega 13.821.900 EUR iz budžeta Crne Gore.

Nikočević je rekao da su ukupni rashodi projektovani na 17.781.900 EUR, od čega se na lična primanja projektovalo 9.197.000 eura ili 51.72 odsto.

“Slijede troškovi proizvodnje i emitovanja programa u više nego duplo manjem iznosu od 4.014.045 eura ili 24,29 odsto”, naveo je Nikočević.

On je kazao da je RTCG prošle godine planirala i prihode od marketinga od 1.320.000 EUR, što je manje nego 2020. za skoro 100 hiljada EUR, odnosno manje za oko 130 hiljada EUR nego 2019.

Nikočević je kazao da RTCG bilježi primjetan rast rashoda po odnosu ličnih primanja, a smanjenje ulaganja u troškove proizvodnje i emitovanja programa.

“To pospješuje kritike javnosti o prekomjernom broju zapošljenih u RTCG-u, ali i jednom dijelu zapošljenih koji ne dolazi na posao i duži vremenski period koristi bolovanja”, rekao je Nikočević.

On je naveo da finansijski izvještaj RTCG-a za prošlu godinu još nije javno dostupan, odnosno ne nalazi se na zvaničnoj web strani Javnog servisa, što, kako smatra, ukazuje na zabrinjavajuću netransparentost javnog emitera u koji država budžetski godišnje direktno ulaže blizu 14 milion eura.

Nikočević je kazai da su od štampanih medija prošle godine, najviše novca od organa javnog sektora, po različitim osnovama, dobili Pobjeda – 317.328,01 EUR, Vijesti – 157.689,81 EU0R, Dan – 121.852,81, Dnevne novine – 63.599,31 i Monitor – 25.389,97 eur.

Prema njegovim riječima, kod televizija najveći korisnik sredstava je RTV Nikšić – 688.271,75 EUR.

“Na drugom mjestu po prihodima je televizija Vijesti koja je iz javnih fondova, po različitim osnovama, prihodovala 75.281,76 EUR, slijedi RTCG sa 44.653,93 EUR, potom TV Boin 41.817,60 EUR, pa RTV Pljevlja sa 19.666,04 EUR”, naveo je Nikočević.

On je rekao da su među radio emiterima najveći korisnici javnih sredstava, bili Radio Tivat sa 210.060,50 EUR, Radio Kotor sa 180.959,99 EUR, potom radio Antena M sa 27.199,50 EUR, Radio Bar sa 3.645,25 EUR, te Radio Petnjica – Talas Bihora sa prihodovanih 3.440 EUR.

Nikočević je ukazao da je primjetan nejednak odnos lokalnih samouprava kad je riječ o transparentnosti uplata prema lokalnim javnim emiterima.

“Jedan dio lokalnih samouprava (Nikšić, Kotor i Tivat) je dostavio informacije o opredijeljenim sredstvim lokalnim javnim emiterima za redovno funkcionisanje, pa su te tri opštine dominirale u pregledu utroška za ove svrhe samo zato što ne postoje dostupni podaci za pojedine opštine koje, takođe, imaju velike troškove po ovom osnovu (npr. Podgorica, Herceg Novi, Budva, itd)”, kazao je Nikočević.

On je objasnio da su iz istog razloga visoko na listi i RTV Nikšić, kao i Radio Tivat i Radio Kotor.

Nikočević je kazao da portali imaju rastući udio u novčanim transakcijama organa javnog sektora, a u 2021.

“Najviše su sredstava, po različitim osnovama dobili: Portal Analitika – 38.758,26 EUR, potom Portal Vijesti – 27.810,42 EUR, informativni i servis portal agencija MINA – 23.378,67 EUR, slijedi portal MNE rukomet – 21.415 EUR, zatim portal CdM – 19.782 EUR”, istakao je Nikočević.

On je naveo da su od marketinških, medijskih agencija i produkcijskih kuća najviše sredstava iz javnih fondova dobili Direct Media DOO – 491.790,80 EUR, Arhimed – 69.779,20 EUR, Ninamedia Clipping – 47.242,55 EUR, Media biro – 37.965,35 EUR, Rabbit Records – 30.734,00 EUR i Represent Communications – 30.119,04 EUR.

“Dva najveća korisnika sredstava po osnovu medijskih i oglašivačkih usluga od strane pravnih i fizičkih lica koja su primila sredstava za pružanje ostalih usluga, a koje spadaju ni u jednu gore pomenutu kategoriju, bili su DMS Development – 46.738,02 EUR i agencija za istraživanje javnog mnjenja DeFacto Consultancy – 20.560,32 EUR”, rekao je Nikočević.

On je ukazao da podaci resornog Ministarstva, koje je krajem juna ove godine prvi put objavilo svoj izvještaj, shodno novoj zakonskoj obavezi, daju približne cifre.

Nikočević je kazao da se značajan dio podataka Ministarstva i CGO-a poklapa, a da se varijacije mogu pripisati različitom procentu odgovora od organa javnog sektora.

“Imajući u vidu da postoji zakonska norma koja propisuje obavezu organa javnog sektora da do 31. marta tekuće godine za prethodnu godinu, na svojoj internet stranici, objave evidenciju o uplatama medijima po osnovu oglašavanja i drugih ugovorenih usluga, CGO očekuje da Ministarstvo kulture i medija zauzme u ovom dijelu odlučniju poziciju”, istakao je Nikočević.

On je dodao da je neophodno uspostaviti i veći stepen discipline kod javnog sektora kad je riječ o izvještavanju o novčanim tokovima za potrebe medija i vezanih medijskih usluga.

“U više navrata je dodjela državne pomoći medijima otvorila dosta pitanja, pa je potrebno uspostaviti sistematizovan i javno dostupan pregled državne pomoći medijima, a u tom pravcu najviše mogu učiniti Ministarstvo kulture i medija, kao i Agencija za zaštitu konkurencije”, kazao je Nikočević.

CGO, kako je rekao, podržava inicijativu Direktorata za medije da organi javnog sektora ne bi smjeli da se oglašavaju na neregistrovanim/neevidentiranim medijima koji ne poštuju zakone države Crne Gore.

Nikočević je kazao da shodno tome, CGO očekuje brze zakonske izmjene u tom pravcu.

“Važno je naglasiti značajan napredak kada je riječ o poštovanju Zakona o slobodnom pristupu informacijama od strane organa javne uprave, uz napomenu da je to uključilo i veliki napor istraživačkog tima CGO-a kroz dodatna pozivanja, urgencije i žalbe”, naveo je Nikočević.

On je rekao da je od 621 organa javnog sektora kojima je upućen zahtjev za slobodan pristup informacijama, odgovore istraživačima CGO-a dostavilo 613 organa, odnosno 98.71 odsto.

Nikočević je kazao da se osam organa nalazi na «crnoj listi» netransparentnih koji su i pored brojnih urgencija i žalbi prekršili odredbe Zakona o slobodnom pristupu informacijama su i nikada nisu odgovorili.

“To su Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta, Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Uprava prihoda i carina, Aerodromi Crne Gore, Plantaže, Vazduhoplovni savez Crne Gore, Džudo savez Crne Gore”, zaključio je Nikočević.

(Izvor: Agencija Mina)

PODGORICA, 14.07.2022. – Sindikat medija Crne Gore najoštrije osuđuje napade na snimatelja Televizije Nikšić Zorana Ivanovića i novinara dnevnog lista “Pobjeda” Duška Mihailovića koji su se desili tokom sinoćnjih nereda u Nikšiću. Ovo su novi u nizu napada na medijske radnike dok su obavljali svoj posao a koji su posljedica oštrih i opasnih podjela u društvu. I najveći broj napada na novinare i medijske radnike od prošle godine desili su se iz istog razloga.

Sindikat medija traži od nadležnih da hitno istraže sinoćnje slučajeve i procesuiraju napadače kako bi se ponovo poslala poruka da su napadi na novinare i medijske radnike neprihvatljivi, bez obzira na uređivačke politike njihovih medija ili bilo koje druge okolnosti. Ova poruka, nažalost, još ne dopire do političkih elita i dijela građana pa nam se ovakve stvari iznova i iznova dešavaju.

I pored pooštravanja kaznene politike kada su u pitanju napadi na novinare očigledno je da su događaji visokog rizika i dalje veoma opasni za novinarsko izvještavanje pa ponovo pozivamo i Ministarstvo unutrašnjih poslova i Upravu policije da blagovremeno djeluju tokom ovakvih dešavanja i obezbijede najveću moguću zaštitu novinarima i medijskim radnicima na njihovim radnim zadacima. Jasno je da bez rješavanja ovog problema nema ni bržeg puta ka članstvu u Evropskoj Uniji ali smatramo da to nije prioritet u ovom trenutku već da je najvažnije obezbijediti fizičku sigurnost novinara kako ne bi strahovali svaki put kad odu da izvještavaju sa nekog protesta ili okupljanja.

PODGORICA, 09.07.2022. – Nikoleta Rakočević jedna je od novinarki na koju je napad zabilježen u 2021.godini u kojoj je zabilježen porast fizičkih incidenata na štetu novinara. Od 27 zabilježenih slučajeva u 2021.godini, meta napada u 11 slučajeva bile su novinarke ili ekipe čiji su dio bile i novinarke. Nikoleta je jedna od njih.

Novinarka redakcije “ Antena M”  još je jedan primjer koji pokazuje da meta napada nisu isključivo novinarke koje se bave istraživačkim temama o organizovanom kriminalu i korupciji, već i oni koje izvještavaju o političkim prilikama i dešavanjima u Crnoj Gori. Ona se prisjeća incidenta do kog je došlo uoči lokalnih izbora u Mojkovcu koji su održani krajem prethodne godine.

Tih dana u prostorijama lokalnog MUP-a predstavnici dijela političkih partija blokirali su prijave prebivališta, da bi, kako su objašnjavali, na taj način spriječili upisivanje birača koji nisu iz Mojkovca.

–Uputila sam se ka zgradi MUP-a, kako bih uzela izjave od učesnika blokade i zabilježila fotografije. Prilikom ulaska u zgradu zatekla sam raspravu lidera jedne političke partije i nepoznatog muškarca. Uključila sam kameru telefona i počela da snimam svađu, koja se vodila upravo zbog pomenute blokade – objašnjava Nikoleta.

U tom momentu je nepoznati muškarac povišenim tonom pitao ko je ona, nakon čega se Nikoleta predstavila i pokazala novinarsku legitimaciju. Iako  napadači na novinare najčešće tvrde da nisu znali da je riječ o novinaru ili novinarki, taj argument se u Nikoletinom slučaju nije mogao koristiti.

To što je imala novinarsku legitimaciju Nikoleti ipak nije pomoglo.  Naprotiv…

–Prekinula sam snimanje, a muškarac je krenuo ka meni glasno zahtijevajući da mu predam telefon i izbrišem snimak. Između nas je stao jedan od predstavnika političkih partija, koji ga je spriječio da dođe do mene i očigledno pokuša da mi otme telefon. Prisutno je bilo još nekoliko osoba, koje su se uključile u raspravu sa njim, što je izazvalo opštu pometnju i svađu. Svjesna da su u gradu bile već isuviše podignute tenzije, pokušala sam da smirim situaciju, što se ubrzo i dogodilo – opisuje novinarka.

Povodom ovog događaja Nikoleta je dala izjavu u policiji. U međuvremenu je saznala i identitet osobe koja je učestvovala u incidentu.

Osnovnom državnom tužilaštvu u Bijelom Polju, koje je nadležno i za opštinu Mojkovac, opravdanje za nepokretanje postupka bila je činjenica da se prilikom obavještenja koja je dala policiji novinarka izjasnila da ne želi da podnosi bilo kakvu prijavu. Nakon toga je, kako su objasnili iz osnovnog državnog tužilaštva, državni tužilac “našao da uslijed odustajanja novinarke od podnošenja prijave, nema ni elemenata prekršaja”.

Nikoleta objašnjava zbog čega je odustala od pokretanja prekršajnog ili  privatnog gonjenja zbog preživljenog napada.

–Situacija u Mojkovcu tih dana je bila prilično tenzična, i u tom momentu sam shvatila da su ponašanje ovog muškaraca i njegova reakcija isprovocirani prethodnom raspravom sa pristunima. Ispostavilo se da je riječ o osobi koja poznaje moje roditelje, te se u telefonskom razgovoru izvinio mom ocu za događaj- objašnjava ona.

Priznaje ipak da, sa ove vremenske distance, nije sigurna da je njen postupak bio ispravan.

–Nikakvo opravdanje za takav događaj ne bi smjelo da postoji, te ovim putem ohrabrujem sve novinare i novinarke da ne opraštaju, već da prijave, jer je očigledno da je prijavljivanje jedini način da se takvim događajima stane na kraj- smatra Nikoleta.

Ističe da je u njenom slučaju policija bila ažurna, te da su u kratkom roku reagovali, tako da se napadač ubrzo našao u prostorijama Centra bezbjednosti kako bi bio saslušan.

–Odmah sam bila pozvana kako bih dala izjavu te eventualno pokrenula postupak. Generalno mislim da policija radi na rasvjetljavanju ovakvih događaja, ali da zastoj potom bude u tužilaštvu i sudu – smatra Nikoleta.

Za razliku od Nikoletinog slučaja koji je prijavljen policiji, činjenica je da sve novinarke ne prijavljuju napade nadležnim državnim organima. Nikoleta ni sama nije zadovoljna zbog objašnjenja koje ima za takve situacije.

–Nije rečenica koja bi trebalo da se čuje u jednoj državi koja teži evropskim vrijednostima i standardima, ali –  imam utisak da smo oguglali na sve to. Ako za jednu godinu (2021) u državi imate gotovo 30 slučajeva napada na novinare, na neki bizaran način nam to postaje svakodnevica, sa kojom se ne treba, naravno, miriti, ali u produženom trajanju to izaziva ravnodušnost i lijenjost. Ako sa tom lijenošću spojite i neefikasnost i sporost nadležnih organa, dobijete takvu situaciju da se napadi ne prijavljuju – objašnjava novinarka.

Nikoleta podsjeća da je opšte poznato da se sudski postupci u našoj državi često previše otegnu i budu iscrpljujući za stranke, a da na kraju kazne budu neadekvatne, te tako ostavljaju prostor da se slično ponovi. Zato vjeruje da zna šta treba da bude promijenjeno.

–Nedavno smo dobili izmijenjeni Krivični zakon kroz koji je pojačana krivično-pravna zaštita novinara, te se nadam da će imati efekta. Tužilaštvo i sudstvo moraju da budu efikasni, i da pokažu da zaštita novinara mora biti visoko na agendi prioriteta jednog demokratskog društva – ističe naša sagovornica.

Od 27 zabilježnih slučajeva incidenata i napada na novinare u 2021. godini, njih 20 je prijavljeno policiji ili je policija postupala po službenoj dužnosti. Sudski epilog je dobilo njih 10. U četiri predmeta donijete su osuđujuće presude.

Kazne se kreću od uslovne osude, kojom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 mjeseca sa rokom provjeravanja u trajanju od 2 godine, do kazni zatvora u trajanju od 3, odnosno 10 mjeseci, kao i zabrana prilaska i obavezno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.

Baš kao i mnoge njene kolege, Nikoleta smatra da je ambijent u kojem rade novinarke prilično loš te da su tenzije u državi podignute na svim poljima, a država ne radi ništa da novinarima olakša posao.

–Naprotiv, nedavno smo imali i izjavu vicepremijera, sada već i premijera, koji je prijetio kažnjavanjem medija i oduzimanjem licenci. To su prilično loše poruke, koje nekom mogu biti ohrabrenje za neke loše postupke prema novinarima. Ali premijer nije jedini, političari su generalno ti koji najčešće prozivaju medije i novinare i kreiraju loš ambijent. Mediji se suočavaju sa brojnim problemima, a prijetnje sankcionisanjem svakako nijesu način da se ti problemi riješe, što je vjerujem želja svih redakcija – zaključuje ona.

Jedno je sigurno, problemi se neće riješiti sami od sebe, pa ni problem na  koje ukazujemo i koju su predstavljeni u okviru projekta “ Stop nasilju nad novinarkama”. Svjedočenja naših koleginica možda bude samo još jedan u nizu pokazatelja da treba mijenjati odnos nadležnih organa prema slučajevima u kojima su žrtve novinarke i novinari.

Svetlana Đokić

Ivona Đokić

Ovaj tekst je dio projekta “Stop nasilju nad novinarkama” koji se realizuje uz finansijsku podršku Evropske unije. Njegov sadržaj je isključiva odgovornost NVU “Interakcija” i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

Projekat “Stop nasilju nad novinarkama” podržan je u okviru programa podrške „Safejournalists.net“.

Podgorica, 25.06.2022. – Od 17 slučajeva napada na novinare tokom 2020.godine, sudski epilog dobilo je pet slučajeva.

U nizu napada na novinarke koji su obilježili 2020 godinu, nalazi se i slučaj novinarke dnevnog lista “Pobjeda” Đurđice Ćorić. Napad na nju dogodio se u junu tokom obavljanja novinarskog zadatka, kada su je pripadnici obezbjeđenja na grub način izbacili iz zgrade Opštine Budva.

Ni u ovom slučaju nije bilo sudskog epiloga jer, kao i u većini dugih napada za nadležne nije bilo osnova za pokretanje postupka po službenoj dužnosti.

Dvije godine kasnije Đurđica, prisjećajući se samog događaja, objašnjava da najčešće obrađuje pitanja koja se odnose na unutrašnju i spoljne politiku, tako da, za razliku od kolega koji se bave crnom hronikom, nije često izložena situacijama koje bi je, u potrazi za informacijama, dovele u bezbjednosni rizik. No, da ni oblast koju prati nije bez rizika svjedoči 27. dan juna 2020.godine.

-Kao i većina kolega, suočavala sam se sa netrpeljivošću sagovornika prema uređivačkoj politici medija u kom radim, ne i prema meni lično. Jedna neprijatnost dogodila mi se 2019. godine u Budvi prilikom zasijedanja lokalnog parlamenta koje su, uslijed pregrupisavanja odbornika i promjene odborničke većine, obilježile velike tenzije između dva suprotstavljena bloka. Neposredno pred početak te skupštinske rasprave, novoformirana većina odlučila je da zasijedanje zatvori za javnost i angažuje privatno obezbjeđenje koje je predstavnicima medija i zaposlenima onemogućilo pristup zgradi opštine, u kojoj se nalazi i lokalni parlament – prisjeća se Đurđica.

Vodeći se novinarskim uvjerenjem da treba javnost da informiše o tenzijama koje su pratile pomenuto zasijedanje, novinarka je odlučila da iskoristi trenutak nepažnje zaštitara i uđe u zgradu Opštine kako bi snimila dolazak odbornika novonastale manjine u prostorije lokalnog parlamenta.

-Radeći to, predstavnik privatnog obezbjeđenja me je, bez prethodnog upozorenja, zgrabio za ramena i bukvalno iznio iz zgrade Opštine. Tokom tih nekoliko sekundi, koliko je sve to trajalo, insistirala sam da me pusti i dozvoli da sama istupim, što on nije učinio- ističe Đurđica.

Povodom ovog slučaja nadležni organi nijesu reagovali. Ćorić kaže da reakciju nije ni očekivala.

–Prihvatila sam izvinjenje menadžmenta agencija za obezbjeđenje i čovjeka koji me „uklonio“ iz zgrade Opštine, a koje je uslijedilo ubrzo nakon samog incidenta. Odlučila sam da spor riješim vaninstitucionalno i da zatvorim tu priču. Prvenstveno jer sam, nakon početnog šoka, shvatila da su i ti ljudi, kao i ja, radili svoj posao i to u okolnostima haosa u kojima na njih sve vrijeme verbalno nasrće dio odbornika, dok sve to uredno bilježe kamere. Razumjela sam da je sve to kreiralo dodatni pritisak na njih –  ističe ona.

To je ujedno jedan od razloga zbog kojih novinarka Ćorić nije odlučila za prekršajno ili privatno gonjenje, na šta je imala pravo. Ističe da je pripadnik obezbjeđenja u ovom slučaju najmanje kriv jer je  samo radio svoj posao.

-Nisam to ni u jednom trenutku doživjela kao napad, već neprijatnost izazvanu nepromišljenim postupkom osobe u čijoj sam se zoni djelovanja našla. Suština problema u mom slučaju je u tome što su nadležni donijeli pogrešnu odluku i događaje od javnog interesa zatvorili za javnost. Zaštitar je tu najmanje kriv, jer je naprosto radio ono zbog čega je i angažovan i što je u opisu njegovog posla- naglašava Đurđica.

I u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru imali su razumijevanja za pripadnika obezbjeđenja. To proizilazi iz odgovora koje smo dobili na naša pitanja povodom ovog slučaja. U odgovorima se navodi da je dežurni tužilac Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru, od strane policijskih službenika Uprave policije CB Budva, obaviješten o predmetnom događaju, te da je cijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o nekom krivičnom djelu za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.

Tokom istraživanja slučajeva napada na novinarke u prethodne dvije godine sličan ili isti odgovor dobijali smo i iz drugih tužilaštava povodom drugih slučajeva napada na novinarke.

Đurđica i sama podsjeća da praksa pokazuje da veći broj slučajeva napada na novinare nije rasvijetljen. Taj podatak je, kako ističe, indikativan sam po sebi i govori da novinari generalno rade u atmosferi u kojoj im nije garantovana bezbjednost.

–Iako je tih slučajeva bilo dovoljno da se ozbiljan čovjek zapita, ipak ne treba upasti u zamku i novinare zamišljati kao rijetke životinje na koje je objavljen lov. Nisu svi napadi na novinare zaista napadi na novinare. I novinari su osobe sa stavovima i postupcima koji ih, u vanprofesionalnim aktivnostima, mogu odvesti u sukob i izložiti neopravdanom nasilju bilo koje vrste. Te slučajeve treba odvojiti i odvojeno tretirati, jer je to prije svega u interesu novinara i njihovog profesionalnog integriteta, naglašava Ćorić.

Novinarka ističe da kao obavezna stavka kada je riječ o novnarima i njihovom radu, treba biti beneficirani radni staž.

“Ova profesija to stvarno zaslužuje. To naravno neće riješiti problem na koji se vaše pitanje odnosi, ali će svakako, uz angažovanost pravosudnih institucija, koje treba da se adekvatnije posvete slučajevima napada na novinare i sankcionišu počinioce, poslati poruku da novinarstvo nije besmisleno, da život i integritet novinara nisu bezvrijedni i da pokušaj njihovog ugrožavanja ne može proći nekažnjeno, smatra Ćorić.

Sloboda novinara da rade svoj posao, smatra Ćorić, postoji ukoliko postoji finansijska nezavisnost. Ocjenjuje da bez ekonomske nezavisnosti nema slobodnih novinara, a bez slobodnih novinara ne može biti ni dobrog novinarstva.

“Smatram da je glavni problem svih novinara u Crnoj Gori – ekonomski. Novinari su ovdje slabo plaćeni i vrlo često prisiljeni da rade dodatni posao ili više njih. Kad se u sve to uključe stres, pritisci i napadi, jasno je da novinarstvo u Crnoj Gori nije profesija koja pruža siguran i slobodan život”

Slučajevi u kojima novinari nijesu prijavljivale prijavljivale napade nadležnim državnim organima, Ćorić ne čudi jer ni ona to nije uradila. Smatra da novinari, po prirodi profesije, moraju biti spremni na različite uslove rada.

“Ponekad naprosto određene sporne situacije u kojima se zateknu ne dožive dramatično, ne osjećaju se kao žrtve i jednostavno nemaju volje da gube vrijeme na duge birokratske procedure”.

U 2020. godini, od 17 slučajeva napada na novinare, njih 13 je prijavljeno policiji ili je policija postupala po službenoj dužnosti. Sudski epilog je dobilo pet slučajeva. Donijete su tri osuđujuće presude.

Svetlana Đokić

Ivona Đokić

Ovaj tekst je dio projekta “Stop nasilju nad novinarkama” koji se realizuje uz finansijsku podršku Evropske unije. Njegov sadržaj je isključiva odgovornost NVU “Interakcija” i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

Projekat “ Stop nasilju nad novinarkama” podržan je u okviru programa podrške „Safejournalists.net“.

PODGORICA, 24.06.2022 – Državna pomoć medijima u Crnoj Gori nastavljena je kroz raspodjelu novca za podršku oporavku od posljedica pandemije Covid-19. 

Resor Ministarstva kulture i medija, kojim rukovodi mr Maša Vlaović, nedavno je podržao 48 medija, uključujući 14 lokalnih javnih emitera, četiri dnevna i nedjeljna štampana lista, osam lokalnih štampanih medija i 22 internetske publikacije.

Ukupan budžet bio je 312.000 eura.

Na konkursu za štampane medije i internetske publikacije, na kome je podijeljeno 162.000 eura, prijavilo se 52 medija, od čega najviše portala – 40. Komisija koju je formarala ministarka odlučila je da zbog ograničenih sredstava, nakon bodovanja, 12 portala ne dobije podršku.

Na konkursu za lokalne javne emitere, vrijednom 150.000 eura, prijavilo se 14 medija i svi su dobili podršku.

Raspodjelom novca za elektronske medije, nedavno je završena podrška medija iz Fonda za podsticanje pluralizma medijskog sadržaja za prošlu godinu.

Ukupno je dodijeljeno oko 530.000 eura, od čega 220.000 elektronskim medijima, a oko 310.000 eura štampanim i internetskim publikacijama.

Pored toga, država je nedavno donijela odluku da pomogne televizijama sa nacionalnim frekvencijama u vidu oslobađanja plaćanja takse za radio-difuziju u visini oko 200.000 eura.